Lirska bitka za pomrčinu Sunca
Odlučila sam interpretirati pjesmu Franje Nagulova. Riječ je o autoru, rođenom 1983. godine u Vinkovcima, koji je diplomirao kroatistiku i bibliotekarstvo te radio kao nastavnik. Usto što je pjesnik (objavio je 13 zbirki), Nagulov je i jedan od glasnijih suvremenih književnih kritičara. Budući da sam birala iz zbirke Okupacija u 26 slika (metodički obrađena lektira), na početku sam se suočila s pitanjem: kako izabrati pjesmu koja će bar donekle dočarati semantičku, poetičku i stilsku kompleksnost zbirke? Dotičnu zbirku čini naime 26 motivski i tematski povezanih pjesama. Dvoumeći se, pokušavajući izabrati onu "pravu" pjesmu, onu koju bi možda i sam pjesnik izabrao kao krunu svoje zbirke, zapitala sam se "Što je autor htio reći?". Ubrzo sam se nasmijala i pomislila "Dobro da me Franjo nije čuo". Stoga sam duboko udahnula, odbacila misli o autoru i njegovu zgražanju nad tijekom mojih misli i prema vlastitom nahođenju odabrala nenaslovljenu pjesmu koja počinje riječima za to vrijeme potomstvo.
Sama zbirka Okupacija u 26 slika (metodički obrađena lektira), objavljena 2022, može se smatrati svojevrsnim nastavkom zbirke Zemlja zalazećeg sunca (2019). U obje se pojavljuju izrazito angažirane pjesme, upravo lirska kritika suvremene stvarnosti hrvatske zemlje (ne države; jer država je jedno, a zemlja drugo kako je jednom zgodom istaknuo sam Nagulov).
Nećemo suditi knjigu po koricama, ali ono što upada u oči naslov je zbirke koji se, mogli bismo reći, sastoji od dvije supstance. Okupacija u 26 slika intertekstualna je referenca na istoimeni antiratni film Lordana Zafranovića, koji filmskim sredstvima tematizira ono što Nagulov podcrtava verbalno, a to su: posljedice vladavine ideologija i njezinih vjernih promicatelja. Drugi, pak, dio naslova (metodički obrađena lektira) u isto nas vrijeme zbunjuje, ali i pobuđuje interes za saznavanjem na što autor aludira. Evo odabrane pjesme:
***
za to vrijeme potomstvo povlaštenih promatra svijet koji je
sutra njihov. potomstvo izložbenih lutaka neće im moći
odoljeti: divit će se njihovu šarmu i mudrosti naslijeđenim od
svojih pravocrtnih očeva. s djecom će odnositelja strojeva
preuzeti buduće tvornice, hraneći zemlju prema nepogrešivom
nauku očeva nacije od kojih nijedan nije poginuo – uslijed
bitke za pomrčinu Sunca oni nisu polagali pravo na umiranje.
uslijed podizanja lutkarskih ustanaka poslije kojih bi izlozi
zjapili prazni. razbijeni izlozi.
RAZGOVOR.
1. Što je za to vrijeme radilo potomstvo povlaštenih?
2. Što su naslijedili od svojih pravocrtnih očeva?
3. S kim će preuzeti buduće tvornice?
4. Što je autor htio reći?
5. Što se dogodilo s izlozima nakon lutkarskih ustanaka?
U za to predviđeni prostor nacrtaj tvornicu budućnosti. Razmisli: je li tvornica budućnosti isto što i buduća tvornica? Zamoli roditelje za pomoć!
Kako bismo lakše razumjeli pjesmu, moramo ju smjestiti u kontekst. Kroz zbirku se proteže paradoksno-fantastična priča o dvije lutke – jedna ima najnevinije od svih ruku (očita aluzija na pjesmu Vesne Parun), dok je druga bezruka i ćelava. Lutke naposljetku bježe iz izloga (zatvora), u kojemu su bile prisiljene gledati sve strahote koje se događaju u vanjskom svijetu (prva lutka sve zna i zato skriva pogled pred svevidećim očima javnosti). Te dvije lutke progone tzv. ovlašteni distributeri domoljublja (ta se sintagma pojavljuje u ovoj, ali i u prethodnoj Nagulovljevoj zbirci). Izložbene lutke i ovlašteni distributeri domoljublja u sukobu su na svim društvenim razinama. Izložbene lutke mogle bi se shvatiti kao metafora naroda, puka koji promatra i ne može ništa bitno učiniti, dok su ovlašteni distributeri domoljublja oni koji određuju tko je domoljub a tko nije, koji vlastitom sklopu vrijednosti prilagođavaju sve što im se ispriječi na putu, među ostalim i definicije domoljublja i pravde.
Bitno je napomenuti da Nagulov snažno i vrlo otvoreno kritizira društvo kako danas, tako i ono poslije Domovinskog rata. On gradi lirsku presliku vremena metaforičkim i sinegdoškim slikama. Podsjetimo se, radi lakšeg shvaćanja njegovih metafora, stanja prije i poslije Domovinskoga rata: prije početka rata nije uglavnom bilo privatnoga vlasništva, tvornice i poduzeća bili su u društvenom vlasništvu te su njima (barem teorijski) upravljali sami radnici. Poslije rata događa se pretvorba društvenoga u privatno vlasništvo. Tada su oni koji su bili na povlaštenim pozicijama ili su bili beskrupulozniji preuzimali tvornice i poduzeća za sitan novac. Većina je tako "pretvorenih" poduzeća brzo propadala, zaposleni bi bili otpušteni, a novopečeni vlasnici brzo bi ista ta poduzeća prodavali za velik novac.
Tako bi se i u ovoj pjesmi mogle izdvojiti tri instance koje su u međusobnom odnosu. Prva je instanca potomstvo povlaštenih, tj. nasljednici onih koji su proveli tzv. divlju pretvorbu, koji su dominirali poslijeratnim društvom i koji su najviše profitirali, ukratko političari i moćnici, koji i danas promatraju svijet koji je sutra njihov. Druga je instanca potomstvo izložbenih lutaka, tj. – kako je već spomenuto – običan puk, ljudi bez ikakva utjecaja, puki promatrači koji žive od rada svojih ruku. Oni se i danas "dive" šarmu i mudrosti povlaštenih koji su sav svoj kapital naslijedili od svojih pravocrtnih očeva. Treća su instanca djeca odnositelja strojeva koji su te tvornice i ta poduzeća uspjeli pokupovati. Oni nisu političari, nego dobro umrežene osobe iz ekonomskoga miljea. Međutim poveznica između potomstva povlaštenih i djece odnositelja strojeva zapravo je politika – bez političkih odluka i pokroviteljstva s vrha teško se moglo preuzimati tvornice. Moglo bi se reći da se te dvije instance nalaze na istoj strani novčića. Na drugoj je strani dakako potomstvo izložbenih lutaka, puk koji se divi onima koji su hranili zemlju prema nepogrešivom nauku očeva nacije od kojih nijedan nije poginuo. Ti su očevi nacije bili zaštićeni, njima se divilo tada, divi im se i danas, bili su eksponirani, ali nedodirljivi. Oni su ti koji uslijed bitke za pomrčinu Sunca nisu polagali pravo na umiranje. Umirao je puk, običan narod, izložbene lutke, drugim riječima umirali su ljudi kojima se upravljalo kako je tko od povlaštenih htio – dapače povlašteni su samo vukli konce i čuvali vlastiti život. Taj odnos lutaka (puka/izložbenih lutaka) i lutkara (povlašteni/odnositelji strojeva) ovdje je metaforički prikazan na velikoj pozornici zvanoj Hrvatska. Bitka za pomrčinu Sunca može biti i simbol za koji mi na pamet pada dvostruko objašnjenje: ili je to uzaludna bitka (jer pomrčina dolazi poslije svega) ili nas je ona dovela do slobode (jer i pomrčina jednom mora proći).
Nagulovljeva kritika kapitalističko-nacionalističkog društva jučer i danas popraćena je još žešćom kritikom današnjeg obrazovnog sustava. Nakon same pjesme slijedi RAZGOVOR (nalazi se ispod svake pjesme u zbirci) koji se poigrava udžbeničkim diskursom, imitirajući načine funkcioniranja učenja književnosti u osnovnim i srednjim školama te parodirajući apsurdna pitanja pomoću kojih se djeci pokušava približiti pojedini književni tekst. Sve to dodatno hiperbolizira činjenica da mu je svako četvrto pitanje kroz cijelu zbirku isto – Što je autor htio reći? Dakle on ismijava i parodira sat nastave književnosti, tj. metodički i didaktički uvriježen način pristupa književnom tekstu.
U nekim pjesmama, nakon instance RAZGOVOR, nalazi se dio pod nazivom ZADATAK koji čitatelja upućuje da, poput djeteta na nastavi, nešto nacrta, zamisli, da nešto pita roditelje i slično. Taj je dio u pravim udžbenicima osmišljen da djeci bude najzabavniji jer im nudi odmak od strogih pravila i potiče ih na kreativnost (tako se barem misli), a u ovoj zbirci oblikuje ironično-parodični implicitni komentar, potičući čitatelja na smijeh i zgražanje.
Završni dio svake cjeline čini fotografija. Nakon svake pjesme tiskane su različite fotografije koje simbolički označavaju neki dio pjesme. Fotografije su crno-bijele, poneke naizgled groteskne, a autor svake od njih je Franjo Nagulov. Autorov lirski prikazivački kod ujedinjuje dakle dva modusa (verbalni i vizualni) te tri diskurza (književni, pedagoški i fotografski). Tako konstruiran kod ponajprije je u službi polemike, parodije, provokacije i kritike.
Ovaj pokušaj interpretacije okončat ću parabolički. Za vrijeme jednog intervjua na YouTube-u Franjo Nagulov skupini je prisutnih održao "sat nastave" tako što je izabrao jednu od pjesama iz svoje zbirke i odgovarao na pitanja koja je za nju sastavio. Na četvrto pitanje "Što je autor htio reći", nitko nije imao odgovor. Najposlije, prozvana je jedna gospođa iz publike; ona je na postavljeno pitanje odgovorila: "Ne znam". Nagulov je na to ushićeno i zahvalno rekao "To je dobar odgovor. To je jedini odgovor za koji možemo sa sigurnošću tvrditi da je dobar. Da ne znamo što je autor htio reći. Često puta ni autor to ne zna."
Literatura
- Franjo Nagulov. (bez dat). U: Besplatne elektroničke knjige. Preuzeto 10. 12. 2024.
- Gregur, M. (20. 9. 2022). "ČIT-LIT", gost: FRANJO NAGULOV [videozapis]. Preuzeto 11. 12. 2024.
- Kos Lajtman, A. (2022). Što je autor htio reći? Preuzeto 11. 12. 2024.
- Nagulov, F. (2022). Okupacija u 26 slika (metodički obrađena lektira). Zagreb: Sandorf.