Dok privodimo drugu sezonu kraju i s prvim danima lita bižimo prema moru, prije stvarnog mora, zaronit ćemo u ono literarno. Otkrivamo kako se stihovima i rečenicama stvara slika mora i koja se sve značenja u nju upisuju.
More zapljuskuje obale naše književnosti od samih početaka, a mi vas vodimo u šetnju književnom rivom od mladog zavodnika Splita preko Dubrovnika do Vele Luke di s Oliverom ka i uvik gledamo more, tajnu koja diše, ali otkrivamo i druge tajne otoka.
U kombinaciji teksta i jezika, sjećanja, uspomena i osjećaja plovimo između fikcije i fakcije. U ćakuli s morskim ljudima iz našeg književnog svijeta Oljom, Norom i Vladom skiciramo sliku mora: "Dok uplovljavamo u tiho modro padište rastvaraju se u nama hridi ploče i krikovi Gledamo more i obrise otoka u daljini. Utopimo li pogled u more rebro će izrezbariti tijelo bez jezika"
A jezik će se, kao i Veronika, poigrati značenjima i u svojoj brzopletosti ih promijeniti.