Dečki s kvarta, zajedno pa »kaj bu bilo, bu bilo«. Nostalgična vožnja autocestom prema moru u kojem se kupaju stara prijateljstva i neki prošli mi. Sam naslov debitantskog romana Jerka Mihaljevića Putar i parizer kao kolačić madeleine čitatelja vraća u čvrsto pohranjene uspomene s ludih ljetovanja ispunjenih neprospavanim noćima, lošom hranom i jeftinom cugom.

Usto što slavi život, njegovu ljepotu u cvijetu i listu, Koprićeva je pjesnička zbirka i poruka biljnoga svijeta o prirodnom prihvaćanju smrti. Ona poetski smanjuje apsurd smrti i funkcionira kao utješiteljica i učiteljica. Ona nije religija niti zelena ideologija, iako bi se mogli zamijetiti neki vidovi potonjih ideja.

U radu se analizira figurativnost tekstova pjesama s albuma »Dvojko« (2023) splitskoga rapera Vojka V. Autor u njima nalazi čak 43 različite stilske figure, čime osvjetljava taj opus i glazbeni stil iz filološke perspektive te posredno potiče stilističare i retoričare da raperski diskurz ozbiljno uzmu u razmatranje.

Važno pitanje koje problematizira poezija Brankice Radić je pitanje slobode; može li se naime sloboda »kaliti televizijskim / programima nogometnim utakmicama / nenapisanim zadaćama trgovačkim centrima«?

Poezija Nataše Govedić donosi nešto neprilagodljivo i ne do kraja odgonetljivo, u svakom slučaju izazovno i privlačno, vrijedno istraživanja i čitanja.

Poetiku zbirke karakteriziraju različiti primjeri pretapanja i preobražavanja. Vuk i breza, iako naoko suprotni simboli lukavosti i tame, nevinosti i bjeline, presvlače se jedno u drugo: »vuk ili breza ili učitelj glazbe / uzeo je predah da otpleše gavotu neke posuđene ptice. / A mi, mi smo mu noć.«