Studij stilistike

Diplomski radovi

Uloga ptice u pjesništvu Danijela Dragojevića

Ptica je motiv kojemu se pjesnik Danijel Dragojević često vraća. U kontekstu njegove ekopoetike taj motiv briše uvriježene granice između urbanog i ruralnog, prirode i kulture, umjetnosti i stvarnosti, forme i sadržaja, književnih i neknjiževnih diskursa. U radu se obuhvatno nastoje opisati i interpretirati dragojevićevske ptice i njihova uloga u kontekstu čitavog opusa.

»Novo normalno«: O poimeničenim pridjevima u hrvatskome

U radu se proučava sposobnost pridjevskih riječi da se pojavljuju samostalno na položaju glave imenske sintagme umjesto imenice koju prototipično modificiraju (npr. mladi, dobro). U prvome se dijelu daje pregled vodećih lingvističkih teorija koje pretpostavljaju različite mehanizme u pozadini te pojave: sintaktičkoga pristupa s elipsom i nominalizacijom, morfološkoga pristupa s konverzijom i konstrukcijskoga pristupa s koercijom. U drugome se dijelu donosi gramatički opis hrvatskih poimeničenih pridjeva koji obuhvaća njihove morfološke značajke, uvjete ispuštanja imenica te posebna obilježja ljudskih i apstraktnih poimeničenih pridjeva.

Motiv pobune u pjesništvu Marka Tomaša

Motiv pobune značajna je odrednica pjesničkoga opusa Marka Tomaša. Nihilističkim odnosom prema sadašnjosti i melankoličnim refleksom o boljoj prošlosti Tomaš gradi poetski svijet obilježen pobunom protiv svih nakaznosti apokaliptične poslijeratne stvarnosti i novoga ustroja svijeta ispražnjenoga od suštine.

Lirske strategije Borisa Marune

Marunina poezija zahvaljujući stupnju obrađenosti u dosadašnjim osvrtima zahtijeva nešto drugačiji uvod od onih koji su se u humanistici donekle ustalili. Da ne duljimo, on nije ni nepoznat, ni neistražen ni zapostavljen autor čiji rukopis i dalje čeka na iscrpan opis, naprotiv. Riječ je o dobro poznatom korpusu tekstova koji je jasno i uredno popisan, donekle opisan, a svakako propisan dodjelom Goranova vijenca 2001, no čini se da se usmjeren govor o toj lirici redovito povlači u korist truizama ili svodi na dosjetke i anegdote o šarmantnom kauboju.

Pripovjedni modeli u prozi Daše Drndić

Predmet ovog rada je opis pripovjednih strategija u proznome opusu Daše Drndić od najranijih radova iz devedesetih pa sve do posljednjeg romana EEG iz 2016. U korpusu se analizira status različitih tipova pripovjedača kao i pitanje njihove nadležnosti, upućuje se na propusnost romanesknog diskursa raznovrsnim tipovima izlaganja, a uzorci se prepoznaju u razmjernom jačanju dokumentarnih ambicija i podvrgavanju historiografskih obrazaca metafikcijskoj obradi. Polazeći od teze da se pismo Daše Drndić ustrojava na principu diskontinuiteta, posebna pozornost posvećuje se unutartekstualnim i izvantekstualnim šavovima te skiciranju složenog metatekstualnog lanca koji se uspostavlja među pripovjednim subjektima.

Stilsko-retorička analiza hrvatskoga političkog diskursa

Kako govore hrvatski političari? Tko se oslanja na argument većine, a tko na figure i trope; tko pribjegava strategiji zvanoj crvena haringa, a tko truje bunar. Rad opisuje i analizira suvremeni hrvatski politički diskurs na predlošku zapisa govora s Aktualnoga prijepodneva 10. sjednice X. saziva Hrvatskoga sabora od 19. siječnja 2022. Analizirani su iskazi deset političara koji su, prema dostupnim istraživanjima, u tom trenutku bili najpopularniji, a to su: Zdravko Marić, Marija Selak Raspudić, Andrej Plenković, Miro Bulj, Sandra Benčić, Ivan Penava, Marija Jelkovac, Katica Glamuzina, Marijana Puljak i Peđa Grbin. Autorica se usredotočila na analizu stilskih i retoričkih obilježja govora odabranih političara te na uporišne elemente njihovih strategija uvjeravanja.