Opskurni su tekstovi utjelovljenje umjetničkih dilema modernih i postmodernih pjesnika, njihova propitivanja tradicionalnog odnosa označenog i označitelja te promišljanja poezije kao komunikacijskog sustava uopće. Kolebljive su semantike i traže aktivan angažman čitatelja. Kazuje ih iluzivni lirski subjekt koji zazire od stabilnih identiteta. Navedena obilježja poetske nejasnoće karakteriziraju lirsko pismo Anke Žagar.

O Žamoru, Negdje i Kasnomu ljetu Danijela Dragojevića

Poetski univerzum posljednjih triju objavljenih zbirki pjesama Danijela Dragojevića, Žamor (2005), Negdje (2013) i Kasno ljeto (2017) mjesto je konkretiziranih ambivalentnosti, nastavljanja već dobro poznatih autorskih praksi, ali i njihovoga predstavljanja i »uprizorenja« na nove načine. U tom se novom svijetu stvorenom na starim temeljima ocrtava razdoblje kasnoga Dragojevićeva stvaralaštva. Starost se pojavljuje i eksplicitno i implicitno, u iskazima i oblikotvornim procesima gradnje pjesama. Međutim Dragojević se ni u tim zbirkama nije odrekao svojih ustaljenih imaginativnih koncepata (primjerice zamjeničnih igara) i svojih stalnih tematskih preokupacija, samo im je nadodao nove.

Analiza i interpretacija romana »ʼRiva i druži ili, caco su nassa dizza« Milana Rakovca

U radu se analizira i interpretira roman ʼRiva i druži ili, caco su nassa dizza Milana Rakovca iz perspektive diskurzne stilistike. Problem konstrukcije identiteta uzima se kao središnji problem romana kojem se pristupa kroz koncepte polja diskurza, interdiskurzivnosti, citatnosti, dokumentarnosti te postmoderne teorije konstruiranja identiteta i odnosa zbilje i fikcije. U radu se pokazuje kako se u romanu destruiraju ideje binarno konstruiranih kolektivnih identiteta i konstruira fluidni identitet postmodernog subjekta romana kroz razne diskurzivne prakse.

Komparativnom analizom propitivali smo odnos literarnog teksta i teksta adaptacije, odnosno načine transformacije romanesknog u dramski diskurz. Pritom smo na umu imali polazišnu tezu da su i roman i predstava narativni oblici te oba imaju mogućnost prenošenja, posredovanja priče, ali na drugačiji način s obzirom na različite medijske specifičnosti. Priča ili narativ tako se pokazala kao ona "izvanmedijska" struktura, koja se prenosi u druge žanrove.

Ovaj se rad bavi istraživanjem posebnoga fenomena združene percepcije, odnosno sinestezijom. U radu je opisana kao neurološka i kao leksička pojava, pričem središnji i najvažniji dio rada čini opis jezične manifestacije sinestezijskih prijenosa. Prikaz spoznaja o neurološkoj perspektivi sinestezije temelji se na istraživanjima američkoga neurologa R. Cytowica. Njegovi su zaključci istraživanja uvelike utjecali na istraživanje sinestezije kao jezične pojave. Naime za ozbiljno i uvjerljivo tumačenje leksičke sinestezije valja pomno opisati i istražiti njezinu neurološku podlogu.

Pripovijetku Voda Vladimir Nazor objavio je prvi put u zbirci Priče s ostrva, iz grada i sa planine, Redovito izdanje Matice hrvatske, Zagreb 1926. godine, odande je s još nizom pripovjedaka, kao autorova konačna verzija, prenesena u knjigu Novele (Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb 1946), koja je preuzeta kao 13. knjiga (ur. Dubravko Jelčić) u Sabrana djela. Proza IV. Novele (JAZU − Mladost − Zora − NZ Matice hrvatske − SN Liber, Zagreb 1977, str. 181–207, odakle su uzeti navodi ovdje.