Stiloteka

Prikazi

Sve je roman

Davor Žmegač (Zagreb, 1955), još jedan od vječnih zaljubljenika u grad Zagreb, ispisujući svoje krvave zagrebačke vedute uspostavio je trku između dva medija – romana i filma. »Crvotočina« je njegov prvi objavljeni prozni tekst. Prigodan trenutak za povesti se riječima kojima Godard otvara svoj poznati film Le petit soldat: »Za mene, prošlost je vrijeme za djelovanje. Sada sam stariji. Vrijeme za refleksiju započinje.« Možda je bilo potrebno da se Žmegač drzne postati piscem kako bi napokon doznao kakav je htio biti režiser.

Lijepo pisanje – samo jedan od zahtjeva dugometražne proze. (Meta)kritika

Posljednjih godina čvrsto ukorijenjen na parceli književnog zemljišta čije plodove publika zoblje, a kritika redovito povoljno vrednuje, pjesnik, prozaik i blagoglagoljivi promotor književnosti, Ivica Prtenjača, objavio je 2021. svoj novi spisateljski proizvod, (i) ovaj put ovjenčan (eko-)certifikatom V.B.Z.-ove književne nagrade, roman Sine, idemo kući.

Dvije smrti jednog čovjeka

U osnovnoj sam školi obožavala čitati detektivske romane. Voljela sam neizvjesnost i stalno promišljanje o mogućim završecima. Zagonetke koje su pred čitatelje postavljali Ivan Kušan, Hrvoje Kovačević i Pavao Pavličić bile su mi najdraži oblik razonode. U nekoliko mjeseci koliko mi je bilo potrebno da posudim i pročitam gotovo sve romane za mlade te tematike koji su mi bili na raspolaganju u gradskoj knjižnici shvatila sam da svaki od njih počiva na sličnim principima.

Mala zvjerstva jezika

Pjesnički glas Milene Marković jedan od onih s kojima ćete se ili saživjeti ili se od njega htjeti potpuno izolirati. Ona vješto slijedi svoje pjesničke uzore – pjesnike prokletnike: romantičare, simboliste, nadrealiste i dekadente. Poezija joj je jedinstveno beskompromisna i sirova, ali upravo zato najiskonskija; najkrhkija na svijetu.

U sendviču prijateljstva i problema

Dečki s kvarta, zajedno pa »kaj bu bilo, bu bilo«. Nostalgična vožnja autocestom prema moru u kojem se kupaju stara prijateljstva i neki prošli mi. Sam naslov debitantskog romana Jerka Mihaljevića Putar i parizer kao kolačić madeleine čitatelja vraća u čvrsto pohranjene uspomene s ludih ljetovanja ispunjenih neprospavanim noćima, lošom hranom i jeftinom cugom.

Od paralele do strategije eufemizacije smrti

Usto što slavi život, njegovu ljepotu u cvijetu i listu, Koprićeva je pjesnička zbirka i poruka biljnoga svijeta o prirodnom prihvaćanju smrti. Ona poetski smanjuje apsurd smrti i funkcionira kao utješiteljica i učiteljica. Ona nije religija niti zelena ideologija, iako bi se mogli zamijetiti neki vidovi potonjih ideja.