E-knjige

Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu

Kemal Mujičić Artnam

1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto  i koje priručnike. Ako ne, zašto?

Uvijek, manje-više. Dakle, koristim: Gramatiku hrvatskoga književnog jezika (ŠK 1990. više autora); Hrvatski pravopis (Matica hrvatska 2007. više autora); Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić; Rječnik stranih riječi, Marijan Filipović; Rječnik stilskih figura, Krešimir Bagić. Naravno, uz spomenutu, koristim i neku drugu literaturu, u pravilu kad negdje „zapnem” ili kad želim pronaći način da tekst učinim vidljivijim, zagonetnijim, transparentijim ili već onakvim kakvim mi se učini da određeni tekst treba biti. 

2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li protom s lektorom i urednikom?

Pišem kako mogu i to je tako. Naravno da uvijek želim pisati „kako dobri pisci pišu”, ali uvijek ispadne onako nekako, na moj način. Onda to ide kod urednika (on je obično i nekakva vrsta lektora), tekst često pretrpi neke izmjene nabolje, poslije to pravi lektor na par mjesta još malo ušminka, onda sve skupa ide na reciklažu kod kritičara. Nadam se da ponešto dobroga ostane nakon svih tih intervencija, ali na to se više ne može utjecati. 

3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – iročnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili interpunkcijski znak? Koji?

Zgodna ideja. Zapravo, kada bi se baš izrazito htjela opisati nekakva situacija koju svakodnevno doživljavamo, trebalo bi nam, da bi to stavili na papir i da bi čitatelj doživio na pravi način, i nekoliko „posebnih” znakova, čime se u glazbenom pismu otišlo dalje nego u književnom. Za početak, za gugutanje malog djeteta bi se svakako trebao izmisliti nekakav poseban znak. Malo je osiromašena rečenica napr. „Iz sobe je dopiralo gugutanje njihove prve bebe. Bilo je slatko i intezivno.”

4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?

 Naglas čitam novonapisanu pjesmu, nekoliko puta. Često mijenjam riječ-dvije, sve što treba. Prozu ne čitam naglas, a češće mijenjam, dopisujem, izbacujem. O eventualnom čitatelju razmišljam prije nego započnem pisanje. Kada pišem, on i ja smo već postigli nekakav virtualni dogovor.  

5. Kako biste opisali glavna obilježja Vašeg stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus? 

Svaki čovjek ima svoj specifičan hod. Svaki pisac ima svoj stil pisanja. Ne znam koliko se svjesno može na njega utjecati, više se to tiče podsvjesnog. Sigurno da se stil vremenom brusi i prilagođava književnim vrstama za kojim autor poseže, ali stil je stil. Čovjek može hodati sporije ili brže, ali njegov način hoda je samo njegov.