Studij stilistike

Reci mi da pišeš kao...

Uši šiu glave / Gledam kako dolaze uši / Potom uniđoše uši / Djevojka

1)

Uši šiu glave
grizu ulicu grimizno
smeđoj kosi jave
da biserna jaja otklanja mirno
hodati hodom hlada
kratko ošišana djevojčica mora
Mina će ju zbog glavljeg rada
moru vratiti svu od mora
mama češljanjem tvoje uvojke
kao medene medove cijedi
dok te gledaju malu
kako igrom suze mjediš

2)

Gledam kako dolaze uši. Ti ne znaš čija će glava biti prva, ali saznat ćeš već u svom sljedećem pokretu. Gledam te kako joj promatraš pletenicu, sjajni se biseri kotrljaju po njenom tjemenu, a ti si svjesna da će to, ne izgovoriš li nešto, prouzročiti daljnji raspad. Ipak čekaš. Promatram kako ih brojiš, ona dodiruje tu smeđu masu koju tako ponosito namješta i tražeći gorku čokoladu, izlazi među ljude. Ljude koje si mogla spasiti samo da si bila odgovornija. Ali oboje znamo da će te uši uvijek spriječiti. Uživam dok ti se približava Mina jer znaš što slijedi, Mina ne zna. »Ošišala sam je na kratko, zar nije lijepa!«, viče za tobom i pokazuje na dijete, ali ti moraš brzo u kuću, ti nemaš u planu šišati svoju kosu, sad ćeš pobjeći i pred ogledalom promatrati vrške te svoje ušima neokaljane kose. Na ulici još puše vjetar, a ljudi vide ono što si zaboravila sakriti.

Kao ukroćena goropadnica majka tebe, dijete, češlja tjerajući uši daleko. Ona plače, ti se igraš. Ja ti više ne mogu pomoći, moraš čekati dok ne završi. I vratiti se pred to ogledalo, neokaljana pogledima prolaznika, svjesna da bi jedan tvoj glas su ovu sramotu mogao poništiti.

3)

Potom uniđoše uši, a ja bez ideje čiju će glavu zahvatiti prvu. Nemani vidjeh na glavi smeđokose, dugokose, tamnokose djeve koja bez ideje o nesreći koja ju je snašla, ponosno pletenicu ispred mene u redu dućana drži. Ušaste joj spodobe čas gore, čas dolje niz glavu klize. Ulaze u nju, pa se usrdno vraćaju po ostatak družine, kao da se bal u njenom tjemenu sprema. Djeva bez spoznaje prekarno inzistira na gorkoj čokoladi, vjerujući da će ušaste nemani od bala odustati ako namirišu opor kakao umišljene čokolade. Nakon nje, svak je ulicom držeći se za glavu hodao! Držeći svrbastu glavu kao da će u taj čas s ramena pasti. Sretoh Minu koja zadovoljno svoje milo, mlado, nevino čedo za nježnu ručicu vuče – Ošišah je na kratko, nije li krasna! – viknu Mina dok joj druga strana ulice uzaman požuruje korake. Dunu leden vjetar, a mene, nasred brze ulice mati nad kadom kao dijete češljati stade. Uši iz moje djetinjaste kose padaše, padaše, padaše.

Plakala je i sramila se, sramila se i plakala je moja majka dok svi gledaše kako moje ručice male nemani dragahu.

4)

DJEVOJKA
TAMNOSMEĐOKOSA
MINA i njezina kći
MAJKA

Dućan. Red. Dvije mlade žene, jedna tamnosmeđokosa, druga ne.

DJEVOJKA (oprezno): Oprostite –

TAMNOSMEĐOKOSA se ne obazire, čeka u redu i gleda naprijed

DJEVOJKA: Vidim da Vam po kosi...

TAMNOSMEĐOKOSA: Ne dodirujte me, znam kakva mi je kosa. (okreće se pa govori blagajnici dok zaštitnički mazi kosu) Još mi samo dajte jednu čokoladu sa sedamdeset posto kakaa.

DJEVOJKA izlazi iz dućana pa susreće MINU

MINA: Ošišala sam ju na kratko, gle kak je lijepa! (pokazuje na dijete kraj sebe)

DJEVOJKA prilazi djetetu, ali u tom trenutku se nađe iznad kade, sa svojom majkom koja joj čisti kosu od uši

DJEVOJKA (djetinje ponašanje, zabavlja se ušima): Ovo su samo male životinje, ništa više mama, ništa više

MAJKA plače, prolaznici na ulici gledaju