Lili Lalauna

0. Pjesma Lili Lalauna napisana je 1950, a prvi put objavljena 1976. u Sabranim delima Ive Andrića u 16 toma (Andrić 1981/11: 241). Original se čuva u Zadužbini Ive Andrića u Beogradu (kutija br. 46). Tekst je otkucan pisaćom mašinom na listu formata A4: 21 × 29,5. Da pjesma pripada Ivi Andriću, potvrđuje autorovom rukom napisana fusnota: Тако се звала једна Гркиња; од слогова њеног имена начињена је ова „песма“. Iza godine 1950. dolazi latinična skraćenica: g. Leksema песма stavljena je u navodnike, ali naknadno (da ovaj interpunkcijski znak ima različitu boju u odnosu na druga slova).

Lili Lalauna^*

Lala lula, luna lina
Ala luna lani lana
Ana lili ula ina
Nali ilun liliana

Lila ani ul ulana
Lani linu ul nanula
Anali ni nina nana
Ila ala una nula

Alauna lul il lala
Alilana, lan, lu, li, la.
Nalu nilu nun ninala
Nala una an anila

Andrić 1981: 241

^* Tako se zvala jedna Grkinja; od slogova njenog imena načinjena je ova „pesma“.

Zadužbina Ive Andrića u Beogradu, kutija br. 46

1. Tekst je neobičan jer u više elemenata odudara od onoga što je pisac do tada i kasnije sačinio. Ta neobičnost sastoji se u sljedećem. Prema Sabranim delima 1981/11, od 89 lirskih pjesama nijedna nije ni po čemu bliska, slična Lili Lalauni. To se vidi i prema naslovima, u koje Andrić najčešće stavlja a) prirodne pojave, pretežno noć – Noć (dvije pjesme), Burna noć, Noć crvenih zvijezda, Četrdesetpeta noć, Noćni razgovor 1941, Sinoć, U sumrak, Blaga i dobra mesečina, Tama, Svitanje, Zora, Jutro (dvije pjesme), Sunce ovog dana, Visina, Zemlja, Glasno vode šume, Na moru, Jesenji predjeli, b) događaj: San, Šta sanjam i šta mi se događa, Uteha snova, Potonulo, Šetnja, Povratak, Spas, Susret, Bežanje, Otkrivanje, Objavljenje, Kad se meni plakalo, Koračam još kao da idem..., Jadni nemir, I mislim..., Sve više, sve bliže, Ni bogova, ni molitava..., c) prostor: San Marino, Na moru, Gornji grad, Mali grad na dve reke, Predgrađe naše mladosti, Slap na Drini, Vajmar 1932. g., Kraj reke, U pristaništu na zelenom ostrvu, Nekad u Alpima, U amamu, Pred portretom prekorna pogleda, d) riječi pjesma, strofa, psalm: Pesma, Lanjska pesma, Njegova pesma, Prva proljetna pjesma, Pjesma vretena, Putnička pjesma, Sabitova pesma, Djevojačka pjesma (kao narodna), Strofa, Strofe u noći, Psalm sumnje, e) ljude: Lepa mlada žena govori, San o Mariji, Lili Lalauna, Pobednik, M. C., Pismo nikome, Putnici sa istoka, Sudije (1914–1920), f) vrijeme: 1914, 1915, Uskrs, Jedan novembar, Marta mjeseca, Kraj, g) artefakte: Crveni listovi, Iz knjige „Crveni listovi“, Veo, h) muzičke termine: Skerco u crnini, Harfa iz jezera, Ritmi bez sjaja, i) atribuciju (kvalifikaciju): Žeđ, Žeđ savršenstva, Prolaznost, Tragedija, Misao, j) razno: Uj Dombovar, Po jednom starom dobrom redu, Vera Salutrix, Dve teme.

2. Andrić je poznat po tome što je liriku gradio na slobodnom stihu, čime je umnogome narušavao dotadašnju strogu organizaciju poetskog teksta. U ovoj pjesmi sve je u duhu kanonskog stiha: 12 redova ulančenih u tri strofe, tri katrena. Metrički prevladava trohej,1 budući da najviše ima dvosložnih riječi (30 od 48). Mnogo je manje jednosložnih (11), posebno trosložnih (četiri) i četvorosložnih (tri). Prvi katren gotovo je isključivo dvosložan: od 15 riječi samo posljednju čine više od dva sloga (četiri). Drugi je katren raznovrsniji: pored toga što donosi jednu riječ više, on ima nekoliko leksema sa različitim brojem slogova, i to u simetričnom odnosu: tri trosložne – tri jednosložne.2 U trećem katrenu pojavljuje se nova intonacija zbog uvođenja niza jednoslogovnica (osam; u prethodnoj strofi njih je svega tri) i dviju četvoroslogovnica (od ukupno tri: Aliluna, Alilana – liliana dolazi u četvrtom stihu). Prisutna je kvantitativna leksička gradacija: prva strofa sadrži 15 riječi, druga 16, a treća 17. Tekst je sačinjen u osmercu.3

Andrićeva je poezija pretežno bez rime, posebno čiste. Lili Lalauna organizovana je, međutim, po svim versifikacijskim pravilima – od početka do kraja ima strogu ukrštenu rimu (abab): 1. katren: lina | lana |ina | liliana, 2. katren: ulana | nanula | nana | nula, 3. katren: lala | li, la | ninala | anila. U pjesmi je zastupljena isključivo leksička heterogena rima (dovode se u finalni ritmički odnos riječi sa različitim brojem fonema): 4 foneme – 3 foneme: lina – ina, 4 – 8: lana – liliana, 5 – 4: ulana – nana, 6 – 4: nanula – nula, 4 – 6: lala – ninala, 4 – 5: li, la – anila. Leksička homogena rima (sa jednakim brojem fonema) nije primijenjena, jer je različit saodnos fonema: 4 – 3, 4 – 8, 5 – 4, 6 – 4, 4 – 6, 4 – 5. Nigdje nema nizanja tipa 4 – 4, 5 – 5 i sl. Rima je trofonemska: ana – ana (2), ina – ina (1), ala – ala (1), ila – ila (1). Samo se jednom javlja četvorofemska: nula – nula. Što se tiče broja riječi u rimi, svuda se primjenjuje monoleksično uparivanje (rima pokriva jednu leksemu u oba stiha), izuzev u slučaju kada dolazi do bileksikalizacije (u kojoj učestvuju dvije riječi u stihu A i jedna riječ u stihu B): li, la – anila: 1. katren: *ina | *ana | ina | ****ana, 2. katren: **ana | **nula | *ana | nula, 3. katren: *ala | *i, la | ***ala | **ila. Lekseme su najčešće četverofonemske (20), manje trofonemske (12), dvofonemske (6), petofonemske (2), sedmofunemske (2) i šestofonemske (1).

U pjesmi se pojavlju tri samoglasnika (a, i, u) i dva suglasnika (n, l). Nema, dakle: o i e, koji su jedini na artikulacijskoj vertikali srednjeg reda (a je niski, i i u su visoki).4 Horizontalno sva su tri različiti: i je prednji, a srednji, a u zadnji. Samoglasnik a je otvoren, i i u su zatvoreni. Samo se u odlikuje labijalizacijom.

Na početku stihova najčešće se nalazi samoglasnik a (5 puta). Drugo mjesto dijele suglasnici n i l (3). Jednom inicijalnu poziciju zauzima i. Kraj pjesme potpuno je unificiran: finalni položaj ima uvijek ista fonema – samoglasnik a. On dolazi samo sa suglasnicima n i l, i to u jednakom broju: n – na (6), l – la (6). U početnim stihovima (od prvog do sedmog) preovladava na (6 od 7 pozicija), a u završnim (od osmog do dvanaestog) isključivo se javlja la.

Pjesma je zasnovana na asonanci (ponavljanju samoglasnika) i aliteraciji (ponavljanju suglasnika), što je suprotno u odnosu na ono što nalazimo u lirici našeg nobelovca: „Andrić je malo mario i za zvukovnost svojih stihova: u njima se rijetko susreću asonanca i aliteracija čime se još snažnije učvršćuje osjećaj pripovjedne intonacije i melodije stiha“ (Marinković 1984: 21). Izrazito dominira anaforska aliteracija (ponavljanje početnog suglasnika) jer suglasnik l zauzima inicijalnu poziciju u 18 pojavnica, a n u 11. Anaforsku asonancu najviše nosi samoglasnik a (9), znatno manje u (6) i i (4). Zato je epifora (ponavljanje finalne foneme) izrazito vokalska: dva prva mjesta zauzimaju samoglasnici: a (284), i (87), a u (4) nalazi se na trećem mjestu (zajedno sa n i l). Iz ovoga slijedi zaključak da leksički početak ima suglasnički karakter (inicijalni odnos suglasnika i suglasnika je 39: 19), a leksički završetak samoglasnički (odnos samoglasnika i suglasnika je 40: 8). Drugi riječima, Andrić u 81,25% slučajeva započinje riječ suglasnikom, a u 83,33% završava je samoglasnikom.

Na dvije udarne pozicije u stihu – početak i kraj dolaze asonanca i aliteracija: stihove otkrivaju l – a – a – n (prva strofa), l – l – a – i (druga strofa), a – a – n – n (treća strofa), a završavaju a – a – a – a (prva strofa), a – a – a – a (druga strofa), a – a – a – a (treća strofa). Samoglasnici i suglasnici smjenjuju se harmonično do četvrtog stiha, kada se spajaju dva samoglasnika (i) i stupaju u kontakt dva suglasnika (n i l): Nali ilun liliana, što ne doprinosi melodičnosti (po mjestu obrazovanja l je alveolarni, a n zubni, odnosno dentalni, po načinu artikulacije l je laterarni, a n nazalni, po relevantnim distinktivnim obilježjima l je neprekidni, a n akutski i nazalni). Samoglasničko-suglasnički kontinuitet narušava se i na početku druge strofe (u petom stihu), kada se sudaraju dva samoglasnika a: Lila ani ul ilana. Građa pjesme ne daje odgovor na pitanje zašto je došlo do ove fonološke disharmonije.

Samoglasnici su ovako zastupljeni: a 54, i 23, u 19. Oni obrazuju sljedeću sukcesivnost:

Kao što se vidi, preovladava a. U izgovoru karakterističnom za savremeni jezik on se odlikuje najvećim stepenom otvorenosti i najvišom frekvencijom (F1 670, F2 1.220, F3 2.550 Hz); samoglasnik u ima najmanje pokazatelje (F1 380, F2 750, F3 2.450 Hz); frekvencijska vrijednost samoglasnika i prilično je različita: najniža među samoglasnicima u formantu 1 (360), srednja u formantu 2 (2.200), a najviša u formantu 3 (2.850) – Tošović 2010: 128.

Redoslijed učestalosti samoglasnikâ u ovoj pjesmi (a 56,25%, u 19,79%, i 23,96%)5 ne odgovara njihovoj učestalosti u srpskom jeziku (i 10,61%, a 9,77%, u 2,26%).6 Razlika se posebno zapaža kod samoglasnika u, koji je u ovom jeziku među samoglasnicima na posljednjem mjestu, a u datoj pjesmi na drugom. Zastupljenost suglasnika u Lili Lalauni glasi: l 46, n 37. Oni su ovako ulančeni:

3. U pjesmi su upotrijebljena dva suglasnika, od kojih n po učestalosti u srpskom jeziku7 dolazi odmah iza r i s, a l iza t, v, p, j, m, d, k (r 8,20%,8 s 7,62%, n 6,11%, t 5,20%, v 4,52%, p 4,37%, j 3,57%, m 3,53%, d 3,47%, k 3,46%, l 3,43%). Andrić kombinuje tri samoglasnika a, e, i, u i dva suglasnika: l, n. Pošto posljednje foneme spadaju u sonante (imaju elemente samoglasnika i suglasnika), oni doprinose većoj melodičnosti (što je više samoglasnika i sonanata pjesma je pjevljivija). Milozvučnost pjesme nije postignuta češćim korišćenjem samoglasnika, jer je njihov odnos sa suglasnicima gotovo harmoničan (96 : 83), već nizanjem čas jednih, čas drugih.9 Obično dolazi kombinacija suglasnik + samoglasnik (od 96 slogova 89 čini par suglasnik + samoglasnik ili stoji samo samoglasnik), čime se dobija otvoreni slog, koji je vrlo muzikalan. On daje šest varijanata, među kojima dominira ona sa samoglasnikom a: la (22), na (20). Slijedi li (11), ni (8), lu (6), nu (3). Malo je riječi koje počinju suglasnikom: ala (2), alauna (1), aliana (1), anali (1), an (1), ani (1), ana (1), una (2), ula (1), ul (1), il (1), ila (1), ina (1). Zatvoreni slog postoji samo na nekoliko mjesta: u petom stihu un li (Nali ilun liliana), u šestom ul na (Lani linu ul nanula) i u trinaestom un ni (Nala nilu nun ninala). Ostaje otvoreno pitanje zašto je Andrić uveo zatvorene slogove.10

4. Glasovni model Lili Lalaune izgleda ovako:

Kao što se vidi, dva su centralna glasa suglasnik l (83) i samoglasnik a (54), jer obuhvataju 63,42% (137) svih glasova (216). Oni obrazuju i centralnu kombinaciju la, koja čini 22,91% (22) svih slogova. Druga je fonema po kvantitativnoj vrijednosti n (37) i njena kombinacija sa a – na (21 slog).

5. Ovdje se nameće pitanje koliko je vokalsko-konsonantska harmonija Lili Lalaune relevantna za dešifrovanje njenog smisla (ako je uopšte ukodiran) i koliko prezentovana zvučna slika ima neku simboliku, odnosno sugeriše neku semantiku. Neosporno je da je Andrić ovom pjesmom težio eufoniji (blagozvučnosti) i muzikalnosti,11 što je u velikoj mjeri i postigao.12

6. Pristup stilistici zvučanja13 Lili Lalaune može biti impresionistički i objektivistički. U impresionističkom težište se stavlja na subjektivno percipiranje glasova i njihovog ulančavanja. To znači da se traži simbolizam svih glasova (u datom slučaju triju samoglasnika i dvaju suglasnika), određuje njihov sadržaj, povezuje glas i smisao. Ovaj pristup poznat je u fonostilistici i nije dao veće rezultate jer mu je osnovna slabost subjektivizam (glasovima se pripisuju osobine koje u suštini ne postoje ili ih je teško dokazati). Posebno je sporan stav da jedan glas izražava više značenja (na nivou foneme ono dolazi samo kao distinktivno obilježje, a faktički se javlja tek na nivou morfeme). Slabost je i u tome što svaki recipijent proizvoljno nalazi izražajne vrijednosti prema subjektivnim zvučnim doživljajima. Impresionističkom tumačenju Lili Lalaune posebno smeta činjenica da u njoj nema dominantnih glasova,14 tačnije da je to irelevantno obilježje budući da su oni svedeni na svega tri samoglasnika i dva suglasnika. Ako bismo ipak izabrali ovakav pristup, onda ne bismo morali da budemo previše kreativni i maštoviti, pošto već postoje analize u kojima se izdvajaju izražajne vrijednosti pojedinih glasova. Recimo, prednji su glasovi svijetli, a zadnji tamni (Maxime Chastaing; Vuletić 1976: 13).15 Ako bi to bilo tako, onda bi Lili Lalauna imala više neutralni karakter, budući da 56,25% glasova otpada na a, koje nije ni prednjeg ni zadnjeg reda, već srednjeg. Druga polovina samoglasnika mogla bi se razdvojiti na izrazito svijetlu polovinu (i – 10,61%) i zanemarljivo tamnu polovinu (u – 2,26%).

7. Kao što je poznato, foneme/glasovi nemaju značenje,16 ali ga mogu potencirati intonacijom kojom se izražavaju emotivna stanja, mogu pridonijeti u potenciranju smisla.17 Intonacija može biti neutralna, upitna, usklična. Vrlo često je emfatična (ističe osjećanje).18 U glasove Lili Lalaune ukodirano je određeno emocionalno stanje, čiji je prenosnik na planu realizacije intonacija.19 Ona je šifrovana, ali ju je teško otkriti zato što nemamo izvorno zvučanje. Ako bismo znali kako je autor zamislio zvukovnu interpretaciju triju (za ovo pitanje) suštinskih jedinica – glasa,20 riječi i stiha, mogli bismo doći do podatka ne šta znače ove riječi, već kakvu emociju prenose.21 Polazna intencija pjesme može se razdvojiti na dvije osnovne – neutralnu i markiranu. Da nije u pitanju prva, pokazuje glavna motivacija za nastanak pjesme. Tekst je toliko neobičan za poznog (kasnog) Andrića da nulta emocija nije mogla biti izvorna. Markirana intencija, u stvari emocija, takođe je dvojna – pozitivna i negativna. Ako se uzme u obzir činjenica da je žena pjesnikov temeljni motiv i primarna orijentacija (Grkinja Lili Lalauna, realna ili nestvarna, referentna ili nereferntna), koja inače u poeziji isijava energetski plus, velika je vjerovatnoća da je u pitanju pozitivna emocija. Gotovo je isključeno da se radi o bijesu, strahu, preziru, bolu, porazu, užasu, mučenju, katastrofi, ironiji, sarkazmu, negaciji, odbijanju i sl.22 U sistemu pozitivnih emocija skala je prilično široka – to može biti radost, sreća, ekstaza, ushićenje, oduševljenje, divljenje, ljubav, zaljubljenost, zanesenost, opijenost, ošamućenost itd.23 Interpretacijski problem ove pjesme jeste u tome što u njoj nema eksplikacije, nema jasnih iskaza, nego je sve nagovještaj, aluzija, asocijacija. Čak nema ni konteksta, a sam je podtekst gotovo/teško nedokučiv. Može se čak pretpostaviti da je veći dio teksta onomatopeja (podražavanje zvučnih pokreta, radnji, procesa i slika), imitativna harmonija.24

8. Za ekspresivnost zvučanja najvažnija je inicijalna pozicija glasa (anlaut). Na to mjesto Andrić najčešće stavlja l (18), slijedi n (11), a (9), u (6), i (4), što znači da se najviše potenciraju sonanti l i n.

9. U ovoj pjesmi čini se važnijim slogovni simbolizam, nego zvukovni. Osnovni razlog leži u tome što je, prema samoj autorovoj napomeni, pjesma nastala od slogova imena Lili Lalauna, dakle od -li, -la-, -u- i -na-. Stihovi imaju ukupno 96 slogova, a u imenu šest: Li-li La-la-u-na, bez ponavljanja četiri: -la- (22), -na- (21), -li- (11), -u- (5), koji daju 59 slogova. Međutim, postoji 12 slogova koji se ne nalaze u imenu Grkinje i koji su trostruke vrste – monosilabički: a- (9), -u- (5), -i- (3), bisilabički: -lu- (6), -nu- (3), -ul- (2), -an- (1), -il- (1) i tersilabički: -lan- (1), -lul- (1), -lun- (1), -nun- (1). Njihov ukupan broj iznosi 37.

La-la lu-la, lu-na li-na	8
A-la lu-na la-ni la-na	8
A-na li-li u-la i-na	8
Na-li i-lun li-li-a-na	8
Li-la a-ni ul u-la-na	8
La-ni li-nu ul na-nu-la	8
A-na-li ni ni-na na-na	8
I–la a-la u-na nu-la	8
A-la-u-na lul il la-la 8	8
A-li-la-na, lan, lu, li, la	8
Na-lu ni-lu nun ni-na-la	8
Na-la u-na an a-ni-la	8

Izvan naslova slogovi imaju 37 pojavnica: -a- (9), -ni- (8), -lu- (6), -i- (3), -nu- (3), -ul- (2), -an- (1), -il- (1), -lan- (1), -lul- (1), -lun- (1), -nun- (1). To znači da Andrićeva konstatacija: od slogova njenog imena sačinjena je ova „pesma“ nije potpuno tačna, što se može objasniti na više načina, recimo: autor nije strogo razlikovao slogove od glasova i glasovnih spojeva, on nije uzimao u obzir sve fonetske/fonološke vrijednosti, niti je razgraničavao tri mogućnosti – da je pjesma stvorena od (a) svih slogova, (b) nekih slogova, (c) slogova i pojedinih glasova imena Lili Lalauna.25

10. Ovaj poetski tekst daje osnova da se izdvoji posebna stihovna vrsta – slogovna (silabička) poezija, čiju osnovu čini slogovni simbolizam i slogovna stilistika. Lili Lalauna može se svrstati i u onomastičku poeziju, poeziju vlastitog imena, posebno ženskog. Andrić ima još jednu takvu pjesmu: San o Mariji [Ritmi bez sjaja], 1919.26 Budući da dio riječi zvuči kao uzvik, moglo bi se govoriti i o interjekcijskoj poeziji.

11. Ivo Andrić napisao je još jednu pjesmu u obliku igre riječima i dao joj vrlo neobičan naziv: Atomski samoglasnici (1954).27 Ovaj je tekst, međutim, manje zagonetan od Lili Lalaune, sačinjene četiri godine ranije (1950). I dok tajanstvenost Lili Lalaune ostaje od početka do kraja gotovo jednakog intenziteta, misterioznost Atomskih samoglasnika povećava se kako se tekst približava završetku. Najmanje su zagonetna prva dva stiha: Svakim satom | Jedan atom. Oni otvaraju i osnovni umjetnički postupak – deglagolizaciju: u tekstu nema nijednog glagola. U prva četiri stiha pojaviće se četiri imenice (sat, atom, skut i kret), a zatim će i one nestati, da bi u drugoj dijelu pjesme (stihovi od pet do deset) ostali samo prilozi pritom, još, više, zamjenica taj, broj jedan (dva puta) i veznici i, ali. Od ukupno 23 pojavnica ponavlja se jedan (4) i svaki (2). Ostale lekseme dolaze jednom: imenice sat, atom, kret, skut, prijedlozi pod, po, veznici a, ali, i, prilozi još, više i zamjenica taj. To znači da je, morfološki posmatrano, prvi dio pjesme (stihovi 1–5) pretežno imenski, a drugi (stihovi 6–10) vezničko-priloški.

12. Primjenom deglagolizacije ubija se dinamika, a potencira statika. U pjesmi nema ekspliciranja procesa, radnji, zbivanja, sve je dato kao rezultat. Izostavljanjem glagola otežano je spoznavanje odnosa između pojmova koji se spominju. Jedina riječ koja izražava dinamiku jeste eliptična glagolska imenica kret, koja je stilski markirana jer se radi o poetizmu koji korespondira paradigmatski sa integralnom neutralnom riječju kretanje, koja u Andrićevoj lirici nije nijednom upotrijebljena, ali se zato pokret susreće osam puta, a pokretač jednom. Riječi kret u tim tekstovima donosi samo jedna pjesma.28 Zato se tri puta koristi imenica kretnja.29 Pojavu metaplazmatske imenice kret najvjerovatnije je iznudio ritam, silabička struktura pjesme i rima primijenjena od početka do kraja (iako je Andrić veći dio lirike napisao slobodnim stihom).

13. Pjesma odiše apstrakcijom, što posebno potencira postojanje samo dviju riječi sa konkretnim značenjem: atom i skut. Imenica atom dolazi na dva mjesta.30 U Andrićevim pjesmama u stihu i prozi leksema skut javlja se pet puta: tri puta u spoju sa prijedlogom u (u skut, u skutu), jednom sa prijedlogom o (o skutu) i jednom bez prijedloga (polumrak... skuta).31 U tekst se uvodi jedna temporema (sat). U tekstu postoji isti broj slogova (četiri), pa se obrazuje četverac. U svim stihovima ponavlja se na kraju sekvenca tom. Glavni nosilac ritma i, istovremeno, osnovna stilska figura jeste epifora. Sekvenca tom ima više markacija: 1) pozicionu – stavlja se na jedno od dva udarna mjesta u pjesmi – na kraj (početak je druga jaka pozicija), pa se njome svaki stih završava, 2) funkcionalnu – služi kao sredstvo ponavljanja u obliku epifore, 3) versifikacijsku – predstavlja obligatorni dio rime, 4) intonaciona – „diriguje“ ritmom.

14. Rima i ritam mogli bi biti osnovni uzročnik (ili jedan od glavnih) uvođenja riječi koje ne postoje u standardnom jeziku, a koje se mogu, na prvi pogled, označiti kao autorski (individualni) neologizmi, iako za neke ne znamo kako im glase primarni oblici (leme) i da li oni uopšte postoje: etom, utom, itom, otom. Činjenica da se javljaju na kraju stiha, u okviru rime, upućuje na zaključak da nisu obrazovani ili uvedeni iz semantičkih razloga, već iz formalnih – u cilju dosljednog strukturiranja svakoga stiha po istome načelu: po identičnosti triju krajnjih fonema. Ove se riječi više mogu tretirati kao grafijski stilemi, a manje kao leksički stilemi, jer autor te „neologizme“ obrazuje vrlo jednostavno: on (formalno) objedinjuje dvije riječi u jednu, tačnije zajedno ih piše: u tom > utom, o tom > otom, i tom > itom. U prilog zaključku da se više radi o grafostilemima govori činjenica da je za navedene kovanice sam autor uveo posebno obilježavanje (u rukopisu podvlačenje), što je priređivač kritičkog izdanja ispoštovao i označio početne samoglasnike masnim slovima: etom, utom, otom, itom.

15. Dva posljednja stiha predstavljaju oblik tekstualne anafore jer nagovještavaju ono (nešto) što će uslijediti, dolaze kao oblik operacijske višetačke, kojom se naznačuje da tu nije kraj i da slijedi nastavak: Ali po tom | Više otom.

16. Najveću zagonetku izaziva pitanje koji je glagol izostavljen iz površinske strukture i potopljen u dubinsku semantiku pjesme, odnosno pitanje ko je najveći kandidat za eksplikaciju u percipiranju i dešifrovanju smisla. Pošto se o tome može samo spekulisati, svrsishodnije bi bilo pokušati izdvojiti leksičko-semantičke grupe, a u njih smjestiti one glagole koji se čine prikladnijim za njihovo dešifrovanje iz dubinske strukture. Kao rješenje nameće se: 1. refleksivna implikacija (povratni glagoli): javljati se, pojavljivati se, formirati se, graditi se, gubiti se, povećavati se..., 2. subjekatska implikacija (glagol koji se veže za subjekat, agens): dolaziti, odlaziti, prilaziti..., 3. implikacija stanja: nicati, umirati, nestati, nestajati..., 4. implikacija verba dicendi: govoriti, kazivati, pričati, zboriti..., 5. modalna implikacija: željeti, htjeti, moći..., 6. audiovizuelna implikacija: gledati, vidjeti, čuti, slušati... Najveći problem izaziva ono što je najmanje predvidljivo: [implicitna] metaforičnost, u kojoj može doći u obzir ako ne svaki a ono veliki broj glagola tipa: drhtati, plakati, sazrevati, zvoniti i sl. Dešifrovanje stihova Svakim kretom | Jedan etom manje je problematično budući da Svakim kretom nagovještava neki rezultat implicitnog glagola, recimo dobija se, nastaje, stvara se...

17. Za razliku od Lili Lalaune, u kojoj samo za dvije riječi (ime i prezime neke Grkinje), znamo kakvu semantiku nose, ovdje su sve riječi semantički jasne, osim onih u kojima autor markira njihov početni samoglasnik: etom, utom, itom, otom. Međutim, taj kontinuitet grafostilema sa inicijalnom markacijom narušava odvojeno pisanje prijedloga po i pokazne zamjenice taj: etom – utom – pritom – itom – po tom – otom. Kao da je namjerno iznevjereno očekivanje dešifratora poruke, što može biti uslovljen distanciranjem od već postojećeg značenja zajednički napisanih riječi (tipa potom).

I dok je završetak stihova bez izuzetka epiforski, njihov početak nije tako sistemski strukturiran, što znači da pjesniku kao udarna pozicija nije bio toliko bitan početak koliko kraj stihova, gdje je locirana i najjača ekspresija. Dok se glasovna epifora realizuje po principu 10 : 10 (10 stihova : 10 sekvenci tom), glavni nosilac glasovne anafore jeste j (4), slijedi s (2), a (2), v (1). Konstituent leksičke anafore nastavlja jedan (4), a podupire svaki (2), a (1), ali (1), više (1) i (1).

18. Indikativan je naslov. U njemu dominiraju tri elementa: 1) potencira se najmanji dio molekule, ali ne u obliku imenice atom, koju nalazimo u samome tekst, već kvalifikatora atomski (koga nema u tekstu), 2. fokusira se samoglasnik, koji se kao riječ ne pojavljuje u tekstu, 3) nagovještava se vokalska harmonija, koju će prvenstveno činiti dva najčešća samoglasnika o (14) i a (10) i dvostruko rjeđi zastupljeni e (7) i i (7). Samoglasnik u (2) kompletira vokalizaciju od 40 samoglasničkih pojavnica. Ali broj suglasnika ipak je veći – 55. Najviše ima m (12), zbog toga što se svi stihovi (bez izuzetka) njime završavaju: satom, atom, kretom, etom, skutom, utom, pritom, itom, po tom, otom. Slijedi t (10), koji ima povećanu učestalost zbog sekvence tom, koja se javlja deset puta. Ostali su suglasnici mnogo rjeđi: d (5) i j (5), k (4), n (4) i s (4), a najmanju frekvenciju imaju p (3), v (3), r (2), š (2) i l (1). Naslov i odnos prema interakciji samoglasnika i suglasnika (40 : 55) upućuju na zaključak da autora manje interesuje ono što je češće (suglasnici), a više ono što je rjeđe (samoglasnici). Spoj atomski suglasnici može se tumačiti na više načina: 1) autor fokusira atom – najmanju cjelovitu jedinicu materije, najmanji dio hemijske materije, koja može biti cijepana (čini je jezgro, sastavljeno od pozitrona i neutrona, koji nemaju električni napon, a okolo kruže elektroni), 2. time što markira samo tri samoglasnika (a, u, i) Andrić redukuje atomizam na tri od pet samoglasnika i fokusira četiri riječi sa eksplicitnom markacijom: etom, utom, otom, itom. Vokalski atomizam ukazuje na semantički vokalizam, odnosno signalizira da je suština pjesme u značenjima grafemskih spojeva: etom, utom, otom, itom – u semantici tih kovanica koje nisu leksikalizovane pa ih nema u rječnicima. Prepozitivni kvalifikator jedan (jedan etom; jedan utom; jedan otom, jedan itom) više odmaže svojom odrednicom u čitaočevoj percepciji (dešifrovanju), ali zato pomaže u morfologizaciji jer se pomoću njega može pretpostavljati da se radi o imenicama (jedan etom; jedan utom; jedan otom, jedan itom), na šta posebno upućuje riječ iz naslova (atom) sa tri identične foneme koje se ponavljaju u „novim“ leksemama (tom: etom, utom, otom, itom). Taj zaključak čini se bitnim jer se zajedno sa riječju atom zaokružuje prisutnost svih samoglasnika (a, o, e, i, u). Pjesma se gradi na identičnosti dviju jedinica: jedna je elementarna čestica materije – atom, druga jezika – fonema, i to samoglasnička. Stoga je i razumljiv naslov Atomski samoglasnici.

Nameće se pretpostavka o tome da iza pet [atomskih] samoglasnika (od kojih se, inače, obrazuju sve riječi) stoji pet semema, čiju suštinu možemo samo nagađati, jer autor svjesno zamagljuje smisao i traži od čitaoca da sam odgonetne to šta bi trebalo da stoji iza onoga što je namjerno agramatizovao. Suština semantike pjesme jeste u lažnim imenicama etom, utom, otom, itom, pri čemu je posebno intrigantna prva – etom, budući da se e može dešifrovati kao uzvik. Misterija riječi etom, utom, otom, itom značajno se gubi ukoliko se tekst sluša (a ne čita) – tada recipijent ne može da dobije utisak da su navedene „lekseme“ napisane zajedno. Recimo, on prima Više otom kao Više o tom.

Glagol nije izostavljen u svih deset stihova, već u pet, i to na njihovom rubu, na formalnoj granici, tako da tekstualna struktura sa skrivenim glagolom izgleda ovako:

Svakim satom [?] jedan atom,
Svakim kretom [?] jedan etom,
A pod skutom [?] jedan utom.
I još pritom [?] jedan itom,
Ali po tom [?] više otom.

Ukoliko bismo odgonetnuli šta stoji iza ovih pet upitnika, lako bismo otkrili i smisao čitave pjesme. U Lili Lalauni, nema, na žalost, samo pet takvih semantičkih rupa jer je svako prazno mjesto jaka značenjska rupa (razmaka između slova ima poprilično: 11 u prvoj strofi, i po 14 u drugoj i trećoj; devet stiha sadrži po tri praznine: četvrti samo dvije, a osmi najviše – pet).

19. Lili Lalauna ne odlikuje se složenom prozodijskom strukturom (nema mnogo riječi koje mogu imati akcenat).32 Budući da značajan dio riječi čine jednoslogovnice i dvoslogovnice (41 od 48) i pošto akcenat u srpskom jeziku ne pada na posljednji slog (izuzeci su rijetki), 85,41% (41 riječi), lekseme ove pjesme imaju obavezno akcenat na prvom slogu, a 22,91% (11 jednoslogovnica) silazne akcente (dugosilazni i kratkosilazni). Kod osam višesložnih riječi (liliana, ulana, nanula, Anali, Alauna, Aliana, ninana, anila) isključen je akcenat na posljednjem slogu.33 Ukoliko lekseme linu, nina, lula predstavljaju oblike prezenta, njihov morfološki nastavak ima postakcenatsku dužinu. Stvar se komplikuje time što se neke riječi koje bilježe rječnici mogu izgovoriti na nekoliko načina (zbog akcenatskih dubleta): lȁla/lála, lùla/Lúla, àla/ála/ȁla. Zapete ispred jednosloženica lu, li, la signaliziraju nemogućnost njihovog enklitičkog statusa. Poseban analitički problem čine riječi kojih nema u leksikografskim priručnicima i koje teoretski mogu imati sve akcente i postakcenatske dužine: linu, ilun, ani, ul, ulana, Alauna, lul, il. Dvosložne lekseme dozvoljavaju na prvom slogu sva četiri akcenta (linu, ilun, ani). Ako se sve ovo uzme u obzir, doći će se do zaključka da postoji više mogućnosti za akcentovanje Lili Lalaune.34 Nama se čini da bi osnovne prozodijske varijante bile sljedeće:35

20. Anketa se sastoji od šest dijelova Na leksičkom planu samo se dvije riječi mogu bez dvoumljenja prepoznati kao imenice (i to vlastite), i to formalno (ne značenjski) zahvaljujući napomeni u fusnoti: Lili Lalauna (tako se zvala jedna Grkinja [...]).37 Sve ostale zvuče kao onomatopeje ili uzvici. Neke imaju kakvo-takvo uporište u rječniku: lala (cvijeće), lula (za pušenje), luna (mjesec), lani (prošle godine, imperativ od lanuti), ala (franc.), Ana (ime), ina (druga), lila (boja), nali (kolokvijalni imperativ od naliti),38 anali (plural od anal), nina (strina), nanula (obuća), nana (stara muslimanska žena; vrsta čaja), nula (brojka), lan (biljka), li (riječca), ni (riječca), la (muzička nota), ninala (perfekat od ninati), međutim, nijedna od njih ne unosi eksplicitno svoj semantički sadržaj u pjesmu, pa se stoga ne rađaju ni asocijacije vezane za njihova značenja. Sve su riječi, izuzev imena Grkinje, kontekstualno desemantizovane (umjesto da budu kontekstualno aktuelizovane) i ako stvaraju neku predstavu, onda je ona više zvučna, melodijska, ritmička nego semantička.

21. Pojedine lekseme djeluju kao autorski neologizmi (sa značenjem ili bez njega): lun, ulana, Alauna, Alilana, nalu, nun, anila.

22. U ovoj pjesmi teško je razlikovati leme (polazne, primarne oblike) i pojavnice (realizovane oblike, pojavnice, token). Prema našoj procjeni, ukupan broj mogućih lema iznosi 42: Ala/ala, Alauna, Alilana, an, Ana, Anali, ani, anila, il, Ila, ilun, ina, la, Lala/lala, lan, lana, lani/Lani, li, Lila, lili, liliana, lina, linu, lu, lul, lula, luna (2), Nala, Nali, Nalu, nana, nanula, ni, nilu, nina, ninala, nula, nun, ul (2), ula, ulana, una (2). Ako se računaju i one koje se pišu različito – velikim i malim slovom (Ala/ala, Lala/lala, Lani/lani), cifra je nešto veća (45). Neke od njih mogu teoretski biti oblici iste riječi: lana (gen. jedn.) od lan, ula (gen. jedn.) od ul. Razlika između broja lema i broja pojavnica nije velik – on se gotovo podudara: 45 (42) leme – 48 pojavnica (token). Ove posljednje ovako su ulančane: Lala, lula, luna, lina, Ala, luna, lani, lana, Ana, lili, ula, ina, Nali, ilun, liliana, Lila, ani, ul, ulana, Lani, linu, ul, nanula, Anali, ni, nina, nana, Ila, ala, una, nula, Alauna, lul, il, lala, Alilana, lan, lu, li, la. Nalu, nilu, nun, ninala, Nala, una, an, anila. Po abecednom redu redoslijed je: Ala, ala, Alauna, Alilana, an, Ana, Anali, ani, anila, il, Ila, ilun, ina, la. Lala, lala, lan, lana, lani, Lani, li, Lila, lili, liliana, lina, linu, lu, lul, lula, luna, luna, Nala, Nali, Nalu, nana, nanula, ni, nilu, nina, ninala, nula, nun, ul, ul, ula, ulana, una, una.

23. Što se tiče značenja riječi, treba uzeti u obzir činjenicu da je od pisanja Lili Lalaune (1950) prošlo više od pola stoljeća i da se u međuvremenu mnoge riječi promijenile svoju semantičku strukturu. Značenja se sada mogu lakše leksikografski utvrđivati (ima dosta rječnika), a tada je bilo sve oskudno i manje dostupno.

24. Za semantiku datog teksta bitno je utvrditi da li postoje predikati (posebno glagolski) i koliko su oni zastupljeni. Da bismo to uradili, izvršili smo analizu završetaka i izdvojili devet potencijalnih oblika sa glagolskim krajem: -na (dolazi 14 puta), -la (13), -li (4), -ni (4), -lu (3), -an (2), -un (2), -il (2), -nu (2). Među njima teoretski bismo mogli prepoznati prezent/aorist na -nu (1), krnji perfekt na -la (13) i -li (4), pasiv na -na (14), imperativ/pasiv na -ni (4). Budući da je pasiv u ovakvom tekstu malo vjerovatan (gotovo isključen), ostaju kao kandidati za završetak glagolskog oblika -la (13), -li (4) krnjeg perfekta, -nu (2) aorista/prezenta i -ni (4) imperativa. Što se tiče pojavnica na -la, od 13: Ala/ala, anila, Ila, la, Lala/lala, Lila, lula, Nala, nanula, ninala, nula, ula, samo ninana može formalno pretendovati na ulogu predikata. Kada su u pitanju oblici na -li (Anali, li, lili, Nali), glagolski karakter može imati lili (Ana lili ula ina), međutim ni to nije realno jer se mogućni subjekat Ana prepoznaje kao nominativ jednine. Potencijalni prezent sa završetkom -nu (1) nalazimo u riječi linu (Nalu linu nun ninala), ali je malo vjerovatno da u stihu od četiri riječi postoje dva predikata (linu i ninala). Na ulogu krajnjeg dijela glagolskog oblika ne mogu pretendovati završeci -lu (3), -an (2) -un (2) -il (2) te stoga oblici lu, Nalu, nilu, ilun, nun i il ne bi mogli imati glagolski karakter. Iz analize slijedi zaključak da bi samo na osnovu finalne sekvence glagolski predikat mogao da ima stih Nalu nilu nun ninala. Osim ninala u pjesmi bi se teško mogao prepoznati glagol tipičan za savremeni jezik, ali može da se u funkciji predikata nađe neki lik koliko-toliko blizak glagolskom uzviku.39

25. Što se tiče leksičke strukture, od 42 leme, čak 15 ne nalazimo u rječnicima (v. Izvore). Među njima četiri mogu biti pojavnice vezane za rječničku lemu (natuknicu): lana – lȁna gen. jedn. od lȁn – 1. biljka, 2. predivo dobiveno preradom lana (postoji Lána/Lȁna hipokoristika od Sv/j/etlana), nali – mogući kolokvijalni oblik imperativa nȁli od nàliti, ilun – ima ìluna ‘luckasta osoba, luda’, ulana – gen. jedn. od ùlān ‘konjanik’ (njem. Uhlan), linu – treće lice množine prezenta línū od glagola línuti/lȉnuti, lînēm, ‘sipnuti’; nínala – treće lice ženskog roda perfekta od glagola nínati ‘ljuljati’, ‘spavati’ (govori se ili pjevuši kad se ljuljanjem, zibanjem uspavljuje dijete), ‘tetošiti, maziti’.

U sistemu kontekstualno izolovanih riječi registrovanih u rječnicima gotovo su jednako zastupljeni monosemi i polisemi (odnos je 14: 13). Prema leksikografskim izdanjima, u jednoznačne riječi spadaju: lína ‘kučka, kuja’ (postoji Lína kao hipokoristika od Angelina, Malina i sl.), ♦ láni/lánī/lâni/lânī ‘prošle godine, u godini prije ove, lanjske godine’, ♦ Ȁna/Ána žensko i muško ime (muško – hipokoristika od Antun), ♦ ȕla od hula ‘grdnja, psovka’, ♦ înā od pridjeva înī ‘drugi, ostali’ ♦ Líla/Lȉla žensko i muško ime (žensko – ime i hipokoristika od Lucija, Ljiljana, muško – hipokoristika od Miloje, Ilija i sl.), ♦ ȁni uzvik u značenju ‘eno’ (njime se takođe patke vabe), ♦ ûl ‘košnica, ulište’ ♦ nànula turcizam ‘vrsta otvorene obuće koju čine samo drveni (ili sl.) đon i kožni, platneni ili sl. kaiš, odnosno dva kaiša’, ♦ análi ‘spisi u kojima se događaji izlažu hronološkim redom, ljetopisi’ ♦ ni veznik/riječca bez naglaska, ♦ lȕl uzvik za vabljenje koza ♦ ȉl ‘ilovača’ ♦ ân turcizam (han) ‘han, seoska i drumska mehana; gostionica, svratište, konačište’.

Što se tiče moguće realizacije leksikografskih značenja40 u Andrićevoj pjesmi, stvar stoji ovako. Riječ lina završava prvi stih (Lala lula, luna lina), ali se ne može dovesti u vezi sa značenjem koje nalazimo u rječnicima (‘kučka, kuja’). Leksema lani pojavljuje se u drugom stihu (Ala luna lani lana) i šestom stihu (Lani linu ul nanula); značenje ‘prošle godine, u godini prije ove, lanjske godine’ vjerovatnije je u drugom nego u prvom primjeru. Riječ Ana otvara treći stih: Ana lili ula ina – jedino leksikografsko tumačenje ukazuje na to da se radi o ženskom ili muškom imenu (ako je doista ime u pitanju; više osnova ima da se govori o ženskom imenu). U istom stihu pojavljuje se riječ ula (Ana lili ula ina) sa jednim značenjem: ‘grdnja, psovka’, koje je sporno u datom okruženju. Peti stih otvara Lila (Lila ani ul ulana) za koju se u rječnicima kaže da je žensko i muško ime od Ljiljana, odnosno Miloje, Ilija i sl. Ako je upotrijebljeno za oznaku žene, onda se u pjesmi pored imena Lili Lalauna pojavljuje Lila, pa i Ana, što još više usložnjava semantičku/smisaonu interpretaciju teksta. Postoje slučajevi kada (leksikografski) jednoznačna riječ dolazi u dva susjedna stiha (petom i šestom): Lila ani ul ulana | Lani linu ul nanula. Oba primjera nije lako dovesti u vezu sa rječničkim značenjem ‘košnica, ulište’. Riječ nanula u šestom stihu Lani linu ul nanula teško se može asocijativno vezati za turcizam nanula ‘vrsta otvorene obuće koju čine samo drveni (ili sl.) đon i kožni, platneni ili sl. kaiš, odnosno dva kaiša’, jer u pjesmi ne nalazimo nikakve elemente koje bi to potvrđivali. Slična je stvar sa sedmim stihom Anali ni nina nana, u koji se Anali ne uklapaju u značenje ‘spisi u kojima se događaji izlažu hronološkim redom, ljetopisi’. U ovom stihu dolazi još jedna (leksikografska) monosema – ni: Anali ni nina nana. Rječnici kažu da je to veznik/riječca bez naglaska, a u ovoj pjesmi to ne može da bude nenaglašena leksema, jer ispred nje stoji zapeta pa bi prije mogla biti riječca. U devetom stihu Alauna lul il lala riječ lul izrazito bi stršala ukoliko bismo je tumačili kao uzvik za vabljenje koza (što ističu rječnici). Malo je vjerovatno da je u devetom stihu Alauna lul il lala leksema il upotrijebljena u značenju ‘ilovača’. Još je teže povjerovati da u posljednjem stihu Nala una an anila oblik an predstavlja turcizam u značenju ‘han, seoska i drumska mehana; gostionica, svratište, konačište’.

Poliseme sadrže više značenja (cifra se kreće od dva do jedanaest). Najveći broj značenja41 u Lili Lalauni ima pojavnica lala (11).42 U stihu Lala lula, luna lina najbliže njeno značenje jeste ono pod brojem deset (riječca bez značenja, rimovani dodatak prethodnom izrazu s kojim popunjava stih: trala, lala), pa i šest (lála naziv iz milošte, odmila za stariju ili najstariju sestru, za bilo koju žensku osobu). Dosta značenja ima leksema luna (10), ali se nijedno43 ne uklapa u stihove Lala lula, luna lina | Ala luna lani lana. Ova riječ je u tim stihovima najbliža prvim značenjima (1. pjesnički ‘mjesec’ (nebesko tijelo), 2. ‘mjesečeva svjetlost’. Isti broj značenja (10) nalazimo za riječcu/veznik/uzvik enklitičkog karaktera li.44 Ova kratka riječ dolazi u stihu u kome iza svake lekseme stoji zarez, a na kraju tačka: Alilana, lan, lu, li, la. pa je isključeno da se radi o enklitici, pogotovo o vezniku (najbliža je uzviku). Slijedi lula sa osam značenja.45 Ona se pojavljuje jednom, i to na samom početku: Lala lula, luna lina. Od osam značenja nijedno se ne uklapa u smisao prve strofe. Čini se da bi najprije to mogao biti drugi dio složenog uzvika lala lula. Zatim dolazi ala (šest značenja),46 koja ima različite akcente (u zavisnosti od značenja): ála, ȁla, àla. Ova riječ otvara drugi stih: Ala luna lani lana. Ako bi se moralo birati jedno od šest značenja koje bi najviše odgovaralo datom stihu, onda bi najprije došlo u obzir peto značenje: àla nesamostalna riječ na početku rečenice u značenju čuđenja i isticanja onoga što se vidi ili o čemu se govori. Leksema ala pojavljuje se još jednom, i to na drugoj poziciji u osmome stihu: Ila ala una nula. Nijedno od šest značenja ne čini se kompatibilnim sa (jednako nejasnim) značenjem drugih riječi u stihu.

Ostale leme imaju manje od pet značenja. Leksema nana (5)47 dolazi u sedmom stihu: Anali ni nina nana. Leksikografska značenja ne mogu se uklopiti u dati stih, pa se može pretpostaviti da je u pitanju udvojeni uzvik nina nana. Potpuna semantička nekompatibilnost sa drugim riječima zapaža se i kad je u pitanju nula (sa četiri značenja).48 Ova riječ stoji na kraju osmog stiha: Ila ala una nula. Od četiri značenja49 riječi la dva se koliko-toliko mogu dovesti u vezu sa drugim riječima u stihu Alilana, lan, lu, li, la. To su: 3. lȁ – uzvik za izražavanje žaljenja, vajkanja, čuđenja, divljenja, 4. u pripjevu, dječijoj uspavanci (Ulu, lulu, la). Riječ nina ima manje značenja (tri),50 a u stihu Anali ni nina nana najbliže je drugom značenju: uzvik, obično ponovljeno (nina-nana), koji se (obično uz ljuljuškanje) pjevuši da se smiri i uspava dijete. Tri značenja ima i nun,51 ali se nijedno ne uklapa u pretposljednji (jedanaesti) stih: Nalu nilu nun ninala. Riječ la dolazi u stihu u kome iza svake riječi stoji zapeta (na kraju je tačka): Alilana, lan, lu, li, la. Sljedeća leksema ima dva načina pisanja: a) u naslovu počinje velikim slovom (Lili) i tu nema nedoumica, jer je sam pisac u fusnoti naveo da se radi o imenu jedne Grkinje, b) u trećem stihu počinje malim slovom: Ana lili ula ina. Od tri značenja52 samo jedno bi kako-tako bilo harmonično sa ovim stihom: uzvik za podržavanje zvuka svirale, frule. Sljedeća riječ ima dva značenja53 i dvojna rješenja u pisanju početnog slova: Lila/lila. U Andrićevoj pjesmi ta leksema dolazi sa početnim velikim slovom samo na početku petog stiha: Lila ani ul ulana, pa je najvjerovatnije da se radi o hipokoristici od imena Ljiljana. Posljednja višeznačna riječ lan stoji u stihu sa nagomilanim zapetama: Alilana, lan, lu, li, la54 i ima dva značenja (1. biljka, 2. predivo dobiveno preradom lana), ali se nijedno se ne može okvalifikovati kao prikladno okruženju. Ila iz osmoga stiha Ila ala una nula teško je dovesti u vezu sa oba leksikografska značenja: ȉla ‘mulj’, ȉla/ìla turcizam (od hile) ‘hila, neiskrenost, lukavstvo, podmuklost, varanje, podvala’.

Kao što se vidi, veoma malo rječničkih značenja možemo primijeniti na lekseme iz ove pjesme. Ono što nude leksikografska izdanja i ono što nudi Lili Lalauna u većini slučajeva nespojivo je, pa je svako nalaženje rječničkih natuknica u njoj nategnuto, izvještačeno, neprirodno i kontraproduktivno. Znači li to da najveći dio upotrijebljenih riječi nema nikakvog leksičkog značenja, da su besmislene? U avangardnoj poeziji se pojavljuje logički besmisao u gramatički korektnim formama.55 Leksički besmisao posebno dolazi do izražaja u letrističkoj poeziji.56 Besmisleni leksički elementi u njoj mogu imati smisao i umjetnički sadržaj u leksički oformljenom kontekstu.57 Ova pjesma spada u ludističku poeziju.58

26. Pored izdvajanja monosema i polisema, neophodno je razgraničiti autosemantične i sinsemantične riječi (prve su samostalne vrste riječi jer imaju puno leksičko značenje, a druge su gramatičke riječi – nesamostalne, nepunoznačne, pomoćne, relacione). Pouzdano se može reći da samo ime Lili Lalauna pripada autosemantičnim leksemama. Strukturno to bi mogle biti i Lala, luna, lani, lana, liliana, Lila, Anali, nula, Alauna, Aliana.

27. Interpunkcija u pjesmi nije dosljedna. U prva tri katrena nema ni tačke ni zapete (zareza), a u trećem se drugi i četvrti stih (posljednji u pjesmi) završavaju tim znakom. U prvom stihu dolazi jedna zapeta (Lala luna, lina lina), a u desetom četiri (Aliana, lan, lu, li, la.). Tačka se javlja u 10. stihu: Aliana, lan, lu, li, la. i 12. stihu: Nala una an anila. Na kraju rečenice ona nedostaje.

28. Lili Lalauna složena je semiotička struktura. Ona je kompleksni vizuelni, auditivni i tekstualni znak (više zvučni i vizuelni nego semantički). U njoj je težište na oznaci, a označeno se nalazi u pozadini, ono je zamagljeno, nejasno, pa stoga slabo ili nikako dokučivo. Ako su Znakovi pored puta59 piščeva znakovna megastruktura, Lili Lalauna je piščeva znakovna minijatura.

29. Pjesma Lili Lalauna može se posmatrati i kao zbir funkcija, odnosno kao struktura u kojoj se one realizuju. Ako se primijeni Jakobsonov model iz Poetike i lingvistike (Jakobson 1966: 285–326), može se konstatovati prožimanje referencijalne funkcije (u odnosu na Grkinju Lili Lalaunu, ako je doista postojala), emotivne, umjerene na pošiljaoca (izražavanje autorovog emotivnog stava prema onome o čemu govori) i poetske (dovođenje u fokus poruke zarad nje same, stavljanje u središte pažnje same poruke i njene artikulacije). Metajezička funkcija (orijentacija na kodove unutar kojih znak može biti protumačen kao jezik u jeziku) dolazi do izražaja u imenu Lili Lalauna i pjesnikovom objašnjavanju razloga za njegovu upotrebu. Ako se uzme drugi (korelacioni) model funkcija (Tošović 2001), dobija se primarnost korelacione funkcije u odnosu na komunikativnu i sve druge, jer je kompletna pjesma čista korelacija. Od drugih funkcija važna je simbolička (Andrićeva pjesma je konglomerat pojedinačnih simbola) i estetska (ona je orijentisana na harmoniju – bitnu osobinu kategorije lijepog i čitave estetike).

30. Pjesma je napisana na univerzalnom jeziku, jeziku koji ne traži prevod na bilo koji prirodni ili vještački jezik, pa je neobično da može postati objekat bilo kakvog translatorološkog pokušaja.60 Međutim, ipak smo našli jedan „primjer“ u internetu (Kingly-www).

31. Budući da Lili Lalauna ne nudi mnogo eksplicitnih informacija, njеne kritičke percepcije nisu brojne. Nema ih mnogo ni izvan stručnih krugova (u internetu).61

32. Jedno od važnih pitanja jeste mjesto Lili Lalaune u srpskoj i jugoslovenskoj književnosti. Andrić je pisao stihove u vrijeme dominacije realizma u prozi, a modernizma u poeziji. Stoga se ova pjesma može dovesti u vezi sa osnovnim avangardnim poetskim pravcima XX stoljeća, čija je glavna osobina orijentacija na bunt, umjetničku pobunu i radikalizam. To su (a) impresionizam, sa fokusiranjem na raspoloženja i utiska, (b) futurizam, koji razbija tradicionalnu strukturu stiha i uvodi nepoetične riječi, (c) ekspresionizam sa halucinantnim i iskrivljenim slikanjem, škrtošću u izražavanju, oslobađanjem stiha od metričkih shema, razbijanjem jezičkih konstrukcija, izostavljanjem interpunkcije, (d) dadaizam, usmjeren na destrukciju, nelogičnost jezika i smisla, (e) nadrealizam, sa težištem na iracionalnom, nesvjesnom62 i podsvjesnom, narušavanjem svake logike i jezičkih normi, (f) imažinizam, koncentrisan na slikovitost jezika, (g) kubizam (pretežno slikarski pravac), sa likovnim predstavljanjem predmeta književnog izražavanja, (h) letrizam, zasnovan na slovnom kodu.63 Desetak godina nakon pojave Lili Lalaune nastaće još jedan pravac u srpskoj književnosti – (i) signalizam.

Andrić se približavao dominantnim pjesničkim školama s početka 20. stoljeća, ali se nijednoj nije bez ostatka priklonio (Marinković 1984: 13).64 Andrić je počeo pjevati slobodnim stihom i ostaje mu vjeran cijelim pjesništvom pa čak i u onim situacijama kada pokušava pisati vezanim stihom (Šetnja, 1915, Jesenji predjeli, Uj Dombovar, Zemlja, Bez naslova, Pismo nikome, Lili Lalauna) – Marinković 1980: 225. Njegov osnovni ton u poeziji bio je ispovjedni lirizam (Palavestra 1981: 25–84), tačnije meditativno-lirska refleksija ispovjednog tipa (Palavestra 1981: 41). Na Andrića, kao i druge pjesnike Mlade Bosne i Mlade Hrvatske, uticao je kosmizam i dijalektička teologija ekspresionizma, gusti i teški nordijski simbolizam, bergsonovski intuicionizam, temperamentni dinamizam futurista, evropska avangarda u skrivenim i gotovo neuhvatljivim putevima (Palavestra 1981: 38–39).65 Međutim, Andrić nije mogao da prati bujnu dinamiku avangardnih tokova i modernističkih težnji, iako je mnoga svojstva moderne poezije njegovao i razvijao (Palavestra 1981: 40). On se kao pjesnik nije formirao isključivo pod uticajem avangarde, jer je svoj ispovjedni lirizam vezivao za tradicionalnu struju misaone lirike (Palavestra 1981: 40).

U pjesmi Lili Lalauna ispovijesti nema, ali ima lirizma, više skrivenog nego ekspliciranog. U njoj ne nalazimo elemente koji čine osnovu njegove lirike – nemoć, bol, izgubljenost, samoću, melanholiju, strepnju, depresiju, sjetu, tjeskobu, grč, tragično osjećanje života, opsesiju smrću, pesimizam, rezignaciju. Tu nema ni nacionalnog i oslobodilačkog karaktera ranog modernizma, niti poetske filozofije zasnovane ne tragičnom doživljavanju stvarnosti s početka 20. stoljeća.

U ranoj fazi književne djelatnosti Andrić je eksperimentisao sa grafičkim oblikom slobodnog stiha, ne pridavajući poseban značaj tim poigravanjima, kao što to nije ni kasnije činio (Palavestra 1981: 72).66 Izuzev Lili Lalaune! Ovdje dolazi bitno pitanje: ako je „mladi“ Andrić izbjegavao takvu formu izražavanja, zašto se „stari“ Andrić (u 58. godini života) odlučio za nju? 67 Ako je razvoj Andrićevog pjesničkog izraza išao od pjesme u prozi i slobodnog stiha ka lirskoj refleksiji (Palavestra 1981: 73), kako se i zašto Andrić odlučio da na vrhuncu prozne aktivnosti i produktivnosti – u vremenu neposredno nakon objavljivanja triju velikih romana 1945 (Travničke hronike, Na Drini ćuprije, Gospođice) i privođenju kraju četvrtog 1954 (Proklete avlije) – napiše stihove koji bi prije trebalo da se pojave u mladalačkom periodu njegovog stvaralaštva? Zašto je narušen „ispovjedni i kontemplativni karakter Andrićeve lirike, sa transformacijom pesničkog oblika od slobodnog stiha k proznom fragmentu“ (Palavestra 1981: 73)?

33. I u poslijeratnom periodu Andrić se takođe ne priklanja tadašnjim poetskim strujanjima: naprednoj utilitarnoj i angažovanoj poeziji (pjesme o narodnooslobodilačkoj borbi i herojstvu), poeziji subjektivnog lirizma (Risto Tošović, Slavko Vukosavljević, Stevan Raičković, Mira Alečković, Svetislav Mandić, Branko V. Radičević, Dragoslav Grbić i dr.), antiromantičarskoj poeziji (Vasko Popa, Miodrag Pavlović), neoromantičarskoj poeziji (Božidar Timotijević, Dragan K, Milovan Danojlić, Vuk Krnjević), neosimbolističkoj poeziji (Branko Miljković, Borislav Radović, Velimir Lukić) i dr.68 Između 1950. i 1955. nastaje srpska varijanta estetizma koja ostaje vladajući stil sve do 60-ih godina 20. vijeka (Deretić-www),69 ali ni tu nema Andrića. Treba dodati da je analizirana pjesma nastala nakon rezolucije Informbiroa (1948) i postepenog napuštanja dogmatskog socijalističkog realizma sovjetskog tipa.70

34. Ako Lili Lalaunu uključimo u ljubavnu poeziju, ona će se naći u kontekstu najmanje 12 Andrićevih pjesama. Žena je Andriću prvi, polazni motiv u poetskom opusu (koji je otvorila pjesma U sumrak, napisana 1911, čiji prvi stih glasi: U sumrak pevaju devojke). Nekoliko godina kasnije (1919) dolazi motiv nepoznanice (San o Mariji, 1919); inicijalnu poziciju zauzima stih: Ja nisam nikad vidio Tvog lica., a finalnu: Tako je prošao život. | I nikad nisam vidio Tvog lica. Iste godine opet je žena inspiracija u pjesmi sa naslovom Zemlja, iza koga dolazi za Andrića neobičan stih – upitni: To od sve moje ljubavi? Tekst se završava istom mišlju u aserciji (izrično): To od sve moje ljubavi. U sredini pjesme nalazi se konstatacija: Od sve moje ljubavi | ne osta ništa. Naredne godine (1920) slijedi tajnovita pjesma Žeđ sa introdukcijom: Ostadoh te željan jednog letnjeg dana. | O, srebrna vodo iz tuđega vrela. Njegova pesma (1921) sadrži priznanje: Ni ja nisam živeo bez ljubavi, ali je značajnija finalna misao: Samo jedna me je odmah ostavila, | jer je uvidela | da u ljubavi sve uzimam | a što manje dajem. U Gracu nastaje 1923. pjesma bez naslova iz ciklusa Šta sanjam i šta mi se događa, sa stihovima: Da l’ ljubav kriju pusti parkovi | Il vino piju dvojica | Gorko vino, u zdravlje iste žene? Gotovo deceniju kasnije (1932) napisana je Sabitova pesma sa motivom ženskog srca: Kad bi žensko srce bilo milostivo, | Kao što kažu da je, | I kao što izgleda ponekad, | Ponekad, | Ne bi Sabit bio | Izgubljena suza, ludo bačen kamen, | Jadnik i siroče, | Kao što izgleda ponekad, | Ponekad. Naredne godine (1934) Andrić se vraća motivu iz prve pjesme (U sumrak): Djevojačka pjesma (kao narodna) stihovima: U mladosti su brza krila | Oči su vatre kratka vjeka, djevojke cvijeće đurđevdsansko! | A nema, bolan Marijane, gorčijega pića od rastanka | Ni crnjeg hljeba od samoće, ni teže smrti od čekanja. Godine 1937. nastaje u Beogradu Lepa mlada žena govori, u voluntativnoj formi: Da sam... Da sam.. Da sam... Od te godine pa do 1950 (prema Andrićevim Sabranim delima iz 1981) motiv žene odlazi u drugi plan. Tada se javlja Lili Lalauna. Pjesma Veo, napisana četiri godine kasnije (maja 1954), značajna je za tumačenje Lili Lalaune jer ima motiv tajnovite i bezimene žene koju autor vidi u noći na moru: on se odmiče u kopno, ali kad god se okrene, vidi vitku i belu ženu kako njen veo nosi vetar sve dalje od njega: Hladno zvezdano nebo, | zapenjeno more i severni vetar. | Sam ne znam pravo gde sam, | kuda bih, ni koga čekam u ovoj noći. | Okrenut leđima pučini, sporo odmičem | sve dalje u kopno. | Ali kad god se okrenem, vidim: | tamo, ivicom mora, | vitka i bela žena ide. | I stanem i gledam kako | njen veo vetar nosi. | Ne brzo, ne visoko, | ali sve dalje od mene (Gralis-Korpus-www). Prolaze dvije godine i Andrić piše pjesmu u prozi Susret (1956) sa motivom sličnom onim u Velu (1954), ali sa više detalja.

Ide. Vidim je na planinskoj kosi, struk joj se gubi u livadi a glava stoji pravo, sa visinskim nebom kao pozadinom. Osmehuje se. Tada joj se oči žare a razdvojene usne lagano podrhtavaju, kupe se jedva primetno, kao od pomisli na nedozrelo voće. Taj retki osmeh, sastavljen od skupocenih protivnosti – svetle oči i laki grč usana – nestaje brzo i potpuno, i tada meni izgleda da ga nije nikad ni bilo. Tako je nestvarno kratak i tako se lako briše. Šta sve nije viđeno i rečeno i šta sve neće ostati zabeleženo? Šta sve nisu ljudi uspeli da kažu jedan drugom i sačuvaju zauvek? A ovaj osmeh, mađiju njegovog kratkog veka i brzog nestanka – zar nikad, niko, nikome? Znam, sunca su se rađala i kontinenti tonuli a da nikog nije bilo da to vidi i zabeleži. Pa neka! Ali taj osmeh! Zar da zaista potone u mom snu i zaboravu? (Gralis-Korpus-www).

I to su, koliko nam je poznato, posljednji Andrićevi ljubavni stihovi, napisani šest godina nakon Lili Lalaune.

35. Iako je nastala prije pojave našeg postmodernizma, ova pjesma ima svoj postmodernistički ključ, koji pretpostavlja da se tekst može čitati i interpretirati nelinearno: ne samo slijeva nadesno, nego i zdesna nalijevo. Evo šta bismo dobili kada bismo se poslužili ogledalom i primijenili obrnuti tip navigacije i percipiranja:

Kao što se vidi, takvo kretanje po pjesmi nije manje komplikovano od uobičajenog čitanja slijeva nadesno.

U Lili Lalauni nalazimo takođe tri bitna postmodernistička elementa – dekonstrukciju, konstrukciju i rekonstrukciju. Andrić razbija ime Grkinje na slogove (dekonstrukcija), od njih pravi nove riječi (konstrukcija) i aktuelizuje postojeće (rekonstrukcija).

36. Lila Lalauna je jedna od rijetkih (ako ne prvih) Andrićevih pjesama koje su podvrgnute multimedijalnoj transpoziciji – prenošenju iz jedne vrste umjetnosti (književnosti) u drugu (muziku). Takva medijalizacija obuhvata ekranizaciju, teatralizaciju, hipertekstualizaciju i muzikalizaciju. U vrijeme Andrićevog života došla je do većeg izražaja samo jedna vrsta transpozicije – scenska.71 Nije nam poznato da je za piščeva života bilo pokušaja umuzikaljivanja njegove poezije pa je, vjerovatno, Lila Lalauna prva komponovana Andrićeva pjesma (2011). Autor muzike je Rade Radivojević,72 a interpretatori su Vjera Mujović (glumica), Goran Sultanović (glumac, prvi izvođač) i Aleksandar Srećković Kubura (glumac, kasnije drugi izvođač) – Lili Lalauna-www. Kreator muzike strogo se pridržavao Andrićevog teksta i nigdje nije narušio strukturu originala.73 Jedini izuzetak jeste uvođenje refrena Lili Lalauna. U nastojanju da stvori kompoziciju što melodičniju Rade Radivojević je primijenio pet muzičkih postupaka – uveo je dva glasa, utkao ponavljanje stihova, primijenio duženje ključnih riječi, unio refren i ubrzao ritam. Dvoglasnim pjevanjem postignut je značajan dinamizam.74 Kompozitor je strogo razdvojio muško i žensko pjevanje: prvi dio stihova uvijek je muški, a drugi ženski.75 To može da ima i simbolično značenje: ako je ovo ljubavna pjesma, čini se prirodnim smjena muškog i ženskog glasa. Data pjesnička struktura ne eksplicira da je inicijalna pozicija muškarčeva, a završna ženina. Može se pretpostaviti da je u stihove ukodirana poruka ili je dat neki skriveni smisao. Nažalost, tekst nema nikakav opipljiv detalj na osnovu koga bi se moglo utvrditi šta je u pitanju: obraćanje ženi, opis odnosa prema njoj, izražavanje ljubavi... Nema takođe nikakvih nagovještaja o tome da je u pitanju monolog ili dijalog, pogotovo muškarca i žene pod imenom Lili Lalauna ili skrivene iza tog antroponima. Ako se ne radi o pjesničkom monologu, već dijalogu, postavlja se pitanje gdje počinje i završava jedan glas (muški), a gdje počinje i završava drugi (ženski). Kompozitor je našao granicu između muškog i ženskog dijela u sredini svakog stiha, ali ne na bazi semantičkih markera, već na osnovu procjene da cezura (pauza između dvaju segmenata stiha) signalizira prelaz sa muškog pjevanja na žensko. Time je osmerac pocijepan na dva četverca (muški i ženski). Iako muški glas uvijek zauzima inicijalnu poziciju, dobija se utisak da logički (frazni) akcenat uvijek stavlja ženski interpretator, odnosno da muški dolazi kao tema, a ženski kao rema.76

Uvođenjem refrena izrazito se potencira ime Grkinje. Refren se razlikuje od drugih dijelova time što se u njemu spaja muški i ženski glas tako da se formira cik-cak kompozicija: strofa – refren – strofa. Ako se zna da su udarne poetske pozicije početak i kraj, onda je jasno da se refrenu pridaje osoben značaj.

Pored dvoglasa značajan elemenat ove interpretacija jeste spoj ljudskog glasa i zvuka muzičkog instrumenta. Svirka klavira dolazi kao stalna pozadina (bez promjene preliva, skokova i padova), jer se od početka do kraja ritam ne mijenja i dosta je ubrzan. Taj se tempo zadržava i kada se istovremeno usporava muški i ženski glas radi potenciranja imena Lili Lalauna. Evo kako to izgleda.

Dvoglasna interpretacija dobila je na raznovrsnosti time što je prvi glas muški, a drugi ženski (oni se po tom redoslijedu smjenjuju do kraja).

Još je jedan postupak u funkciji pjevljivosti – ponavljanje triju prvih stihova u tri strofe:

1. strofa

Lala lula, luna lina | Lala lula, luna lina
Ala luna lani lana | Ala luna lani lana
Ana lili ula ina | Ana lili ula ina

2. strofa

Lila ani ul ulana | Lila ani ul ulana
Lani linu ul nanula | Lani linu ul nanula
Anali ni nina nana | Anali ni nina nana

3. strofa

Alauna lul il lala | Alauna lul il lala
Alilana, lan, lu, li, la. | Alilana, lan, lu, li, la.
Nalu nilu nun ninala | Nalu nilu nun ninala

Riječi iz četvrtog stiha u sva tri katrena se duže:

4. stih: Nali ilun liliana
8. stih: Ila ala una nula
12. stih: Nala una an anila.

Nakon druge i treće strofe dolazi refren sa reduplikacijom imena Lili u trećem i petom stihu, a u završnom stihu se produžuje Lili Lalauna.

Lili Lalauna | Lili Lalauna
Lili, Lili Lalauna |Lili, Lili Lalauna
Lili Lalauna | Lili, Lili Lalauna
Lili, Lili Lalauna | Lili Lalauna

Dakle, komponovana pjesma ima ovakvu kompozicionu strukturu: prva strofa → druga strofa + refren → treća stroga + refren.

Posebno ulogu ima ritam – on je u funkciji stvaranja dinamizma, koji je glavno obilježje date interpretacije.77 On je toliko brz da recipijent nema vremena ni da pokuša da dokuči ionako nerazumljive riječi onomatopejskog, interjekcijskog i simboličkog karaktera.78

37. Jedno je od pitanja žanr ove pjesme. Ako se sudi po autorovoj napomeni i uzmu u obzir raznovrsne ekstratekstualne okolnosti, moglo bi se reći da je to ljubavna pjesma. Međutim, u njoj nema nijedne riječi za koju bi se reklo da eksplicitno izražava bilo kakva ljubavna osjećanja. Njih, skrivene i teško dostupne za prepoznavanje, možemo nalaziti samo u dubini pjesme. Zagonetku povećava i sam Andrić time što u napomeni stavlja u navodnike „pesmu“, što bi se moglo ovako protumačiti: to i jeste i nije pjesma.

38. Sljedeće je pitanje još teže – da li je i kome posvećena Lili Lalauna, odnosno ima li adresata? Ako je pozitivan odgovor (da je nekome upućena), on može biti opšti i konkretni. Opšti bi se bazirao na tome da ne postoji referent-individua, već se radi o ženi viziji, iluziji, apstrakciji. Ovdje bi mogla doći u obzir Jelena, koju je Andrić poetizovao u više tekstova (o čemu je dosta pisano, recimo Novak Bajcar 2015). Ali pjesma je napisana u vrijeme (1950) kada je Andrić na emocionalnom planu izišao iz (da je uslovno nazovemo) „jelenske“ faze i ušao u „mandarinsku“ fazu (skrivenu vezu sa Milicom Babić).79 Ukoliko je u pitanju konkretna žena, prva asocijacija bila bi usmjerena na neku Grkinju pod imenom Lili Lalauna. Međutim, nije nam poznato da u Andrićevom životu postoji bilo kakva osoba pod tim imenom, niti bilo koja Grkinja vrijedna pomena, pogotovo kao predmet lirske ispovijesti. Andrić je, koliko znamo,80 putovao u Grčku tek kasnije (od 5. do 9. marta 1962), nakon što je napisao ovu pjesmu. Ali je moguće da je tokom dugogodišnjeg diplomatskog službovanja (sa prekidima od 1920. do 1941) došao/dolazio u kontakt sa nekom ženom iz Grčke. Međutim, ovdje iskrsava nešto što bi bilo realnije: da se iza te Grkinje krije sasvim druga osoba, i to iz neke prikrivene veze. Lili Lalauna mogla bi biti Milica Babić, sa kojom se Andrić upoznao 1939, a 1958. vjenčao, godinu dana nakon smrti njenog supruga Nenada Jovanovića, koji je bio službenik jugoslovenske ambasade u Berlinu od 1939. do 1941, kada je Andrić vršio dužnost ambasadora. Čitav niz izvora govori o tome da je u vrijeme pisanja pjesme Andrić bio u vrlo bliskim odnosima sa Milicom Babić i da je tu vezu nastojao da učini maksimalno nevidljivom, nedostupnom, nedokučivom (o tome, između ostalog, piše Gordana Brajović 2004). Nema, međutim, argumenata za tvrdnju da bi u Lili Lalauni moglo biti ukodirano ime Milica, budući da postoji malena fonološka podudarnost: Lili Lalauna ima tri samoglasnika a, dva samoglasnika i, jedan samoglasnik u te četiri suglasnika l, dok Milica sadrži dva i, jedno a i po jedno m, l, c. Prezime Babić daleko je od svake podudarnosti sa Lili Lalaunom.81 Osim toga, oznake žena u Andrićevim naslovima susreću se mnogo više u proznim nego u poetskim tekstovima: a) romanu Gospođica (1945), b) pripovijetkama Anikina vremena (1931), Ćorkan i Švabica (1921), Žena na kamenu (1954), Žena od slonove kosti (1922), Jelena, žena koje nema (1933 [1934]), Mara milosnica (1926), Mila i Prelac (1936), Zuja (1976), c) esejima Gospođica Adelina Irbi (1936), Legenda o Lauri i Petrarki (1927), a u lirici samo u pjesmama San o Mariji (1919), Djevojačka pjesma (kao narodna, 1933), Lepa mlada žena govori (1937). Lili Lalauna je uz Jelenu druga tajnovita žena u piščevom opusu. I dok se ova druga kao lajtmotiv provlači kroz niz Andrićevih tekstova, prva se javlja samo jednom (u ovoj pjesmi), pa izgleda kao zvijezda padalica. Ona je bila i ostala prava nepoznanica.82

39. Interesantno je da je 1950. Branko Ćopić sačinio poemu takođe sa čudnim naslovom: Lalaj Bao (objavljenu u zbirci Pjesme pionirke: Ćopić 1985/IX: 393). Ona se od Andrićeve pjesme bitno razlikuje time što zagonetka šta/ko je to Lalaj Bao dolazi samo na početku, jer u daljem tekstu saznajemo da se radi o djevojčici iz Afrike sa takvim imenom. Dakle, dva pisca koji žive u istom gradu, koji se u to vrijeme druže daju u istoj godini naslov pjesmama posvećenim ženama neobična imena sa inicijalnom likvidom l: Lili Lalauna i Lalaj Bao.83

40. Zavređuje pažnju i činjenica da je Danilo Kiš napisao (1995) pjesmu koja u mnogome podsjeća na Andrićevu.84 To je Leda i labud (Kiš-www1).

Bledi li libido Ledinog labuda?
(O beli labudi Ledinog libida!)
Bledi li Leda od leda od labuda?
Bludi li beli labud? ili bi da
Bude Ledina lédina, Ledina luda?
Ili bi do Lede pa se libi da
Budi Ledu zaspalu? Ludu Ledu da
budi sa lila livade. Ili bi da
Budi ledina bedra? Ili bi do
Ludila da ljubi labud beli?
A Ledino bilo, a Ledin Libido
Bude labudi, labudi ludi. Deli
Li Leda led svojih bedara? Il glib bi do
Nedara da gazi? Il su poludeli? (Kiš-www1)

Ona je kao u Andrićevoj Lili Lalauni najviše zasnovana na ponavljanju suglasnika l, odnosno slogova la, le, li, lo, lu le. Međutim, Kišova pjesma mnogo je lakša za dešifrovanje jer ima više autosemantičnih, punoznačnih riječi.

Danilo Kiš je ovako protumačio Lili Lalaunu u polemici sa Draganom M. Jeremićem: „Pitam se, koju bi misao Jerević ‘pročitao’ u ovoj Andrićevoj pesmi, na primer, u ovoj pesmi-paradigmi koja očito govori, zapravo, o tome šta reč znači, šta sve može da znači za pisca, reč kao takva, sasvim izvan svog označenog (signatum, singifié), reč sa celokupnim nabojem svog zauma, svojih asocijativnih polja, sa svim bogatstvom svojih zvučnih registara, sa svojom bogatom hromatskom skalom itd. [...]“ (Kiš 2015: 229).85 Dragan M. Jeremić sjeća se razgovora sa Andrićem i njegove misli da pisci ne pišu reči već misli: „Zatim je prešao na ocenu mog predgovora, i na moje pitanje šta bi u njemu trebalo izmeniti, rekao mi je da mu nema ništa ni dodati ni izmeniti, dodajući da je dobro što je kao filozof-kritičar iz reči čitam misli, jer pisci ne pišu reči već misli, a to se, iako ma koliko bilo očevidno, često zaboravlja“ (Jeremić 1976: 49).86

41. Silvije Strahimir Kanjčević ima pjesmu koja samo naslovom Eli! Eli lamâ azâvtani?! podsjeća na Lili Lalauna, jer poslije njega dolaze „normalni stihovi: Na Golgodi je umro – a za kog je izda’no [...].

42. U potrazi sa primjerima sličnim Lili Lalauni našli smo interesantne tekstove u letrističkoj poeziji.87 Za nju je karakteristično da odbacuje riječi i da se odlučuje za slovni, odnosno glasovni izraz. Letristi razbijaju riječi na slova/glasove, povezuju smisao i glas.88 Jednu od prvih takvih pjesmama – Ptice napisao je još Aristofan, a počinje ovako (u prevodu): – Pu, pupu, pupu, pupupupu, pupupu; Io, io, ito, ito, itoto – | Id’te amo svi mi druzi pernati | Po seljačkim što njivama rodnim pasete (prema Vuletić 1976: 93). Elemente letricizma nalazimo kod A. G. Matoša u pjesmi Kod kuće (1905), čija posljednja strofa glasi: Duša naša zagorski je kraj, | Gdje jadnik kmet se muči zemljom starom | Uz pjesmu tica, kosaca i zvona. | O, monotona naša zvona bona, | Kroz vaše psalme šapće vasiona: | Harum – farum – larum – hedervarum – | Reliquiae reliquiarum! (Kod kuće-www).89 U totalnoj destrukciji glasovnih odnosa letrizam je došao do pjesama sastavljenih od jednog jedinog glasa izgovorenog u najrazličitijim zvukovnim realizacijama (Vuletić 1976: 111). O letrizmu govorimo malo više jer se pojavio upravo u vrijeme pisanja Lili Lalaune. O tome da li je ovaj pravac mogao uticati na nastanak date pjesme nemamo nikakvih podataka, ali je činjenica da je to jedna od rijetkih poetskih novina nastalih pedesetih godina 20. stoljeća u svjetskoj književnosti. Ovdje se nameće pitanje zašto Andrić nije pisao dadaističku poeziju u mladosti, u vrijeme njenog vrhunca, već na vrhuncu letrizma ispod njegovog pera izlazi Lili Lalauna?

43. Primjere nudi i tzv. konkretna poezija, čija je suština u sljedećem: jezik nije samo sredstvo komunikacije već i određena materija koja se može estetski oblikovati; ne treba koristiti jezičku građu radi komuniciranja u obliku uobičajenih jezičkih simbola (riječi), već upotrebom zvukovne i vizualne forme ili semantičkog naboja jezičke materije (Vuletić 1976: 119). U konkretnoj poeziji pjesnici se, kao Andrić u Lili Lalauni, poigravaju riječima i slogovima, njihove pjesme lišene su i najmanje semantičke vrijednosti jer su sastavljene od slova/glasova.90 Predstavnici spacijalizma idu još dalje: napuštaju slova i koriste se drugim uobičajenim (interpunkcijom) ili neuobičajenim znakovima, od kojih stvaraju vizualnu poeziju, odnosno „pretvaraju jezik u energiju“ (Vuletić 1976: 121). Npr.

se n za
ce n za
se n za
se n za
ce n za
se n za

(Mirella Bentivoglio; Vuletić 1976: 120)

44. U dadaističkoj poeziji takođe postoje primjeri. Npr. Luj Aragon objavio je 1920. pjesmu Suicide (Samoubistvo):

A b c d e f
g h i j k l
m n o p q r
s t u v w
x y z

(Aragon-www)

Antologija srpskog dadaizma (Todorović 2014) nudi dosta primjera. Evo kako izgleda pjesma Taba ciklon II Dragana Aleksića:

tAbA
TaBu tabu mimemamo tabu tAbA
Tabu ABU TaBu aBu TabU
Bu tAbbbu
Tabu
aBu taBu /popokatepetl/
aBu /ророро/ TaBu / kаkаkаkа/
abua abuU abuE abuI
aBuKiabu abukiabu
TaBa ubata tabu TaBau TaBau /riskant/
tabu u tabau ubuata
Taba
Abu TABUATA TUBATAUBA
taba
re re re RE RE
Rn Rn Rn Rn
Reb en en Rn
Ren RN ReN ErNReN
abu tabu abua u tabu abuaaa
abu tabu abaata
babaaba tabu tabauuuta
taba RN
tabaren
tabararararan /rentabil/
tabaren ENEN tabarerenn /parlevufranse/

(Todorović 2014^a: 55)

45. U signalizmu, koji je došao mnogo kasnije u odnosu na vrijeme pisanja Lili Lalaune, naglašava se glasovna supstanca pojedinih reči, uz pokušaj da se njome ispolji značenje cijele pjesme: semantika je oformljena na foničkom nivou, ali je istovremeno u neposrednoj vezi sa njenom morfološkom oznakom; glasovne jedinice izdvajaju se i umnožavaju (Todorović 2014^b: 41). Npr.:

volimmmmmmmmmmmmmmmmm
volimmmmmmmmmmmmmmmmm
volimmmmmmmmmmmmmmmmm
volimmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmm
mmmmmmmmmmmmmmmmmmm

(Todorović 2014^b: 41) 91

46. Andrićevoj Lili Lalauni strukturno je bliska estradna pjesma Eduarda Hila Trololo (1976),92 pošto je sastavljena od pet samoglasnika a, e, i, o, u i pet suglasnika: j, n, l, p, t (Hil-www1).

Aaaaaaaaa jaa-ja-jaaaaaa
Jaa-jaa-jaaaaaa jaaaaa
ja-jaaaaa
o-o-OO-O-OOOOjaa ja-jaaaa
Jaa-jaa-jaaaaaa jaaaaa
ja-jaaaaa

E-e-e-e-e E-e-e E-e-eee
O-o-o-o-oooo (ta-ta ta-ta taaa)
E-e-e-e-e E-e-e E-e-eee
o-o-o-o-oooooOOOOoaaa aaaa aaaa aa ooaaaa...

Na-na-na-na-na-na-na-na-na-na-naaaa
na-na-na-na-na na-na-nannna na naaa. nana-naa... na-naNA-NA-NA!
Nana-nana-naaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
noo-na-naaaaaaaaaa
na-na-naaa-naaa na-naaaaaa
laaaaaa-la-la-laaaa
la-la-laaaa laaaa laaaa laalaaa

oo-o o ooo ooo oo ooo o o oooo
lo-lo-lo-lol lo lo looo lo lo loooo

lo-lo-lo-lo loool
aaaaaa-I I I I I I I I I I iiii-ii-ii-iiii
la-la-laaa laaaa laa-laaa....
O-o-o-O-OOOOO Pap Para la la laaa la-la laaa
la-la laaaa laaaa la-la

La-la la-la lalla la laaa la la looo
Traljaljalja ljoljo ljoljoljo aaa
Tralja-ljalja ljalja lja lja lja lja-lja ljaja Uaaha-ha-ha-hO!
Uha-ha-ha-ha-hO
Oha-ha-ha-ha-hO
Oha-ha-ha-ha-hO
La-la-la-la-la-la La-la-la-la-la-la La-la-la-la-la-la La-la-la-lAA!..
AAAAaaaaaa laaa-la-laaaa lalalaaa laaaa la-laaa
Ooooooooooo laaa-la-laaaa lalalaaa laaaa la-laaa

La-la la-la lalla la lalla la laaa.. O-o-o-o-OOu

La-la la-la lalla la lalla la laaa.. O-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o-o....... (Hil-www1) 93

47. Mogući odgovor na pitanje kako je i zašto nastala Lili Lalauna mogla bi, eventualno, da ponudi Andrićeva 1950.94 Ona je obilježena književnim radom, ali i širim društvenim angažovanjem.

Te godine Andriću su izašla iz štampe sedam proznih djela: Autobiografija, Bife „Titanik“, Prvi susreti, Štrajk u Tkaonici ćilima, Porodična slika, Kosa, Predeli, Letnji dan, prozni fragment Slikanje iz romana Omerpaša Latas.95 Andrić je 1950. objavio nekoliko eseja o Vuku Karadžiću. Te godine napisao je scenario za igrani film Tri slike iz života Vuka Karadžića (nikad nije bio snimljen) i popunjavao svoj dosije „Zvona“ isječcima iz štampe i časopisa za nove prozne tekstove.

Što se tiče poezije,96 posljednje pjesme (prije Lili Lalaune) Andrić je sačinio 1940 (Pismo nikome) i 1941 (Noćni razgovor 1941), dakle, nakon pauze od skoro deset godina nastaje Lili Lalauna. Te 1950. piše Pevaju veslači u Dablinu (Irskoj, gdje je bio na kraćem boravku). Naredne 1951. dolaze stihovi U pristaništu na zelenom ostrvu i Putnici sa Istoka (Mali grad na dve reke, U amamu, Harfa iz jezera), a 1952. Jedna noć. Zatim 1954. slijedi Veo, a 1956. Nekad, u Alpima (sa stihovima Pesma, Susret, Zora).97

Na početku 1950 (17. januara) održao je predavanje u Centralnom domu JNA u Beogradu (između ostalog govorio je o značaju Drugog kongresa pisaca u Zagrebu).98 Slijede nastupi o realizmu za Filmsku školu 26. januara, predavanja o (1) procesu stvaranja, (2) upotrebi narodnih riječi i uzrečica, poređenja, slikovitih izraza, metafora, (3) knjizi i bibliotekama, (4) o stilu i jeziku. Te je godine više puta boravio u Sarajevu, gdje je držao predavanja o Petru Kočiću i govorio na sastancima Udruženja pisaca. Posebno treba spomenuti dva referata: (1) Vuk Karadžić i njegovo doba u ljeto na Seminaru za strane slavistike na Bledu, (2) O Gavri Vučkoviću i povodom njega na sjednici Instituta za proučavanje književnosti SANU 30. oktobra. Od beogradskog Filozofskog fakulteta dobija poziv da drži predavanja iz književnosti u toku ljetnjeg semestra 1950 (u julu je rješenjem Ministarstva za nauku i kulturu Narodne republike Srbije izabran za honorarnog spoljnjeg saradnika Katedre za južnoslovenske književnosti toga fakulteta). Daje intervju za novogodišnji broj Politike u kome ističe da mu je teško govoriti o svojim djelima te o vremenu i mjestu njihovog nastajanja. U 1954. izdato mu je više uvjerenja i rješenja.99 Za januar i mart 1950. dobija potrošačke karte IR-1 Državnog trgovačkog preduzeća i prijavu (prazan formular) za snabdijevanje Magacina diplomatskog kora. U aprilu je izabran za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, a u decembru za člana Savjeta za književnost pri Ministarstvu za nauku i kulturu NR Srbije. Te godine postao je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, poslanik Vijeća naroda Narodne skupštine Bosne i Hercegovine (kao kandidat na listi Narodnog fronta BiH) i član-prijatelj košarkaškog kluba „Zvezda“.100 Tokom jula boravi na Tržiču u Sloveniji (u vili vlade Narodne republike Slovenije zajedno sa Miroslavom Krležom i Vladimirom Vidmarom). Kada je pisao Lili Lalaune, Andrić je bio redovni član SANU, predsjednik Saveza književnika Jugoslavije, član Odbora za inostrane poslove Skupštine FNRJ i član Nacionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu mira. Djeluje kao dobrotvor.101 Od osnivanja sarađuje sa Književnim novinama, koje donose u proljeće 1950. njegov prilog Za pravilno shvatanje odnosa među narodima, u avgustu Manifestacija socijalističke solidarnosti (povodom upisa zajma), a 17. novembra O popularisanju nauke i naučnih radova. Piše tada i za Front i Selo – u crtici Sećanje evocira svoj doživljaj ciglane u maloj bosanskoj varošici (Đukić Perišić 2012: 451).

Tokom 1950. vodi prepisku oko ustupanja djeljivog stana u Sarajevu, dobija potvrdu Veljka Petrovića o prijemu slike Đura Jakšića (?) čiji je vlasnik bio neki Dunđerović iz Sarajeva. Krajem godine (22. novembra) zahvaljuje se Narodnoj biblioteci BiH na poklonu knjiga i časopisa. Andrić vodi prepisku u vezi sa romanom Travnička hronika (Milan Tokin mu je skrenuo pažnju na nepodudarnosti u pripovijedanju sa nekim njegovim izvorima) i prevodima svojih djela na engleski i makedonski jezik. On se dopisuje sa Brankom Ćopićem, Gustavom Krklecom, Isakom Samokovlijom, Viktorom Carem Eminom, Čedomirom Minderovićem i dr. Neki ga mole da pročita njihov rukopis (Siniša Paunović). Radovan Lalić obraća mu se u ime Komisije za izradu udžbenika istorije književnosti naroda FNRJ sa prijedlogom da napiše prilog o Petru Kočiću, Zdravko Pečar mu u ime Saveza udruženja novinara FNRJ nudi učešće u anketi o miru u časopisu Međunarodna politika, Čedo Vuković želi da od njega dobije nekoliko redaka u vezi sa dosadašnjim radom časopisa Mladosti za svečani broj (Andrić pristaje i šalje rad Književnost mladih – nagovesti naše sutrašnje književnosti), a Đuze Radović moli da odgovori na pitanja u anketi Radio-televizije Beograd. Srpska književna zadruga redovno ga poziva na sjednice Upravnog odbora. Na molbu Izdavačke sekcije Srpskog kulturno-prosvjetno društva Prosvjeta iz Zagreba šalje prilog za godišnjak-kalendar. Sa Izdavačkim preduzećem Polet potpisuje ugovor za štampanje pripovijetke Zlostavljanje.

Andrić te godine često dobija pozive na muzičke predstave (koncert Simfonijskog orkestra Radio Beograda, Svečani koncert Beogradske filharmonije u čast Kongresa za osnovanje Saveza kompozitora Jugoslavije, solistički koncert Žana Furnijea i Žana Doajena iz Pariza, koncert Minika de la Britalerija), izložbe (Izložbu slikarskih radova francuskih umjetnika XIX, Izložbu novije francuske umetnosti iz zbirke Umetničkog muzeja u Beogradu,102 Izložbu slika Miće Popovića Od magle do kostiju, Izložbu političke karikature Udruženje likovnih umjetnika Srbiji, Izložbu švajcarske arhitekture, Izložbu o postanku, razvitku i djelatnosti narodnih odbora u FNRJ Komiteta za zakonodavstvo i izgradnju Narodne vlade NR BiH u Sarajevu), otvaranje Majstorske radionice vajara Tome Rosandića, pozorišne komade (u Jugoslovenskom dramskom pozorištu) i filmove (predstave u Jugoslovenskoj kinoteci, premijeru domaćeg filma Čudotvorni mač u bioskopu Beograd; Vladislav Ribnikar mu dostavlja na ocjenu, kao članu Umjetničkog savjeta Komiteta za kinematografiju, scenario Ratni drugovi Arsena Diklića). Od Andrića traže saglasnost da se njegovim imenom nazovu kulturno-umjetnička društva u Višegradu, Brčkom Novom i Vinkovcima, na šta daje pristanak. Pozivaju ga na javne manifestacije, političke skupove, naučna okupljanja, sportska takmičenja, proslave, svečane akademije i prijeme (Saveza kompozitora Jugoslavije, Udruženja novinara Srbije, Nacionalnog komiteta za odbranu mira, Saveza boraca FNRJ, Srpske pravoslavne crkvene opština Sv. Save u Beču, Akademskog savjeta FNRJ, SANU, Glavnog zadružnog saveza FNRJ, Ministarstva za nauku i kulturu Vlade FNRJ, Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ, Ministarstva narodne odbrane FNRJ, Šahovski savez FNRJ).

Te 1950. došlo je do tzv. slučaja Branka Ćopića zbog objavljivanja njegovih satiričnih tekstova, posebno Jeretičke priče 22. avgusta iste godine u Književnim novinama. Andrić odlaže u svoj arhiv103 prve dvije strane beogradske Borbe (30. oktobar 1950) sa govorom Josipa Broza Tita na Trećem kongresu Antifašističkog fronta žena u Zagrebu 29. oktobra, u kome je podvrgnuo oštroj kritici satiru ovoga pisca.104 Andrić je tada, pa i kasnije, na svoj način podržao Branka Ćopića.105

48. Iz analize Andrićeve 1950. godine nije se mogao dobiti nijedan opipljiv elemenat koji bi pomogao u razjašnjavanju pitanja kako je i zašto napisana Lili Lalauna. Štaviše, paradoksi u vezi sa pjesmom, o kojima smo podrobno govorili, ovdje su čak i povećani: pjesma je disonantna i u odnosu na Andrićevo društveno-političko djelovanje (pisanje angažovanih tekstova na aktuelne teme, učešće u političkom životu, članstvo u raznim organizacija i sl.).

49. Smisao i razlozi nastanka pjesme još nisu jasni, a dosadašnji rezultati manje-više ograničeni i protivrječni. Dušanu Marinkoviću Andrićevi stihovi liče na uspavanku,106 što smo u anketi predložili kao jedno od mogućih tumačenja.

50. Da bismo došli do odgovora, izvršili smo šire anketiranje. Ispitanicima je ponuđen čisti tekst Lili Lalaune, bez podataka o autoru, godini pisanja i Andrićevoj fusnoti o tome da je Lili Lalauna ime jedne Grkinje. Cilj anketiranja bio je da bez mini paratekstova (autorovog imena i prezimena, godine pisanja i fusnote o Lalauni) ispitanici iskažu svoje mišljenje o postavljenim pitanjima,107 a usmjereno je na to da se utvrdi (a) koliko se ova vrsta percepcije razlikuje od književne,108 (b) koliko se unose novi elementi i daju druga viđenja datog teksta. Anketa je obavljena u periodu od aprila 2016. do decembra 2017. godine, uglavnom tokom gostovanja, držanja predavanja, referata i studijskih boravaka. Pitanja su nastala na bazi naših istraživanja ove pjesme i rezultata analize drugih autora. Uz svaku tačku upitnika data je mogućnost da se dodaju i druga rješenja.

51. Anketa se sastoji od šest dijelova: A) struktura ispitanika (uzrast, pol, maternji jezik, strani jezici, zanimanje), B) mjesto i datum anketiranja, C) tekst Lili Lalauna, D) poznavanje pjesme, E) emocionalnost, smisao teksta, značenje imena Lili Lalauna, F) fonostilistika (stihovni ritam, glasovni simbolizam). Anketa sadrži jedanaest pitanja o ovim stihovima: 1. Da li Vam je pjesma poznata?, 2. Ko ju je napisao?, 3. Izražavali ona neku emociju?, 4. Kakva je to vrsta poezije i o kakvom se umjetničkom postupku radi?, 5. Šta označava Lili Lalauna?, 6. Kakav je ritam ove pjesme?, 7. Da li jedina dva suglasnika l i n potenciraju neko značenje?, 8. Da li u ovoj pjesmi samoglasnike a, i, u doživljavate kao tamne (najmanje ocjena 1) ili svijetle (najviša ocjena 5)?, 9. Da li u ovoj pjesmi samoglasnike a, i, u doživljavate kao slabe (najmanja ocjena 1) ili jake (najviša ocjena 5)?, 10. Da li u ovoj pjesmi samoglasnike a, i, u doživljavate kao oznaku za nešto malo (najmanja ocjena 1) ili veliko (najviša ocjena 5)?, 11. Da li u ovoj pjesmi samoglasnici a, i, u asociraju neku boju?

52. Najveći broj učesnika u anketi (84,43% od ukupno 463) rođen je između 1991. i 1997, pri čemu su najzastupljenije četiri godine: 1997 (22,17%), 1996 (17,70%), 1995 (17,27%) i 1994 (10,02%). Najstariji ispitanici rođeni su (po jedan) 1936, 1939, 1943, 1946, 1951, 1952, 1954, nešto mlađi 1964, 1967, 1968, 1971, 1975, 1979 i još mlađi 1983, 1984, 1985, (pod dva) 1949, 1958, 1959, 1973, 1974, 1980, 1981, 1982, 1986. U manjem broju slučajeva (1,94%) nije navedena taj podatak.

Što se tiče pola, izrazito dominiraju žene u odnosu na muškarce – odnos je 82,72% : 16,85%. Samo u nekoliko anketnih upitnika nije iskazana genderska pripadnost (0,43%). Zbog izrazite polne disproporcije teško je dati relevantan i pouzdan odgovor na pitanje u čemu se razlikuju odgovori žena od muškaraca.

U kategoriji zanimanja preovladavaju studenti (88,77%). Na drugom su mjestu profesori (školski i univerzitetski, nastavnici, učitelji), ali ih ima mnogo manje – (7,13%). Jedinične slučajeve (0,22%) čine druga zanimanja (14): diplomirani pravnik, filolog, magistar filologije, master profesor, frigotehničar, izdavač, novinar, penzioner, preduzetnik, prevodilac, publicist, savjetnik, učenik, zaposlen.

Kada se radi o maternjem jeziku, za više od polovine anketiranih to je srpski (52,05%). Na drugom je mjestu hrvatski (17,93%), slijedi bosanski (10,15%) i ruski (9,50%). Svi ostali imaju manje od 3%: njemački (2,38%), rumunski (2,38%), crnogorski (1,30), srpskohrvatski (0,86%), BHS – bosanski/hrvatski/srpski (0,65%), makedonski (0,65%), bugarski (0,22%), italijanski (0,22%), mađarski (0,22%). Rijetki su ispitanici sa dva maternja jezika: hrvatski i njemački (0,43%), BHS i njemački (0,22%).

U rubrici za strane jezike većina anketiranih navodi engleski jezik kao jedini strani (27,21%) ili kao jedan od stranih jezika (46,08%). Slijedi njemački (2,16%) i ruski (1,73%). U grupu sa manje od 1,5% (obično u kombinaciji sa engleskim i njemačkim) dolaze: francuski, italijanski, španski, srpski, hrvatski, makedonski, slovenački, bugarski, poljski, češki, slovački, ukrajinski, arapski, rumunski, latinski, grčki, portugalski, mađarski, kineski, katalonski, turski, galješki (jedan od romanskih jezika Španske, galicijski), znakovni. Najčešći je par engleski i ruski (58,80%) njemački i arapski (1,30%). U nekim anketama nedostaje informacija o poznavanju stranih jezika (7,34%).109 Podatke o proučavanju tih jezika unijeli smo u anketu jer smo smatrali da obim i širina njihovog vladanja mogu biti relevantni za percipiranje ove Andrićeve pjesme (ukazuju na širinu i dubinu pogleda). O datom aspektu opšti je utisak pozitivan.

Kada je u pitanju vrijeme anketiranja, ono je najvećim dijelom (44,71%) obavljeno u tri dana: 27. marta 2017 (22,46%), 28. marta 2017 (11,23%) i 29. marta 2017 (11,02%). Prvo prikupljanje građe izvršeno je 14. juna 2016, posljednje 28. aprila 2017, dakle trajalo je nešto više od godine dana.

Najviše učesnika ispitivanja (84,01%) dolazi iz šest gradova (od ukupno 12): Banjaluke (25,49%), Beograda (19,22%), Zagreba (12,96%), Sarajeva (9,50%), Moskve (9,50%) i Graca (8,40%). Ostala mjesta znatno su slabije zastupljena: Novi Sad (5,62%), Nikšić (3,24%), Bukurešt (2,59%), Petrinja (2,16%), Skoplje (0,86%), Bijelo Polje (0,22%).110 Jedan ispitanik nije naveo taj podatak (0,22%). Izbor lokacije uglavnom je diktiran našim gostovanjima.

Na pitanje o tome da li je ispitanicima pjesma poznata 53 anketirana (11,45%) odgovorila su pozitivno, a 410111 (88,55%) negativno. Za ove stihove zna tek poneki student, gotovo isključivo iz Beograda i Banjaluke (samo je jedan iz Zagreba, Petrinje i Sarajeva naveo pravog autora). Od 53 pozitivna odgovora u 49 slučajeva učesnici u anketi pogodili su da je autor Ivo Andrić, troje je navelo druga imena: Aleksandar Vučo,112 Belinda Carlisle,113 Kručenih.114 Jedan ispitanik tvrdi da je to narodni pjevač, a drugi da se sam autor zove Lili Lalauna. Otprilike jedna trećina (35,64%) smatra da je autor pjesnik, dok je većina (64,36%) predložila druga rješenja. Ovdje je najzanimljivije to što priličan broj (42) misli da je pjesmu sačinio kompjuter. Andrić je ovu pjesmu napisao 1950. kada je britanski logičar i matematičar Alan Turing (1912–1954), jedan od prvih teoretičara kompjuterizacije i informatike, izradio empirijski test za otkrivanje i vrednovanje vještačke inteligencije (cilj je bio da se utvrdi da li mašina može da misli) – Turing-www. Suština testa je u sljedećem: a) čovjek A nalazi se u interakciji sa kompjuterom B i čovjekom C, b) na osnovu odgovora na pitanja treba utvrditi sa kime A (čovjek1) razgovara: sa C (čovjekom2) ili B (kompjuterom). Zadatak B (kompjutera) sastoji se u tome da se A (čovjek1) dovede u zabludu i napravi pogrešan izbor.

53. Nije neobično što znatan broj ispitanika vidi u kompjuteru autora Lili Lalaune i to u kontekstu činjenice da se sve više razvijaju programi usmjereni na stvaranje vještačkog intelekta i da već sada postoji tzv. generatori koji su u stanju da automatski proizvode poeziju pa čak i prozu (npr. ChatGPT). Generatori stihova i rimatori mogu da u najkraće vrijeme napišu unikalnu pjesmu, zdravicu i sl. po izabranim parametrima.

54. Sljedeće pitanje tiče se određivanja književnog pravca. U anketi smo naveli kao orijentir nadrealizam, dadaizam, simbolizam, futurizam, letrizam. Posljednji pjesnički pravac pojavio se upravo u vrijeme pisanja Lili Lalaune. O tome da li je on mogao uticati na nastanak pjesme nemamo nikakvih podataka, ali je činjenica da je to jedna od rijetkih poetskih novina iz pedesetih godina XX stoljeća. Ovdje se nameće pitanje zašto Andrić nije pisao dadaističku poeziju u mladosti, u vrijeme njenog vrhunca, već na vrhuncu letrizma ispod njegovog pera izlazi Lili Lalauna? Letrizam odbacuje riječi i odlučuje se za slovno, odnosno glasovno izražavanje, razbijanje riječi na slova/glasove, povezivanje smisla i glasa.

Letristička poezija je neprevodiva, jer nema smisaonog leksičkog materijala koji bi imao svoj leksički ekvivalent u nekom jeziku. Jer letristička poezija nije jezik, nego samo pokušaj kodiranja govora, ili, točnije, kodiranja onog elementa ljudskog govora koji je posve suprotan jeziku – tekstu – a to je krik. Upravo kao što se krik ne može prevesti jer je jednoznačan sa svojom formom – krik je krik sam, on nema ekvivalenta, tako je i letristička poezija neprevodiva, jer je jednoznačna sa svojom formom – ona je ona sama (Vuletić 1976: 159). Zato nam je nerazumljiva letristička poezija ako je napisana, jer nema smisaonog konteksta. Naprotiv, nije nam nerazumljiva kada je izgovorena, jer zvukovna realizacija nosi smisao. Letrističku poeziju ne možemo prihvatiti u grafičkom obliku, jer nam samo zvukovna realizacija može dati smisao, a kako smisaonog konteksta nema, broj zvukovnih interpretacija je neograničen: napisana letristička pjesma ne znači ništa, jer može značiti sve (Vuletić 1976: 162).

U totalnoj destrukciji glasovnih odnosa letrizam je došao do pjesama sastavljenih od jednog jedinog glasa izgovorenog u najrazličitijim zvukovnim realizacijama (Vuletić 1976: 111).

55. Ova se pjesma može dovesti u vezi sa avangardnim poetskim pravcima XX stoljeća čija je glavna osobina orijentacija na bunt, umjetničku pobunu i radikalizam: futurizam (koji razbija tradicionalnu strukturu stiha i uvodi nepoetične riječi), dadaizam (usmjeren na destrukciju, nelogičnost jezika i smisla), nadrealizam (sa težištem na nesvjesno i podsvjesno, narušavanje logike i jezičkih normi), letrizam (zasnovan na slovnom kodu). Većina se ovih pravaca međusobno prožima, ukršta, nadopunjuje. Postoje i pojedini ogranci, recimo dvadesetih godina prošlog stoljeća nastao je zenitizam. Ispitanici su imali razlog da misle i o poeziji vizuelnoj, ekstravagantnoj, andergraund, kinetičkoj, multidemenzionalnoj, taktilnoj, integralnoj, objektivnoj, spacijalnoj, fonetskoj, semantičkoj, kompjuterskoj, mašinskoj i sl. Recimo, u konkretnoj poeziji postoje elementi koji bi mogli biti interesantni za tumačenje Andrićeve pjesme: „[...] s jedne strane glasovna struktura postaje sama sebi svrhom, a tek slučajno i usputno može generirati i neki konvencionalni smisao; a s druge strane, pjesma postaje slikom koja prvenstveno predočuje svoju vlastitu – slikovnu strukturu. I u jednom i u drugom slučaju oštećena je, potisnuta verbalna razina pjesme: u prvom slučaju verbalna struktura posve podređena glasovnoj strukturi, pa je zato ponekad i vrlo čudna; u drugom je slučaju primanje verbalne poruke otežano“ (Vuletić 1988: 136).

56. Iako je nastala prije pojave našega postmodernizma, Lili Lalauna ima dva postmodernistička ključa: 1) može se čitati i interpretirati nelinearno: ne samo slijeva nadesno, nego i zdesna nalijevo, 2) sadrži tri bitna postmodernistička pojma – dekonstrukciju, konstrukciju i rekonstrukciju: Andrić razbija ime Grkinje na slogove (dekonstrukcija), od njih pravi nove riječi (konstrukcija) i aktuelizuje postojeće (rekonstrukcija).

Od 463 učesnika u anketiranju samo je 130 (28,08%) pokušalo da odgovori, dok 333 (71,92%) nije ponudilo nikakvo rješenje. U kategoriji pozitivnih reakcija (130) dominira tvrdnja da se radi o dadaizmu (42,31%), slijedi nadrealizam (17,69%), simbolizam (14,62%), letrizam (5,38%), ekspresionizam (3,85%), avangarda (1,54%), modernizam (1,54%), moderna (0,77%). Jedan od postupaka avangardnog jezika jeste korišćenje proizvoljno komponovanih, neuobičajenih leksičkih elemenata (uglavnom onomatopejskih) u smisaonom kontekstu, ili smisaonih leksičkih elemenata koji više nemaju svoje rječničko značenje. „Kontekst uvjetuje smisao – logički i umjetnički – ovih elemenata; kontekst uvjetuje njihovu odgovarajuću zvukovnu realizaciju koja je toliko vezana uz kontekst da ga sadrži, a to znači da ima posve određeni, kontekstom uvjetovani, smisao i u momentu kada je od njega odvojena“ (Vuletić 1976: 159).

Jedan anketirani naveo je dva pravca (nadrealizam i simbolizam), a drugi tri (dadaizam, futurizam, nadrealizam). Rijetki su komentari tipa: 1) ne znam, 2) može se smjelo reći da je pjesnik, novija hrv. knjiž., 3) ne pripada određenom pravcu, 4) Andrić pripada književnosti visokog modernizma.115

57. U rubrici o uzrastu u kome je autor mogao napisati Lili Lalauna ponudili smo pet mogućnosti: čovjek u mlađim godinama, čovjek u srednjim godinama, čovjek u kasnim godinama, drugo. Dobijeno je 288 odgovora. Najviše ispitanika smatra da se radi o čovjeku u srednjim godinama (35,42%), manje o čovjeku u mlađim godinama (24,31%) i čovjeku u kasnim godinama (20,14%). Neki konstatuju da je u pitanju druga osoba (16 odgovora): čovjek (2), filolog-istraživač (1), lingvist (1), glazbenik (1), majka (1), jedna žena (1), žena srednjih godina (1), žena/majka (1). Jedan ispitanik tvrdi da je pjesmu napisao autor testa (Branko Tošović). Postoji takođe modalni odgovor: mislim da ove stihove nije napisao pjesnik, liči na narodno stvaralaštvo, neodređen odgovor: pisac i pjesnik, ali više pisac i negativan odgovor: ne znam.116 Andrić je Lili Lalaunu napisao 1950, kada je imao 58 godina, dakle u kasnim godinama.

58. U tumačenju emocionalnosti pjesme dato je 670 odgovora. Foneme/glasovi mogu potencirati emotivna stanja. Na tome planu polazna intencija Lili Lalaune može biti neutralna i markirana. Da nije u pitanju prva, pokazuje glavna motivacija za nastanak pjesme. Tekst je toliko neobičan za poznog (kasnog) Andrića da nulta emocija nije mogla biti primarna. Ako se uzme u obzir činjenica da je žena pjesnikov temeljni motiv i primarna orijentacija (Grkinja Lili Lalauna, realna ili nestvarna, referentna ili nereferntna), velika je vjerovatnoća da je u pitanju pozitivna emocija. Gotovo da je isključeno da se radi o bijesu, strahu, preziru, bolu, porazu, užasu, mučenju, katastrofi, ironiji, sarkazmu, negaciji, odbijanju i sl. U sistemu pozitivnih emocija skala je prilično široka – radost, sreća, ekstaza, ushićenje, oduševljenje, divljenje, ljubav, zaljubljenost, zanesenost, opijenost, ošamućenost itd. Interpretacijski problem ove pjesme je u tome što u njoj nema eksplikacije, nema jasnih iskaza, nego je sve nagovještaj, aluzija, asocijacija. Anketirani stavljaju na prvo mjesto radost (21,64%). Slijedi tvrdnja da tekst ne izražava nikakvu emociju (16,57%), odnosno da prenosi nježnost (16,57%). Dalje dolazi sreća (13,43%), ushićenje (11,34%). Ostale reakcije pokrivaju manje od 5% svih pozicija: oduševljenje (4,93%), nemir (4,93%), napetost (3,43%), tuga (2,54%). Najmanje je birana žalost (1,19%), strah (0,75%) i grubost (0,30%). U kategoriji drugo (2,39%) predloženo je 16 odgovora i 11 novih rješenja: zbunjenost (4), smijeh (3), humor, ljubav, ludost, mirnoća, neopterećenost, rasuđivanje o životu, tjeskoba, uzbuđenost, uznemirenje (1).117

59. Što se tiče tipa pjesme, dobijeno je 249 odgovora na sljedeća ponuđena rješenja: pjesma bez značenja/smisla, ljubavna pjesma, pjesma posvećena nekoj osobi, pjesma za djecu, uspavanka, drugo. Najviše ispitanika izjasnilo se za uspavanku (33,33%). Jedan dio anketiranih smatra da se radi o pjesmi bez značenja/smisla (20,08%) i o pjesmi za djecu (20,08%). Manji broj misli da su u pitanju stihovi posvećeni nekoj osobi (14,86%). Nema mnogo onih koji tvrde da je to ljubavna pjesma (11,65%).118 Neki ispitanici predložili su nešto novo: da je to brzalica, lirska pjesma, zagonetna pjesma, domoljubna pjesma, eskimska pjesma, filološki (lingvistički) eksperiment, priča o događaju, rekonstrukcija razgovora za zidom, kada intonaciju i opšti smisao hvataš, a same riječi ne baš, sprdnja.

60. U anketi je postavljeno pitanje o kakvoj se igri radi: riječima, slogovima, glasovima ili podražavanju glasova (onomatopeji). Dobijena su 404 odgovora. U najvećem broju slučajeva ističe se da je Lili Lalauna igra glasovima (38,12%), manje igra slogovima (31,19%), a još manje igra riječima (26,73%).119 Svega 3,96% ispitanika smatra da se radi o onomatopeji.

61. Na pitanje šta označava Lili Lalauna došle su 444 reakcije na ono što je ponuđeno: konkretna osoba ženskog pola, apstraktna osoba ženskog pola, djevojka, poznanica, ljubavnica, starija žena, drugo. Polovina ispitanika (50,90%) smatra da je riječ o apstraktnoj osobi ženskog pola. Za nas je neočekivano da se toliki broj opredijelio za apstraktnost. Jedan od razloga leži u tome što u anketi ispod pjesme nisu navede Andrićeve riječi da je Lili Lalauna nastala od slogova imena jedne Grkinje. Dvostruko manje učesnika (20,95%) tvrdi da je u pitanju konkretna osoba ženskog pola. Slijedi djevojka (16,22%). Ostale mogućnosti slabo su zastupljene: ljubavnica (2,93%), poznanica (1,35%), starija žena (1,35%). Jedan broj anketiranih (6,31%) dao je dodatni komentar: ništa (ništa – 2, ništa konkretno – 2, ništa ne označava – 2, ne označava ništa – 1, nikog posebno – 1), ne znam (2), ko zna (1). U dva je slučaja ime Lili Lalauna protumačeno kao ime djetetu, a u jednom kao ime malom djetetu. Tu su i ovakve kvalifikacije: izmišljeni lik, karakter Lili, to je autor. Neki misle da se pod tim imenom krije oznaka cvijeta, zagonetka, izražavanje radosti prema životu. Postoje i druga tumačenja: apstraktni naziv, namjera pjesnika da izazove reakciju, naziv pjesme, oponašanje zvučanja iza zida. Odgovor na pitanje da li je nekome pjesma upućena i još teže kome je posvećena, odnosno ima li adresata može biti opšti i konkretni. Opšti se bazira na tome da ne postoji referent-individua, već se radi o ženi viziji, iluziji, apstrakciji. Ako je u pitanju konkretna žena, prva asocijacija bi bila usmjerena na neku Grkinju pod imenom Lili Lalauna. Međutim, nije nam poznato da u Andrićevom životu postoji bilo kakva osoba pod tim imenom.

62. Ritam pjesme ovako je ocijenjen: ubrzan 43,89%, skokovit 27,68%, usporen 15,71%, monoton 10,97%, drugi (miran, umjeren, veseo, moglo bi biti sve, ovisi o osobi koja čita pjesmu) 1,75%. Ovdje dolazi do izražaja kontradikcija u odgovorima. Naime, veliki broj anketiranih smatra da se radi o uspavanci, a niz ispitanika tvrdi da je ritam ubrzan (31,34%), što nije u skladu sa prirodom uspavanke. I drugo najčešće rješenje – da je ritam skokovit (26,87%) takođe je nekompatibilno sa karakterom uspavanke. Njoj više odgovaraju rješenja koja su manje frekventna: da je ritam usporen, neutralan, monoton i miran. Suprotno uspavanci i tipovima ritma navedenim u anketi (usporenom, neutralnom, monotonom i mirnom) nalazi se jedina nama poznata muzička interpretacija ove pjesme – autor muzike je Rade Radivojević, a interpretatori su Vjera Mujović (glumica), Goran Sultanović (glumac, prvi izvođač) i Aleksandar Srećković Kubura (glumac, kasnije drugi izvođač) – Lili Lalauna-www. Ritam je u funkciji stvaranja dinamizma, koji je glavno obilježje date interpretacije. On je u njoj toliko brz da recipijent nema vremena ni da pokuša da dokuči ionako nerazumljive riječi onomatopejskog, interjekcijskog i simboličkog karaktera. U nastojanju da stvori kompoziciju što melodičniju Rade Radivojević je primijenio pet muzičkih postupaka – uveo je dva glasa, utkao ponavljanje stihova, izvršio duženje ključnih riječi, unio refren i ubrzao ritam. Dvoglasnim pjevanjem postignut je značajan dinamizam.

63. U tekstu se pojavljuju samo dva suglasnika (n, l), koji spadaju u sonante (imaju elemente samoglasnika i suglasnika) i doprinose većoj melodičnosti (što je više samoglasnika i sonanata, pjesma je pjevljivija). Pjesma je zasnovana na asonanci (ponavljanju samoglasnika) i aliteraciji (ponavljanju suglasnika).120 Na pitanje šta suglasnici l i n potenciraju u ovoj pjesmi stiglo je 1.031 reakcija. To su dva centralna glasa, jer obuhvataju 63,42% svih glasova – suglasnik l se pojavljuje 83 puta, a a 54. Oni obrazuju i centralnu kombinaciju la, koja čini 22,91% svih slogova.

64. Što se tiče suglasnika l, dominantu grupu obilježja, prema mišljenju ispitanika, čine sljedeće karakteristike: muzikalnost (16,59%), ljuljanje (12,71%), talasanje (11,93%) i kretanje (10,48%). U drugoj grupi nalazi se ženstvenost (9,99%), mekoća (8,83%), plesanje (7,76%) i aktivnost (6,40%). Treću čini šaputanje (3,01%), plivanje (2,72%), gibanje (2,72%), udaranje (1,75%) i tišina (1,55%). Posljednja skupina obuhvata odgovore sa manje od jednog procenta: pasivnost (0,97%), buka (0,87%), drhtanje (0,68%), muškost (0,68%), drugo (0,39%). Ispitanici su dodali i nove kvalifikacije: lakoću, ljubav i nervozu.

Kod suglasnika n još je veća raznolikost budući da nijedan parametar ne prelazi više od 10%. Učesnici u anketi najčešće su se u kvalifikovanju date foneme odlučivali za mekoću (9,31%), ljuljanje (8,81%), muzikalnost (8,68%), kretanje (8,18%), i udaranje (8,05%). Manje su birali talasanje (6,54%), pasivnost (6,29%), muškost (6,16%), plesanje (6,04%), tišinu (5,53%) i šaputanje (5,16%). Na dnu se nalazi gibanje (4,78%), aktivnost (4,65%), ženstvenost (3,77%), drhtanje (3,02%), buka (2,64%), plivanje (1,76%). U kategoriji „Drugo“ našlo se svega 0,63%: mirovanje, obrnuto kretanje, realnost, stabilnost, stvarnost, odlučnost.

Analiza pokazuje da je anketiranim mnogo lakše bilo da okarakterišu l, nego n pa nije slučajno da l ima pet reakcija sa više od 10,00%, a n nema nijedan. Očigledne su nepodudarnosti u percipiranju ovih dvaju suglasnika, a ogledaju se, prije svega, u sljedećem. Muzikalnost je kod l na prvom mjestu, a kod n na četvrtom. Mekoća je kod n na prvom mjestu, a kod l na šestom. Dva opoziciona para aktivnost – pasivnost i ženstvenost – muškost takođe prave razliku u percipiranju. Aktivnost je kod l više izražena (6,40%), a pasivnost manje (0,97%), dok je kod n obrnuto: odnos pasivnosti i aktivnosti je 6,29% : 4,65%. Kod l ženstvenost je pri vrhu (na petom mjestu) sa 9,99%, a muškost pri dnu (na pretposljednjem mjestu) sa 0,68%. Suprotno je kod n: muškost je u sredini (6,29%), a ženstvenost pri dnu (3,77%). Oba se suglasnika izrazito podudaraju u dva slučaja: ljuljanje zauzima drugu poziciju (procentualno nešto više kod l nego kod n – 12,71% : 8,81%), kretanje četvrtu (10,48% : 8,18%).

Ispitanici nalaze kod l veću dinamiku nego kod n: kretanje, ljuljanje, talasanje, gibanje, plesanje, aktivnost, udaranje, šaputanje, drhtanje, plivanje je zastupljeno kod l sa 620 reakcija, a kod l sa 453. Prve tri kategorije imaju kod l mnogo izraženije vrijednosti (ljuljanje 21,13%, talasanje 19,84%, kretanje 17,42%), nego kod n (ljuljanje 15,45%, kretanje 14,35%, udaranje 14,13%).121

65. Najrazličitiji odgovori dobijeni su na pitanja o samoglasnicima (tu se gotovo ne zapaža nikakav sistem), koji su u pjesmi ovako zastupljeni: a 54, i 23, u 19. U anketi je postavljeno pitanje da li se oni doživljavaju kao tamni (najmanje ocjena 1) ili svijetli (najviša ocjena 5). Broj reakcija je gotovo identičan: a 33,40%, i 33,57%, u 33,03%. Najveću ocjenu (5) dobio je a – 36,48%, dok je kod druga dva samoglasnika (i, u) najveća srednja ocjena (3): i 31,72%, u 26,89%. To znači da ispitanici smatraju pretežno a tamnim suglasnikom, a i i u svjetlo-tamnim, odnosno središnjim, između svijetlog i tamnog. Ako se uporedo vrednuju ocjene za sva tri samoglasnika zajedno, zapaža se da dominira tri (27,74%), slijedi pet (26,86), četiri (19,21%), dva (13,91%) i jedan (12,29%).

66. Na pitanje da li se u ovoj pjesmi samoglasnici a, i, u doživljavaju kao slabi (najmanja ocjena 1) ili jaki (najviša ocjena 5) samoglasnik a je dobio najvišu ocjenu pet (31,44%), samoglasnik i srednju – tri (33,77%), a takođe u (31,65%). To znači da se a percipira kao jaki, a i i u kao srednji.122

67. Sljedeće pitanje ticalo se određivanja da li u ovoj pjesmi a, i, u asociraju na nešto malo (najmanja ocjena 1) ili veliko (najviša ocjena 5). I u ovoj kategoriji a ima najvišu ocjenu pet (28,64%), a i i u srednju tri: i – 37,36%, u – 29,33%, što znači da a većini ispitanika upućuje na nešto veliko, a i i u na nešto srednje.123

68. Posljednje pitanje u odnosu na samoglasnike tiče se mogućnosti da oni koreliraju sa nekom bojom. Što se tiče samoglasnika a, najveći broj anketiranih (27,51%) dalo je negativan odgovor (ništa ne izražavaju), a sljedeća tri mjesta zauzima crvena (20,31), plava (19,87%) i žuta (16,38%). I kod u na prvom je mjestu negativna reakcija (28,50%), slijedi plava (15,65%), žuta (11,92%) i crna (11,68%). Kod samoglasnika i dominira crna (28,15%) ispred plave (21,74%), zelene (15,10%) i žute (12,13%). Najveću pažnju anketiranih izavao je samoglasnik a (458), slijedi i (437) i u (428), što znači da su i za a lakše davani odgovori. Dodate su i boje koje nisu ponuđene u anketi: bijela – a (5 puta), i (2), u (2), ljubičasta – a (3), i (3), u (3), ružičasta – a (1), i (1), narandžasta – i (1), u (1), roza – i (1), tamno braon – u (1).124

69. U radu su razmatrani rezultati anketiranja o tekstu Iva Andrića Lili Lalauna u kome je učestvovalo 463 ispitanika. Oni su pretežno po zanimanju studenti (88,77%), sa tri dominantna maternja jezika – srpskim (52,05%), hrvatskim (17,97%) i bosanskim/bošnjačkim125 (10,15%), dok ostali imaju manje od 3%: njemački, rumunski, crnogorski, srpskohrvatski, BHS – bosanski/hrvatski/srpski, makedonski, bugarski, italijanski, mađarski. Ne zapaža se bitna razlika u odgovorima između anketiranih na štokavskim jezicima (srpskom, hrvatskom, bosanskom/bošnjačkom, crnogorskom, BHS, srpskohrvatskom) i na drugim jezicima. Dominantni strani jezik jeste engleski kao jedini (27,21%) i kao jedan od dvaju ili više jezika (46,08%). Ukupno su navedena 24 strana jezika. Prikupljanje anketne građe trajalo je više od godinu dana u osam zemalja (Austriji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Rumuniji, Rusiji i Srbiji) i u 12 gradova, najviše u Banjaluci (25,49%), Beogradu (19,96%), Zagrebu (12,96%) i Sarajevu (9,50).

Pjesma Lili Lalauna poznata je malom broju ispitanika (11,45%). Od 463 samo su 49 anketiranih pogodili da je autor Ivo Andrić. Neki su napisali da je to Aleksandar Vučo, Belinda Carlisle, Kručenih, narodni pjevač. Jedna trećina (23,64%) smatra da je to pjesnik, a priličan broj (42) da je pjesmu napisao kompjuter. U određivanju književnog pravca svega 28,08% pokušalo je da odgovori. Najviše ispitanika tvrdi da je pjesma sačinjena u duhu dadaizma (42,31%), mnogo manje nadrealizma (17,69%), simbolizma (14,62%), letrizma (5,38%), ekspresionizama (3,85%), avangarde (1,54%), modernizma (1,54%), moderne (0,77%). Uzrast autora ovako je dešifrovan: čovjek u srednjim godinama (35,42%), čovjek u mlađim godinama (24,31%), čovjeku u kasnim godinama (20,14%). Pošto je Andrić rođen 1892, a pjesmu je napisao 1950 u 58. godini te ako mlađe doba traje do 40, srednje do 60, a kasno poslije 60 godina, najbliži je ovim podacima prvi odgovor.

U dekodiranju samoga teksta dobijene su vrlo raznorodne ocjene i tumačenja. U utvrđivanju emocionalnosti anketirani su najčešće birali tri rješenja – da Lili Lalauna izražava radost (21,64%), da nije emocionalno obojena (16,57%) i da ukazuje na nježnost (isti procenat), što daje više od polovine svih odgovora (53,78%). Očigledno je da prevladavaju ocjene o tome da tekst više isijava pozitivnu emociju: sreću (13,43%), ushićenje (11,34%) oduševljenje (4,93%), U prilog tome govori činjenica da su slabo predstavljeni nemir (4,93%), napetost (3,43%) i tuga (2,54%) te da su najmanje birani žalost (1,19%), strah (0,75%) i grubost (0,30%). Semantiku teksta bilo je možda najteže dekodirati. Značajan broj ispitanika (20,08%) ne nalazi nikakav smisao. Od onih koji su pokušali da ga ipak dešifruju najviše se opredjeljivali za uspavanku (33,33%), odnosno pjesmu za djecu (20,08%). Neki ispitanici predlažu i drugi tip pjesme – da je to brzalica, domoljubna pjesma, lirska pjesma, zagonetna pjesma, čak eskimska pjesma. Pojedini učesnici u anketi pretpostavljaju da se radi o filološkom (lingvističkom) eksperimentu, da je to priča o događaju i sl. U potpunosti se prihvata predloženo rješenje da se radi o svojevrsnoj igri, ali sa razilaženjem u određivanju njenog karaktera. Najvećim dijelom spominje se igra glasovima (38,12%), manje igra slogovima (31,19%) i riječima (26,73%). U Lili Lalauni onomatopeju vidi najmanji broj (3,96%). Osim dekodiranja smisla teško je bilo odgovoriti na pitanje šta označava Lili Lalauna budući da ispitanici nisu imali autorovu fusnotu o tome da se tako zvala jedna Grkinja. Ono što se u književnoj kritici razmatra kao potpuno moguće – da je to ljubavna pjesma (posebno da se radi o Milici Babić kao adresatu ili stimulansu) dobilo je u anketi vrlo malo pozitivnih reakcija (11,65%). Zato ponuđeno rješenje o tome da je riječ o apstraktnoj osobi ženskog ima najviše glasova (50,90%). U skladu s tim logično je da je i broj odgovora u kojima se ističe da se radi o konkretnoj osobi mnogo manji (20,95%). Među ostalim kvalifikacijama ljubavnica se nalazi ispred poznanice (2,93% – 1,35%). Interesantno se da se kao rješenje spominje i starija žena (1,35%). U dva slučaja smatra se da je to dijete, odnosno malo dijete. Ali postoje i odgovori u kojima se ne nalazi osoba ženskog pola, već cvijet. Neki Lili Lalaunu tumače kao zagonetku i oznaku radosti prema životu. Pored smisla pjesme i antroponimijskog problema treće pitanje koje je izazvano raznorodne i međusobno protivrječne odgovore jeste ritam. Anketirani su se podijeli – jedni smatraju da je on ubrzan (43,89%), skokovit (27,68%), drugi usporen (15,71), monoton (10,97%), ali se očigledno izrazito ističe pojačanost tempa (71,57%). Šarolikost odgovora ukazuje na to da pjesma ne nudi dovoljno opipljivih elemenata da se izričito kaže koji je ritam ukodiran. Sa sličnim problemom susreću se anketirani i u određivanju vrijednosti suglasnika (pojavljuje se samo l i n) i samoglasnika (a, i, u). U l najviše se nalazi muzikalnost (16,59%), ljuljanje (12,71%), talasanje (11,93%) i kretanje (10,48%), a u n mekoća (9,31%), ljuljanje (8,81%), muzikalnost (8,68%), kretanje (8,18%), udaranje (8,05%), što znači da se u prvom glasu više prepoznaje dinamiku. Ispitanici smatraju a pretežno tamnim suglasnikom, a i i u svjetlo-tamnim, odnosno središnjim, između svijetlog i tamnog. Samoglasnik a se doživljavaju kao jaki, a i i u kao srednji. Na pitanje o povezanosti glasova i veličine najvišu ocjenu dobio je a (28,64%), a srednju i i u (37,36%, 29,33%), pri čemu a uglavnom asocira na nešto veliko, a i i u na nešto srednje. U tumačenju povezanosti samoglasnika i boja dosta ima negativnih odgovora (a 27,51%, i 28,15%, u 28,50%). Oni koji smatraju da postoji takva interakcija izdvajaju kod a crvenu (20,31), plavu (19,87%) i žutu boju (16,38%), kod i crnu (28,15%) plavu (21,74%)i zelenu (15,10%), a kod u plavu (15,65%), žutu (11,92%) i crnu (11,68%). Dakle, kod svih samoglasnika samo plava boja dolazi kao jedna od najzastupljenijih.

U odnosu na ponuđena rješenja i ono što se spominje u kritici anketiranje je dalo i niz novih viđenja pjesme. Oni bi se mogli svesti na sljedeće. 1. Lili Lalauna liči na narodno pjesništvo. 2. Ona izražava zbunjenost, smijeh, humor, ludost, neopterećenost, tjeskobu, uzbuđenost, uznemirenje. 3. To je filološki, lingvistički eksperiment, rekonstrukcija razgovora za zidom, neka sprdnja. 4. Pjesnik je imao namjeru da izazove reakciju. 5. Suglasnik l izražava lakoću, ljubav i nervozu, a n mirovanje, obrnuto kretanje, realnost, stabilnost, stvarnost, odlučnost. 5. Samoglasnici a, i, u asociraju na ljubičastu boju, a i i na ružičastu, i i u na narandžastu, a na bijelu, i na rozu, u na tamno braon.

Jedan dio anketa donosi odgovore na sva pitanja, drugi je selektivan, a treći vrlo nepotpun. Odgovori se mogu podijeliti na očekivane i neočekivane, logične i kontradiktorne, konvencionalne i originalne, tačne i pogrešne, razumljive i sporne, količinski markirane (manje, više), pozitivne i negativne, slučajne (nesistemske) i sistemske.

70. U razjašnjavanju misterioznosti Lili Lalaune pokušali smo da unesemo novo svjetlo pomoću vještačke inteligencije (dalje V-Int) – konkretno pomoću ChatGPT 126 sa kojom smo o ovoj pjesmi od 19. do 26. juna 2023. komunicirali, postavljali pitanja, tražili da ispuni neke naše zahtjeve sl. Dobijeni rezultati uglavnom se podudaraju sa ranije iznesenim zapažanjima. V‑int ističe da ova pjesma predstavlja primjer igre riječima i stvaranja ritma kroz slogovno ponavljanje,127 pa dodaje: „Važno je napomenuti da ovakvi stihovi nemaju nužno semantičko značenje, već su često usmjereni na stvaranje muzikalnosti i ritma u pjesmi.“ (ChatGPT-www, 26. 6. 2023). Na pitanje ko bi mogao biti autor dobijen je ovakav odgovor:

Na osnovu samog teksta, pjesma nema jasno definisanog autora. Nema poznatih informacija o autoru ili izvoru pjesme koju ste naveli. Može se pretpostaviti da je tekst pjesme stihovna igra ili improvizacija koja nema posebno značenje ili svrhu. Ukoliko imate dodatne informacije o autoru ili kontekstu ove pjesme, možda mogu pružiti više informacija (ChatGPT-www, 19. 6. 2023).128

Na našu dodatnu informaciju o tome da je pjesmu napisao Ivo Andrić 1950. došlo je objašnjenje:

Izvinjavam se, ali nemam informaciju o Ivi Andriću kao autoru ove pjesme. Ivo Andrić je poznati jugoslovenski pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine, ali nije poznato da je napisao ovu pjesmu. Njegova poznata djela su romani kao što su Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Prokleta avlija.129 Ukoliko imate dodatne informacije o vezi Iva Andrića sa ovom pjesmom, molim vas da ih podijelite (ChatGPT-www, 19. 6. 2023).

Uslijedilo je dodatno pitanje: Da li znate nešto o tome ko bi mogla biti Lili Lalauna? i preciziranje: Sam Andrić napisao je sljedeće: Tako se zvala jedna Grkinja; od slogova njenog imena načinjena je ova „pesma“?, na šta je uslijedio odgovor:

Hvala na informaciji! Prema onome što ste naveli, Ivo Andrić je spomenuo da je Lili Lalauna bilo ime jedne Grkinje, a da je pjesma nastala od slogova njenog imena. Iz tog konteksta može se zaključiti da je ova „pjesma“ vjerojatno rezultat igre riječima ili šale koju je Andrić napravio koristeći ime te osobe. Ova pjesma nema posebno značenje i više je fokusirana na zvučnost i ritam nego na smislene riječi (ChatGPT-www, 19. 6. 2023).

Na molbu da ChatGPT napiše svoju varijantu pjesme Lili Lalaune dobijen je sljedeći rezultat:

Lala lula, luna lina
Ala luna lani lana
Ana lili ula ina
Nali ilun liliana
Lila ani ul ulana
Lani linu ul nanula
Anali ni nina nana
Ila ala una nula
Alauna lul il lala
Alilana, lan, lu, li, la.
Nalu nilu nun ninala
Nala una an anila.

(ChatGPT-www, 20. 6. 2023).130

Na molbu da se sačini drugačija varijanta ponuđen je rezultat koji znatno odudara od prethodne verzije i od Andrićevog teksta:

Lala lula, luna lina
Sjaji mjesec na obzorju plina
Ana pleše u zanosnom koraku
Nali ilun, sanja ljepotu snova tajnu
Lila tajno šapuće u noći tihoj
Lani linu, osjećaj ljubavi raste u krilu svojoj
Anali ni, srce sreće u ritmu kuca
Ila ala, bezbroj svjetova proživljenih u trenu blista
Alauna lul, pjesma nek se širi daljinama
Alilana, melodija ljubavi u srcima nek se krije
Nalu nilu, neka se tuga u zaborav gubi
Nala una, snaga vječnosti u nama izvor budi
An anila, zvijezde sijaju na nebeskom plaštu
Neka ova pjesma donese radost i blaženstvo našem duševnom skrovištu.

U vezi sa pitanjem koliko se može dovesti u vezu Andrićeva pjesma sa pjesmama slične vrste uslijedio je dosta širok odgovor:

Postoje različite vrste pjesama koje koriste ponavljanje zvuka ili slogova radi postizanja ritma, muzikalnosti ili efekta igre riječima. Neke od takvih pjesama su:

Dadaističke pjesme: Dadaizam je umjetnički pokret koji se pojavio u 20. vijeku. Dadaisti su često koristili igru riječima, apsurdne kombinacije i ponavljanje slogova kako bi stvorili neobične pjesme.131

Pjesme za djecu: Mnoge pjesme namijenjene djeci koriste ponavljanje zvuka ili slogova kako bi djeci pomogle da nauče jezik, razviju slušne vještine i zapamte tekst. Primjer takvih pjesama su Mama voli bebu, Ježeva kućica i mnoge druge.

Tradicionalne narodne pjesme: U mnogim kulturama postoje tradicionalne pjesme koje koriste ponavljanje slogova ili fraza. Ove pjesme često imaju plesni ili ritmički karakter i koriste se za zabavu ili proslavu.

Važno je napomenuti da su ove pjesme obično zasnovane na određenim stilskim konvencijama i kontekstu u kojem su nastale. Svaki autor može imati svoj jedinstveni stil kada je riječ o upotrebi ponavljanja zvuka u svojim pjesmama. (ChatGPT-www, 20. 6. 2023).

Na molbu da prokomentariše neke riječi iz ove pjesme V-Int je ovako odgovorila:

Naravno, mogu prokomentarisati neke riječi iz pjesme. Uzmimo, na primjer, riječi lala, lula, luna, lina i lili. Ove riječi imaju zajednički zvuk la i izgleda da se ponavljaju kroz stihove pjesme. To stvara ritmički i zvučni efekat.

Riječi ana, nana, nina i nala također se često pojavljuju i imaju sličan zvuk na. Ovo dodaje dodatni element ponavljanja i ritma pjesmi.

Važno je napomenuti da ove riječi, izvan konteksta ove pjesme, nemaju jasno značenje. Moguće je da su odabrane samo zbog svoje zvučnosti i kako bi se stvorio ritam i melodija pjesme (ChatGPT-www, 19. 6. 2023).

U drugom tumačenju posljednja misao formulisana je sličan način:

„Ovakva stihotvorna forma koristi ponavljanje slogova bla da bi stvorila ritam i zvučni efekat.“

Kao primjer navedena je pjesma za djecu:

Tra-la-la

Tra-la-la, tra-la-la,
Hodi Miki po dolini.
Pesma neka tra-la-la,
Radujmo se svi nalik Miki.

sa objašnjenjem: „U ovoj pesmi, ponavljanje sloga tra-la-la stvara zabavan i lak muzički efekat, često pogodan za dečje pesme“, a onda i upozorenjem: „Važno je napomenuti da ovakve stihove nemaju precizno semantičko značenje, već se koriste za stvaranje ritma, zvučnosti i muzikalnosti u stihovima (ChatGPT-www, 20. 6. 2023).

Na pitanje da li zna neki tekst u kome se pojavljuje Lalauna, uslijedio je odgovor:

Nažalost, trenutno nemam podatke o specifičnom tekstu u kojem se pojavljuje Lalauna. Možda postoji neka manje poznata pjesma, priča ili književni rad u kojem se pojavljuje ta riječ ili ime, ali trenutno nemam takvu informaciju. Lalauna može biti izmišljeni lik ili koncept koji je specifičan za određeno djelo ili autorovo stvaralaštvo. Ako imate dodatne informacije o kontekstu u kojem se pojavljuje Lalauna, možda ću moći pružiti konkretniju informaciju (ChatGPT-www, 20. 6. 2023).132

71. Drugu V-Int koja automatski generiše samo ilustracije – Midjourney zamolili smo da napravi sliku Lili Lalaune prema Andrićevim stihovima i autorovom napomenom (fusnotom) o tome da se radi o jednoj Grkinji. Midjourney je ponudio četiri varijante.133

72. Naša analiza sugerisala je niz odgovora, ali izrodila ne manje pitanja. Čime je Andrić bio ponesen, podstaknut, oduševljen da stvori ovaku muziku slogova? I šta ona isijava? Da li je Lili Lalauna nastala spontano, u trenu, ili ju je pjesnik dugo nosio, danima i noćima? Da li je potrebno praviti misteriju od ovih stihova ako se Andrić samo (ležerno) poigravao, unaprijed smijući se mukama onih koji će u njima tražiti neki duboki smisao, a on ga nije ni ukodirao? Da li se doista samo igrao, ali vrlo tendenciozno (u pozitivnom smislu)? Ili je slao poruku koju ne možemo da dokučimo i dešifrujemo? Ako je tako, efekat koji je postigao mogao bi se svesti na jednu riječ – mistifikacija (pokušaj da se unese, prije svega, zabluda).134 Ali šta Andrić mistificira, šta želi i može da mistificira? 135 U Lili Lalauni nameću se dvije moguće mistifikacije – jedna je referencija, druga automistifikacija. Pod referentnom mistifikacijom podrazumijevamo jednačinu sa više nepoznatih – Grkinju Lili Lalaunu. Automistifikacija se odnosi na autora, ali samo ako je svjesno unio u tekst zabludu (= lažni mamac) u odnosu na samoga sebe. Da automistifikacija nije isključena, odnosno da nije daleka od Andrića, pokazuje spor oko datuma njegovog rođenja (9. ili 10. oktobar 1892) u koji nije želio da ulazi, ostavljajući ga otvorenim i potičući znatiželju stručnjaka i laika? On ponekad mistifikuje ono što javno kaže, npr. da u procjeni svoga stvaralaštva pisac nije pouzdan izvor, što implicira zaključak da sve što je rekao treba uzimati s rezervom. Da li je Andrićeva Lili Lalauna mistifikacijska igra, mistifikacija nekoga (neke žene) i/ili nečega (svoje emocije duboko zamandaljene slogovima)? Ako je cilj bio da se stvori maksimalno šifrirana poruka, namjera je mogla biti najmanje dvosmjerna: 1. da izrazi emociju koju ne bi niko mogao dokučiti, 2. da zametne neki životni trag ili odnos, zavara čitaoca, a posebno kritičare (koje nije volio) i da ih namami u percepcijski i analitički ćorsokak. Ovdje treba uzeti u obzir činjenicu da je Andrić pisao poeziju u trenucima predaha, opušteno i za svoju dušu. Ukoliko se može govoriti o mistifikaciji, nameću se tri korelacije: pjesnik mistificira – kritičar demistificira, pjesnik ne mistificira – kritičar mistificira, oba mistificiraju, niko ne mistificira. Pravac „pjesnik ne mistificira – kritičar mistificira“ za tumačenje Lili Lalaune najgora je stvar. Orijentacija „oba mistificiraju“ problematična je jer postoji velika vjerovatnoća da će se i jedan i drugi naći na (potpuno) različitim talasnim dužinama: jedan na osnovnom, a drugi na sporednom kolosijeku. Ovdje impresionistička kritika može biti najmaštovitija, ali i najosjetljivija (pa i najspornija). Najlošije je za valorizatora (posebno stručnog) da traži i, još gore, nalazi smisao koga nema. Čitaocu pisac pomaže samo jednim gestom, tačnije jednom demistifikacijom, i to napomenom da se u pjesmi ne radi o čistoj apstrakciji, totalnoj zaumnosti,136 igri radi igre, već o konkretnom motivu/povodu/uzroku/orijentiru – ženi pod (ne)fiktivnim imenom Lili Launa.

Andrić u pjesmi više ćuti nego što govori (u ćutanju je mudrost), više šapuće, došaptava nego što razgovijetno zbori. Ta je njegova afonija (tišina, gubitak glasa) duboko osmišljena i programirana.137 Ona nas nosi, ali ne znamo ni kako, ni zašto, ni kuda. Nas ne vuče smisao, već zapljuskuju talasi slogova. Osjećamo da je to neka igra neshvatljivog smisla, zagonetne intonacije i tajnovitog ritma. Riječ je desemantizovana ili presemantizovana, ona je zakukuljena i zamumuljena. Prag predvidljivosti sveden je skoro na nulu jer stihove čine riječi koje nisu ispunjene smislom. Gotovo se nijedno leksikografsko tumačenje značenja ne uklapa u strukturu pjesme i, što je posebno važno, ne doprinosi boljem razumijevanju stihova. Ako je tako, slijedi zaključak: u oblikovanju teksta nije bila primarna semantika. Činjenica da je osnovna orijentacija silabistička snažno gura u pozadinu značenje i opšti smisao. Ali ako se ipak insistira na semantici, ona se mora prvenstveno tražiti u nesemantičkim nosiocima – slogovima i njihovim glasovima. Ukoliko pak nema značenja, šta je ostalo i šta je primarno? Postoji nekoliko odgovora: igra riječima, podražavanje, poetizacija teško izrecivog i neuhvatljivog, fokusiranje neodređenog, bezgraničnog, orkestracija bez kraja i početka (apejrona), izlijevanje skrivene emocije, eho unutrašnjeg glasa, erupcija krika, emitovanje unutrašnjih, samo autoru, znanih slika i emocija. Ili: ...

O smislu Lili Lalaune može se govoriti onoliko koliko njeni slogovi nose značenje. Budući da oni nisu semantičke jedinice, već prozodijske138 (slog postaje semantema samo kada se podudara sa morfemom, ali i tada je značenje morfemsko/morfološko, a ne silabičko), smisao riječi sa jednom slogom, dva sloga ili više slogova dešifrujemo, prije svega, uživljavanjem u intonaciju, ritam, zvučnost i melodiju stihova. Centralna jedinica Lili Lalaune jeste slog sa svojim glasovnim sklopom, intonacijom, metričkom strukturom, milozvučnošću, ali suštinu ove pjesme ne čine sami slogovi, već emocija koja se njima i u njima izražava. To što je Andrić izabrao silabu za nosioca poruke i emocije može se, vjerovatno, objasniti na onoliko načina koliko ova pjesma ima slogova. Činjenica da se odlučio za nesemantičkog nosioca informacije govori u prilog pretpostavci o tome da se u osnovi pjesme nalazi zamagljivanje smisla i želja da se što više skrije drhtaj i izliv duše.

73. Da rezimiramo. Lili Lalauna je teška semantička tišina ili još više: teška semantička rupa. Ovo nije pjesma riječi, ovo je pjesma slogova. To je manje poezija (be)smisla, a više poezija unutrašnjeg talasanja, poezija nekog skrivenog Andrića koji ne želi da se prepozna. Stoga je formula Lili Lalaune jednostavno složena: dvotačka plus trotačka.