Autorica analizira pjesmu Vampir A. B. Šimića, i to s obzirom na njezinu formu, tematski i simbolički plan. Pritom nastoji upozoriti na podvostručenje lirskoga subjekta te na njegov dvojak odnos prema nadosjetilnome svijetu koji je konkretiziran u liku vampira.

Pjesma je spoj intertekstualnih referenci, dijaloga i poigravanja s literarnom tradicijom, jezikom i njegovim izražajnim mogućnostima. Fragmenti svakodnevice i zaokupljenost idejama ljubavi, ljepote i prolaznosti otkrivaju unutarnji emocionalni svijet lirskog subjekta, koji je u naslovu okarakteriziran motivom samoće.

Miroslav Krleža je u pjesmi Sat pomoću asonance, aliteracije i inverzije čitatelja nastojao uvesti u jednu opustjelu i sumornu sobu – u jednu tihu noć – ispunjenu prisustvom smrti, daleko od vesele užurbanosti života.

Retoričko je pitanje, kako je poznato, pitanje na koje se ne očekuje odgovor. Ovaj rad izdvaja funkcije, značenja i oblike retoričkog pitanja, a u središtu njegova interesa analiza je odabranih primjera retoričkog pitanja u jeziku političara i govornika. Namjera je ustanoviti kako i kada političari i govornici koriste tu figuru te što njezinim korištenjem žele postići.

U analizu Šoljanove pripovijesti Specijalni izaslanici krenut ćemo gledajući na stilistiku kao heterogenu i smještenu „na susretištu lingvistike i književnosti“. bez nostalgije i bez namjere da ju se gura u stanje njezine „predteorijske nevinosti“. Jasno je kako je nemoguće napraviti skok u interpretativnu djelatnost te skok s „dijelova“ na „cjelinu“, kao što to pokušava Samardžija 1984. na kraju svoje stilističke analize Šoljanova romana „Drugi ljudi na mjesecu“, bez da uvidi budu uvelike određeni različitim tipovima predznanja.

Za petoricu dječaka iz Dubrave 1977. bila je znakovita godina – okupili su se na Dan Republike i odlučili osnovati rock 'n' roll bend nazvavši ga Prljavo kazalište. Svega dvanaest godina kasnije tu će istu Republiku na Trgu (također Republike) simbolički sahraniti Ružom hrvatskom.