Stiloteka

Rasprave

Interdiskurzivnost: stilistički prilog teoriji književnoga diskurza

Polazeći od teze slovenskog teoretičara Marka Juvana o nužnosti preoblikovanja književne teorije u teoriju književnoga diskurza, rad će taj metodološki obrat propitati iz perspektive stilistike, discipline koja se i sama u drugoj polovici 20. stoljeća zatekla u sličnoj krizi i koja je svoju potencijalnu budućnost pronašla u simbiozi s različitim teorijama diskurza. Ta je suradnja posljednjih desetljeća bila najplodonosnija u području funkcionalne stilistike, koja se sve više promatra kao stilistika diskurza, no došlo je vrijeme da se razmotri kako bi se uvidi dobiveni takvom interdisciplinarnom suradnjom mogli primijeniti i na stilističku analizu književnih tekstova. Kao operativni pojam poslužit će nam ovdje koncept interdiskurzivnosti, koji je dosad pretežno bio predmetom interesa socijalnih i lingvističkih teoretičara diskurza, ali koji nudi i mogućnost primjene u području literarne stilistike.

Zagrebačka stilistička škola i ruski formalizam

Počevši od tridesetih godina 20. stoljeća, a pogotovu nakon Drugoga svjetskoga rata, interes za ruski formalizam bio je zamro – osobito u ondašnjem Sovjetskome Savezu. U Sloveniji je Anton Ocvirk krajem 1930-ih objavio nekoliko članaka o formalizmu, a u Slovačkoj je Mikuláš Bakoš godine 1941. izdao prijevode nekih formalističkih tekstova (Jakobsona, Tynjanova, Tomaševskoga) zajedno s opširnom bibliografijom ruskoga formalizma i njegovih nastavljača u slavenskim zemljama (u knjizi Teória literatúry. Výbor z 'formálnej metódy'“, Trnava, 1941; v. Flaker 1955: 135). Što se Hrvatske tiče, valja reći da u se razdoblju između dvaju svjetskih ratova (1918.–1940.) od ruskih formalista spominju, i to rijetko, samo Viktor Vinogradov i Viktor Šklovskij (ovaj drugi u sklopu avangardističkih skupina; usp. Užarević i Lukšić 1981).

Značenja vrata: prilog semiotici svakodnevice

Ambiciozno zamišljena kao nauka koja proučava sve znakove i znakovne sisteme, semiotika je tek kao kritička socijalna disciplina počela tragati za njihovom dinamičkom interpretacijom u kontekstu upotrebe. Nema nikakve sumnje da više nije dovoljno statično, jednom zauvijek dato vankontekstualno tumačenje znakova – svaka interpretacija nužno zavisi od niza socijalnih i kulturalnih elemenata u kojima ti znakovi funkcioniraju, ali i od sociokulturnog konteksta i pozicije onoga ko ih proizvodi (ili se njima koristi) i onoga ko ih interpretira, te od načina na koji znakovi uopće proizvode značenje. Socijalni semiotičari naglašavaju da je bitno kritičko proučavanje različitih reprezentacija i semiotičkih praksi u svim sferama ljudskog života.