Pogačarova knjiga Korov, ili protiv književnosti već samim naslovom ulazi u polemički odnos s uvriježenim shvaćanjima književnosti. Motiv korova temeljna je metafora knjige, motiv koji je J. Culler upotrijebio da bi pobliže okarakterizirao pojam književnosti. Korov je noćna mora svakom vrtlaru.

Pjesnik i prevodilac Josip Sever (Blinjski Kut kod Siska, 1938. – Zagreb, 1989) u Petrinji je kontinuirano boravio od kraja 1964. do 1968. Predavao je ruski jezik na petrinjskoj gimnaziji. Zvali smo ga profesore, makar profesorom nije bio, jednostavno zato što nije položio sve ispite na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je u časopisu »Kritika« (1963) objavio prve pjesme (Bitka, Pogreb).

Evelina Rudan svojom je petom zbirkom Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove) nedvojbeno opravdala status autorice iznimno kultiviranog suvremenog pjesničkog pisma. Zbirka sadrži četrdeset numerirčki označenih pjesama, što na makrostrukturalnoj razini već otkriva njezinu narav. Dakle, pjesme možemo promatrati kao pojedinačne lirske priče koje na makrostrukturalnoj razini predstavljaju poveću baladu.

Tridesetak kritičkih tekstova o poeziji Lane Derkač vanjska su potvrda kvalitete i enigmatičnosti tog poetskog rukopisa. Nakon deset samostalnih pjesničkih zbirki na hrvatskom jeziku pjesnikinja se predstavlja čitateljskoj publici s 11. zbirkom Hotel za mrtve kojom ponovo priziva kako čitateljstvo na užitak čitanja tako i kritiku na posredovanje i samoiskušavanje.

Književnoznanstveni opus Hanife Kapidžić-Osmanagić (1935.-2019.) znatan je i osobit, kao i njezino, proučavanjem književnosti, ali i izvanknjiževnim nepredvidivostima i nužnostima usmjeravano, šire kulturno djelovanje, angažman, doprinos. Pet knjiga Suočenja – s (pod)naslovima Od nadrealizma do strukture (1976), Portreti i prigode (1981), Begić – Ristić – Davičo – Krleža… (1986), Sarajevo, Sarajevo (1998) i U brzake vremena (2003) – koštani su stup bibliografije ove romanistkinje, književne teoretičarke, kritičarke, esejistkinje.

U prosincu 2019. objavljena je prva zbirka pjesama Stjepana Bajića, pjesnika i promicatelja poezije koji je domaćoj pjesničkoj sceni poznat otprije, ponajprije kao urednik zbornika Hrvatska mlada lirika 2. Iako nije riječ o zbirci koja je odjeknula domaćom pjesničkom scenom kao što je to bio slučaj s nekim drugim debitantskim zbirkama posljednjih godina, čini se da dugo nije bilo zbirke koja je tako podijelila domaću kritiku kao što je to učinio Bajićev Revolucionar.