U radu se analiziraju četiri dosada objavljena hrvatska prepjeva Krimskih soneta (1826) Adama Mickiewicza koje su sastavili Ivan Trnski, Iso Velikanović, Đorđe Šaula i Pero Mioč. Prvi dio rada razmatra izvorni književno-povijesni kontekst Mickiewiczeva ciklusa, nakon čega se predstavlja književno-prijevodna recepcija Mickiewiczeva djela u Hrvatskoj, pričem se posebna pažnja pridaje kontekstima unutar kojih se pojavljuju predmetni prepjevi. Drugi dio rada osvjetljuje prepjeve s njihovih formalnih osobina, odnosno analizira njihovu sonetnu strukturu, prijevodni stih i rimu u usporedbi s izvornikom. Treći dio oglednoga je karaktera: na primjeru IV. soneta iz ciklusa (Burza) i njegovih prevedenih inačica načelno su ocrtane glavne sličnosti i razlike u prijevodnim rješenjima među četirima hrvatskim prepjevima.

Autorica rada pošla je od hipoteze da u opusu Anke Žagar, jednom od krucijalnih opusa suvremenoga hrvatskog pjesništva, figure konstrukcije imaju iznimno važnu ulogu. Tu je pretpostavku analitički potvrdila ponudivši pomno stilističko čitanje izabranih tekstova iz pjesnikinjina opusa. Njezina analiza pokazuje da figure konstrukcije presudno utječu na oblikovanje jezika, na kompoziciju i smisao lirike Anke Žagar.

Počevši od 90-ih do danas rad nudi pregled hrvatske dramske obitelji, prostora u kojima obitava i problema s kojima se susreće. Pragmastilističkom se analizom triju suvremenih dramskih tekstova: Iznajmljivanje vremena Tanje Radović, Dobro je dok umiremo po redu Ivora Martinića i Ubij se, tata Monike Herceg izdvajaju komunikacijski obrasci koji su pokazatelj skladnih ili pak narušenih obiteljskih odnosa te se u konverzacijskom ponašanju dramskih obitelji uočavaju zajedničke karakteristike – nemogućnost uspostavljanja dijaloga intimizacije, nemogućnost prikladnih reakcija na upućeni iskaz i učestalo kršenje maksime kvantitete.

Ptica je motiv kojemu se pjesnik Danijel Dragojević često vraća. U kontekstu njegove ekopoetike taj motiv briše uvriježene granice između urbanog i ruralnog, prirode i kulture, umjetnosti i stvarnosti, forme i sadržaja, književnih i neknjiževnih diskursa. U radu se obuhvatno nastoje opisati i interpretirati dragojevićevske ptice i njihova uloga u kontekstu čitavog opusa.

U radu se proučava sposobnost pridjevskih riječi da se pojavljuju samostalno na položaju glave imenske sintagme umjesto imenice koju prototipično modificiraju (npr. mladi, dobro). U prvome se dijelu daje pregled vodećih lingvističkih teorija koje pretpostavljaju različite mehanizme u pozadini te pojave: sintaktičkoga pristupa s elipsom i nominalizacijom, morfološkoga pristupa s konverzijom i konstrukcijskoga pristupa s koercijom. U drugome se dijelu donosi gramatički opis hrvatskih poimeničenih pridjeva koji obuhvaća njihove morfološke značajke, uvjete ispuštanja imenica te posebna obilježja ljudskih i apstraktnih poimeničenih pridjeva.

Motiv pobune značajna je odrednica pjesničkoga opusa Marka Tomaša. Nihilističkim odnosom prema sadašnjosti i melankoličnim refleksom o boljoj prošlosti Tomaš gradi poetski svijet obilježen pobunom protiv svih nakaznosti apokaliptične poslijeratne stvarnosti i novoga ustroja svijeta ispražnjenoga od suštine.