Biblioteka

Ljubica Josić: Hrvatska lingvostilistika

9. Stilistički prilozi u »Jeziku«

Časopis Jezik, pokrenut 1952. u izdanju Hrvatskoga filološkog društva u Zagrebu, kontinuirano izlazi do danas, što nam je omogućilo kronološko praćenje afirmacije lingvostilističke discipline u hrvatskome jezikoslovlju, kao i slabljenja njezina zamaha, upućujući na problematiziranje nekih njezinih koncepata oblikovanih 1960-ih, posebice u svjetlu promjena jezikoslovnih paradigmi 1970-ih. Dakako, nije riječ o jedinome časopisnom korpusu u hrvatskoj periodici u kojem su se objavljivali lingvostilistički prilozi. Međutim, Jezikova uloga u hrvatskome suvremenom jezikoslovlju (usp. Brozović 1996) te činjenica da su gotovo svi istaknutiji hrvatski jezikoslovci, pa tako i lingvostilističari, u njemu surađivali donoseći priloge u mnogočemu pionirskih istraživanja hrvatskoga jezika, potvrđuju njegovu važnost za prikaz hrvatske lingvostilističke problematike. Potrebno je napomenuti da je većina autora lingvostilističkih priloga, osim u Jeziku, svoje radove objavljivala i u časopisu Umjetnost riječi, zbog čega se stilistika dvaju časopisa, od kojih je jedan jezikoslovne usmjerenosti, a drugi književnoteoretske, može držati problemski nadopunjujućom.

Temeljni dio časopisa Jezik obuhvaćao je znanstvene i stručne članke,20 koji su pretežno tematizirali pravopisno, standardološko i gramatičko područje. S obzirom na zastupljenost stilističke tematike, prvih je dvadeset godišta časopisa (1952‒1972/73) obuhvaćalo oveći broj stilističkih priloga kojih je bilo više od četrdeset. Kada se razmatraju prilozi koji su tematizirali jezik književnoga djela u prvih dvadeset godišta časopisa Jezik, tada se oni mogu uvjetno, radi preglednosti, razdijeliti u tri skupine (Josić 2020). Jedan je dio stilističkih priloga izravno anticipirao Jonkeova jezikoslovna gledišta izgrađujući funkcionalni odnos prema normi i jeziku »dobrih« pisaca. Jezična kultura suvremenih hrvatskih književnika bila je u njima jedan od osnovnih izvora upoznavanja norme književnoga jezika. U doba pokretanja časopisa, 1950-ih, začele su se žive rasprave između jezikoslovaca i teoretičara književnosti o odnosu gramatike, logike te pjesničkoga jezika. One su pronašle svoje mjesto i na stranicama Jezika te idu u drugu skupinu priloga. U treću skupinu priloga, kojih je analiza provedena u ovome poglavlju, idu članci lingvostilističke tematike, koje zbog preglednosti analiziramo po zasebnim opusima i kronološkim redom. U odnosu na prvih dvadeset godišta časopisa, do četrdesetoga godišta Jezika broj je stilističkih priloga više nego prepolovljen. Od 1990-ih naovamo prema broju stilističkih priloga u Jeziku interes za proučavanje jezično-stilskih značajki književnoga djela jenjao je. Ipak, sve do današnjih dana u Jeziku, kao i u jezikoslovlju općenito, možemo pratiti zanimanje jezikoslovaca za jezik književnoga djela te su mnoga zapažanja vezana uz problemska mjesta jezikoslovne analize književnoga teksta koja su bila dijelom rasprava u Jeziku korisna i dalje onima koje zanima jezična umjetnina.