Iz srca afroSlavonije došao nam je intergalaktički bećar – ime mu je Stjepko, a zovu ga i Kandžija.  Prošle su godine studenti na Stilistici imali zadatak ispisati rječnik žargonizama pojedinih društvenih skupina pa je nekolicina odabrala kao korpus Kandžijine pjesme. Podcast je bio izvrsna prilika da porazgovaramo o jeziku rapa, ali i pojedinačnom stilu svakoga repera, koji se ističe upotrebom lokalnoga idioma pomiješanoga s leksikom karakterističnim za taj glazbeni žanr.

Tradicija haiku pjesništva u Hrvatskoj uistinu je bogata. O tome svjedoči i Antologija hrvatskoga haiku pjesništva, koja je poslužila kao vrelo za današnju epizodu. Čini nam se da se toj staroj japanskoj pjesničkoj vještini ne posvećuje dovoljno pažnje, stoga smo, potaknute dolaskom proljeća i buđenjem prirode, odlučile proniknuti u dublje značenje koje se krije iza haiku stvaralaštva. Kako Vladimir Devidé navodi: »Ako smo osjetili haiku, moramo mu posvetiti život.«

S Tomislavom Zajecom, dramaturgom, dramatičarom, prozaistom i pjesnikom, razgovarali smo ponajviše o statusu drame i dramskoga teksta u suvremeno doba. Zašto su nakladničke kuće manje zainteresirane za ukoričavanje dramskih tekstova, tko je suvremeni čitatelj drame, pronalazi li ju samu na pozornici ili pronalazi zadovoljstvo u ispisanim stranicama?

Prvi oglas objavljen je 1477. godine i u vezi je s promocijom knjiga. Vođene promocijom knjiga, u novoj epizodi Slobodnim stilom od A do Ž prolazimo kroz izloge zagrebačkih knjižara i bavimo se onime što poručuju knjige koje se ondje nalaze.

U stihovima poljskoga književnika Tadeusza Różewicza suvremena poezija metaforička je preslika borbe za disanje. U zasad trima objavljenim pjesničkim zbirkama (Metakmorfoze, Pratišina, Sang), koje potpisuje naš današnji gost Alen Brlek, čitatelj se također susreće s disanjem, ali osvještava ga na različite načine.

Godina čitanja je iza nas, ali to ne znači da prestajemo čitati. Uvijek ćemo naše slušatelje poticati na čitanje, a ovaj smo put ideje tražile u zagrebačkom javnom prijevozu. Tramvajsku gužvu nismo promatrale samo kao tramvajsku gužvu, nego kao priliku da pronađemo pojedince koji vožnju obogaćuju čitanjem knjige.