Postoji nekoliko različitih definicija i određenja što čini vic i šalu i barem jednako toliko različitih mišljenja o tome što je ili nije smiješno. Možda je najilustrativnije objašnjenje stand-up nastupa usporedba s običnim razgovorom i stvaranjem intimne atmosfere. Ako zamislimo da stand-up komičar pozdravlja publiku nizom skečeva, onda možemo reći da publika odzdravlja smijehom i pljeskom.
Publika kao ravnopravan sudionik stand-up-nastupa određuje koliko je skeč smiješan, tko je shvatio ili nije shvatio vic. Stand-up komičar onaj je koji je prepričava razne (ne)ugodnosti da bi se publika naposljetku najslađe smijala. Vlatko Štampar u drugoj je epizodi podcasta govorio upravo o tome koliko mu znači komunikacija s publikom i u kojoj mjeri reakcija publike određuje slijed njegova nastupa. Komičar svoj stil opisuje kao kombinaciju anegdotalnih skečeva, izmišljenih likova i dijaloga na koje zna prebaciti težinu „kontroverznih“ tema. Zanimalo nas je u kojoj mjeri komičar može biti iskren u samom nastupu ako znamo da se velika većina skečeva temelji na figurama poput ironije koja u svojoj biti nastoji izraziti suprotno od onoga što se misli. Gdje Vlatko povlači crtu, što je uskličničić i što je Ivana odgovorila na bakino pitanje o tatinom zdravlju saznajte u našoj novoj epizodi.