Prva namjera ovoga spisa bijaše, da se pokaže, kakvih figura ima u našem narodnom pjesničtvu, te da se tim pokaže s te strane karakteristika toga pjesničtva. Na tu svrhu bio sam ja najprije sastavio primjere figurâ dodavši im definicije i tako tu stvar predao sl. jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Ali mi se rukopis vrati medju drugim s ovom primjetbom, da bi bilo od koristi, da se u mojem djelu nadje kritičnih, makar posve kratkih, opazaka o sličnih dosadanjih radnjah (n. p. o Jagićevih i Jurkovićevih itd.), te da se razbere odnošaj ovoga djela prema tim starijim radnjam; da se razloži makar kratka ali precizna teorija o figurah i tropih obzirući se kritički na neke strane temeljne pisce te struke.
Istu potrebu sam pri sastavljanju svoje radnje ja i sam osjećao, ali mi sredstva za tu svrhu bijahu odveć oskudna, te se nisam odvažio na takav posao. I sada nisu moja sredstva mnogo veća, ali kad sam sa svojim poslom već na po puta, a ja ću učiniti, koliko mogu. Ja sâm dobro osjećam, da u mojoj radnji ima mana (kod obilnijih književnih sredstava bilo bi ih manje), ali si ipak laskam, da sam u ovom dosad kod nas malo obradjivanom predmetu, ako stvari i ne na čisto doveo, a ono barem drugim put prokrčio i gradju sakupio. S teoretične strane nastojao sam oko toga, da teoriju starih pisaca sa novijom u sklad dovedem, t. j. da jednu drugom izpravim i da jednu drugom dopunim. U koliko mi je to za rukom pošlo, neka sude vještaci. Pri tom poslu sam se najviše oslanjao na djelo u toj struci dosad (koliko ja znam) najpodpunije: Die Sprache als Kunst v. Gustav Gerber. Bromberg 1871–1874. Čitalac će se brzo uvjeriti, da mi pri tom nije bila namjera „jurare in verba magistri“, premda sam mnoge nazore svoje podkriepio citati iz njegovoga djela, često i mješte svoga mnienja njegove a i drugih pisaca rieči navadjao. Gdje nisam imao sam texta (osobito starih pisaca) pri ruci, bio sam prinudjen citate iz Gerberovog djela uzimati.
Kod nas se je o tom predmetu do sada dosta malo pisalo. Meni su od naših pisaca ove knjige, u kojih se gdje više gdje manje o tom predmetu govori, pri ruci bile:
Наука о србскомъ стихотворенію одъ Јована Субботића 1845. Система целокупне философіе, књ. VI. Естетика, Списао Мих. Х. Ристићъ 1860.
Pabirci po cvieću našega narodnoga pjesničtva. Napisao V. Jagić (u programu kr. gimnazije u Zagrebu šk. god. 1861).
V. Jagić, u članku „Jihoslované“ u českom naučnom rječniku, knj. IV. 1865.
J. Jurković. O narodnom Komusu (u Radu jugosl. akademije, knj. IX. 1869).
A. Veber. O pridavniku (u Radu jugosl. akademije. knj. XIV. 1871).
A. Pechan. Poetika, 1874.
J. Jurković O metafori našega jezika (u Radu jugosl. akademije, knj. XXXI. 1875).
J. Tomić. Hrvatska stilistika. 1875.
Aug. Šenoa, u uvodu k antologiji pjesničtva hrv. i srb. 1876.
Iv. Filipović. Hrvatska stilistika, 1876.
Kratkoće radi navest ću iz navedenih knjiga samo ona mjesta, kojimi mogu svoje nazore podkriepiti, i ona, gdje ja sa svoga gledišta uz nazore spomenutih pisaca pristati ne mogu. Medju navedenimi spisi po mome sudu prvo mjesto zauzima ono, što je napisao J. Jurković i V. Jagić. Ipak ja iz razprave J. Jurkovića: „o narodnom komusu“ ne navadjam ništa, i to s toga uzroka, što se u toj razpravi ne govori o teoriji figurâ, nego se tu znanje te teorije kod čitaoca već predpostavlja. Na drugu razpravu istoga pisca: „o metafori našega jezika“ upućujem svakoga čitaoca, koji je rad što više znati, nego što će u mom spisu naći, o porabi te prostrane figure u našem nar. jeziku. Citate iz nestrukovnjačkih spisa, kao što su od Ristića, Pechana, Tomića i Filipovića, ne navadjam za to, da njimi kakve dvojbene svoje nazore podkrepljujem, nego za to, da iztaknem ono, što u toj struci uslied moga iztraživanja odobriti ne mogu. Takodje otud po gdjekoji prievod umjetnih naziva samo radi ogledanja navadjam.
Od stranih citata u mom spisu navedenih samo sam neke važnije, ponajviše grčke, raztumačio. Da sam to sa svimi citati činio, moj bi spis bez potrebe postao veći; bez potrebe velim, jer izobražen čitalac moći će one citate i onako razumjeti, a manje izobražen, kojemu je stalo samo do toga, da se upozna s figurami, lako će naći razumljivu definiciju svake figure, a citate, njemu nepotrebne, moći će mimoići.
Što se moje razredbe figurâ tiče, ja sebi nimalo ne laskam, da je ona savršena. Meni je pri tom razredjivanju figurâ stalo najviše do toga, da veliki broj njihov bude pregledniji.
Primjeri figurâ većinom su vadjeni iz narodnih, samo gdjekoji iz umjetnih pjesama. Da je još više primjera iz umjetnih pjesama u taj spis primljeno, on bi postao preko mjere velik; a k tomu je bila odmah iz početka, a i sad je glavna moja namjera pokazati, kako se naše narodno pjesničtvo figurami odlikuje.
Knjige, iz kojih su primjeri figurâ vadjeni, ove su:
V. = Српске народне пјесме. Издао В. Ст. Караџић, I-V. књ. 1841, 1845, 1846, 1862, 1865.
H. = Српске народне пјесме из Херцеговине. Приредио В. Ст. Караџић 1866.
Posl. = Српске нар пословице Издао нх В. Ст. Караџић. 1849.
V. rj. = Српски рјечник. Издао В. Ст. Караџић. 1852
K = Ковчежић за историју, језик и обичаје Срба. Издао В. Ст. Караџић. 1849.
Ob. = Живот и обичаји народа српскога. Приуготовио В. Ст. Караџић. 1867.
M. = Beiträge zur Kenntniss der slav. Volkspoesie. I. Die Volksepik der Kroaten. V. Dr. Fr. V. Miklosich. 1870.
M. Č. = Smrt Smail-age Čengića. Pjesma Ivana Mažuranića. U Zagrebu. 1857.
Jačk. = Jačke ili narodne pěsme puka hrvatskoga po župah šoprunskoj, mošonjskoj i železnoj. Skupio Fr. Kurelac. 1871.
Valj. = Narodne pripoviedke. Skupio Mat Kračmanov Valjavec. U Varaždinu. 1856.
O. = Огледало српско. У Веограду. 1846.
B = Bosanski prijatelj. Izdao F. Jukić u Zagrebu. 1850 i 1851.
Juk. = Narodne pjesme bosanske i hercegovačke. Skupio F. Jukić. 1858.
Pl. = Hrvatske nar. pjesmi, sv. III. Sakupio F. Plohl-Herdvigov. 1876.
Druge u tom spisu citirane knjige naznačene su, koliko je jasnosti radi nuždno, na dotičnih pojedinih mjestih.
Smatram za svoju dužnost ovdje sa iskrenom zahvalnošću izjaviti, da moj spis u sadašnjem svom obliku pred sviet izlazi povodom i upućenjem g. dra. Fr. Markovića, sveučilištnoga profesora, kome je moj spis u prvom svom obliku od sl. akademije na prosudbu predan bio.
U Varaždinu dne 20. studenoga 1878.
L. Z.