Novo

 

  • Stil, perfektna forma, izraz ekvivalentan ideji, ideja izražena jedinim, najboljim načinom: evo glavnog mjerila za valjanost hrvatskog stila i hrvatske proze. – Antun Gustav Matoš

  • Stil je izražajni sustav karakterističan za djelo, autora, epohu. – Damaso Alonso

  • Stilovi su razvrstani u našem jeziku kao podanici u našoj monarhiji. Dva izraza koja odgovaraju istoj stvari ne odgovaraju istom redu stvari; a dobar ukus zna da se kreće kroz tu hijerarhiju stilova. – Antoine de Rivarol

  • Stil je sama misao. – Rémy de Gourmont

  • Pod pojmom stil uvijek podrazumijevamo neku posebnost. Svejedno je pritom hoće li to biti umjetnička posebnost, posebnost jezičnih sredstava ili u prenesenom značenju posebnost ljudskog ponašanja. – Boris Tomaševski

  • Jezik izriče, stil ističe! – Michael Riffaterre

  • Kako nešto kažemo u najmanju je ruku važno kao i ono što kažemo; zapravo sadržaj i forma praktično su neodvojivi jer predstavljaju dva lica istog predmeta. – Ronald Wardhaugh

  • Stil je sâm čovjek. – Georges-Louis Leclerc de Buffon

  • [...] što se stil više udaljava od svakodnevne upotrebe, to postaje uzvišeniji; što, naime, ljudi osjećaju prema strancima i sugrađanima, to osjećaju i prema stilu. Zato jeziku valja dati izgled nečega neobičnog, jer su ljudi skloni da se dive onome što je udaljeno, a sve što izaziva divljenje je ugodno. – Aristotel

  • Stil nije pitanje tehnike, nego kvaliteta vizije [...] on je sam po sebi apsolutan način viđenja stvari. – Marcel Proust

  • Već je davno kazano da ima samo jedan način za tačan izraz, a taj jedan jedini način izbora i reda riječi je stil. Stil je dakle nešto što se može konstatovati, usavršavati, ali ne naučiti, jer je rezultat individualnosti. Originalnost se ne uči. – Antun Gustav Matoš

  • – Bog je u detaljima. – Aby Wartburg
    – Stil je svakako u detaljima, no u svim detaljima i u svim njihovim međusobnim odnosima. – Gérard Genette

  • Stil je osjećaj svijeta. – André Malraux

  • Stil je rasa, odgoj i život; stil je fizionomija i temperamenat. Karakter se mijenja lakše od temperamenta i – fizionomije – jer je karakter samo odgoj – sadašnjost; a nije i rasa, prošlost. Moj bi stil bio dakle – psovka. – Janko Polić Kamov

  • Stil je ništa, ali ništa bez stila. – Antoine de Rivarol

  • Izbacite sve uskličnike. Uskličnik je kao da se smijete vlastitom vicu. – Francis Scott Key Fitzgerald

  • Pod imenom stila stvara se jedan samosvojni jezik koji je posve uronjen u osobnu i tajnu mitologiju autora, u onu hipofiziku govora u kojoj nastaje prvi par riječi i stvari, u koju se jednom zauvijek smještaju velike verbalne teme njegove egzistencije. – Roland Barthes

  • Loš stil je zapravo nesavršena misao. – Jules Renard

  • Stil je aspekat i kvalitet iskaza koji rezultiraju iz izbora među izražajnim sredstvima, aspekat i kvalitet koji su determinirani govornikovim ili piščevim intencijama. – Krunoslav Pranjić

  • Stil nije ples nego proces. – Jean Cocteau

  • Stil je jedini predmet književnoznanstvenog istraživanja. Stil je jedina književna realnost. Stilistika je jedina moguća znanost o književnosti. – Damaso Alonso

  • A konstrukcijom rečenice dotičemo jedno od najzanimljivijih pitanja sintakse stila. [...] ako je rječnik tijelo stila, struktura rečenice je njegova duša. – Pierre Guiraud

  • Put u pakao popločen je prilozima. – Stephen King

  • [...] pojmovi stila i stilema i njihov međusobni odnos nisu apriorne, objektivne kategorije nego su imanentni umjetničkoj strukturi jezika koja se spoznaje subjektivno, intuicijom, ʻdoživljajemʼ, što je temelj svakom metodološki suvislom kritičkom pristupu. – Frano Čale

  • Stil je poput kristala, njegova čistoća blista. – Victor Hugo

  • Samo si najveći umovi mogu dopustiti jednostavan stil. – Marie-Henri Beyle Stendhal

  • Ljudi misle da ih mogu poučiti stilu. Tome što stil zapravo jest! Imati što reći i reći to što je jasnije moguće. To je jedina tajna stila. – Matthew Arnold

  • Kada se suočimo s prirodnim stilom, zapanjeni smo i oduševljeni, jer smo – očekujući autora – našli čovjeka. – Blaise Pascal

  • Prave riječi na pravom mjestu – to je prava defincija stila. – Jonathan Swift

  • Stil doista ide u red pojava klijanja, on je preobražavanje naravi. I aluzije stila vraćaju u dubinu. [...] stil ima samo okomitu dimenziju, on je uronjen u zatvoreno sjećanje ličnosti, svoju neprozirnost stječe na temelju stanovitog doživljaja materije. – Roland Barthes

  • Kultura je prije svega jedinstvo stila koje se manifestira u svim aktivnostima nacije. – Fiedrich Nietzsche

  • Stil je pod riječima i u riječima. On je duša i tijelo djela. – Gustave Flaubert

  • Kad stila ima, izraz je raznolik i raspoznatljiv. Ako ga nema, postoji manir, serijsko pisanje: ispod nekoliko fraza, koje imaju apriorno dostojanstvo i važnost, kulja mutna voda nemoći i besmisla. – Tomislav Ladan

  • Skup običaja jednog naroda uvijek je obilježen njegovim stilom; običaji oblikuju sustave. – Claude Lévy-Strauss

  • Tkanje ili uzorak; tkanje koje je istovremeno senzualna i logična, elegantna i bremenita tekstura: to je stil. – Robert Louis Stevenson

  • Za stil je potreban golem napor te fanatična i predana tvrdoglavost. – Gustave Flaubert

  • Sve su moje priče stilska tkanja i na prvi se pogled čini da nijedno ne sadrži mnogo kinetičke materije. Za mene „stil“ jest materija. – Vladimir Nabokov

  • Ako želimo razumjeti stil igraćih karata, ne smijemo se zadovoljiti promatranjem crteža na njima, moramo se upitati čemu one služe. – Claude Lévy-Strauss

  • Dobro je kad je iskaz izravan, ali i kad se misao zaodjene u novu dražesnu formu. Dobra je jednostavnost, ali i kompleksnost, tajanstvenost, začudnost, simbolizam, čak i opskurnost imaju određenu vrijednost. Štoviše, ne postoji Stil, samo stilovi i to je sve. – Oscar Wilde

  • Stilom se nazivaju posebne odlike govora, teže i rjeđe, koje označavaju genij ili talent onoga koji piše ili govori. – Jean le Rond d'Alembert

  • Stil, a ima ga tisuću vrsta, ne može se naučiti; to je dar s neba, to je talent. – François-René de Chateaubriand

  • Sad običan aspekt iskazanog, sad svjesna umjetnost umjetnikova, sad izraz čovjekove prirode, stil je neodređeni pojam koji stalno nadilazi granice u koje ga namjeravaju zatvoriti. – Pierre Guiraud

  • Uistinu dobar je stil moguć tek kada čovjek postane najbolji što može biti. Stil je karakter. – Norman Mailer

  • Moć stila, tj. potpuno slobodna veza između jezika i njegova dvojnika od puti, stavlja pisca iznad Povijesti, kao svježinu. – Roland Barthes

Tema Mrkonjić

Dio polaznika izbornog kolegija Mislim, dakle, gdje sam, koji se izvodio u ljetnom semestru akademske 2018/19. godine, za seminarsku je zadaću trebao napisati prikaz zbirke pjesama Reciklažno dvorište Zvonimira Mrkonjića (Meandarmedia, 2018). Ovdje donosimo prikaze dviju studentica.

Tema Vidaić

Dio polaznika izbornog kolegija Mislim, dakle, gdje sam, koji se izvodio u ljetnom semestru akademske 2018/19. godine, za seminarsku je zadaću trebao napisati prikaz zbirke pjesama Mehanika peluda Martine Vidaić (HDP, 2018). Ovdje donosimo prikaze triju studentica.

»Unutarnja leksikografija« romana »Ponornica« Skendera Kulenovića

Za sve izvorne govornike nekog jezika po definiciji možemo reći da znaju taj jezik. Oni poznaju njegovu strukturu, jedinice, konvencije i implicitne norme. Imaju intuiciju na osnovu koje mogu komunicirati na tom jeziku, tumačiti ga i na njemu biti kreativni u mjeri u kojoj im je to potrebno i korisno. Međutim, opseg u kome poznaju te pojave ograničen je iskustvom i potrebama pojedinih govornika. Budući da su iskustva i potrebe svih govornika različiti, možemo biti sigurni u to da govornici istog jezika ne poznaju svoj jezik u istoj mjeri. U. Eco (2004: 482) prokomentirao je da “dijete izvrsno poznaje materinski jezik, ali ne bi umjelo napisati njegovu gramatiku”. Razlike u širini poznavanja maternjeg jezika naročito su jasno vidljive u većem ili manjem poznavanju leksike.

Komparativna analiza psovke kao frazeološkog fenomena u hrvatskom i engleskom

Glavni fokus ovoga rada bit će odnos između dvaju jedinstvenih lingvističkih fenomena – psovanja i idiomatičnosti. Iako se njihova određenja mogu smatrati jednostavnima i samorazumljivima, bilo bi ih pogrešno shvatiti na taj način želimo li uspostaviti sustav u kojem ćemo ih nastojati kritički usporediti. Da bismo ih razumjeli bolje, pokušat ćemo redefinirati osnove principe na kojima navedeni fenomeni počivaju te izdvojiti ključne značajke, što će nam u konačnici omogućiti da uspostavimo glavni teorijski okvir. Kao što smo već natuknuli, najvažniji element metodologije ovoga rada bit će svakako komparativna analiza, koja će uzeti u obzir idiomatske karakteristike psovanja u hrvatskom i u engleskom. Taj komparativni pristup omogućit će nam da proniknemo u individualne razlike u konceptualizaciji i ostvarivanju psovki u navedena dva jezika. Nadalje, najvažniji cilj ovoga rada bit će konstruiranje teorijskog sistema koji će nam dati uvid u fenomen psovanja na univerzalnoj razini, unatoč tome što polazna točka istraživanja proizlazi iz konkretnih primjera u danim jezicima.

Saška Rojc i ostale nestvarne djevojčice

Kada sam prvi put čitala zbirku Saške Rojc (Olje Savičević Ivančević) Puzzlerojc, prepoznala sam u njoj lirski subjekt srodan subjektu Marije Čudine u Nestvarnim djevojčicama. Nedugo sam zatim čitala intervju s Rojc koji je za Booksu vodio Marko Pogačar, a u kojemu je i sama autorica primijetila kako „Nestvarne djevojčice Marije Čudine imaju svijet srodan mome“. I zaista, brojna su mjesta premrežavanja tih dvaju subjekata. Mene će ovdje zanimati njihova komparacija, oblikovanje ženskoga identiteta, seksualnosti i detekcija i čitanje infantilnosti njihovoga pogleda.

Ispisati ograničenja

Todorovljeva Poetika 1967. odlučno tvrdi da se ona više „ne zaokuplja zbiljskom, nego mogućom književnošću“ u korist teorije „koja predstavlja tablicu književnih mogućnosti, gdje bi se postojeća književna djela pojavila kao realizirani posebni slučajevi“ (Todorov 1973: 20). Drugim riječima, svaki se tekst razmatra kao povratna kombinatorička varijanta, moguća pozicija u unaprijed djelatnom sustavu koji površinsku razinu teksta mimoilazi otvarajući se dešifriranju i elaboraciji potkožnog programa koji tu površinu regulira i ograničuje. Na slične se koordinate – književnosti, mogućnosti, kôda, varijante i ograničenja, nešto ranije, 1960. – upisala jedna od najopstojnijih književnointeresnih grupacija, OuLiPo. A domaća se znanost o književnosti s njihovim tekstualnim akrobacijama i neuravnoteženošću opisa zasad najiscrpnije suočila monografijom Ivane Buljubašić, OuLiPo i književnost ograničenja (Ljevak 2018).

E-biblioteka

Nova izdanja u e-biblioteci

Branko Vuletić: Silistika govora (izabrani spisi)

Jezik in fabula. Zbornik radova

Marina Katnić-Bakaršić: Gradacija. Od figure do jezičke kategorije

Ivan Filipović: Kratka stilistika za gradjanske i višje djevojačke škole

Ivan Marković: O britkosti. Filološko paljetkovanje po 2017.