VIII. Kozarčaninove novotvorbe

Poznato je: kad književni jezik nema odgovarajuću riječ za neki pojam, stvar ili pojavu, javlja se potreba za stvaranjem nove riječi na koji od mogućih načina (1. izmišljanjem, 2. stvaranjem novih riječi ili 3. posuđivanjem riječi iz drugih jezika) (Simeon 1969: s. v. neologizam). Tako nastaju neologizmi (novotvorbe, novotvorevine). Ovaj je postupak dosta čest navlastito u stvaranju stručnog nazivlja, ali nije rijedak ni u književnika. Zapravo »neologizmi su jedan od izvora bogaćenja jezika pisca, kojim se on služi da pojača točnost i izražajnost umjetničkog jezika« (Simeon 1969: s. v. neologizam). Književnici ne primjenjuju ovaj postupak ni približno jednako. U djelima nekih pisaca gotovo ga uopće nema, u drugih je lako zamjetan. Ovisno o odnosu pisca prema svom mediju, tematici koju obrađuje i dr.

U pripovjednim djelima Ive Kozarčanina zabilježili smo u svemu dvadesetak novotvorbi. Valja odmah priznati da smo sve riječi koje ovdje smatramo Kozarčaninovim prinosom povećanju leksičkoga fonda suvremenoga hrvatskoga književnog jezika prethodno provjerili u nekolikim rječnicima.110 Novotvorbom smo proglasili tek one riječi kojih ne donosi ni jedan od konzultiranih rječnika. Postupili smo onako kako je to u sličnim situacijama uobičajeno. Ipak, i nakon spomenutih opsežnih provjera kod nekih je riječi ostala otvorena sumnja i nikako ne bismo mogli sa sigurnošću ustvrditi da su u pitanju sasvim nove i općenito nepoznate riječi.

Među zabilježenim riječima osjetno pretežu pridjevski neologizmi. Od njih ćemo i započeti naše razmatranje. Potom ćemo prijeći na imeničke, glagolske i priložne novotvorbe. U raščlanjivanju držimo se abecednog reda. Novotvorbe pripadajuće promjenjivim vrstama riječi navodimo u nominativu roda i broja u kojem se pojavljuju. Minimum komentara dodali smo samo kod onih riječi koje bi mogle izazvati kakve nedoumice ili oblikom ili značenjem.

1. Pridjevi

ćutka

Dođe mi želja (nepojamna i ćutka) da podignem pobjedonosno ruke u zrak kao grane, (MNS, 158)

RJA istina ima »ćutak, ćutka, m. segmentum candicis, šuļak u Vukovu rječniku« veleći da je to »ńekakvo žensko pokrivalo u gradiškoj i brodskoj pukovniji« (RJA: s. v.). Očito je iz konteksta da riječ ćutka ovdje nema to značenje. Vjerojatnije je nastala sufiksalnom tvorbom od prezentske osnove ćut- (glagola ćutjeti – osjećati) i nastavka za ž. rod -ka.

izmijan

Iz voćnjaka na kosi rijeka se nejasno nazirala (…) Nikakve siline nije bilo u njoj; kao igračka je izgledala, kao kadifeni plašt, izmijan i prostrt neravno, (MNS, 94)

RJA ima glagol izmíjati i gl. imenicu izmíjāńe (»djelo kojijem se izmija«) sa značenjem umivati, umivanje. Prema tome bi izmijan značilo isto što i umiven. Ali kontekst dopušta i ovakvo tumačenje postanka i značenja ovog pridjeva: da je riječ o gl. pridjevu trpnom glagola izmijati (od iz + zmijati = poput zmije išarati). Dakle bi pridjev izmijan značio »išaran poput zmije«. Priklanjajući se ovom drugom njegovu značenju uvrstili smo ga u ovaj popis.

kiseljast

U noćima, koje su imale kiseljastu svježinu zrelih limunova, čulo se, kako se u drugoj sobi svileno maze muški i ženski glas, požudni i bestidni. (TP, 127)

Budući da rječnici bilježe imenicu kiseljača, moguće je da je stvoren od osnove kisel- i nastavka -(j)ast, gdje bi ono (j) bilo dvojbeno kao i u nizu drugih primjera o kojima stručnjaci nikako nemaju jedno mišljenje (Babić 1966: 69).

ožujački

Kašljala sam na suncu, koje je bilo bljeđe od mene u jasno plavom nebu osjenjenom ožujačkim oblacima. (TP, 184)

Ne bilježi ga ni jedan od konzultiranih rječnika. Ako donose pridjev imenice ožujak, donose ožujski.

neklasao

Vlak nas je vozio kroz močvarna, valovita polja visoko uzraslog, još zelenog i neklasalog žita, koje su vjetrovi i kiše povaljali po zemlji. (SČ, 203)

Značenje: neisklasalo. Budući da je gl. pridjev radni negiranog oblika glagola isklasati, mogao bi i u dio o glagolskim novotvorbama.

podvlašteni

Oduševljavajući se za srednji vijek i ružeći novo doba, profesor Dražić je često pogledao u mene dokazujući, kako je to prirodni zakon, da na svijetu postoje podvlašteni i povlašteni, vladari i podanici, gospodari i sluge. (SČ, 103)

potkovast

Na nebu je visio potkovast, zelen mjesec (usred dana), koji je radoznalo zavirivao u ženinu bluzu, (SČ, 105)

Rječnici imaju samo potkovičast. Osnovno značenje im je isto. Različit je samo tvorbeni postupak, jer »većina pridjeva sa -ičast izvedena je sufiksom -ast od imenica na -ica« (Težak – Babić 1966: 148). Tako je potkovast izveden od imenice potkova, a potkovičast od njezine umanjenice.

prerazličan

Glava mu je bučala od prerazličnih dojmova, šarolikih i punih živosti, (TŽ, 48)

prerazličit

Živi ulica u reskoj poplavi buke i prerazličitih zvukova, (SČ, 151)

RJA pod riječi prerazlik (koje je obama pridjevima najbliža po značenju)111 donosi tumačenje »razlik u najvećom mjeri« (RJA: s. v.). Pojava neologizma istog korijena, a različite tvorbe posvjedočuje Kozarčaninov stvaralački odnos prema jeziku budući da je sufiks -it neplodan »jer većini pridjeva s tim završetkom postanak više nije vidljiv« (Težak – Babić 1973: 172).

satruo

Pozna jesen nabacivala se na nas vlažnim, uvelim, satrulim lišćem i daždom. (SČ, 168)

sjesenjen112

Slušajući zov sebe prošloga i bivšega iz rastuženih, sjesenjenih livada, osjećaše da je ostario (MNS, 27)

slaborječiv

Šutljiv, slaborječiv i tih, s vječno vlažnim i ranjavim od ozebina nogama, (…) ja ne znam, čime sam zapravo izazvao tuđu zavist i mržnju na sebe. (SČ, 109–110)

umit

Još samo malo magle po umitu šljunku cvjetnaka i nečije duboko utisnute, mokre, crne stope, koje sjećaju na noć. (TP, 133)

Rječnici ako bilježe, bilježe oblik umiven. Usprkos tomu oblik umit najvjerojatnije je štokavski provincijalizam, a ne Kozarčaninov neologizam.

tankonos

Naročito se među njima isticao profesor povijesti Dražić, zao, ružan čovjek četrdesetih godina, tankonos i tankonog, (SČ, 74)

životodajni

ljudi su klali krvavim noževima i krvavim rukama krotke, pitome životinje i jedni druge, sjedeći na proplancima razdrljenih košulja i bosih nogu pod žarkim, blagotvornim, životodajnim suncem. (TŽ, 51)

Dva pridjeva nastala slaganjem.113 S tim što je drugom dodan i sufiks pa tako, zapravo, spada u složeno-sufiksalnu tvorbu. Prvi, prema klasifikaciji stilskih sredstava teorije književnosti, ide u grupu homerskih epiteta.

2. Imenice

neobuvenost

Kako da protumači ravnatelju, da je jedini uzrok njegovoj neobuvenosti to, što nema cipela? (MČ, 51)

Ne mora biti da je neologizam.

pokućtvo

Da smjestimo tolike goste, morali smo maknuti suvišno pokućtvo iz prve, veće sobe, koja je gledala na trg, (SČ, 38)

Znači isto što i pokućstvo. Riječ bilježe Iveković i Broz s Vukovom napomenom: »Pokućstvo: ne spominjem se da sam čuo bez s (pokućtvo), i čini mi se, da niko ne bi tako rekao« (IB: s. v. pokućstvo). Drugi rječnici ovaj oblik uopće ne spominju.

povrćarstvo

Pretplatio se na jedan teozofski časopis, odlučio da se bavi voćarstvom i povrćarstvom, da zakupi ribolov u Dravi, (SČ, 214)

Teško da je Kozarčaninov neologizam. Riječ pòvrćār donose Deanović i Jernej, a natuknicu pòvrćār(ka) ima i RJA.

sebezapostavljanje

Ti si pretjerano malodušan, patiš stalno od nekih nerazumljivih kompleksa sebezapostavljanja i sebemučenja, bojiš se svojih vlastitih riječi i činova; (SČ, 168)

3. Glagoli

skračao114

Ujutro je pala kiša, dan je skračao i hitro se ugasio. (SČ, 128)

Očito je pridjev radni glagola skračati. Nijedan od navedenih rječnika ne donosi ni pridjev ni infinitiv.

vukovati

Pas se druži s psom, vuk vukuje s vukom. (TP, 61)

RJA veli da vukovati znači »isto što i vući« (s. v.). To značenje ovdje nije prihvatljivo. Vukovati je očito denominativ od imenice vuk i duhovit je piščev analogon izreci drug druguje s drugom.

4. Prilozi

Zabilježili smo svega jedan adverbni neologizam:

prepasno

Golemo, platneno nebo raslo je visoko nad najviše crkvene tornjeve. Prepasno tinjaše u ženskim očima misao na bijeg. (SČ, 149)

Nije nam jasno ni podrijetlo, ni značenje. RJA istina bilježi riječ prȅpāst i njen prilog zaprepašteno. No ne daje nikakvih elemenata ni za kakav sud u konkretnom primjeru.115

Iz navedenog izlazi da repertoar Kozarčaninovih leksičkih inovacija nije posebno bogat. Kad bismo iz ovog popisa odvojili ono što je, opravdano, dvojbeno, što je »neologizam s upitnikom«, bio bi još siromašniji. Pogotovo je malo stilističkih neologizama kojima bi pisac, koristeći »njihovu čestotnu neiskorištavanost« temeljenu na otvorenim tvorbenim mogućnostima književnog jezika (Pranjić 1974b: 142), postizao efekte. To upućuje na zaključak, da još jednom ponovimo, da se Kozarčanin u svom stvaralaštvu, s rijetkim iznimkama, pridržavao zatečenih gramatičkih pravila. Njegov stvaralački odnos prema mediju bio je više usmjeren na iskorištavanje postojećeg negoli na stvaranje novog.