Kada sam prvi put čitala zbirku Saške Rojc (Olje Savičević Ivančević) Puzzlerojc, prepoznala sam u njoj lirski subjekt srodan subjektu Marije Čudine u Nestvarnim djevojčicama. Nedugo sam zatim čitala intervju s Rojc koji je za Booksu vodio Marko Pogačar, a u kojemu je i sama autorica primijetila kako „Nestvarne djevojčice Marije Čudine imaju svijet srodan mome“. I zaista, brojna su mjesta premrežavanja tih dvaju subjekata. Mene će ovdje zanimati njihova komparacija, oblikovanje ženskoga identiteta, seksualnosti i detekcija i čitanje infantilnosti njihovoga pogleda.

U ovom radu bit će prikazane reklame odrabranih proizvoda koji su postojali i reklamirali se u razdoblju socijalizma, a ujedno i u razdoblju tranzicije. Nužna je usporedba prezentacije istih proizvoda u različitom vremenu kako bi se čim bolje prezentirala društvena stvarnost reflektirana u oblikovanju reklamnih diskursa te kako bi se načinio čim vjerodnostojniji pregled ideologija prezentiranih u diskursima i transformacija kupaca kroz vrijeme.

Tatjana Pišković u svome tekstu Perpetuiranje rodnih stereotipa u hrvatskim rječnicima (2016) uz Anićevu pomoć zaključuje: Rječnik se drži nepristranim tekstom čiji autori i urednici jednostavno registriraju jezičnu uporabu i izvještavaju o njoj. Nekoliko redaka kasnije shvaćamo da se samo šalila i da rječnik ne samo da selektivno registrira jezičnu uporabu koja postoji u nekoj kulturi nego tu uporabu i konstruira i kreira.

U ovom će se radu analizirati brojevi erotskoga časopisa Erotika iz 1990. godine, zagrebačke „revije za kulturu i umjetnost ljubavi“, koja je izlazila krajem 1980-ih i ugasila se 1990. godine, kako bi se usporedili suvremeni stavovi o seksualnosti s onima iz 1990. godine i kako bi se istražilo kako je pojava golih ženskih tijela utjecala na njihovu seksualnu slobodu, ali i na slobodu općenito.

Dio polaznika izbornog kolegija Mislim, dakle, gdje sam, koji se izvodio u ljetnom semestru akademske 2017/18. godine, za seminarsku je zadaću trebao napisati književnu kritiku zbirke pjesama Mutno Branka Maleša (HDP, 2017). Ovdje donosimo kritike troje studenata.

Dio polaznika izbornog kolegija Mislim, dakle, gdje sam, koji se izvodio u ljetnom semestru akademske 2017/18. godine, za seminarsku je zadaću trebao napisati književnu kritiku zbirke pjesama Obrt za pranje perja Miroslava Mićanovića (MeandarMedia, 2017). Ovdje donosimo kritike triju studentica.