U Hrvatskoj se enciklopediji1 navodi da je književna kritika »djelatnost komentiranja, ocjenjivanja i prosuđivanja književnih djela koja prati osamostaljivanje književnosti od kraja XVIII. st.«. Čitateljstvo je u počecima kritike u velikoj mjeri bilo neobrazovano te im je bilo potrebno svojevrsno učeno procjenjivačko vodstvo koje bi formiralo njihove čitateljske stavove. Kako Saša Ćirić to slikovito navodi, kritičar je »osoba koja iskopanu rudu podvrgava primarnoj obradi«.2 Kritika je zaslužna za oblikovanje prvih stavova o uspjelosti književnoga djela te sud o djelu koji iznese kritičar često utječe na budućnost teksta. Takva pozicija nosi sa sobom veliku odgovornost i zahtijeva iznimnu stručnost i erudiciju. Književni su kritičari u većini slučajeva obrazovani u području književnosti, dok oni koji to nisu nedostatak formalnoga obrazovanja nadoknađuju izrazitom kompetencijom stečenom dugogodišnjim proučavanjem toga polja. Ali danas kao da se od književne kritike ne očekuje da bude usmjerena na čitalačko obrazovanje recipijenata. Stječe se dojam da se raznoraznim recenzijama, osvrtima i komentarima na djelo samo usmjerava potencijalne kupce.3 Sve su češći internetski kritičari, obično svojevrsni laici u toj sferi, ali svejedno strastveni čitači koji svoje kritike,4 ponekad čak i zavidne dužine, ostavljaju na forumima i portalima namijenjenima upravo tome. Pritom se najviše ističe Goodreads.5 Riječ je o portalu nastalom 2007. godine posvećenom »pružanju pomoći ljudima u pronalasku i dijeljenju knjiga koje vole«. Korisnik može označiti knjige koje je pročitao, na popis želja staviti one koje tek namjerava čitati, ali i ostaviti vlastitu ocjenu i mišljenje o pročitanome. Portal je besplatan i svatko se može uključiti u Goodreads zajednicu. Njegovim je nastankom iznošenje stava o djelu omogućeno svima zainteresiranima i književna je kritika, u svom najosnovnijem značenju, premještena iz kruga probranih među široko čitateljstvo. Takvi komentatori književnosti ne moraju biti stručnjaci u području, već samo njegovi ljubitelji. S obzirom na to da su napisana mišljenja često kratka i daju brzu informaciju potencijalnome zainteresiranom čitatelju, Goodreads ima velik utjecaj na oblikovanje opće čitalačke publike.6
Goodreads je u svojoj biti internetska stranica namijenjena iznošenju vlastitih impresija o pročitanoj knjizi. Ne postoje norme koje bi određivale oblikovanje zapažanja i dojmova o pročitanome, već čitatelji/komentatori sami odabiru vlastiti stilski izraz. U mnoštvu različitih koncepata oblikovanja, kritike na Goodreadsu mogle bi se svesti na tri osnovna tipa: kritičarsku erudiciju, razgovornu kritiku i na šture komentare.
Kao korpus djela čije će se kritike proučavati za potrebe ovoga članka, odabrana su lektirna djela za srednju školu.7 Time se otvara dodatno pitanje pisanja književne kritike o već kanoniziranim autorima (primat koji je od kritike već preuzela povijest književnosti), ali isto tako pošlo se od pretpostavke da će komentari, odnosno kritike na takva djela biti ogledni primjeri razmišljanja mlađe populacije – one koja se internetom primarno koristi, koja za takvim medijem češće poseže i na kojima kritičarski svijet ostaje.
Naravno, nemoguće bi bilo tvrditi da institucionaliziranom tekstu pojedinci ne prilaze s animozitetom, stava drugačijeg nego prema djelu suvremene produkcije, ali ovakvim odabirom korpusa želja je pokazati način na koji »kritičari« izlažu svoje stavove, čak i kad govore o onome u što se inače, ni u učionicama ni u javnome dijalogu, ne upire prstom.
Kao uvod gotovo svih komentara doista se nalaze rečenice kao što su »Ovo smo morali čitati za lektiru«, ali nakon čitanja tog konteksta, možemo svjedočiti doista raznovrsnim i emocionalno različito obojenim stavovima. Od općenitog komentiranja kurikula za Hrvatski jezik i zgražanja nad svim lektirnim naslovima: »fuj«, »Nikad ovo ne bi čitala da mi nije lektira, ne očekujem previše« (i pritom je djelo već – dakle, unaprijed – ocijenjeno jednom zvjezdicom), do nekih priznanja u kojima se učenici sami sebi čude što im se lektirno djelo toliko svidjelo. Jedna od komentatorica navodi kako je začuđena što su joj se neki dijelovi ipak svidjeli, te odlučuje Držiću dati tri zvjezdice. Taj komentar ispisuje na engleskome jeziku. Otvara se također pitanje potrebe za pisanjem kritike hrvatskoga kanonskog djela na stranom jeziku. Odgovori bi mogli biti višestruki: svaki član Goodreadsa ima svoj profil na kojemu se mogu vidjeti sve recenzirane knjige te možda osobe općenito pišu osvrte na engleskom, pa i ove komentare samo žele uklopiti u svoj profil. Drugi bi razlog mogao biti taj da mlađa, srednjoškolska populacija općenito koristi engleski jezik kao jezik bijega, nečega samo sebi svojstvenog i intimnog. Mladi sve više čitaju knjige na engleskom, te možda gotovo nesvjesno posežu upravo za tim jezikom kad pišu i razmišljaju o književnosti.
S druge strane, među komentarima lektirnih naslova ipak se mogu pronaći i stavovi odraslih, koji naginju opravdavanju potrebe za kanonskim djelima u lektiri. Jedna komentatorica konkretno navodi kako je šteta što su takva djela na lošem glasu među srednjoškolcima.
Na kakvom su glasu i kakvim su glasom djela prokomentirana, pokušat će se analizirati u nastavku ovoga teksta.
1. Kritičarska erudicija
Prvom tipu komentara svojstvene su opsežnost i želja za pokazivanjem širokog znanja o djelu, ali i o književnosti općenito. Često se navode ostali naslovi istoga autora te žaljenje zbog nedostatka vremena koji onemogućava njihovo čitanje. U većini komentara prisutan je impresionizam (»nije mi se svidjelo«) i pisanje u prvom licu množine (»možemo primijetiti«). Nerijetko se koriste metaforama te tako Novela od Stanca Marina Držića »omogućava da se pruža u beskonačnost Arijadnina nit književnosti«, a Marinkovićev Kiklop »daje prekrasni intelektualni plašt poticajnosti«. Prisutno je i ocjenjivanje drama u odnosu prema antičkim konceptima književnosti te se u nekoliko komentara navode sličnosti s elementima Sofoklovih tragedija ili sud o tome poštuju li se Aristotelova tri jedinstva. Autori ove skupine komentara često sebe shvaćaju čitateljskom elitom te je u jednom od komentara Dubravke Ivana Gundulića s neskrivenom pretencioznošću navedeno da »ovaj komadić raja nije za sve, a pogotovo ne za purgerske čimpanze, plebejce i seljačine«. Također, »da bi individua shvatila Dubravku, mora imati prvo bujnu maštu, divlji duh, otvoren um i meko srce«. U takvim je komentarima uočljivo autorovo (barem osnovno) znanje o znanosti o književnosti. Koriste se pojmovi poput neoplatonizma, melodrame i pastorale. Površnost znanja ipak se ističe u suprotstavljaju antagonista glavnom protagonistu te ne bi bilo krivo pretpostaviti da je korpus znanja kojim većina raspolaže usvojen u srednjoj školi. Još jedna od grešaka koja se zna pojaviti u ovim opsežnim komentarima svakako je otkrivanje kraja. »Kiklop simbolizira onu ljudsku tj. životinjsku, nagonsku osobinu protiv koje se naš razum nekad i ne može boriti. Pa tako naposljetku i Melkior podliježe životinjskim instinktima te gubi zdravi ljudski razum.« Ipak, zanimljiv je algoritam Goodreadsa koji automatski skriva recenzije koji sadržavaju spoilere.
2. Razgovorna kritika
Ovom tipu nerijetko pripadaju najoriginalniji i najduhovitiji komentari. Autori ne poštuju pravopisna i gramatička pravila te se služe svakodnevnim, razgovornim jezikom, pa tako čitateljica Posljednjih Stipančića Vjenceslava Novaka navodi: »svidil mi se zadnji paragraf dosta, živil gašpar i demokracija!!«. Često u njima nedostaju i interpunkcije. Takvi komentari više nalikuju porukama koje se izmjenjuju u neformalnoj komunikaciji nego književnim kritikama za koje se očekuje da će biti ozbiljno shvaćene. U njih su povremeno uključene aluzije na popularnu kulturu zbog kojih Krležina Gospoda Glembajevi postaju »Kardashianke na steroidima, paketu šećera i 2 litre kofeina prije podneva«. Autori ne objašnjavaju takve i slične komentare jer polaze od ideje da čitatelji shvaćaju reference. Slična je situacija u komentaru Gundulićeve Dubravke u kojem autorica navodi rečenicu »Šta je ovo rekla sam« iz, na internetskim prostorima, dobro poznatog videa u kojem šokirana sudionica reality emisije ostaje razočarana odabirom emisijskog supruga. Takvi komentari obraćaju se mlađoj populaciji kojoj su takve internetske pošalice i aluzije znane. Komentari ove skupine najčešće su pisani na dijalektu te su uočljivi fenomeni poput neprovođenja vokalizacije na kraju glagola u muškom rodu (»svidil«, »živil«), adrijatizama (»misla san«) i korištenje karakterističnih kaj, ča i šta. Autorima nisu strane ni psovke i vulgarizmi kojima žele dočarati vlastite dojmove (»Ko ovo ne pročita – pizda«). Pribjegavanje takvim stilskim praksama moglo bi se objasniti činjenicom da je internetska komunikacija u većini slučajeva neformalna te pisanje u toj maniri dolazi gotovo prirodno. Isto tako, česta je odlika takvih komentara i afektiranje kojim se vrijeđa same likove (u ovom slučaju, Glembajeve), a ne donosi se precizno mišljenje o djelu: »meksička sapunica na njemačkom u kojoj su svi likovi degenerici«.8
3. Šturi komentari
Komentare ove skupine moglo bi se smatrati neinformativnima i gotovo nepotrebnima. Oni opširniji sastoje se od nekoliko riječi (»Očito sam ponovno nešto propustila. Žali Bože vremena«, »Nikad više.«), ili od poslovice (»Ne dao bog većeg zla«), dok oni najnerječitiji ostavljaju komentare kao što su »ok«, »..ne.« ili »lektira«. Tom tipu komentara pripadali bi i oni u kojima autori ostavljaju brojčane ocjene s jednom decimalom ako žele svoju ocjenu povećati ili smanjiti za 0,5 (s obzirom na to da je na portalu moguće dati samo zaokruženu ocjenu), a česta je odlika i sarkazam – »0/10«. Takvi komentari često poručuju da je djelo nevrijedno ostavljanja razrađenije ideje. Česti su slučajevi u kojima autori navode da čitaju neko djelo samo zato jer je lektirno te potom sažeto artikuliraju neslaganje sa službenim popisom obaveznih lektirnih djela. Iako je prema istraživanju koje su 2019. godine proveli kineski znanstvenici9 čak 70% recenzija na Goodreadsu pozitivno, pohvalni komentari na hrvatska lektirna djela uglavnom pripadaju malograđanskim, buntovničkim pohvalama poput »Dobro je što je kratko.«
Zaključak
Književna kritika u 21. stoljeću doživljava veliku promjenu. Najvažniji uzrok jest utjecaj interneta koji je postao najdostupniji medij, a također utječe na koncentraciju10 čime – u kontekstu književne kritike – smanjuje popularnost opsežnijih novinskih kritika ili kritika na portalima specijaliziranima za profesionalne poglede na književnost. Najpopularnije internetsko mjesto za pisanje književnih osvrta svakako je Goodreads. Proučavajući recenzije koje su ondje postavljene o hrvatskim kanonskim djelima, uočena su tri tipa kritike: kritičarska erudicija, razgovorna kritika i šturi komentari. Ono što im zajedničko svim tipovima jest pisanje na engleskom jeziku, ali i česta upotreba razgovornog jezika – očekivana za internetski prostor. Komentari koji se mogu svrstati pod kritičarsku erudiciju obiluju impresionističkim izrazima, referencama na povijest književnosti te nerijetko neispravno i čudno upotrijebljenim metajezikom književne struke, ali i klasičnim amaterskim pogreškama kao što je otkrivanje kraja knjige. Kriterij za uvrštavanje u kategoriju razgovorne kritike svakako je specifična upotreba jezika. Diskurs više nalikuje neformalnim prepiskama a obiluje vulgarizmima, dijalektizmima i referencama na popularnu (internetsku ili tabloidnu) kulturu. Treća su vrsta šturi komentari kojima se tek u nekoliko riječi referira na djelo ili se objašnjava ocjena zaokružena na decimalu (na Goodreadsu knjige je moguće ocijeniti zvjezdicama – od jedne do pet, a decimale nisu omogućene).
Svjedočimo tomu da se budućnost književne kritike seli u internetski prostor, i to onaj u kojem se pri traženju preporuka poseže za mišljenjem anonimnih forumaša, bookblogera, booktubera i influencera. U Hrvatskoj još uvijek postoje kvalitetni mediji koji su specijalizirani za književnu kritiku,11 ali rijetki su čitatelji-laici koji će prije posegnuti za njima nego za instant-rješenjem u obliku kratkih i nerijetko šaljivih komentara koji svjedoče o isto tako laičkom čitanju djela recentne ili kanonske produkcije. Iako je teško i (osobito stručnjacima) bolno prihvatiti pristup, jezik, (ne)učenost, način i opsežnost »kritika« s Goodreadsa kao potencijanu budućnost vrednovanja književnih djela, neosporan je utjecaj takvih stranica na tržište knjiga. Ipak, ako će pozitivni komentar »Svakako knjiga za pročitati uoči maškara.« o Držićevoj Noveli od Stanca nekoga potaknuti na čitanje djela, pitanje je koliko trebamo biti nezadovoljni. S druge strane, zadovoljimo li se idejom da je činjenica da se o književnosti uopće piše važnija od toga tko o njoj piše, dovodimo u pitanje važnost znanosti o književnosti i time svodimo književnost na njezin umjetnički minimum.
Literatura
- Ćirić, S. (2016.). Ne uzimaj me u usta: kritika zajedljivog uma. Zagreb: Sandorf.
- Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2022.
- Maity, S. K., Panigrahi, A., & Mukherjee, A. (2017, srpanj). Book reading behavior on goodreads can predict the amazon best sellers. U: Proceedings of the 2017 IEEE/ACM International Conference on Advances in Social Networks Analysis and Mining 2017 (str. 451–454).
- Matthews, J. C. (2016). Professionals and nonprofessionals on Goodreads: Behavior standards for authors, reviewers, and readers. New Media & Society, 18 (10), 2305–2322.
- NCVVO. (2022.). Ispitni katalog za državnu maturu u školskoj godini 2022./2023. – Hrvatski jezik. Zagreb: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
- Spitzer, M. (2018.). Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma. Zagreb: Naklada Ljevak.
- Wang, K., Liu, X., & Han, Y. (2019). Exploring Goodreads reviews for book impact assessment. Journal of Informetrics, 13 (3), 874–886.