Studij stilistike

Reci mi da pišeš kao Sever, Marinković, Matoš, Zajec, a da ih ne potpišeš

U pripremi za interpretaciju Marinkovićeve novele Zagrljaj (Ruke, 1953) studentima seminarske nastave iz Stilistike pomoglo je i čitanje Frangešova eseja »Zbilja i mašta u zagrljaju – Zagrljaj Ranka Marinkovića« (1988). U razgovoru o pročitanome dotaknuli smo se i Marinkovićevih likova, ali i tematskih polja te Frangešove usporedbe Marinkovića i Virginije Woolf. Naime, Frangešu je, u dokazivanju teze da je Marinkoviću kao piscu svaka tema jednako vrijedna književnoga djela, koristio autoričin esej »Mr Bennet and Mrs Brown« (1924). Woolf u navedenome eseju promišlja o tome kako bi stariju damu iz londonske okoline prikazali različiti stariji pisci onoga vremena te zaključuje da »istinska građa za književno djelo ne postoji«. Frangeš nastavlja u istom smjeru, interpretirajući Marinkovićev Zagrljaj, i pita se »kako bi spomenuti pisci prikazivali kap tinte koja je pala na bjelinu papira, i postala Crna Mrlja?«.

Od književnoga lika preko odabira teme za pisanje književnoga djela došli smo do lingvostilističkih obilježja podstilova proze, poezije i drame. Pitali smo se što to koje književno djelo čini poetskim, proznim ili dramskim? Pokušali smo također pronaći stilska obilježja pojedinih podstilova u različitih pisaca poput Severa, Marinkovića, Matoša i Zajeca. U razmišljanjima o tome kako bi suvremene prozne, dramske ili poetske tekstove napisali neki od navedenih pisaca došli smo do zadatka čiji je plod sijaset kreativnih studentskih rješenja.

Zadatak je dakle bio odabrati jedan od ponuđena tri odlomka iz knjige Tee Tulić Maksimum jata (2017). Knjiga je uzeta kao predložak jer je žanrovski teško ukalupljiva. Neven ju Ušumović, primjerice, određuje poetskom prozom upravo zato što su odlomci labavo strukturirani kontekst. Narativnu je liniju knjige teško pratiti, ali pjesničke su slike snažno naglašene. Nakon što su studenti odabrali jedan od tri proetska odlomka, trebali su ga preispisati u četirima inačicama: kako bi ih napisali Josip Sever, Ranko Marinković, A. G. Matoš i Tomislav Zajec. Tom su prilikom trebali paziti na sve lingvostilističke odlike koje opisuju stil navedenih pisaca: upotrebu fono-, morfo-, sintakto- i leksikostilema, stilogenost kompozicije, intertekstualne elemente, stilska obilježja epohe u kojoj pisci stvaraju, kao i na žanrovske odrednice.

U uvodnome ćemo dijelu predstaviti predloške, a zatim i izbor najboljih studentskih uradaka u četirima inačicama koje opisuju stil redom Severa, Marinkovića, Matoša i Zajeca.