I
Djevojka
stoji usred
grada ni s čim na
sebi sem žumanca i
bjelanca Sramotni pogledi
ju razapeli A ona samo smije
se i pozdravlja ih ponosno
luđački Ta gospojica
Štrajkbreherica
II
Oj jadikovanje i lelek jaja, nisu svagdanja stvar
Ipak, gromoglasno su se zgodili na tijelu jednog objekta
Kada je vrijeme da se i posljednji gradski fenjer užga,
Svašta se događa, neki s posla, a neki na posao, a tu je
Stajala ona, sva u jajnoj obojenosti. Govorili su:
Krvava je to kazna štrajk-brejka.
III
Stale se gradom šetati s podvojenim ličnostima,
Ličnosti su šetale, a ti si stala,
Prevladale su one kojima se dalo zviždati,
Njima se zviždalo, a tebi ne,
Doletjelo Vam je jaje u glavu,
Njima nije doletjelo, a tebi jest,
I bila si cijela prekrivena bjelanjkom,
Od kokošjeg jajeta, a ne od...
IV
Hulja: Noževi u leđima nama su,
Pronevjerili nas jesu,
Kazna vapi da servira se
Uz doručak slađe bit će
Štrajkbreherica: Radnika sad častimo
Sad grdimo
Pohvala što nekad bi, danas je sramota
I pucaju na me jaja k’o kamenje,
A da dijete gladno imam, to ne znaju,
Pa nek' pucaju
V
Sjećam se kad ga je bacio,
Ono jaje bijelo kao mlijeko,
Kliznulo mu je iz ruke kao da je bilo produžetak njega samog
Kasnije sam vidjela da su i drugi bacili za njim.
U čučnju je spas, mislim si.
Leđa vjerna branite me, sakrite mi trbuh, a u vama, noge, sakrit ću lice.
Čekam prvi udarac, pa drugi, i sve tako redom. Pripremljena sam. Mišići
Su mi se zgrčili i dah zadržavam.