2. Jezik

2.1. Pravopis

Šarolik pravopis Šenoinih tekstova prava je slika neustaljene pravopisne situacije koja je vladala u hrvatskoj književnosti i publicistici u 19. stoljeću. Gajev prijedlog od 1830. godine (Gaj 1830), koji sadrži grafijsku reformu po uzoru na češki pravopis, javnost nije potpuno prihvatila. Prihvaćeni su znakovi za č, ć, ž, š, ě, ali ne i znakovi ľ, ň, ǧ, . Dok su za ovu drugu grupu vrlo brzo dobivena rješenja (lj, nj, dž, dj/gj, a tek mnogo kasnije Daničićevo đ),7 iz prve grupe, općenito prihvaćene, pravopisne raspre izazivao je glas ć (da li svuda ć, ili samo u iskonskoj poziciji, a u sekundarnoj tj) i naročito glas ě. Tako Gajeva reforma nije u cjelini riješila niti grafijsku problematiku, a kamoli pravopisnu. Osim različitih mišljenja oko ova dva problema, javljaju se i drugi problemi: samoglasno r (àr, èr), problem etimološkoga ili fonetskoga pisanja, glas h kao pravopisni znak genitiva plurala, zatim odnos kajkavskoga i čakavskoga dijalekta prema književnom štokavskome i s tim u vezi nastavci za dativ, lokativ i instrumental plurala u promjeni imenica, pridjeva, zamjenica i brojeva, problem odabiranja u književnom jeziku itd. Osim Vuka i njegova fonetskoga pravopisa iz 1818. godine (Karadžić 1818), koji je nailazio na otpor ne samo na hrvatskoj strani nego i na srpskoj, u pravopisnoj areni polarizira se još nekoliko grupa. Gaja su nadopunjavali i usavršavali ponajprije Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić, a zatim Adolfo Veber Tkalčević, Bogoslav Šulek i Vatroslav Jagić. Za pravopis ove grupacije ustalio se naziv ilirski pravopis, ali je imao i nekoliko drugih imena (npr. Daničin, Pozorov, školski, službeni).

Dvostruki srpski pravopis, Vukov i službeni, i preuređivani i nadopunjavani Gajev pravopis kao da nisu bili dovoljni. Ante Kuzmanić, otpočinjući izdavanje Zore dalmatinske u Zadru 1844. godine uvodi dalmatinski pravopis (Vince 1960) i ikavski govor. Dakako, dolazi vrlo brzo u sukob sa zagrebačkim jezikoslovcima (v. o tome Vraz 1847).

Ali s njima nije bio zadovoljan ni Fran Kurelac (usp. Kurelac 1860), koji u Rijeci vodi svoju posve osebujnu jezičnu bitku. Imajući također u vidu južnoslavensko jedinstvo, Kurelac pokušava napraviti umjetni književni jezik. Na osnovi štokavskoga dijalekta, uz obilje arhaizama, pokušava stvoriti južnoslavenski jezik takvoga tipa da bude povezan i sa zapadnim i sa istočnim slavenskim jezicima.

I napokon, ni zagrebački pravopisni krug ne ostaje jedinstven. 1864. godine odvaja se Vatroslav Jagić sa svojim pravopisom (Jagić 1864), koji je nazvan akademijinim. Taj je pravopis zapravo modificiran i donekle fonetiziran ilirski pravopis.

Ovo su samo osnovne linije pravopisnih strujanja u hrvatskoj književnosti i publicistici 19. stoljeća.8 Ali i Vukov i zagrebački i dalmatinski pravopis imaju nekoliko svojih faza i vremenskih izmjena i korektura, tako da im je i zbog toga praktična vrijednost bila malena.

U pravopisnim borbama tadašnjega vremena, osim Gaja i Vuka, osim Vjekoslava Babukića, Antuna Mažuranića, Adolfa Vebera Tkalčevića, Bogoslava Šuleka, Ante Kuzmanića, Vatroslava Jagića, koji su svoje stavove zasnivali pretežno na različitim shvaćanjima o historijskoj, komparativnoj, tradicionalnoj i gramatičkoj slici napisane riječi, učestvovao je i čitav niz službenih i poluslužbenih predstavnika pojedinih vlada i ministarstava za bogoštovlje i nastavu, zatim čitav niz književnika i javnih radnika i napokon čitav niz „rodoljuba“ iz raznih krajeva.9

Da je takva situacija bila sasvim štetna, bilo je svima jasno već i u ono vrijeme. Razilazeći se u detaljima pravopisnih problema ili slažući se samo u pojedinim tačkama, pojedinci su jedva uspijevali da skupe oko sebe stanovit broj pristalica. Pretežan dio jezičnih nestručnjaka, književnika i publicista toga vremena, prepuštan samome sebi, odlučivao se za ovaj ili onaj autoritet prema svojim ličnim, kulturnim i političkim sklonostima, često puta mijenjajući autoritete, ili često puta stvarajući svoj „pravopis“ – koji je bio mješavina različitih pravopisnih škola, a u kojem neznanje ili nedosljednost nisu bili rijetke pojave. Štetnost takve situacije, kako je već rečeno, bila je očita. U Vrazovu Kolu IV, od 1847. godine, članak „Naš pravopis i Zora dalmatinska“ završava se pozivom na slogu:

Bratjo Dalmatinci!

Kud će suza već na oko? Čujte iskrenu rěč jednog po rodu Vam i kàrvi brata! Čujte rěč, u koju pristaje hiljade glavah jedne iste misli! Duh našeg věka jest duh probudjenja narodnosti, duh sjedinjenja srodnih silah i teženjah, u kojih se god one pokrajinah našle i pojavile. U tom duhu stoji tvàrda naša věra. Za taj pravac zanesla nas je sveta ljubav. Na njem počiva nam krěpka nada spasenja narodnosti naše, i naprědovanje duševnog i tělesnog blaga sviuh južnih Slavjanah. Tim samo pravcem dokopat ćemo se prosvěte prave i postojane. Zato je on nadahnuo nas, koje vi zovete Zagrebčane, upravljajući svim našim teženjem i nastojanjem. Taj isti duh zavladao je i u Ljubljani i Biogradu, u Bratislavu (Požunu) i na Zlatnom Pragu, te i po sviuh městih, po kojih razilaze novine i knjige u ovih gradovih na světlo izdavane. Samo Vaš jedini časopis, što imate na nar. jeziku, neće da pristane uz posestrime svoje, nego voli tàrtati i tumarati stranputice kao čověk pijan, zaletjati se sad tamo sad amo kao muha bez glave ili list odkinut od grane, kojeg nose větrovi po zraku bez kraja i konca. Evo pred Vama rodjenu bratju sa Drave, Save i Dunaja, bratju, što Vas nose u sàrdcu, gledajući na Vas kao na unuke pradědovah, što su nam krasnu proslavili prošastnost i nad grobovim svojim podigli kamen i temelj buduće naše srěće i slave. Slušajte kako Vas mole i zaklinjaju, da pristanete bratski uza njih, te tim i njima i sebi priskočite u težkom radu svog preporodjenja. (Vraz 1847: 91–92)

Ovo pravopisno nejedinstvo odražavalo se u gramatikama hrvatskoga jezika. Kad je Adolfo Veber Tkalčević 1859. godine pisao svoju kritiku Mažuranićeve gramatike, nije mogao mimoići štetnost takvih prilika:

Ima u našoj književnosti dosta slovnicah, pače i više jih ima, nego što bismo mislili, gledajući na nepravilnost u pisanju naških knjigah. Drugi imaju drugo misliti ob uzroku toga nedostatka, ja pako krivim ponajviše slovnice starije i novije. Jer njeke navadjaju samo najglavnija pravila, druge se sûzuju samo na jezik svoga zavičaja, treće razlažu samo njeke dielove, zanemarivši druge, možebit važnije, a četvrto sgrću silu gradiva bez logičkoga reda i pregleda. Odavle potiče, da razni pisci, držeći se raznih slovnicah, različito pišu; a drugi, hoteći biti temeljitiji, ali nevideći sklada u raznih slovnicah, zabacivši sve, pišu, kako komu kad na um pada, ter i bolji pisci ciepaju slovničkih pogrešakah, kojih bi se svaki valjani početnik stidio. (Veber 1887e: 5)

Slabu ocjenu tadašnje pravopisne i jezične situacije davali su i kasniji jezični i književni historičari (Jonke 1957: 78–79), makar te ocjene, ili zbog nepoznavanja pravoga stanja stvari ili zbog pogrešnoga odnosa, nisu danas prihvatljive u cjelini. Pa i Ljudevit Jonke, dosada najtemeljitiji istraživač i ocjenjivač pravopisnih i jezičnih borbi u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća, morao se često puta osvrnuti na tu pravopisnu zavrzlamu kod nas:

Ako čovjek samo letimično baci pogled na tu pravopisnu zbrku pedesetih i šezdesetih godina 19. stoljeća, njemu iz današnje perspektive izgleda čudno o kakvim su se sitnicama prepirali tadašnji jezični i književni radnici. (Jonke 1964g: 212)

Napokon, i sama činjenica da u toj borbi nisu „pobijedili“ niti Zagrepčani, niti Riječani, niti Dalmatinci, već – vukovci, govori rječito sama za sebe. Sve u svemu, danas se ipak mora prihvatiti generalni sud koji je o tome dao Ljudevit Jonke:

Ali ako problematiku gledamo u njezinu historijskom razvitku i njezinoj političkoj i ideološkoj uvjetovanosti, spoznat ćemo da se u svim tim borbama radilo o prilično krupnim stvarima. U prvom redu polemike nisu vodili sitni duhovi, nego ponajbolje glave onoga vremena. (Jonke 1964g: 212)

Svakako, sve te borbe nisu bile tričavo gramatičko i pravopisno nadmudrivanje, kako se iz današnje perspektive često pogrešno prosuđuje. Bilo je u svemu tome mnogo zanosa i snova, mnogo lutanja i posrtanja, ali i mnogo ljubavi i brige za narod i njegov književni jezik. (Jonke 1964a: 234)

Šenoa se nije javno upleo u raspre o hrvatskom pravopisu, a kad je govorio o jeziku i njegovim problemima, onda je mahom govorio o njegovom kulturnom, političkom ili umjetničkom aspektu (npr. A-VII, V 7-247, 248).10 Ali svoje i opće nezadovoljstvo javnosti oko tih borbi izrazio je nekoliko puta. Mladom Šenoi, koji je prije svega na umu imao općenarodni kulturni i književni napredak, činila se takva situacija kočnicom u narodnom uzdizanju. Zato nije mimoišao ni tu temu:

Odlučih u doljnjoj štajerskoj posjetiti prijatelja, vrla Slovenca; zato sjedoh u dostavnik, što svakdan ide onim krajem na „Zidani Most“, zamotah se u četvere zavoje, jer i naša jugoslavenska zima bijaše čitava, pa s bogom Zagreb grade! Prem zimi, zaigra mi se na polazku mašta moja, da ću imati poštena druga il drugaricu, il barem čovjeka, s kojim bi se, kad je putniku dug čas, mogao prepirati o riečkoj i zagrebačkoj školi, o muklom „è“ i oficiosnom „ě“, al i ta me je žalostna nada prevarila; eto me samodruga u ormaru, kud bijaše bogu vjetrovah bezplatan ulazak. („Pražki listovi“, I, PO 3-70)

Šenoa se još sarkastičnije narugao u „Vječnom Židu“:

„Čini mi se,“ obrati se mladić Židu, zafrknuv crne brkove, „čini mi se, gospodine, da nespadate k onoj deriščadi, što misli, da se u hrvatskom jeziku na i piknjica metati mora, jer je već vrieme, da se svaki naučan čovjek jednom otrese te predsude naših potamnjelih zviezd, tih lažnjivih filologičnih prorokov.“

Žid nije znao, što će.

„Ako ste zbilja toga pakostnoga mnenja,“ primjetne drugi podebeli gospodin, periodičnim patosom kroz nos govorkajuć, i svaku svoju frazu šakom po stolu naglasujuć, „ako i vi, zasliepljeni ovom bezbožnom novotarijom, prionuste uz prazno mnenje šupljih mladih glavah, onda vas nemogu smatrati za pametna čovjeka, već za ludu, kakva je i onaj, koji je tu ludoriju iznašao; onda literatura nije vaš posao, već vi ajte pure pasti. To je živa istina, da u hrvatskom jeziku treba metati piknjicu na i; bez ovoga velevažnoga za naš narod pravila ne može književnost napredovati.“

Žid i opet ne zna, što će.

„Polagano, moj gospodine!“ zagrmi prvi govornik, da se je Ahasveru duša do dna stresla, „moj gospodine Bielobrče, tako se nismo pogodili, čitajte stare naše dubrovačke klasike od Marulića svo do Ferića, uzmite glagoljske i bosanske spise, uzmite sva slavenska narječja i razrječja, skinite s očiuh vaše stare nevaljane naočale, pa ćete viditi, da ja pravo govorim!“

Žid se sav zbunio.

„Tjeraste lisicu, iztjeraste vuka, moj Golobradiću,“ odgovori stariji slovničar, „kad se pozivljete na dokaze, evo i mojih. Ja za sebe samo citiram „Reichsgesetzblatt“ od g. 185*, gdje se očita ministarska naredba čita, da se u hrvatskom jeziku piknjica na i uviek, a u srbskom nikad metnuti neima. Pa to vam valja ne samo za Hrvatsku, već i za Slavoniju; zar neznate, da Jambrešić u predgovoru veli: „Et haec de Illyrico, quod nonumquam sub solo nomine Croatiae vel Slavoniae ocurrit.“ Al vi ste zasliepljeni, vi neštujete auktoriteta, vi zabacujete gramatiku. „Quo, quo scelesti ruitis!“ vi ćete nas upropastiti. „Heu me miserum, quanti in me volvuntur montes aquarum,“ veli Ovid. Al čekajte, naš vriedni literat -ić piše znanstveno djelo u deset svezakah, gdje feničkim, kaldejskim i sanskritskim alfabetom kritički dokazuje, da su stari Hrvati već onda piknjicu na i metali, kad Čeh, Leh i Meh podjoše put sjevera! Šta na to, Golobradiću?“

„Makar kinezkim alfabetom, makar u 50 svezakah, ja piknjice na i metati neću. Al ja s vami već neću riečih gubiti, nije sieno za guske! Sluga, gospodine Bielobrče!“ To rekav usta mladi učenjak i ode.

„Ajte, ajte samo, vi jogunasti novatoru,“ poprati ga Bielobrk, „uzmite svu našu prozaičku literaturu, t.j. sve naše slovničare, oni tvrde što i ja tvrdim.“

O jadne mi hrvatske proze! („Vječni Žid u Zagrebu“, III, PO 4-142)

U ovoj prepirci lako je prepoznati pristalice riječke i zagrebačke škole. Šenoa ih determinira finim, upravo stilografskim sredstvima: starijim genitivima plurala (zviezd, prorokov) Riječanina, indoevropskom učenošću, staroklasičnim citatima, gramatičarenjem Zagrepčanina.

Ironičnu oštricu svoga pera uperio je Šenoa i protiv Adolfa Vebera Tkalčevića, koji mu je bio profesor u srednjoj školi i od kojeg je, očito, štošta naučio o hrvatskom jeziku. Uostalom, jezična analiza Šenoinih tekstova pokazuje znatan Veberov utjecaj, koji se ogleda u gramatičkoj i pravopisnoj formi Šenoina jezika. Naravno, u leksiku i stilu Šenoa je Vebera nadmašio. Šenou je, međutim, očito iritirao stil Veberovih polemika, u kojima je on neprestano isticao „logiku“, a i Veberova pedantnost i stanovito cjepidlačenje:11

Oh, izkipjela mladeži hrvatska, gdje ti je snaga djedovah, koji su, stojeći na svojih nogah, branili samostalnost domovine! A! to i jest, upravo zato smo se vozili. Imali smo tomu dva razloga; prvi bijaše, da nismo htjeli biti samostalci, a drugo nismo htjeli, da se hrana pred nama nosi, jer bi zlobni ljudi logikom odmah dokazivali, da idemo s trbuhom za kruhom.

Moja ekspozicija je svakako dugačka, pa da mi zlobni ljudi nekažu, naginjem na fratarsku humoristiku njekoga našega putopisca, prelazim na dnevni red. („Zagrebulje“, I, ZA-586)

Iako Šenoa nije posebno pisao o jezičnim problemima, u nizu njegovih članaka nalaze se misli o jezičnim pitanjima, koje bi, skupljene na jednom mjestu, tvorile čitav mali jezični priručnik,12 ali bi bile i zanimljiv dokumenat o izvanrednom smislu za jezik i njegove perspektive – kako su to kasnija praksa i razvitak potvrdili. Tako je Šenoa neobično oštro reagirao na jezično određivanje nacionalnosti pomoću triju dijalekata, čiji su autori bili Kopitar, Vuk i Miklošič:

Ovaj epilog prepisasmo promieniv tek nekoliko rieči i preporučamo ga onim filologom, koji bi svojimi sanskritskimi studijami htjeli od nas kajkavskih Hrvata načiniti nešta drugoga, nego sbilja jesmo. Tankouhi ti smutljivci, pročitav primjere i živi narod uvjerili bi se, da je sadanja sbilja ponešto drugačija, nego li njihova starovječna kemija i njihov metafizički patriotizam. („Hrvatske dramatičke predstave u Zagrebu na početku ovoga vieka“, Vienac, 1879, str. 434)

Slika Šenoinih pravopisnih navika pokazuje ove utjecaje: Babukić, Mažuranić, Šulek, Veber, Jagić – i zatim Jagić u akademijinom pravopisu. Ta slika je u mnogočemu šarolika, nedosljedna i nepotpuna,13 pa tako i Šenoin primjer samo ilustrira i potvrđuje pravopisne muke u hrvatskom književnom jeziku. Ovima, na kraju krajeva, nisu izbjegli ni drugi narodi.

2.1.1. Pisma

Šenoa se služio latinicom i u svojim rukopisima i objavljujući svoje tekstove u zagrebačkim, karlovačkim, požeškim i bečkim listovima i časopisima. Dakako zato što je to bio uzus i hrvatske književnosti i listova u kojima je objavljivao svoja djela i uzus sredine u kojoj je bio odrastao i bio odgojen. Ali potpisujući svoje dopise, članke i izvještaje iz Praga u Pozoru u godinama 1861, 1862, 1863. i 1864. poslužio se ćirilskim inicijalima, npr.:

A. Ш. PO 3-79

Da je upotreba ćirilice u tome potpisivanju imala specijalnu, izvanpravopisnu funkciju, o tome ne treba dvojiti, makar su tako radili i drugi pisci.14 O toj vrijednosti ove ćirilice bit će više govora u odjeljku o stilografskim pojavama, na području fonetike [usp. § 3.2].

2.1.2. Velika i mala slova

U Šenoinim se tekstovima uglavnom nalaze potvrde onih pravopisnih preporuka o pisanju velikih slova, koje se nalaze u Brlićevoj (1842: 13), Babukićevoj (1854: 433), Mažuranićevoj (1869: 31) i Veberovoj gramatici (1871: 20). Zanimljivo je da se Šenoino kolebanje ispoljava upravo u onim slučajevima o kojima te gramatike ne govore (npr. o imenici Bog, o dvočlanim vlastitim i geografskim imenima, o praznicima i sl.). Veber u svojoj Slovnici u takvim slučajevima samo konstatira razliku u pisanju, ali se ne upušta u izbor najbolje mogućnosti, stavljajući problem među „Opazke“.15

danica zviezda NGL 2-230, posliednja straža Slovenstva PO 3-94, vlada pravi Galimatias PO 3-169, ali panrusizma toga pod Bogom nećemo PO 3-569, Dušan silni PO 3-916, od Fridrika velikoga PO 4-567, Al badava! jer se – ajme bieda/ Um i srce konfiscirat neda NGL 4-32, Grom zagrmi Trenkovih pandura NGL 4-93, Čestit vam je momak bio/ Taj pokojni Janko naš,/ Šljivovicu silno pio,/ Bio pandur varmedjaš S 2-33, u Grubišnom polju G 5-126, u oči nove godine PO 6-23, Al ljetošnje vino gospodo! da ne može bolje! DO-685, I hvala bogu PR-261, Ako Bog da LA-404, u jadransko more O 3-269, o božiću V 6-751, Jour fixe „Matice hrvatske“ V 9-129, Hrvati Kajkavci V 9-180, Jadransko more V 10-640, staroga Jakobinca TI-559, Krapinske toplice, Karlove vare UA-569, nad Kamenima Vratima ZZ-168, Duga ulica, današnja duga ulica, petrinjska ulica, Harmica, Visoka ulica, Laška ulica, Ilica, Jelačićev trg V 11-658, ljut Ilirac VL-439, na uskrs, na božić ZT-1, Vlaške ulice B-98, pet banovicah o Vazmu, pet o Kraljevu, pet o božiću K-265, Karla dračkoga K 1-15

Odredbu o upotrebi velikoga slova, zbog poštovanja, kad je riječ o ličnoj zamjenici za drugo lice, Šenoa je, iako u malo slučajeva, prenio i u neke svoje umjetničke tekstove:

Šta radi Vaša bezsmrtnost? LJ-8, poslat ću Vam ga na uskrs PR-258, Bojim se unapred da ću Vam dosaditi ZA 3-549, odkad Vas nije bilo PL-43, A Vi Maro ništa? PL-43, Spomenut ću Vam samo jedan primjer V 12-192, Mladenačko moje biesnilo ote Vam brata, ja Vam dajem sina za to K-120

2.1.3. Zamjena jata

Zamjena jata, uz još neke pojedinosti, bio je valjda „najsmutljiviji“ problem u hrvatskom pravopisu 19. vijeka, ne samo zato što je za nj trebalo u latinici naći odgovaraju grafički znak, nego i zato što je u štokavskom narječju taj glas davao različite reflekse, što su upravo po tom refleksu pojedini govori dobivali svoja imena i što su se upravo iza pojedinih narječnih refleksa polarizirale nacionalne, kulturne i političke vrijednosti. Brlić je u prvom izdanju svoje gramatike umjesto jata pisao y, ali s obzirom na jezik te gramatike sasvim je jasno da se ovo y moglo čitati samo i, pa je njegovo objašnjenje (1833: 11) da se to slovo može različito čitati posve neuvjerljivo. O lošem prijemu ovoga pokušaja potužio se i sam Brlić u Zori dalmatinskoj (1844: 155). U drugom izdanju gramatike (1842) Brlić se odlučio samo za znak je – i u dugim i u kratkim slogovima: grjesi, grjeh, pješak (1842: 14).16

Gajev i Babukićev prijedlog da se zamjena za jat bilježi znakom ě nije bio suviše popularan, a niti praktičan (Babukić 1854: 428).17 Pristalice su doduše isticale „općenitost“ toga znaka, jer ga svatko može čitati „kako mu je volja“ (t. j. e, i, je, ie, ije: jednosložno ili dvosložno), ali takva demokratičnost nije imala pedagoške vrijednosti. Babukić navodi (1854: 428) da su stari Dubrovčani zamjenu jata pisali znakom ie, ali im je to bio znak i za kratak i za dug jat. Po ugledu na Dubrovčane tako su pisale Narodne novine, a tako je i Matica ilirska štampala svoja izdanja. Babukić u svojoj Slovnici (1854: 6) zahtijeva pisanje ě, ali za taj traži izgovor je, ie (– ije). Ali ništa ne govori o primjerima kao mreža, repa, sreća (1854: 7). Vuk i Daničić pišu e, i, je, ije. Mažuranić u svojoj Slovnici traži i : ě (razumio : razuměla) (1869: 30), a Veber Tkalčević navodi: „Glasnik ě izgovara se u dugih slovkah kano ie (dva glasa), a u kratkih kano je, ali tako da se j obaška čuje; n. p. děte = diete, děteta = d’jeteta“ (1871: 4). Veber, međutim, ponukan praktičnim književničkim uzusom na istom mjestu konstatira: „Město ě pišu neki pisci ie, je, kako kad je koja slovka duga, ili kratka“ (1871: 4). Sve je to, međutim, bilo vrlo nesigurno, a tu nesigurnost uvećale su dijalekatske i poddijalekatske varijante o artikulacionoj mogućnosti glasova j i i u neposrednoj blizini, odnosno o kvaliteti akcenta na zamijenjenom jatu (usp. npr. Babukić 1854: 7).

Iako Šenoa u velikoj većini svojih primjera kratak jat dosljedno zamjenjuje znakovima je, a dug jat znakovima ie, prema Šuleku, u takvoj situaciji nije teško razumjeti primjere:

Posliednje PO 1-43, prelaz PO 1-109, sriednjoj PO 1-109, beseda PO 1-109, razumjeva PO 1-110, ljeva NGL 1-31, procvietali L-37, nesmje SA-19, dljetom A-2, više djelova A-6, posmiehuje PL-2

Osim toga, ne smije se ispustiti iz vida da je Šenoa odrastao u kajkavskoj sredini, u kojoj je upravo „prepoznavanje“ kratkog i dugog jata bilo jedno od težih jezičnih iskušenja.

Pored osnove zamjene (je – ie), koja je u većini, u Šenoe se mogu naći i druge zamjene: e, i, ije, ie u kratkim slogovima, je u dugim slogovima, pisanje zamjene gdje tome etimološki nema mjesta ili pak zamjena jata zbog rime:

živili Česi i Poljaci PO 2-424, prezirna PO 4-146, Iz mutnijeh gor’ oblaka DR-81, povjesti V 3-789, raznih smierova V 3-807, koljeba V 4-225, njekoliko V 5-12, njeki V 5-13, razumije V 5-45, u kolibi V 5-353, podiedati V 5-463, pjesničke prvence V 5-479, zlosretne priedsude V 5-717, poznavanje priedmeta V 5-750, poslje PR-210, viečna idila PR-211, dva prosvećena muža LA-404, samo gorke ljekove V 6-11, bez vrednote V 6-103, Ko iedna zmija V 6-106, dobie mirovine V 6-302, posiećena V 6-366, zrio BI-740, gnjezdu BI-820, poslije, prije V 7-423, na obiedu (= ručku, V. K.) MG-118, Oprostite, što sam sio MG-252, U mladu glavu tiska piest/ Ni uzdah neće odat sviest V 8-616, brieme V 9-475, priesvukom nagizdane lutke V 10-47, pjetao V 10-591, dosliedna V 10-807, ob uvriedi KA-117, smierno D-2, od svjetle zelene sviele D-69, strielivo ZZ-30, prenos, prevoda V 11-287, riešivosti V 13-352, vjećaju K 1-164, usried raja P-10, mrježe P-10, iz ove gorske krepljaste se česme P-82, strjelimice P-192

Izuzetak je prva štampana pjesma Augusta Šenoe, koju je u vjernom prijepisu objavio Franjo Fancev (1938). To je jedini Šenoin tekst u kojem nalazimo „rogato ě“:

světlosti, cvětje, srěću, zaoděnù... GR 13-321

Ali se u istoj pjesmi nalazi i drugačija zamjena:

umrie, mladijeh, umèrlijem, nježnu... GR 13-321, 322

2.1.4. Glasovi h, j, č, ć, đ, dž

„h izgovara-se u dobrom jeziku uvěk jasno (premda-ga u někojih krajih slabo ili ništa neizgovaraju)“ (Mažuranić 1869: 4) – pa ni u Šenoe nema u tom pogledu većih odstupanja:

u Hrvatsku PO 3-358, ruho G 5-185, duhana DO-609, hladan PR-228, herbarium A-4, hćeli V 9-705, gradjanskih D-1

Posebnu grupu tvore primjeri sa zamijenjenim h, sa ispuštenim h ili pak sa ostavljenim glasom h na mjestima gdje ga suvremeni jezik i pravopis nemaju. U početku svog književnog rada Šenoa piše h i u genitivu plurala imenica, iako ga, očito, tamo nije izgovarao (Jonke 1964a: 216),18 ali ga zato u svojim književnim zrelim ostvarenjima napušta. Međutim, u Kletvi iz 1880. godine opet nalazimo h u genitivu plurala imenica, a u Kletvi iz 1881. takvog h nema!19

nikakovih ostrugah ni sabaljah PO 1-109, jesmo li kuvani ili pečeni PO 1-109, zaman G 2-38, zahman G 2-43, Stieg junački na onoj vrhleti G 2-43, dviuh G 5-133, zadrktala TT-65, kao da bura od sjevera duva PO 5-1265, ima i novacah LJ-4, bez zubih, bez vlasih LJ-5, hrdji DR-708, artija DO-609, nahuditi DNS-470, duhnu PR-228, mehak PR-274, više gostiu V 7-648, pavuljica sniega MG-196, preko očiu MG-384, vehle usne s biesa joj se pjene AP-240, popuhne KA-135, da konj hrza D-64, bahanal D-282, hmilio je leden mraz D-328, Bilo je i drugih gostiu ZZ-38, vijor ZZ-87, pavuljast SB-25, hrva SB-262, drhće PL-4, čoha seljačka PL-42, jato živih dječakah K-262, rdji P-5, bila večer tija (rima: nasmija) P-41, Ibrajm paša P-222...

Glas j Šenoa piše po etimologiji:

božji PO 1-43, taj V 7-392, pije PL-105, moj pojav KLJ-757 i dr.

Kolebanja se javljaju u vokalskim skupinama i-a, i-e, i-o, i-u20 i u nekim drugim pojedinačnim slučajevima:

biahu, bijahu PO 1-109, komisia PO 2-202, koncesiu PO-459, prijanja PO 2-515, Pjesme. Od Augusta Šenoje. NGL 1-270, priatelj L-38, austrijskimi PO 3-81, denuncijacijami PO 3-81, milijunah PO 3-169, ministerialni PO 3-651, na sliepih očiuh, po očijuh PO 3-864, Petöfiu PO 4-151, prione PO 4-313, oriaško ruho G 5-185, idealno PO 5-962, Diana LJ-23, varijacije ZA-565, socijalne PO 6-19, kariera DNS-449, dialog V 5-206, trivialni V 5-559, komercijalna O 3-248, gostiu V 7-648, gracijozno MG-219, spionaža V 8-78, sa gospodinom Vittoriom ČSR-3, gospodinu Vittoriju ČSR-3, stupi pred Vittorija ČSR-4, Vittorijev glas ČSR-6, u velepjesni Dantea A-1, dojimlju pjesnika A-3, dialekt A-8, refleksia A-38, maniom V 9-110, hieroglifi KA-66, gracijozno UA-617, najme D-96, prianjajuć ZZ-34, genie VL-439, genijalan ZA 3-531, klient PL-85, triumf V 12-324, inicijativu V 12-609, Kalifornija KLJ-725, g. Denegri-a V 13-320, opozicijonalca B-195, gvardian K 1-146, gvardijan K 1-153, prijorom K 1-273, nejma P-22

Č se u Šenoinim tekstovima nalazi uobičajeno:

pečeni PO 1-109, ludjače S 2-66, čadjavim PL-1 itd.

Ćak se nalazi nekoliko puta u PO 3, npr. ćak u Hrvatsku (PO 3-358) (usp. Mažuranić 1869: 134, „tja ili ćak (i čak)“), a primjer maćak (DNS-483) očito je štamparska pogreška.

Osim u svojoj prvoj pjesmi „Suze nad grobom nezaboravnoga prijatelja i drúga Gustava Magjara“ (GR 13-321), gdje Šenoa razlikuje tj i ć koji se „jednako izgovaraju, ali različno služe“ (Mažuranić 1869: 29)21 – Šenoa svuda piše ć. Ima dosta provincijalne promjene da t + j od jata daje ć:

lištjem GR 13-321, pripomoć GR 13-321, Palmotićeve A-37, angjelića AP-246, zahvaćen V 9-110, prećeranoj, hćeli V 9-705, ćedna (tjedna, V. K.) V 10-92, ćednik V 10-608, ćeraj ZZ-152, požućela PL-4...

Makar su se glasovne skupine dj i gj izgovarale jednako (kao đ)22 – tadašnji je pravopis tražio da se dj piše u domaćim riječima, a gj u stranim.23 Očito je, međutim, da je ova distinkcija bila suviše slaba i da se jednak izgovor nametao piscima u korist pisanja dj – sve do Daničićeva prijedloga. Šenoa se pokušava držati pravopisnih naputaka, ali i kod njega praktični razlozi uzimaju više maha, pa piše češće dj negoli gj. Ovo se javlja u stranim riječima. U Šenoinim tekstovima jednako je pisan glas đ i glasovi dj (čadjava – djeni):

za vidjenje GR 13-321, Magjari PO 2-523, evangjelje PO 2-538, probudjen G 2-38, dodjoše PO 3-81, Gjurgjev dan PO 3-292, djavao PO 3-293, djaura, djul-cvieta NGL 3-267, ludjače S 2-66, andjela G 5-177, Madjaroni TT-65, Gjuka BM-100, angjeo LJ-11, hrdji DR-708, groždja, KD-68, gjeneral Gjustinian ČSR-10, djeni to za srdce ČSR-91, andjeli AP-68, medje V 9-705, Madjare TI-473, Magjarom UA-761, Magjarica D-123, čadjava ZZ-2, angjeo ZZ-84, arcidjakonom V 11-169, djergjefom VL-773, kaludjer V 12-856, kakva im se kost zadjela u grlu ZT-2, angjela, andjeo K-277, Angjeliji 1-177, Andjelija K 1-180

Ni Babukić, ni Mažuranić, ni Veber ne navode u svojim gramatikama dž kao poseban glas.24 Ali tumačeći razliku između eufonijskoga i etimologijskoga pravopisa Babukić (1854: 8) navodi glas dž kao glas koji prelazi u č „osobito u turskih rěčih“ (čibugdžija – čibukčija) ili pak č prelazi u dž (naručbina – narudžbina). Slično to tumači i Brlić: „Dž (früher cx) kommt nur in einigen von der Türken entlehnen Wörtern vor, und entspricht dem deutschen dsche oder italienischen gi“ (1842: 10). S obzirom na relativnu nefrekventnost ovoga glasa odnosno s obzirom na činjenicu da se u hrvatskosrpskom jeziku javlja veoma često baš u tuđim riječima, možemo s najvećom vjerojatnošću zaključivati da su naši spomenuti gramatičari taj glas smatrali „nefonemom“, otprilike onako kako je to i danas u suvremenom slovenskom književnom jeziku, ili, kako se u hrvatskosrpskom jeziku smatra glas ś (lišće : šuma). Osim toga, iz Babukićevih primjera u njegovoj gramatici (1854: 20), gdje on piše sèrdjba i sèrdžba, jedjek i jedžek, može se vidjeti kako su se ti glasovi miješali, što je tipično za kajkavsko a i slovensko područje.

Tako i Šenoa ima pandžom (V 8-401), ali i u pandje (MG-384). Pišući etimološkim pravopisom Šenoa ima primjere: lučba (PO 3-82), a u turskim riječima ima dž: Karadžića (G 5-6), džamija (A-VIII), džilitnut se (A-VII), handžar (SB-262).

2.1.5. Vokalno r

Osim u svojoj prvoj štampanoj pjesmi, gdje Šenoa piše èr za vokalno r: smèrt, vèrhuncu, dèrvca, sèrce (GR 13-321), u svim kasnijim svojim djelima piše vokalno r bez ikakva znaka:25

tvrdjavu V 9-706, brkovi D-2, trpiti ZZ-125, zrno SB-281, podupro PL-3, vrtilo mu se PL-82, prostro V 12-856 itd.

U Izabranim pjesmama (P, 1882), međutim, ima:

u njedarcu trepti sr’ce P-14, svojoj mami o gr’ocu P-30

2.1.6. Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi

Upute za sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi Šenoa nije mogao naći u suvremenim gramatikama, a tim problemom nisu se bavili ni najznačajniji pravopisni članci njegova vremena (usp. npr. Jagić 1864, Veber 1887b). Uzor su mu mogli biti pojedini gramatički primjeri, ili pak tekstovi pojedinih gramatičara ili drugih pisaca. Usp. npr. u Babukića: u obće, samostavnici, preda mnom, pojedini, samo ne toliko, jednovèrstnih, nemogu nadalje, u Bog zna koliko čestih itd. (1854: 164, 165) ili u Mažuranića: koji-je, nejake, neznajući, manje-bih-se, neću, najposlě, mnogovèrstan, dosta putah (1869: IV, V). Ipak, sva trojica spominju problem (Babukić 1854: 344 i dalje, Mažuranić 1869: 132, Veber 1871: 88), ali se u sva tri komentara problem obrađuje više s aspekta tvorbe riječi negoli s aspekta pravopisa. Tako je sasvim razumljivo da je Šenoin tekst u tom pogledu dosta „mnogovèrstan“.

• Imenice

djul-cvieta, labud-stan NGL 3-267, Biser-Jela V 1-149, kuće vlastnika V 2-592, jedno jesensko po podne LA-369, na dvadesetpetgodišnjicu njegova vladikovanja V 7-603, rak-rana V 8-239, čovjek ne književnik V 8-240, dvadeset i pet godišnjica V 12-324, nekoga po podneva K-262, kao čelik-borac istine K-282

• Pridjevi

proti skrbničtvu jedinospasiteljne germanizacije PO 2-312, srebropjeni vali L-37, velikoaustrijskim PO 3-563, o rusko-poljskom pitanju PO 4-466, milokrvna G 5-99, velesborni kalfa ZA-759, srebroglasne čašice DO-685, Junakorodna Šparta NDS-449, staro-grčki V 5-463, vele uman mladić PR-228, ne izkvarene LA-393, velika svrha narodno-gospodarska LA-404, u zdravlje hrvatsko-kinezkoga čaja LA-436, zlatoliko groždje, tamnorujne breskve ČSR-29, mukotrpan IO-4, ne nadana IO-103, ne poznate IO-114, mnogovrstan A-28, ne češljanu priču KA-66, bjeloglavi D-225, nefinoga ZZ-81, tamno zelena šuma SB 107, te narodno-gospodarske študije ZA 3-403, dobroćudna B-322, Pučina svjetlomodra K 1-209

• Zamjenice

čim unj dirneš PO 2-467, nanj PO 3-169, uzanj NGL 3-214, onj se vije G 5-18, nesama G 5-43, za te G 5-177, nanj D-96

• Brojevi

stoputah, tisućuputah PO 2-551, prviput L-43, pet sto forintih LJ-6, trista LJ-6, desetputa LJ-10, dviesta O 3-276, Dvadeset, čitaše na glas, bene! četrrrdeset i dva. Melius! i – i – i boga mi šestdeset i sedam – sedam – sedam! MG-397, na jedanput KA-83, u jedanput D-198, višeputi ZZ-35, stoputi KLJ-775, i dva i tri put K-285

• Glagoli

graditi će PO 1-44, pitati ćeš nas PO 2-459, neima posla PO 2-534, robovat ćeš NGL 2-129, reći će NGL 2-130, negleda i neštuje PO 3-79, neću PO 3-169, podić će G 5-6, neznam G 5-99, nebijaše DO-593, imat ćeš ju V 1-149, nepomagati brata PR-211, odsada gotovo ne stalo misli iz Lovrine glave PR-228, gospodina predstojnika ne sta PR-244, jer ne će V 6-734, ne mojte da poludim MG-368, ne ima KA-135, nevideći ZZ-4, od govori ZZ-7, nedaj bog ZZ-7, nezamjerte ZZ-50, nedozivaj ZZ-50, iztrgnut će SB-7, nepada kao snieg K-262

• Prilozi i modalne riječi

U Babukićevoj Slovnici (1854: 323–324) nalazimo ovakve primjere: s lěva, uporeda, otraga, ovkraj, s ove strane, posvuda, na polje, na dvor, nikamo, kamogodj, kano mu drago, s bliza, iz daleka, odasvud, do gori..., u Mažuranićevoj (1869: 134–135) prekojučer, prokosutra, malokad, najzada, unutri, kuda-ti (mu) drago ili volja, volja kuda, odozgor, sbliza, sdaleka, izobila, napose, nipošto..., a Veber upućuje na rječnik (1871: 77). Brlićevi su primjeri: gdȷ̈egôd, nablízu, odtràg(a), proprȷ̈èk, na dèsno, na lȷ̈èvo, na daleko, u nútra, iz nútra, u naprȷ̈éd... (1842: 174–175). Šenoa ima različito:

u buduće NGL 1-259, za sad G 288, snova L-37, nadalje PO 3-79, po imence PO 3-79, van ni unutra PO 3-94, pri tom PO 3-191, u zalud PO 3-358, doduše PO 3-836, da bome DNS-449, odsele V 5-750, od sele V 8-47, ne možebit A-46, nehotice KA-83, za tim pruži ruku UA-796, već podje s mjesta D-97, na novo D-196, al na žalost uvenuše D-197, izviše ZZ-8, odavle ZZ-30, u brzo ZZ-33, odanle ZZ-38, našto ZZ-126, pošto po to ZZ-201, za malo ZZ-224, ni malo SB-4, s vana SB-108, odostrag V 11-658, nimalo V 11-719, po gotovo PL-2, još je bio na polju mrak B-225, kako se kad dobroćudno nasmiehne B-322, žalibože K 1-185

• Prijedlozi

nakraj vode stala kuća V 5-305, u sred Zagreba V 8-351, predamnom IO-103, navrh IO-32, krozanj IO-116, predanj V 9-181, preda mnom PK-299, dovrh glave D-124, predamnom VL-616, od toga ZA 3-271, pred sebe ZT-1, na policah K-263, živariti o tudjoj krvi K 1-110

• Veznici i riječce

Brlić navodi: a kâmoli, akoprêm, prêmda, s tôga, za tìm, pôslȷ̈e, prie... (1842: 194–196), Babukić: ako, akoprem, da, da li, čim, dočim, medjutim, pošto, poslě, nego, premako, premda, zasve... (1854: 410), Mažuranić: ako i, ako prem, prem ako, makar ako, da, premda, zasve da, dočim, iza kako, akoli... (1869: 159), a Veber: akoprem, premda, premako; -da i, ako i, sve da i; -ma, makar; ako, da, kad-li; samo da ne; kamo li, nekmo li... (1871: 79). Ova se neujednačenost nalazi i u Šenoinim tekstovima:

koji se počeo bujnije razvijati nego li ikada prije PO 3-292, kamo li do knjige PO 4-314, jesu-li LJ-45, jesil ti to reko DR-707, čudna-li prizora PO 6-79, u koliko se sjećamo V 5-206, hodi der Dorice AP-264, ded pričaj nam, kapetane TI-473, gdjeno se čita ZZ-1, blizu ni kolibe, nekmo li sela ZZ-49, kan da će na put ZZ-52, kanda SB-4, jerbo K-281

2.1.7. Interpunkcija

Relativno opširna pravila o pisanju zareza („čèrknje“) napisao je Adolfo Veber u Slovnici (1871: 204–206). Zanimljivo je da je Veber to poglavlje stavio u sintaksu („skladnju“), osjećajući koliko stavljanje zareza ide u skladanje, u logiku. Međutim, sistem stavljanja zareza, kako ga je razvio Veber, ipak je više vezan uz pojedine gramatičke cjeline, a tek u manjem dijelu svojih odredaba uz logičku funkciju pojedinih riječi u okviru rečenice ili pojedinih rečenica međusobno. U Šenoe je primijenjen taj gramatički sistem.

• Zarez

To valja i od njekoliko brzojavnih viestih, što su ih o predmetu, kojega hoću, da vam opišem, bečke njeke novine, po svem svietu raztrubile. PO 1-77, Zavidjam ga kao vraga svoga,/ Tko o tebi dušo danak snije NGL 4-4, Gospodin Sperber ljuto ošinut pakračkim dekretom, što mu ga bivši podžupan i nesudjeni tast tako lakonički odmjeri, hvalio je, premda do kraja biesan, bogu, da pri tom nesretnom jurišu nije bilo drugih svjedoka, te skoči brže bolje na svoja kolca, da ga duša nezapazi. DO-663, Da se uvjerim o sigurnosti našoj, podjem k straži, pa zapitam, kamo da je Baričević odredjen, jer da imam štogodj važna s njim govoriti. DNS-467, Tako stajaše mlin pust, prazan. KD-71, Znam, da pripoviedka nije kronika, već umjetna cjelina, koju oživljava tvorna slika pjesnikova, nu nenalazim razloga, da se pjesnik iznevjeri poviesti, ako je ona po sebi sgodna i spretna novelističkoj izradbi. ČSR-II, Svaki oćuti, što vriedi slobodica, osobito danas, u bujnu zelenilu pod vedrim nebom, jer valja znati, da je bilo upravo Margaretinje godine 1382. K-262

• Tačka

Tačku je Šenoa upotrebljavao uobičajeno: na kraju rečenice ako ova nije bila upitna ili usklična. Osim toga, i iza naslova, kako je tada bila praksa ilirskoga pravopisa.26 Tu odredbu ima i Veber (1871: 204).

Zlatarovo Zlato. Historička pripoviest XVI. vieka. Napisao August Šenoa. Drugo izdanje. U Zagrebu. Nakladom Kr. Sveučil. knjižare Albrecht i Fiedler. 1878. ZZ-1, Majstor nije šala, navlaš stari cehovski majstor, koj ima dva podbradka i trbušinu za tri trbuha, te može dlanom lupati po njoj kao po velikom bubnju. ZT-1

• Tačka i zarez

Šenoa tačku i zarez upotrebljava za jače odvajanje pojedinih cjelina – u okviru veće cjeline. Dakle, sasvim uobičajeno. To podjednako vrijedi i za dvije tačke, navodnike, upitnik dr.:

Božena grizla kolač; čas ide Ivi, ćukne ga, kesi se, pa prstom mu kazuje Ružicu; čas ide Ružici, ćukne ju, kesi se, pa prstom joj kazuje Ivu. PO 3-983, Koliko tu bijaše pogubljeno ljudih; koliko ih ostade bez kuća i imetka il morade u Siriju; koliko ih se izseli u tudjinstvo? tako je ta borba trajala svo do najnovijeg vremena. PO 4-567

• Dvije tačke

Nu šta će to g. državnomu ministru; njegova je logika: ako neimate pravo, onda neimate krivo; ako neimate krivo, onda neimate pravo. PO 2-529, Imade u životu sentimentalnih časovah, gdje valja ono: što se babi htilo, to se babi snilo. PO 3-507

• Navodnici27

„Hura!“ „Napred!“ – „Bježmo!“ „Stante!“ glas se ori iz daleka NGL 2-129,

Prije malo vremena izdalo je namjestničtvo tajnu naredbu, gdje se učitelji vanjskih – što nisu prijatelji sadašnjoj sistemi – oštro kore, i gdje se svim političkim predstojnikom nalaže, da bdiju nad ovimi ljudmi, što „slabahnoj dječici sjeme prevrata u srce zameću“. PO 4-33,

drama „Na razkršću“ od grofa Kolovrata V 6-224,

„Ne trpimo!“ odvrati razjareno jato.

„U našem gradu?“

„Sa Gregoriancem!“

„Dora!“

„Taj liljan!“

„Na stup s liljanom!“

„Na stup s Magdom!“ ZZ-71

• Crta

Dva susjeda u selu bila,/ Siromah – drugi bogataš V 2-24,

Da briše krst – čuj gromki grom zaori/ I puče striela – drhće nebo cielo V 4-225,

– Ja sam – odvrati Sofija smetena, – evo dovela Janu – sirotu – –
– Sofijo! Šta je s tobom!
– Ni – ni – šta, zapenta Sofija. SB-103,

– Vam se hoće kavge, amice Grdak?
– Pravde.
– Pazite, da vam pravda rebra ne slomi, ako budete jarili mužadiju. SB-160

Crtu je ponekad Šenoa upotrebio i umjesto tri tačke, tj. za izostavljeni tekst:

Primam ponudu vašega otca – – al ne mogu – – moja majka?! IO-117,

„S bogom djeco – Marto – –“ i bez duše klonu gospodar medvedgradski. ZZ-238

• Zagrada

već da se druže samo sa Niemci, te se njemački (!) vladaju PO 3-814, Našim glumcem se odmah poznaje, iz koje da su pokrajine, Primorac veli „ja san bi,“ Zagrebčanin „Čačko, šta ćeš!“ Sriemac „ceo svet“, da, čuli smo i slovensko „o bože! gde si biù!“ čuli smo (kao dokaz da ravnateljstvo ništa nepazi na izgovor:) „Dragi štriče“, „tvoji birkovi“ (brkovi) itd. PO 5-983...

• Upitnik

A neštuju li se od svega naroda muževi, koji su činom pokazali, kakvi su? PO 3-79, Slušaj me, kazat ću ti kratko, šta je, Ti poznaješ Ljubicu Benčićevu? LJ-9, Šta ono rekoste? Mi da smo jednog plemena, jedne zemlje? UA-652

• Uzvičnik

„Uzvičnik znači, da treba glas jače dići, da se kakovo ćutjenje izrazi“ (Veber 1871: 207) – a to dizanje glasa naročit je faktor u Šenoinoj nacionalno-preporodnoj funkciji. Dići svoj glas, krepko iznijeti svoje mišljenje, apostrofirati čitaoca, uzbuditi mu nacionalni ponos – sve to, a i mnogošta drugo ulazi u sastojke Šenoinih književnih i publicističkih djela. Ova česta frekvencija uzvičnika u Šenoinim tekstovima bio je onaj vanjski znak njegova nemira i njegove društvene angažiranosti:

Prostodušna li zaista veselja! PO 3-192, Al uzalud! PO 3-358, već da se druže samo s Niemci, te se njemački (!) vladaju PO 3-814, „Ru-u-usku gramatiku!!!!“ šaptnu suhonja, PO 3-859, Ta svi pametimo, što onda; a da ti je žena izobražena, narodna, da je usisala znanje u svojem duhu, na svojoj zemlji, biti će naša; sinovi, kćeri, biti će naši, narod biti će naš; pa onda neka stanu opet germanizirati! neće nam vrha doći PO 3-942, Stoji šljiva vršnjakinja/ Starom Janku, – čudan znak! Rodil šljiva – oj milinja!/ Nerodi li, Janku mrak S 2-33, Skoč! Skoč! PR-261, Zajcu!!! V 6-381

2.1.8. Pravopisni znaci

Pravopisni znaci u Šenoinim tekstovima upotrebljeni su, uglavnom, u onim istim slučajevima gdje se upotrebljavaju i danas. I sa istim funkcijama. Stanovita nedosljednost, šarenilo, sasvim su razumljive pojave, bez većeg značenja za svrsishodnost tih znakova u odredbenom tekstu.

• Tačka

26. kolovoza PO 2-424, gdčna Adelsheimova NGL 1-204, Dr. Grégr, dru. Grégru PO 3-457, Maksimilijan I. PO 5-547, g. Breberić DO-609, G. Sajević V 3-807, car Rudolf II nudjao 100000 for. Car Makso I. podieli Düreru povelju V 5-526, G. 1490 putovao Dürer V 5-526, rodio se dne 24 svibnja 1471 V 5-526, u XV. vieku, caru Frideriku IX, u kojega je ime V 6-60, gčna V 9-96, godina 1559. SB-9, gdje. Bonalova, Prikrilova, i Krambergerova V 12-708, gdjica V 12-708, XXXVI (= poglavlje, V. K.) K 1-226

• Crtica

Labud-stan 3-267, staro-grčki V 5-465, a zašto, mudri gospodine R-ću? V 7-247, lovor-vienac ZA 3-451, Ma-a-aru? zapanji se pisar PL-38, remek-djela B-433...

Crticu je Šenoa, dakako, upotrebljavao i rastavljajući riječi na kraju redaka.

• Apostrof

Držeći se naputka da se „apostrof metje, kada se iz raznih uzrokah izpuštja koje slovo bud u našem bud u tudjih jezicih“ (Veber 1871: 210) – Šenoa se apostrofima, osobito u stihovima, relativno često služio. Uostalom, tadašnje poetike bile su u tom pogledu dosta liberalne za razne glasovne elipse, ako je ta elipsa održala ritamsku i metarsku shemu. Ovakva „formalna čistoća“, u kojoj je svaki vokal mogao biti žrtvovan bez obzira na njegovu artikulacionu čvrstinu ili njegovu tendenciju k redukciji u nekim pozicijama, imala je svoj oslonac u narodnom jeziku odnosno u narodnim pjesmama:

Jesi l’ čuo, dje pričaju ljudi,

Dje j’ Miloša kobila rodila.

Ostav’ sablju, da je Bog ubije!

Pones’te mi sablju na rukama.28

Apostrof je Šenoa ponekad stavljao i u imeničkom genitivu plurala umjesto glasa h, pa je i to, uz ostalo, dokaz kako ga zagrebačka filološka škola tu nije izgovarala, odnosno kako je to bio pravopisni a ne morfološki znak. I u stavljanju apostrofa ima u Šenoe izuzetaka:

Sve uzdiše, u crno s’ odieva NGL 1-32, I sried gora’ stanova’, nevolje G 2-43, Što l’ ga čeka doli u dubina’? L-42, tralja’ V 2-24, Nu zvoni l’ i sad reci, kada? V 5-33, Je l’ to junak romanu? PR 294, Na medjedovo možd’ se sprema leglo V 6-102, Nešt’ munu čelom, pesti stisnu V 6-452, Bit ćmo, bome, – Crnogorci V 8-761, Bi l’ se nadala? PK-284, Pravdale se bake u selu, jel’ više na otca, jel’ na majku ZZ-151, Al gospodjice Branko! B-163, Šut babo! viknu Grga K 1-104

2.1.9. Skraćenice

itd. PO 1-77, i t. d. O 2-637, n.pr. PO 3-70, gg. Toman i Ljubiša PO 3-82, t.j. PO 3-237, osmoga b.m. (= budućeg mjeseca, V. K.) PO 3-1004, ili g. Dra. Ljudevita Gaja PO 4-314, i t.d. PO 4-465, n.p. PO 5-1237, gčna Perisova V 3-806, gdja. Ružička 3-807, gji. Bajzovoj V 5-735, gja. Milićka LA-419, gg. odbornika V 6-445, pokojnomu dru Ljudevitu Gaju V 7-14, gdčni Barabaševoj V 7-159, gja, gčna, gdčne V 8-239, gdjica V 9-79

2.1.10. Pisanje tuđih riječi

Detaljnih uputa o pisanju tuđih riječi ilirski pravopis nije imao, pa su i u tom pogledu pisci bili prepušteni samima sebi. Istina, Antun Mažuranić ima u svojoj Slovnici (1869: 31) veoma bistroumnu preporuku, zasnovanu sasvim u duhu našega jezika: „Latinska i gèrčka historična imena, kao i druge rěči iz onih jezikah, koje još nisu obće primljene u narodu, dakle još nisu podomaćene, pišu-se na njihov izvorni način, (samo što-se svèršetak rěči radi lakšega sklanjanja po našem jeziku proměni)“ i pri tom navodi primjere: Apollon, Caton, gràmmatika, mathèmatika i dr. Ali Mažuranićev kriterij podomaćen-nepodomaćen, nije, dakako, mogao riješiti sve slučajeve, ili barem ne većinu, jer su različitim ljudima različite riječi nejednako podomaćene. Babukić nema posebnih pravila o pisanju tuđih riječi, nego samo kod imeničke sklonidbe upućuje kako treba sklanjati odnosno pisati tuđa vlastita imena (Stull-a, Paganin-a... za sklanjanje, a Stulli-a, Paganini-a... u pisanju). Veber se u svojoj Slovnici (1871: 20–22) pozabavio protežno grčkim i latinskim vlastitim imenima, a manjim dijelom iz živih tuđih jezika. Nijedan od ovih gramatičara ne obrađuje izvođenje odnosno pisanje pridjeva.

Za Šenoine tekstove može se reći da su tuđe riječi u njima pisane izvorno ako ih je Šenoa smatrao neodomaćenim, a fonetski ako ih je smatrao odomaćenim. (Koliko je to relativno, vidi se i u Šenoinu primjeru: zato je on mogao napisati i profesora i professora, saizona – sezona i dr.).29 Ipak, u Šenoinim se tekstovima osjeća prilična eufonizacija, uostalom prirodna za svaki jezični organizam, barem kad se radi o izgovoru stranih riječi. Ako izuzmemo pojedinačne i osamljene primjere, zatim činjenicu da su mnoge strane riječi u Šenoino doba tek ulazile u hrvatski jezik, da su u ono doba te riječi bile tuđe, a da su danas već sasvim odomaćene, zatim ako izuzmemo da je Šenoa grčke i latinske glasovne skupine sk, sp, st vrlo često pisao po njemačkom uzoru kao šk, šp, št, te da je ponekad grčko odnosno latinsko ch transkribirao u hrvatsko k – onda se sa priličnom tačnošću može konstatirati da se Šenoa na tom području dosta podudara sa suvremenim jezičnim pravopisnim kriterijima.30

2.1.11. Riječi iz klasičnih jezika

štatut PO 1-109, Europi G 2-43, auktora G 2-88, Jove, sviet, da s biesni nepostrada L-38, europejske PO 3-91, episodah PO 3-169, u monarkičkoj PO 3-169, demonštracija PO 3-237, konštitucionalni PO 3-507, po arkivih PO 3-563, paralela PO 3-837, eksemplar PO 3-858, patriarkalni PO 4-138, faktum PO 4-146, archaizam PO 4-465, Aleksander I. PO 4-567, subškripcija G 5-6, kerubin G 5-187, pessimista G 5-22, dissertaciju G 5-43, universitet BM-100, eksekucija LJ-34, choreograf ZA-921, Ksonofonta i Sallusta DO-809, Šparta DN-449, atinskoga V 3-789, proti silnoj idei V 5-62, školastik V 5-479, Horacija i Katula V 5-573, 12 apoštola V 5-809, kao nekad Arkimede LA-404, professora LA-454, opernim kvodlibetom svršila se zimska sezona V 6-366, spekulaciji V 7-110, slava Omirova V 7-126, To znadu Bizanc, Rodus, Kreta V 7-379, gotičkoga štila V 8-351, Svud vidiš knjiga i paira/ O zidu Tassa i Omira V 8-401, profesori V 8-478, Grka Omira, Aishila, Sofokla, Pindara, Alceja A-1, Assonancija A-34, cyklus A-35, za vrieme Homerova A-37, concentrički A-42, arkeologije KA-66, reflekcije PK-265, Belizar D-139, arhitekt V 11-256, desertirca V 12-739, kroniku PL-VI, instituciji V 12-739, štilizirao ZA 4-835, očistio tu Augijasovu štalu B-385, Evropa skoči P-94, uzavri krvlju jelinski brieg P-100

2.1.12. Riječi iz živih stranih jezika

• Zajedničke imenice i pridjevi

saizona PO 2-298, feuilletonu PO 2-410, journalistika PO 3-169, pjevačica od opere française PO 3-511, gourmand PO 3-864, ženialna PO 4-138, repertoir NGL 4-84, belletristika G 5-60, angažirani PO 5-963, štrafgezec LJ-7, avangarda ZA-591, špioni ZA-805, spediteura V 2-592, ensemblu V 5-655, routinu V 6-319, sezona V 6-366, roman i novella V 6-442, prima donna V 6-621, renaissance V 7-192, anquetno V 8-239, ragout od raka V 8-403, boudoir V 8-404, u trubadourih, minnesängerih, bardih, minstrelih, u sljepačkih guslah A-1, marsellaiza A-3, shawl oko vrata UA-569, migrenu UA-588, glasovi walzera UA-747, migrainu D-162, škandaloznu V 11-399, kontese i baronese V 11-399, dosjetljivih bajaca V 12-244, grandecom KLJ-725, ekvipažu 13-243, fauteuilla B-417, villu slavnog državnika PN-319

• Vlastita imena i pridjevi

Junaci garde Schmerlingove PO 3-81, po imenu Desiré Artôt 3-511, pretvori u kakvoga Garibaldi-a PO 3-978, i dopisivale s Voltairom PO 4-567, ariju iz Cimarozine opere NGL 4-84, baron Bach S 2-34, sa Montjoye-om PO 5-1182, Donizetti-eva opera PO 6-113, Racine-a V 3-789, Corneille-a V 3-789, Offenbacha, Lessinga, Nestroya V 3-806, Struensee-a, Fieska V 5-13, francezki PR-210, Na bojištu kod Lipska 1814, kako ono bješe kod Leipciga V 6-108, Viktora Huga V 7-126, vendejske šume V 7-126, Shakespearea V 7-159, Nestroja V 7-159, Hugova romana V 7-247, Viktoru Hugu V 7-247, Shakesperea, Moliera, Göthea, Dantea, Puškina V 7-310, Marija Antoaneta sa dauphinom MG-219, briseljske čipke MG-219, čizme hessenkasselskog izbornog kneza V 8-78, Firenci, Bolonji, Veroni, Trevizu, Padovi, Mletcih V 8-739, zastavnik Holcinger ČSR-56, nadjoste li Paskvaliga? ČSR-56, Marsilju IO-114, u zvonkih sonetih Petrarke A-1, od kararskog mramora D-69, bruseljskimi D-69, Košut VL-64, Metternihovo silničtvo VL-694, Veneciju, Firencu, Rim, Napulj, u Bolonji ZA 3-531, u Turinu V 12-643, Francuzom V 12-659, u Pizi P-99, u Bologni, Paviji, Genovi PN-320

2.1.13. Riječi iz slavenskih jezika

Onomad izadje urednik „Humorističkih Listovah“ iz zatvora (češ. líst.) PO 3-547, Proslavismo Čelavskog, Havlička PO 3-651, Vuka Štefanovića Karadžića G 5-6, o ruskom pjesniku Riljejevu V 6-224, Gogola V 6-287, Puškina V 7-310, Rus Puškin i Lermontov, Poljak Mickiević i Slowacki, Slovak Kollar, Čeh Celakovski, Slovenci Prešern i Vraz A-1

2.2. Bilježenje akcenta i dužine

Suvremeno bilježenje akcenata, četveroakcenatski sistem, dužina iza akcenta – po Vuku je (Karadžić 1852) ušlo u književni jezik. Ovakav akcenatski sistem nalazi se u svim novijim štokavskim govorima. Ali manje je poznato da je tačno četrdeset godina prije Vuka Šime Starčević u Novoj ričoslovici iliričkoj (1812) izvanredno opisao sva četiri novija štokavska akcenta. Starčevićev biograf, Branko Vodnik, spominje:

U dotadašnjim hrvatskim rječnicima i gramatikama nauka o akcentu, duši jezika, ili nije nikako obradjena ili od svega najnedostatnije. Kako je poznato, i Vuk, s toliko shvatanja čistoga narodnoga govora, u „Rječniku“ imade samo tri akcenta, jer nije osjećao razlike izmedju brzoga i sporoga akcenta, pa se u povijesti slovjenske filologije drži, da je točnu razliku izmedju oba kratka akcenta proveo i time utvrdio nauku o četiri naša akcenta tek Gjuro Daničić, i to u drugom izdanju Vukova rječnika. Daničić je u istinu utvrdio nauku o četiri akcenta već u raspravi: „Nešto o srpskijem akcentima“, što je izišla u „Slavische Bibliothek“ (1851.), ne spominjući rad svoga predšasnika u tom pravcu, ali nauka mora danas reći, da je nauku o četiri akcenta prvi iznio i kritički utvrdio već Šime Starčević, samo je to nepoznato. On ističe, da se naukom o akcentu najviše bavio fra Jerolim Filipović u „Pripovidanju duhovnom nauka krstjanskoga“ i Stulli u rječniku, ali ne smatra njihovu nauku utvrdjenom. „Ja indi s onom istom smirnosti, kojom sam do sada od mnogih odstupljivao, ne za štogod novoga ludo izvesti, nego samo za jezik izvrstitiji učiniti i zakonim istinitim utemeljiti, odstupljujem i ovde po ništo od naših ričoslovaca“ (Š. Starčević, Ričoslovica, str. 113). Starčević razlikuje četiri akcenta i ovako ih obilježava: „jedan je posve kratak“, to je naš brzi, a ne označuje ga nikakvim znakom (pas, nebo, did); „drugi je malo uzdignut pak brzo spuštan“, čime je vrlo dobro označena fizionomija našega sporoga akcenta, a bilježi ga znakom ^ (na pr. govôriti, tolîko, grihôta); „treći je malo potegnut na duglje“, to je naš silazni, a bilježi ga znakom \ (na pr. kàran, pìtàm, vèžèm); i napokon „četvrti je posve raztegnut“, naš uzlazni, a bilježi ga jednako, kao i mi (npr. kárati, vézati, písati). Starčević je opazio i važnost kvantitete, pa je bilježi istim znakom kao i silazni akcent, ali ako ona dolazi iza brzoga ili sporoga akcenta, onda se u njega ne označuje akcent nikako, već samo kvantiteta, upravo kao i u Vukovu rječniku, jer jednome ni drugome nije jasna potpuna razlika između akcenta i kvantitete. Starčevićeva gramatika, remek-djelo književno u Napoleonovoj Iliriji, odnosi se prema Appendinijevoj kao budućnost prema prošlosti: on je više cijenio govor s usta narodnih negoli tradicije književne, i u tom je pravcu tražio osnove jedinstvenom književnom jeziku; ujednostavio je pravopis, shvatio u cjelini akcent jezika, a djelomično i kvantitetu, pa jednome i drugome odredio stalna pravila. (Vodnik 1912: 443–444)

Iako „sapientis est mutare consilium in melius“, pa je tako i Vuk mijenjao svoju nauku o „glasoudaren’ju“ (Karadžić 1894–1896, I: 13, II: 37), Vukov (Daničićev) sistem i njegovo bilježenje od g. 1852. nailazilo je u ilirskim jezičnim krugovima na dosta otpora. U tome ne treba gledati samo činjenicu da mnogi pripadnici toga kruga nisu poznavali noviji štokavski akcent, jer su bili mahom kajkavci, čakavci ili stariji ili periferni štokavci, već u prvom redu želju i nastojanje da se u suvremeni književni jezik hrvatski uključi nekako i kajkavski i čakavski dijalekat, barem u nekim svojim osobinama i barem po nekim svojim odlikama.31 Nije dakle nipošto slučajno što se Babukić u svojoj Slovnici (1854: 34–35), opisujući pravila hrvatskoga akcenta, veoma često osvrće i na akcent u kajkavskom i čakavskom dijalektu, ili što se Mažuranić u svojoj Slovnici (1869: 13 i drugdje) kod akcenta isto tako često oslanja na čakavski akcenatski sistem. Istina, zagrebački filolozi nisu bili u dilemi koji dijalekt treba da postane osnovica suvremenog književnog jezika,32 ali su oni više nego Vuk htjeli da suvremeni književni jezik održi tradiciju štokavskog dijalekta dubrovačkih i bosanskih pisaca. Tako su se oni češće i upornije držali prošlosti i tradicije – a time i starijih pravopisnih i jezičnih navika, starijih oblika, starije sintaksa, leksika i semantike. Dok se Vuku tako rado pripisuje u zaslugu što je revolucionarno prekinuo sa prošlošću i tradicijom i dok se nasuprot tome postavlja konzervativnost ilirskih filologa (usp. npr. Belić 1925–1929a), obično se zaboravlja na priprostu činjenicu: Vuk se lako mogao odlučiti za prekid sa ruskoslavenskom i slavenosrpskom jezičnom tradicijom, jer se nije radilo o narodnom jeziku, ali je ilirskim filolozima bilo daleko teže prekidati tradiciju koja je bila štokavska i prije Vuka i koja je, osim toga, na književnom području dala veoma vrijedna umjetnička ostvarenja. Lakše je birati između dva jezika i odlučiti se za narodni, negoli u narodnom jeziku birati starije ili novije jezične pojave. To je vrijedilo za štokavski dijalekt, ali isto tako i za kajkavski i čakavski. Jer nije bilo lako, odjednom, proglasiti sve Hrvate kajkavce i čakavce – jezičnim provincijalcima, tim više što su oba dijalekta imala svoj književno kultiviran jezični izvor. „Konzervativnost“ ilirskih filologa ima svoje razumljivo i historijski opravdano korijenje.

U tom svjetlu razumljiviji je otpor prema Vukovu četveroakcenatskom sistemu, a kad je otpor postao besmislen, jer je postojanje četvrtog akcenta bilo lako dokazati, održao se otpor prema Vukovu bilježenju pojedinih akcenata.

Brlić spominje tri znaka: / (scharfe): pȷ̈ésak, grána; \ (schwere): glàd, lòj; ^ (krumme) čâvao, mîlòst, pôkoj (1842: 22–23), ali u njegovoj gramatici i silazni akcenti mogu ostajati u sredini ili na kraju riječi, kako je to uostalom u posavskim govorima, usp. vodâ, vodè (1842: 41), ušîu, ušîma (1842: 49). Vjekoslav Babukić u svojoj Slovnici (1854: 30) navodi tri akcenta: težki (gravis) \ (za Vukov \\ : \ ), oštri (acutus) / (za Vukov ∩) i zavinjeni (circumflexus) ^ (za Vukov / ). Kao što se vidi, i imena i znakovi aplicirani su iz grčko-latinske odnosno zapadnoevropske akcentologije. U svojoj „Pazci“ Babukić (1854: 32) opisuje i Vukov akcenatski sistem i njegovu grafiju, ali ga ne akceptira. Osim toga, čini se, Babukića je smelo Vukovo bilježenje dužine, npr. rȃnȃ, smatrajući da se radi o posebnom akcentu. Antun Mažuranić (1869: 11 i dalje) ima već četiri akcenta: jaki težki \\, slabi težki \ (isto kao kod Vuka), oštri / (kod Vuka ^ ) i savinuti ^ (kod Vuka / ). Dakle, Mažuranić prihvaća Vukove znakove za kratke akcente, ali ne prihvaća znakove za duge akcente.33 Adolfo Veber, kako sam priznaje na kraju Slovnice, sasvim je preuzeo Mažuranićeva istraživanja o hrvatskom akcentu, ali im je djelomično izmijenio imena: potežki ( \ ), težki ( \\ ), oštri ( / , u Vuka ^ ), zavinuti ( ^ , u Vuka / ). Ni on dakle ne prihvaća Vukove znakove za duge akcente, pa je između ostalog, i to zamjerio Mirku Divkoviću kad je ovaj u svoje Oblike unio Vukove znakove za akcente:

Ono što zapadni narodi zovu cirkumfleks, a mi Hrvati zavinuti naglasak, zamienio je bez potrebe po Vuku oštrim. Mi bilježimo glâva, zláto, a on gláva, zlâto. (Veber 1887c: 37)

O dužinama iza akcenta nijedan od ovih gramatičara nema potpunijih informacija, ali ih npr. u određenoj pridjevskoj promjeni Brlić bilježi sa \ , Babukić sa / , Mažuranić i Veber sa ¯ .

Šenoa, naravno, nije akcentuirano svoje tekstove. Ipak, u njegovim tekstovima nailazimo na pojedine akcenatske znakove i na oznaku dužine, koje je Šenoa stavljao uglavnom zbog slijedećih razloga: fonemska i morfonemska funkcija akcenta,34 metrička potreba teksta, oznaka kvantitete ili akcent kao znak glasovne promjene (najčešće kontrakcije). Zanimljivo je da je Šenoa u nekim svojim tekstovima „akcentuirao“ posljednji slog glagola u aoristu: minù, a to je u duhu Babukićeve odredbe:

Ovaj znak metje se u našem jeziku i na skrajne samoglasnike, osobito za drugu i tretju osobu prostoga prošastoga vrěmena minućih glagolja (praeteritum simplex verborum perfectivorum): sapè, usù, minù, sinù... (Babukić 1854: 31)

S obzirom na ovo, a isto tako i s obzirom na činjenicu da u Šenoinim tekstovima nigdje nema brzog akcenta ( \\ ), najvjerojatnije je da je Šenoa svoje znanje o akcentu formirao po Babukiću, koji je, međutim, dao i najmanjkavije opise karaktera i naravi hrvatskoga akcenta. Možda upravo u tome, djelomično, treba tražiti uzroke nekih Šenoinih netačnih akcenatskih obilježavanja. Međutim, tu nesigurnost treba pripisati i Šenoinoj kajkavskoj okolini iz koje je izrastao:

Što put gràda kitnu ništi zelen NGL 1-32, strašno mùk vaš meni sbori NGL 2-129, Vrieme minù, dodje krvlju upisana Praga NGL 2-130, odrezà mu na to redarnik PO 3-868, Tam ti slave neima,/ Poput mlade trave/ Popást će te svakog ljeta/ Župnikove krave IGL 4-168, Bio vesô ili mrk S 2-33, sirómah, bogátaš, trálja’, počínka, sám, válja V 2-24, Od nevjere je ljudî/ Utrudilo se veće V 5-33, naći će solidnije mêke V 5-735, Zakopaše mi u grob/ I moga srdca pô V 6-44, Uz ženski pás se nježno viju V 6-449, Od tvrda káma neman tvrda V 6-449, I bûde okom srdca jad V 6-449, život vàs V 6-594, u dôcu BI-722, Rádom MG-384, biela pùt V 8-403, kvâriti A-25, da sam sám ZZ-7, do pó noći ZZ-85, Med srebrom vrbâ k majci Savi brza V 12-617, pôp udovac V 12-856, Dà, dà! opetova grof B-565, a kraj jadâ zakopani P-36

2.3. Glasovi

2.3.1. Pokretni samoglasnici

Samo glas -a je i u Šenoinim tekstovima pokretni samoglasnik, a i on se javlja samo u genitivu singulara kod pridjeva, zamjenica i brojeva (u pronominalnoj promjeni) i zatim kod prijedloga. Zanimljivo je da ovu dubletarnost ima Brlić, ali je ne spominje ni Babukić, ni Mažuranić, ni Veber. Šenoin primjer međutim potvrđuje da je ona postojala u živom govoru. U dativu i lokativu singulara pronominalne promjene Šenoa nema pokretnog -e, isto kao ni spomenuti gramatičari (koji imaju samo žutomu – žutom), a pluralni padeži imali su dakako starije oblike (DLI žutim – žutih – žutimi) dok Brlić ima novoštokavske nastavke (-ima). Babukić i Mažuranić navodili su dubletarne oblike u zamjeni jata (npr. -ieh) , a Veber nema ni toga. Ni u Šenoe redovno nema dvosložne zamjene jata u takvim primjerima, osim kad mu je to bilo potrebno zbog stilografskih razloga (npr. GR 13-321). Strane imenice Šenoa piše bez -a: moment, parlament.

Moment PO 2-601, No nada sve ljubljahu ga živo NGL 1-32, talent NGL 1-259, O drugom je draga snila,/ Drugomu se zavjerila NGL 2-270, k večernom nebu PO 3-358, socijalnoga narodnoga napredka PO 3-942, Biljarstvo Šulkovo NGL 3-243, parlament PO 4-13, Dar centralnom muzeju NGL 4-32, Takve samo idu časti/ Gladnog našeg literata S 2-66, o rodoslovju toga plemenitoga Tirolca DO-649, Jednoga mutnoga po podne PR-210, staroga hrvatskog kazališta V 7-160, svoga finoga sinka MG-179, hessenkasselskog izbornog kneza V 8-78, pokojnoga nekoga tajnoga savjetnika V 8-129, sa čežnjom A-31, sa sgodjaji A-40, sa onimi teoretici A-40, na svom zagorskom imanju TI-559, Nada svim pako ZZ-33, oda sna SB-2, preda me SB-2, a uza se ima SB-4, u saborskom gradu VL-549, sa vedra neba PL-7, udje u trag mnogomu nečistomu poslu B-385...

2.3.2. Prijeglas

Promjene ovog tipa u Šenoinu jeziku nemaju većih specifičnosti i nalaze se otprilike u istoj liniji kao i u suvremenom književnom jeziku. Primjer morje je izuzetan. Stanovita kolebanja su ili provincijalnog karaktera, ili su pak istovetna s dvostrukostima našeg suvremenog književnog jezika. Jat ispred o i j Šenoa zamjenjuje glasom i (v. tamo):35

U ’nom kraju, što ga morje paše G 2-43, ruka vratarova, krajem PO 3-70, hladni mrazovi PO 3-292, k večernomu nebu PO 3-358, putevi providnosti, putevi čovjeka PR-228, Zlatarova zlata, Zlatarevu zlatu V 7-247, 248, majstorovo vino D-5, u doktorovoj sobi D-297, križeput ZZ-2, zlatarovu ZZ-4 (usp. gospodaru Krupiću! ZZ-5, Brez zamjere, majstore Petre! ZZ-7), krišem ZZ-35, krišom ZZ-55, krišem SB-263, na zemljovidu VL-694, pisarove PL-190, bogoslovcem B-535, mlinarova sinovka K-273

2.3.3. Zijev

Ni ovdje se Šenoin jezik u cjelini ne razlikuje od opće situacije u suvremenom književnom jeziku, osim što je nedosljedniji. Zijevu se uklanja pomoću glasova v i j, ali ovo j nije uvijek pisao u slučajevima kad su se našli jedan do drugoga dva samoglasnika od kojih je prvi bio i:

Devetnajstoga vieka PO 3-979, mogao PO 6-359, u provincijalu V 2-590, sviuh V 5-331, medju Generalskim stolom i Tovunjem O 3-273, mukao žamor ČSR-9, pakao D-285, šestnaestoga ZZ-1, kao oko u glavi ZZ-4, disao ZZ-223, kao SB-2, materijalnomu ZA 3-531, pisao PL-3, blied kao krpa PL-119

2.3.4. Kontrakcija

Kontrakcija je relativno veoma raširena pojava u Šenoinu jeziku. S jedne strane u tome treba gledati uklanjanje zijevu, onako kako se to dešava i u narodnom jeziku, a s druge strane uobičajenu pjesničku praksu – kad se radi o održavanju određenog metra. Šenoa kontrahirane oblike upotrebljava i u poeziji i u prozi, i u svojim opisima i u dijaloškom tekstu, što sve nesumnjivo govori o pretežnom utjecaju narodnog odnosno živoga razgovornog jezika:

Bio vesô ili mrk S 2-33, prepisô G 5-116, iztako PO 6-359, spavo V 2-24, koji bi mogo V 2-590, Ko vječni sveti glas SM-l, – To si valjda izbrojio na prste, da Mlečić voli Uskoku ka i vrag tamjanu. ČSR-9, izišo IO-117, potuko A-4, djavô A-46, bio bih reko D-66, paso ZZ-4, ko iz kabla ZZ-58, u tebi niko, raso i dozrio PL-V, Al u zô čas došetala P-36

2.3.5. Promjena glasa l u o

Dosljedna promjena nalazi se samo u glagolskom pridjevu aktivnom i kod imenica tipa kotao, misao, a u drugim se kategorijama nalaze dvostrukosti. Ipak, frekventniji su primjeri s neizmijenjenim l:

Bruck se je ubio kao igraoc PO 2-409, U krioce NGL 2-230, Pol nam sile u tom našem vinu S 2-66, u pol glasa DNS-452, u dôcu BI-722, pred poldne KD-61, radoznal IO-6, mil i ljubak A-9, Svjetal i snažan budi nam rod AP-134, bielim bielcatim stolnjakom D-9, svojim žaocem D-311, naselbina ZZ-29, pol dana ZZ-56, polnoć ZZ-76, do po noći ZZ-85, žalne riječi ZZ-150, stolčić SB-1, na pol SB-7, podupro PL-3, žaobe PL-152, diel PL-155, svojim žaocem PL-187, na pol KLJ-725, da mi bude čil i jak P-29, zlatni priestol P-260

2.3.6. Asimilacija po zvučnosti

Iako, naravno, ni u Šenoino vrijeme nije bilo dileme kako treba izgovarati suglasnike koji su po zvučnosti različiti (v. npr. Babukić 1854: 17, Mažuranić 1869: 7), dilema se javljala u tome kako treba takove glasove pisati. A to je pravopisni problem. Pravopis, po kojem je Šenoa pisao, bio je u tom pogledu umjeren.36 Mada je većina Šenoinih primjera napisana dosljedno etimološki (kad se radilo o susjedstvu zvučnih i bezvučnih suglasnika), ipak ima i dosta primjera fonetskog bilježenja promjene. Veoma je zanimljivo kako Brlić, pišući za Nijemce, insistira na razlikovanju zvučnih od bezvučnih glasova, navodeći sasvim fonemske distinkcije: bîti – pîti, Damjân – Tamjân, vratàr – fràtar (1842: 14–15).

Prosborit GR 13-322, bezsramno PO 2-424, mozak PO 2-537, istočni G 2-43, Srce NGL 2-270, svakdan PO 3-70, mozak PO 3-858, srce NGL 3-81, razcvjeta S 1-337, topčije PO 4-155, jevtinih G 5-44, drugčije G 5-44, zgodah PO 5-547, srdce PO 5-954, zgoda DR-481, otačbine DR-481, srdce DR-707, petdeset DO-593, podatci V 2-591, srca VI-I, mozag LA-370, sdušno O 5-248, rekruta BI-820, ženidbi KD-65, za svadbu KD-66, srdce SM-l, držkom IO-2, sbilja IO-3, mozag IO-32, kadkad A-1, predsjedniku A-2, drugče A-3, nesgrapan A-9, negdanju slavu A-52, istočno pitanje KA-66, franceština : francežtina KA-135, sbog pijanstva D-6, A ufate li se vi D-8, klupko D-281, podstavljena ZZ-6, ženitbi ZZ-6, zbilja ZZ-8, rubca ZZ-9, zdanje ZZ-30, uztreba SB-6, zdvojiš V 11-15, razsijano je PL-1, klupko PL-2, istok V 12-617, uskrs ZT-l, topčija ZT-1, na istoku K 1-257, iztoku PN-320

2.3.7. Asimilacija po mjestu izgovora

Ova je promjena različito zabilježena u Šenoinim tekstovima. Tu se nalaze skoro sve mogućnosti u asimilaciji po mjestu izgovora, iako nema sumnje da je izgovor bio samo jedan, tj. asimiliranim glasovima (Babukić 1854: 17, Mažuranić 1869: 7, Veber 1871: 10, 14). To pokazuju i Šenoini primjeri himbeno, karamfil, ščekuje. Odstupanja su pravopisne naravi, a primjere kao grizljivo, pazljivo treba tumačiti depalataliziranim (kajkavskim) glasom lj. Asimilativno š u primjerima š njom, š njima ima i Babukić u svom, komentarnom tekstu Slovnice (npr. 1854: 26).

Š njime PO 2-537, razjasnjenje G 2-88, š njom NGL 2-130, razžali L-37, razžariše se PO 3-813, najedanput PO 3-836, š njim TT-91, kašnje BM-102, bojazljivo LJ-23, nijedanput DO-594, obrambenu snagu V 2-590, himbi V 3-790, bezćutnost SA-18, grizljivo BI-789, jeftinba V 7-392, stranputice KD-65, bojazljivo V 8-842, s njimi ČSR-56, š njime A-1, sto djevica ščekuje te AP-245, Stambul V 10-380, Karamfil KA-65, karanfil KA-136, šćerala D-311, himbu D-327, himbeno ZZ-2, a už nju koracao SB-10, s njimi V 11-169, razžesti se VL-471, s njome VL-600, š njima VL-616, grizljiv PL-4, pazljivo PL-154, himbene : stanbine PL-187, razžalio P-34, š njom P-67, luksenburžki PN-320

2.3.8. Disimilacija

Disimilativne promjene su zabilježene u Šenoinu jeziku ukoliko to nije bilo spriječeno pravopisnom navikom (namjesničtva i sl.). Disimilacije žep, žak kajkavskog su podrijetla. Čitavo disimilativno područje pokazuje snažan utjecaj narodnoga i govornog jezika:

Navješćivala se : navještivao PO 1-43, navještivat PO 1-44, ištuć L-40, Gospojice PO 3-81, namjesničtva PO 3-91, Grob je tavni – al kad kuca G 5-19, u sjeminištu TT-81, krvoločtvo PO 5-1329, u žep ZA-591, žak s pljevom DNS-483, ištuć sreće V 6-449, Ne išćem gospoštine ČSR-2, potavni mu dan A-16, sažalenje A-46, džepove ZZ-32, liljan ZZ-79, junaška SB-18, Potavnio je gospi gled P-195

2.3.9. Gubljenje suglasnika

U ovom redu promjena Šenoa ostaje na liniji pravopisnih odredaba, ali poneki izuzeci svjedoče ne samo o izgovoru (Veber 1871: 11–12) nego i o utjecaju razgovornog jezika, iz kojeg je Šenoa crpao i motive i jezične vrijednosti.

Oddieli se PO 3-81, izza ovoga PO 3-94, i uzza to PO 3-94, iza stupa PO 3-107, izza plota PO 3-832, bezzazlenost PO 3-864, izza prnja PO 4-151, sirotčeta G 5-117, kazališni PO 5-1169, kazalištnoga PO 5-1321, nuždno ZA-565, sloboštinu PO 6-23, u gimnaziju novomjestsku V 5-463, postne dane LA-419, prišaptnuti V 7-247, nitko KD-71, nuždne V 8-600, kazalištnoj V 8-695, prišaptnut IO-50, listnici IO-80, dvorištnoj IO-101, sad sam odgonenuo [sic!] žalostno tvoje lice IO-118, gospoštine TI-492, kupališnom UA-697, odvjetci V 10-591, najjači VL-421, ponajjača VL-741

2.3.10. Redukcija vokala

Šenoin jezik obiluje primjerima u kojima su reducirani svi vokali, bilo na početku, u sredini ili na kraju. Ipak, najčešća je redukcija vokala i na kraju riječi (il, slušajuć...), a to je opet pojava koja je najčešća i u narodnom odnosno razgovornom jeziku. Od ostalih uzroka za redukcije svakako je najvažnija stilografizacija pojedinih riječi, ili u poeziji, gdje se redukcija vokala najčešće i susreće, ili u prozi, i to u dijalozima. Relativna i upitna zamjenica za muški rod u Šenoinim tekstovima često ima reducirani oblik koj (pored: koji), a tako ima i Babukić u svojoj Slovnici (1854: 230); Brlić (1842: 90),37 Mažuranić (1869: 67) i Veber (1871: 67) imaju koji.

Kad s’ vidělo nebeskome krugu GR 13-322, Sve uzdiše, u crno s’ odieva NGL 1-32, Ime njegvo slavno, dobro, sveto NGL 1-32, U ’nom kraju, što ga morje paše G 2-43, Tko to bjaše, koji buru skrši G 2-43, Tu nij traga hrvatskomu vinu NGL 2-140, Spomente se zdrav’cam vaših sina’ NGL 2-140, Ništ’ do pjeska, do nebeskog svoda L-40, Tako nestà srdcu mojem’ mraza L-43, ć’mo biti tek junaci NGL 3-270, dost PO 4-151, Samo meni da t’ je slušat dano NGL 4-4, Igra sada velki Frico šah NGL 4-93, il domorodne il ljubezne G 5-61, ništ TT-81, Id s Bogom! LJ-8, Ah – zmije – to je odviš! LJ-92, – Per amorem dei, hajdmo – vrieme je! LJ-93, Iz mutnijeh gor’ oblaka DR- 481, Svačju DR-482, Ak sam vicišpanica, nisam banica DO-593, više neg obično DO-685, možbit PR-228, mal da mi sin ne umre SA-18, koj mu je prvu dragu preoteo bio V 7-47, nit IO-1, sjedte IO-6, slušajuć IO-7, znajući IO-114, nećeš sklada nać A-21, nehajući, jesu l’ vali sjeli AP-240, da sam tol sjajna i liepa AP-301, kan da se rumeni KA-65, pa jes’ čuo stari? D-4, Na ovoj grudi trajte pošteno dane D-334, sjedte ZZ-6, ajd ZZ-51, sa tisuć alem očiju ZZ-89, čij ste SB-2, Idte PL-154, bud u gori vita jela P-9, jošt : jošte P-17, neg P-80, Sred dalkog stranog groba P-226

2.3.11. Redukcija konsonanata

Osim što Šenoa posebno reducira konsonante zbog životne vjerodostojnosti svojih dijaloga (u prozi), odnosno zbog metričke sheme svojih stihova – ostale konsonantske redukcije su uobičajene historijske ili sinkronijske redukcije narodnog jezika, koje je u nekim primjerima književni jezik preuzeo, a u nekima nije:38

Kôj ni’e, koja djece neima NGL 1-31, Da bi stranac putem stao ôde G 2-43, Nebi ja ni pisnuo o pražkih novinah PO 3-551, u žepu PO 3-986, Da ’e poljam cvietom odjevena A 1-337, Ja bi njojzi reko oma (rima na: moma) G 5-18, manita ples V 8-403, dorasao V 8-680, ponajteža V 8-711, artiji IO-1, povenuti A-2, zrakom letim – zemljom prnem AP-240, uvehlina KA-65, prišapnuh KA-83, šapnite KA-136, gospodja UA-796, gospoja UA-811, tanahni glas D-2, bila bih uspjela D-130, zna siroma D-198, tuj ZZ-30, Laška ulica ZZ-31, ajd ZZ-51, uvehlo SB-282, bome velike rane PL-VI, bogastva B-307, Bio vam je vražji tić P-166

2.3.12. Redukcija skupine glasova

Skupinske redukcije Šenoa ima isključivo u stilografskoj realizaciji svoga teksta. Oblik kim Šenoa je po svojoj prilici uzeo od Dubrovčana. Ovakav oblik je u Šenoinu jeziku dosta čest:39

O’šli tako diete milo? G 5-177, Al nemož da se zemlja zaokruži V 4-225, Od jednom skokom mož’ do drugog praga V 4-225, Kim noć i sila jedini je bog V 5-594, – Ajte s Bogom KD-65, Nuder hošli? Nemoj dugo! AP-240, Neš, me, neš! D-307, Čekte! Čekte Fruziko! D-332, glete ZZ-3, Viš ti njega! PL-6, Ajmo, Toma, viknu Gialimello K-269

2.3.13. Palatalizacija

Palatalizaciju su u priličnoj mjeri i sistematski opisala sva četiri gramatičara (Brlić 1842: 14, Babukić 1854: 20, Mažuranić 1869: 6, Veber 1871: 13), pa se i velika većina Šenoinih primjera poklapa sa tim odredbama. Stanovitu Šenoinu nesigurnost treba obrazložiti prvenstveno utjecajem razgovornog jezika, a zatim i postojanjem niza kategorija gdje se palatalizacija ne provodi zbog različitih uzroka:

kruzi GR 15-321, razlozi PO-109, Česi i Poljaci PO 2-424, u turskoj logiki PO 2-515, u surki G 2-88, Tužni vrsi u nebesa L-43, namienjen je Zdenci PO 3-91, politiki (dat.) : politici (dat.) PO 3-107, O Češe! PO 3-292, Prišapnula seka seki PO 3-813, Vjeran rubriki o slobodi PO 3-836, zato hvala mu na toj azbuki PO 3-837, Šipci NGL 3-243, u tuzi S 1-337, pričaju o neslogi PO 4-746, u lievoj ruki TT-81, u debeloj skandaloznoj kroniki LJ-6, Tudjoj snagi od probitka DR-481, na njezinoj ruci DO-825, Dusi DNS-449, Franki : Turci V 2-590, o najvećoj žegi PR-261, u bitci SA-19, u knjigi V 6-442, a dječaci majki BI-740, u knjizi ČSR-III, brci ČSR-4, po slici A-2, u bitki A-13, u epici ili dramatici A-28, na slici D-198, u vojski ZZ-3, djevojci ZZ-7, majkina dušica ZZ-76, Hvala vašoj milosti na toj brigi ZZ-84, u toj ulogi V 11-627, i o karakteristiki V 11-719, u slogi VL-421, dragi gospodine supruže VL-727, na kruški kruška, na jabuci jabuka cvasti mora ZA 3-403, hrvatskoj publici PL-VI, u kroniki ZT-1, u šaki B-487, na žegi i mrazu K-270, na muci K-297, Junaci! K 1-79, koraci 1-194, u povorki P-64

2.3.14. Jotovanje

U ovom tipu promjena Šenoin se jezik u većem dijelu nalazi na liniji današnjih književnih normi. Češća odstupanja su u glagolskom pridjevu pasivnom (tip: rastrešen) i u jotovanju pomoću jatova j (tip: hćedoh):

nanešena PO 3-81, zanešeno PO 4-567, raztrešene G 5-135, ćera G 5-185, nećerahu PO 5-547, tkogodj PO 5-993, zanešen kliknu ZA 1-84, gospodje PR-210, medj sobom PR-211, hćedoh LA-436, ovoga ćedna V 6-463, hćio BI-759, poćerahu V 7-588, hćela KD-65, žutkaste ČSR-9, spašena sam IO-50, požućele KA-65, dva ćedna UA-569, oćerali D-4, šćerala D-311, gledjuć ZZ-5, prišapćivati ZZ-76, htjedoše ZZ-83, ćeraj ZZ-152, dodje SB-2, šćetinjami SB-29, plamćaše SB-110, snešeno V 11-40, žutkasto bliedo V 11-563, tjedni VL-549, od prvog pamtenja B-225, nećakinja K 1-184, zlaćenih P-6

2.3.15. Glas j iza mekih suglasnika

Ima dosta primjera da se u Šenoinu jeziku zadržava glas j i u onim pozicijama gdje je današnja književnojezična norma napustila taj glas. Brlić ima noćju (1842: 178), a Mažuranić (1869: 6) i Veber (1871: 11) u ovakvim primjerima ili dvostrukosti ili preferiraju novije oblike na osnovu izgovora.

višja PO 2-298, užje državno vieće PO 2-298, morje G 2-43, širji PO 3-70, noćju PO 3-94, noćju G 5-18, višjoj BM-100, težja DNS-483, višjih SA-18, kćerju V 8-129, višje ideje A-5, al sve noću, al sve danju AP-245, noćju D-1, riečju D-226, pomoćju D-327, ćuti se tobože gore V 11-417, noćju VL-439, višji duh K 1-172, višji razlog PĆ-14...

2.3.16. Epentetsko l

Šenoine dvostrukosti uobičajene su prema gramatikama njegova vremena, osim prema Babukiću koji navodi samo oblike sa blj, plj, vlj, mlj (1854: 15–16). Mažuranić dopušta dvostrukosti kod imenica i pridjeva (1869: 5), a Veber dvostrukosti samo kod imenica (1871: 14). Dvostrukosti kod imenica dopušta i Brlić (1842: 46).

krvju NGL 2-129, divjim NGL 2-130, dubje NGL 2-130, dublje NGL 2-130, naravoslovje PO 3-82, ćud golubja G 5-99, babji LJ-5, protuslovje PO 6-19, o rodoslovju DO-649, Na uzglavju V 2-24, Nad vrbljem V 5513, ugljevlja LA-404, vrbovlja MG-97, valovlje MG-118, doživljeti MG-267, rodoslovje ČSR-II, na divljoj pjeni ČSR-6, vrvljeli ČSR-7, zdravlje ČSR-56, kipljela ČSR-81, podnebje V 10-591, još blagosivlje tvoju uspomenu KA-136, na lavjoj koži ZZ-81, poglavje VL-504, zdravlje VL-549, uzglavlje VL-792, poglavju ZA 3-531, na uzglavje PL-119, u slavlju KLJ-744, bljelilo dana B-225, zanešena i zasliepljena ljubavlju P 1-173, s uzglavja P-3, U golubje jato bielo P-172, grobljem, robljem P-188, Gdje valovje se igrajuć prelieva P-203...

2.3.17. Dejotacija

Pojava dejotacija u Šenoinim primjerima izazvana je prvenstveno utjecajem razgovornog jezika, koji je u Šenoinom primjeru kajkavskog tipa. To vrijedi za palatale lj i nj, kojima se u kajkavskim ustima skoro potpunoma reducira jota-elemenat. Šenoa ima i primjere u kojima nema te dejotacije. Zanimljivo je da se u Šenoe javlja dejotacija kod neodređenih zamjenica: nekoliko (pored: njekoliko); u Brlića nalazimo njêkakov (1842: 91), u Babukića někoi (1854: 232), u Mažuranića někoji (1869: 68), u Vebera někoji (1871: 44).

glasno pleskanje zaori PO 3-358, pleskanje PO 3-511, janičari NGL 3-214, žutkaste ČSR-9, vanski pojav A-3, njegov vanski i nutarnji život A-4, niše se zelena grana AP-264, vragolasta KA-66, u gorenskom kraju KA-136, tulac PK-265, nekoliko PK-299, poslije večernice [sic!, poslije] D-278, vanskim D-279, i nemitno se nihao ZZ-127, nekoje VI-660, vanskog mira GR 19-99, vanski V 13-127, ponešto V 13-127, Zrinski trg V 13-516, nihalo na uri B-98, od prvog pamtenja B-225

2.3.18. Metateza

Posebnih promjena metateze Šenoa nema.40 Primjeri vazda i vas čuju se i danas u narodu i u književnom jeziku. Danas imaju stilografsku distinkciju. Metateza Krajn : Kranj kajkavskog je tipa (usp. konj : kojn):

vazda melodički A-31, u Krajnu na Prešernovu grobu KA-65, vazda SB-8, vas postolarski ceh K-265

2.3.19. Razno

Dio ovih primjera mogao bi se razmatrati i u skupnim pravopisnim ili fonetskim temama, a drugi dio primjera opet ilustrativno govori o nekim osobitostima Šenoina jezika, koje nisu razmatrane posebno. Stavio sam ih zajedno da bih omogućio lakšu usporedbu. Neobuhvaćeni primjeri zanimljivi su po specifičnostima: po uzusu, dijalekatskim osobitostima, po kronologiji i sl.:41

oprovrgava PO 1-109, proti kapuralu PO 2-538, pred ostalimi milijuni PO 2-545, Doide li koji našinac u kavanu G 2-88, ovdješnje G 2-88, Žudije (Židov, V. K.) PO 3-94, komisar PO 3-94, bilionah PO 3-94, viditi ćeš ježuitu hipokritu PO 3-425, koprola 3-652, trublju 3-987, kad mi crvi korien rastočili,/ Onda tekar više pjevat neću NGL 4-103, žertvenik NGL 4-210, baron S 2-34, koi G 5-5, nesiže BM-100, Vuić LJ-3, Fui! LJ-23, škandali LJ-89, limonade LJ-93, lasno V 5-62, piju kavu pa čevrljaju PR-210, drktavica PR-229, njegda PR-274, započme Mitićka LA-419, ljenjariti BI-740, kaprolom BI-820, Hugo Badalić, filozov V 7-14, vrebci MG-129, jutarnje sunce MG-150, šalata KD-58, stajala KD-59, u visokih čizmah KD-60, o prošlom vremenu glagolja V 8-78, apatekar IO-46, drktaše IO-50, hotio IO-50, siromaka IO-80, lepirastih IO-105, hevrejskog kralja A-1, Miloš Obelić A-3, slavulja A-4, Za otim A-6, u potlašnjem pjesničtvu A-30, balada : balata A-38, šalate A-40, peripecija A-44, vanska tehnika A-45, Tu je dozvoljen slog reflektivan A-45, ter ujedno pozivlje na predplatu V 10-776, što tekar Albert KA-66, iz narodnjega života A-46, nepriznati : ne može PK-269, filiale svetoga Žavera D-63, baruna Molka D-63, baronice D-65, baronica, baronessa D-162, S vana hui! S nutra fui! D-226, sa kastelanom D-256, stojala D-258, koracahu D-271, Škadron pozor! D-280, bataljunu D-281, čizme D-283, reče obrštar D-309, na maskaradu D-310, nisu ZZ-2, sopunaste ZZ-3, obašo ZZ-3, optujski ZZ-34, kastelani ZZ-34, Na polak samo ZZ-49, medecina ZZ-51, crljenim suknom ZZ-54, koracao ZZ-56, čarobitom mienom ZZ-76, lutorska, polutori ZZ-77, žudijskoga ZZ-79, vrtljar ZZ-85, cvrčak ZZ-89, kod komisara ZZ-135, privoljom prejasnoga princa Ernesta ZZ-135, sva drhće ZZ-200, bogohuljni napoj ZZ-221, zadrkta SB-2, drhćućim glasom SB-5, drktnulo SB-26, čevrljati VL-485, študije ZA 3-158, na lješini ZA 3-403, u restauraciji ZA 3-451, Odprva ide stazom, potlje udari kroz živicu u polje. PL-3, konštatira PL-84, kaprala V 12-191, Tu mi se i podmiće V 12-392, načipkana mantila KLJ-728, šostar ZT-2, sam si namiće znak robstva B-147, drhćem B-259, nešto na duži B-585, lješine K 1-209, niesi P-4, Vojevoda željan slave P-168, Sa truna reče Josip car P-227, Čarobite im pjesme srdce love P-257, Šta moga otca sjajni trun? P-275

2.4. Oblici

Kad je 1884. g. Veber objašnjavao ciljeve zagrebačke škole, u uvodu je formulirao misli koje su od posebne važnosti za proučavanje Šenoina jezika, ne samo zato što je Veber bio Šenoin učitelj i što treba pretpostavljati njegov utjecaj na Šenou nego i zato što Šenoin jezik, u većini svojih kategorija, predstavlja praktično ostvarenje općih jezičnih načela zagrebačke škole. Veber je tada napisao:

Zagrebačka je škola imala zadatak, da kajkavce i čakavce privede u kolo štokavacah kako bi se razširilo književno polje. Nebi bilo mudro, da su za taj cilj poprimili Ilirci, medju kojimi je bilo i štokavacah, namah skrajnju štokavštinu, jer bi tim bili morali žrtvovati silu dobrih riečih i frazah, kojih štokavština nepozna, i zabaciti dosta oblikah, koji su očevidno pravilniji, nego oni, koje je mjesto njih štokavština u novije vrieme, premda ne skrozimice, razvila, pa bi tako bili otegotili, ako ne posve osujetili, posao ujedinjevanja. Zato su, proučivši sva tri nariečja, prihvatili iz štokavštine one oblike, kojimi se ona najjače ističe, a zadržali iz kajkavštine i čakavštine one, koji su pravilniji, a nisu još posve izumrli medju štokavci, tako da su se braća mogla dobro medju sobom razumievati, što je glavni cilj jezičnoga jedinstva. (Veber 1887a: 458)

Sličnu misao ispovijeda i Vjekoslav Babukić u svojoj Slovnici:

G. Matia Majer u Celovcu spisao je knjigu pod naslovom: „Pravila kako izobražavati ilirsko narěčje i u obće slavenski jezik.“ U Ljubljani natisnil Jožef Blaznik 1848. U ovoj knjigi hvali se u velike nastojanje spisatelja ove slovnice, a naime na str. 56: „ktor hoče pisati u il. slovenskom podnarečju nek se dèrži gramatike Murkove ali Metelkove (izuzamši Metelkov krivopis); ktor hoće pisati po sèrbsko, nek se dèrži slovnice Vuka Štefanovića ali gramatike I. Bèrlića; tkor [sic!] bi pak rad pisal po ilirsko, t. j. u knj. narečju za Slovence, Horvate i Sèrblje zajedno, nek se dèrži slovnice ilirskoga narečja [sic!] Věkoslava Babukića.“ (Babukić 1854: 183–184)

Iz ovoga se jasno vidi kako je samo misao o jezičnom jedinstvu južnoslavenskih naroda formirala gledište da suvremeni književni jezik treba imati i neke starije oblike, a i riječi iz kajkavskog i čakavskog dijalekta. Šenoa je te misli i realizirao.

U promjeni imenica, ako izuzmemo neke pojedine oblike, odnosno razlike,42 osnovni se problem, prema Vukovu jeziku, javljao u slijedećem: 1. genitiv plurala, 2. dativ plurala, 3. lokativ plurala, 4. instrumental plurala.

Dok je Šenoa u jednom dijelu svojih tekstova prihvatio Vukovu misao, odnosno misao bečkog književnog dogovora, o pisanju i izgovaranju genitiva plurala u imenice, nije međutim nikada prihvatio novije oblike u dativu, lokativu i instrumentalu plurala. Ovi će se oblici zadržati u hrvatskom književnom jeziku poslije Brozovih i Maretićevih djela, pa ih tako npr. ima i Vladimir Vidrić. Čini se da su razlozi koje su navodili branioci starijih oblika („osiromašenje padeža i nejasnoća“) dugo vremena odlučivali o njihovoj upotrebi, sve dok nije postalo jasno da padež ne djeluje samo svojim nastavkom već i sintaktičkom determinacijom.

Za Šenoin jezik u promjeni imenica najviše odgovara tabela padežnih nastavaka koju je postavio Veber (1871: 26):43

Nastavci deklinacijah.

2.4.1. Imenice muškoga roda

• Vokativ singulara i plurala

Morfološke osobine ovoga padeža u Šenoinim tekstovima otprilike su na istoj liniji kao i u današnjem književnom jeziku. Domaće imenice sa završetkom na -r (-ar) imaju nastavak u vokativu -u (kako su to i zahtijevali gramatičari),44 dok se kod tuđica zadržava nastavak -e (majstore, Belizare). Strana imena, kako nam to pokazuje primjer iz DO-649, Šenoa ne mijenja u vokativu, dakle onako kako je to uobičajeno i danas:

– A! vi gospodine Sperber! DO-649, Blago tebi sinu moj! O 5-106, „Sinko!“ vikne sad na vratih AP-241, jerbo jadni sinu znaj AP-246, Gospodine Hrvate! KA-100, Šta je otče? reći će plaho kći PK-284, brate špoljaru D-6, Gospodaru Krupiću ZZ-5, Brez zamjere, majstore Petre! ZZ-7, Sinci! ZZ-237, Šta je? Vi ste Milivoju? ozva se glas tetke Pauline magjarski VL-713, Belizare moj B-602, Otče križaru! K 1-111

• Dual

Situaciju u dualu najeksplicitnije je opisao A. Veber u Slovnici:

U staroslovenskom jeziku imala je svaka rěč sve padeže duala; u novijem se hèrvatskom jeziku dual sve to više gubi, tako da danas imaju samo neke rěči sve padeže duala. Pače u govoru měša se danas dual s pluralom: po gradovih i po gradovima; u rukah i u rukama. (Veber 1871: 27)

Slično i Babukić (1854: 197) i Mažuranić (1869: 38). Brlić konstatira:

Der Dual (dvobrojnik) mag bei den Unterilliriern entweder nie existirt, oder doch sich gänzlich verloren haben. (Brlić 1842: 26)

a u bilješci nastavlja:

Babukić und nach ihm die neuern illirischen Schriftsteller haben versucht den bei den Oberilliriern üblichen Dual einzuführen: ob es ihnen gelingen wird? – lasse ich dahingestellt. (Brlić 1842: 26)

Brlić dalje nigdje ne daje paradigmatsku sliku duala; promjenu imenica oči, uši daje posebno (1842: 48).

U Šenoinim tekstovima jasno je vidljiva tendencija da dual upotrebljava kad se govori „o dvijuh osobah ili stvarih“ (Veber 1871: 25), ali kod ovoga ne ostaje dosljedno, kako npr. svjedoče primjeri sinovom, mladencem. Zanimljivost je u Šenoinu jeziku da Šenoa pokušava upotrebljavati dualne oblike i uz brojeve (vezani dual) i slobodni dual (Belić 1932), ali što u tome ne uspijeva treba da se pripiše utjecaju živog jezika, koji je već i u Šenoino vrijeme zaboravljao dual, kako nam to potvrđuju i gramatičari u svojim slovnicama.

Dvie novosti izušćene dviema muževima PO 3-507, podupiruć laktima lice KA-100, medju Savom i potocima Črnomercem i Medvednicom ZZ-29, koj je ljudem obiema rukama dobro dielio PL-82, Ali će jutra jednoga Dujmović sinovom (dvojici, V. K.) reći P-288, Oštar je mladencem i mač P-288

• Duga i kratka množina

Šenoini primjeri (a i nesigurnost) potvrđuju Veberovo pravilo da se duga i kratka množina „može samo iz običaja naučiti“ (1871: 30). Mažuranić je, međutim, s osobitom smislom za jezične pojave, uočio da duga i kratka množina ne znače isto. Samo njegovo tumačenje nije prihvatio ni Veber, a ono nije prihvatljivo ni danas. Mažuranić je smatrao da glasovna augmentacija znači ujedno i semantičku augmentaciju:

Značenje pravilnoga i produženoga plurala nije sasvim jednako; jer produženi plural izvorno znači osobu ili stvar od rědke veličine, dakle „volovi“ znači što „veliki voli“, orlovi = veliki orli, knezovi = veliki knezi. (Mažuranić 1869: 41)45

Makar ovo, kao što je već rečeno, nije prihvatljivo, ipak pokazuje da se već i u ono vrijeme osjećala izvjesna razlika kod duge i kratke množine, koja će u naše vrijeme poprimiti općenitu distinkciju: prozna frekvencija – poetska frekvencija.

Šenoini primjeri ne potvrđuju Mažuranića (u velikih kotlovih, PL-104). On slobodno upotrebljava dugu i kratku množinu, a ta sloboda mu naročito dobro dolazi u vezanim tekstovima (npr. dusi – duhovom):

Kad nam sinovom jugoslavenskih krajeva PO 1-43, hvala onim mužem PO 1-109, Strašna je to logika činah PO 2-298, dnevi napasti PO 2-467, A s tog vihra stenju zlatni kraji NGL 1-31, stanje Čehah u Hrvatskoj PO 3-79, proti českim šaljivim listovom PO 3-237, Dvie novosti izušćene dviema muževima PO 3-507, već je sedam satih PO 4-151, Ima tu časovah G 5-5, a od valah sve do žala G 5-74, mnogobrojni veseli gostovi PO 5-990, bez zubih, bez vlasih LJ-5, Palača u dvorcu bijaše puna gosti DO-825, pred banski dvorovi DNS-452, Dusi narodne straže DNS-449, U zdravlje duhovom narodne straže DNS-486, oženjenih para V 2-591, ima spisova V 5-734, spisova V 8-240, velikih brodovih IO-7, u sjajnih hramovih A-1, kad se stihovom hoće dodati veća sila A-25, iztaknuše se takovi tipi A-48, Iz starinskieh tad grobova AP-242, stara svatom ručak redi AP-247, na panjevih KA-83, podupiruć laktima lice KA-100, medju Šokci i Vlasi TI-473, čudno nakićen znakovi bravarskimi, Po bližnjih hrastovih D-223, u svojih tvrdih gradovih ZZ-201, volova SB-3, punano lice ne ima borova SB-26, po brcih SB-26, o svatovih SB-26, Razkopala rogovi PL-1, gavranom krma PL-103, u velikih kotlovih PL-104, niti vihru, nit duhovom traga P-66, Car nad cari, nad junaci lav P-234

• Genitiv plurala

Pisanje padeža, koji je izazvao tolike polemike u hrvatskoj nauci o jeziku u 19. vijeku, nije ni kod Šenoe jedinstveno. Šenoa je vrlo brzo napustio pisanje glasa -h u genitivu plurala, te je u većini svojih djela genitiv plurala pisao bez -h (ima ga opet tek u prvom dijelu romana Kletva, ali to je osobina Narodnih novina a ne Šenoina) (Ježić 1964: 267). Sve to pokazuje, kao što i sam Veber navodi (1871: 31), da je to bilo pravopisno a ne jezično pitanje, jer se je u govornom jeziku razlika između genitiva singulara i genitiva plurala realizirala dužinama. H u genitivu plurala ima i Brlić, ali i za njega je to skoro samo pravopisni znak: „am Ende der Wörter aber wird es beinahe gar nicht ausgesprochen“ (1842: 11). O izgovoru toga padeža govori i Šenoa:

„Ah“ u drugom padežu višebrojnika, koji se nikako čuti nesmije, izgovarahu njeki kao buru. PO 6-141

Primjeri:

pobjedu ovih čoporah PO 2-439, imade dosta zanimljivih prizorah NGL 1-204, Tamo plače propast mladih dana’/ Suza zlatna rodnih Heliada’ L-58, jer Niemci u politici zubih još nisu pokazali PO 3-70, vrvi sila ljudih PO 3-358, već je sedam satih PO 4-151, ima novacah LJ-4, bez zubih, bez vlasih LJ-5, u bučnom kolu gostiju DO-700, Palača u dvorcu bijaše puna gosti. DO-825, oženjenih para V 2-591, o točnoj prispodobi starih popisah V 2-591, ima spisova V 5-754, da doživi još mnogo prijmova V 8-383, Iz starinskieh tad grobova AP-242, o deklamaciji stihova V 9-809, izići će u 10 svezaka V 10-776, za turskih ratova TI-492, sve više gosti UA-617, ima danas gosti iz kaptola D-10, Od duže vremena već ovdje bilo gosti D-68, Čudnih li lovaca, koji neimaju hajkaša D-224, punano lice ne ima borova SB-26, i nekoliko struka kuruze PL-3, puna zakutaka, hodnika, visokih dimnjaka, krovića i okanaca razne veličine KLJ-725, jato živih dječakah K-262, i malo si medju njima našao ljudih hrvatskoga jezika K-269, prije malo mjeseci K 1-98, I zbilja Ivan neznadjaše o toj krvavoj sječi i porazu svojih ljudi ništa. K 1-206, na veliko čudo svojih ljudi K 1-263

• Dativ plurala

Šenoa se dosljedno drži starijih oblika u dativu plurala (-om iza tvrdih glasova i -em iza mekih). Isto tako dosljedno se drži tih starijih oblika i u lokativu i instrumentalu plurala (-ih : -i). Za njih se i izrijekom odlučio:

Još nam valja dvie tri reći glede jezika. Na zagrebačkom pozorištu govori se jekavski, na zagrebačkom pozorištu govori se dativ na „om“, „em“, „am“, a ne na „ima“, „ama“. Gospod. Nedeljko, Cvietić i Popović neka dakle negovore „svet“, „verno“, „junacima“, „ženama“, već „sviet“, „junacima“, „vierno“, „junakom“, „ženam“, da nam nebude kazališni jezik krparija svih nariečjah i razriečjah. PO 5-1169

Boreći se za te starije oblike, Babukić je naveo tri razloga (1854: 183): 1. monotoniju koja nastaje kad bi se tri padeža u pluralu glasovno izjednačila, 2. osiromašenje padežnih oblika, 3. jedinstvo kajkavaca, čakavaca i štokavaca, koje će se i preko tih padeža ostvariti, jer su svima podjednako poznati. (Babukić je imao na umu starije štokavce.) Osim ovoga, Babukić u potvrdu svog stava navodi i stanje u crkvenoslavenskom jeziku i u češkom jeziku. Nije međutim uspio. Ni on, ni Mažuranić, ni Veber, ni Šenoa, pa ni ostali. Mlađi oblici (-ima) imali su za sobom novoštokavsku masu koja ih je upotrebljavala, imali su narodne pjesme i pripovijetke, pojedine pisce i jezične stručnjake (Vuk, Daničić, Broz, Maretić) i što je i najglavnije, nipošto nije moglo dolaziti do zabune, jer su se ti padeži i dalje sintaktički tačno razlikovali. Brlić također ima u dativu stariji oblik, ali ga je živi štokavski govor nukao da u zagradi navodi i noviji oblik (pisarom – pisarima). I u lokativu on preferira stariji oblik (u pisarih), onako kako se u tim krajevima i danas upotrebljava, a noviji stavlja u zagradu. U instrumentalu međutim preferira novi oblik (s pisarima), a stariji (s pisarih – gdje se h ne izgovara) stavlja u zagradu (Brlić 1842: 28 i dalje).

kad nam sinovom jugoslavenskih krajeva PO 1-43, hvala onim mužem PO 1-109, Jedan inače Slavenom veoma neprijazan list PO 2-410, proti českim šaljivim listovom PO 3-237, svetcem svieće pali NGL 4-103, odviše su Hrvatom poznate G 5-126, koja mladim ljudem pisma piše LJ-92, U zdravlje duhovom narodne straže DNS-486, da našim piscem PR-211, zavidio mramornim svetcem PR-228, ponio seljakom KD-59, kad se stihovom hoće dodati veća sila A-25, i pokloni se gostom D-10, k svojim rodjakom D-96, što ga Prometej ote bogovom D-326, iztakli bi ju pod nas nemalim ponosom bahatim velikašem i lakomim crkovnjakom ZZ-31, proti Batorovcem SB-6, ljudem Stubičanom SB-283, te može ostalim hrvatskim gradovom služiti za uzor V 12-788, dade nam Gričanom pismo K-267, daje ih tudjincem K 1-245

• Lokativ plurala

pojavi se u svih stališih PO 3-431, U zlih časih NGL 3-89, o historičkih hrvatskih spomenicih G 5-116, o velikih brodovih IO-7, po riečnicih A-7, Po bližnjih hrastovih D-223, po briežuljcih, ZZ-7, u svojih tvrdih gradovih ZZ-201, po brcih SB-26, u gornjih dvorih SB-109, na konjih PL-43, Po vrtovih V 12-616, po vinogradih ZT-1, o minulih danih, o slavnih junacih K 1-254, u svih jezicih PN-319

• Instrumental plurala

Ta kušo sam, da taj plamen gasim/ Bistrom suzom, jer mi hara grudi,/ Al sve zaman, s nova oganj hudi/ Buknu srdcu, probudjen uzdasim. G 2-38. sa svojimi patenti PO 3-429, savezivati s ljudmi PO 4-13, povadjaju se većinom za uzori ilirske dobe G 5-61, pred banskimi dvorovi DNS-452, medju pravnici O 3-248, i svilenimi rubci i vrpcami IO-30, borba žaba s miševi A-2, sa poštovanimi stolari, tesari, bravari i zidari V 8-706, medju Šokci i Vlasi TI-473, sa kočijaši tukuć se D-273, sa gričkimi gradjani ZZ-35, ta zubi bih od prokšije uhvatio čovjeka za pas ZZ-149, za gustimi voćnjaci SB-25, sa ilirskimi novatori VL-600, nad mlinovi SB-112, razkopala rogovi PL-1, lupkajuć debelimi prsti KLJ-725, Medju Slovenci GR 19-102, pred manjimi gradjani K-262, i lomnimi svoji ciepi P-161, Car nad cari, nad junaci lav P-234

• Neke osobitosti u imenica muškoga roda

Ilustrativno navodim par primjera imenica, m., koje u nekim svojim osobinama pokazuju otklon od norme. Tako npr. imenica dan, koja prema Veberu (1871: 33) ima četiri oblika u gen. sg.: dana, dneva, dnevi, dne, u dat. sg. tri: danu, dnevu, dne, zatim imenica ljudi (u instr. pl. Šenoa ima ljudmi, pod utjecajem i-osnova ženskog roda; tako i zubmi), oblik Bišću, plural imenica na -in...:

dnevi napasti PO 2-467, A s tog vihra stenju zlatni kraji NGL 1-31, godina je danah PO 3-107, i zaškripnu triput zubmi PO 3-982, prije njekoliko danah PO 4-155, Dnevi ZA-823, al s toga se opet neslažemo s ljudmi PO 6-359, Nekoga dne V 1-149, Dne 20. kolovoza V 7-566, dnevi postajahu kraći D-1, Zagrebčanom D-1, poštovanih gradjana D-256, gradjanom ZZ-1, Jednoga dne ZZ-5, vojsku prema Bišću V 11-738, Švedi V 11-738, Turčin žali svoj gubitak i hoće opet da osvoji izgubljene kraje V 11-738, Po izlizanom plavetnom kaputići, koj se pri svakom švu bieli, slutit ćeš na varošanina. PL-3, i dade nam Gričanom pismo K-267, ti si tiran K 1-130, Na pojav oružanih gradjana zaustavi se čopor jurišućih oružnika jedan časak K 1-195, o minulih danih, o slavnih junacih K 1-234, Gradjan, seljak, velikaš P-145

2.4.2. Imenice srednjega roda

• Dualni oblici

pred našim očima ZA 1-309, Nad crnim očima ČSR-9, pred vratima IO-102, prema vratima PL-3, pritisnu lakte k rebrima i nagnu bježati PL-120, k rebrima PL-120, pred vratima D-123, Pred velikima vratima ZZ-78, te stade Pavla gledati velikima bistrima očima ZZ-85, te pohodi me, da se suznim očima zahvali na toj tobožnjoj dobroti KLJ-728

• Genitiv plurala

Za imenice srednjeg roda u genitivu plurala vrijedi ono isto što je rečeno za imenice, m., u tom padežu. Imenice oči, uši imaju dakako dualne oblike. U primjeru P-231 (liet) treba gledati verzifikatorsku stilografizaciju:

umrie mladijeh sred lětah GR 13-322, prilikom svečanoga objeda svih českih, moravskih i šlezkih pjevačkih družtvah PO 3-359, Crnilo me tvoje sjeća/ Onih liepih crnih očih NGL 4-184, Put nebesah podigo sam čelo G 5-177, iz ustiuh PO 5-955, kraj vratah LJ-23, izpred očiu O 3-278, sjajnih crnih očiju ČSR-9, oko tankih, širokih ustiju D-63, svjetložutih očiju D-69, od ustijuh do ustijuh K-264, Sad iz očiu munja bije P-19, Imetak naš od triesta liet P-231

• Lokativ plurala

u očiuh onih, koji zaboravljaju, da u politici korist ne vlada PO 3-525, na prsijuh DNS-449, na vratih MG-164, na sliepih očih MG-179, drhtahu na ugaslih očijuh ČSR-41, po ustih IO-5, na svih licih cvate sreća AP-242, u tih praznih modrih očih D-63, na njezinih licih D-70, na Dvercih D-133, na svojih prsih VL-694, na kolih ZT-2, suze mu drhću u očih K 1-72, i to po njedrih (tvojih vedrih) vragoljci se skiću P-31

• Instrumental plurala

Osim redovnog nastavka u ovom padežu, u Šenoe su dosta česti dualni oblici u funkciji instrumentala plurala, osobito u imenicama koje same po sebi imaju dvojnost:

Danas mi se već sjaje debelimi slovi LJ-6, za vrati LJ-23, pred svojimi kućnimi vrati IO-10 (usp. pred vratima IO-102), ulaz pod kućnimi vrati KA-156 (usp. medju širokima ramenima PK-265), u stražarnici pod Kameni Vrati ZZ-168 (usp. nad Kamenima vratima ZZ-168), krilma leputali P-30, pa ti ustma gromovnika P-161

• Glagolske imenice

napadanja službenoga novinarstva PO 3-813, ciela povorka uvodnih, feuilletonističkih i mjestnih napadanjah PO 3-813, Liepo ’e žaba kreketanje/ Divno vrabca cvrkutanje NGL 4-191, O uredjenju jugoslavenske akademije? ZA-789, u eri slobodne štampe slobodnoga i brbljanja ZA 3-271, črčkanje stihova, brundanje gusala, mazanje farba, klesanje kamena ZA 3-531, pjesničtvo nastaje tim, da se naše mišljenje i ćućenje spline višim zanosom A-3, jer se takovim preterećivanjem uništuje materijalni razvitak državljana V 9-538, nikakva prezirna prešutavanja V 10-423

• Razno

Navodim još nekoliko primjera iz jednakosložne promjene imenica srednjeg roda:

Na ledjih PO 4-151, iz ustiuh PO 5-955, sva kortešad TT-91, kraj vratah LJ-23, na prsijuh DNS-449, Jednoga mutnoga po podne PR-210, izpred očiu O 3-278, po ledjih BI-805, iz prsiju V 7-602, na prsa MG-150, na vratih MG-164, na sliepih očih MG-179, otvoriti njihovih vrata MG-329, drktahu na ugaslih očijuh ČSR-41, na ustih IO-3, na pol ustiju IO-8, u prsih IO-29, lica joj plamte AP-264, bolovao na očih V-809, grabi svaka stranka svoja argumenta V 9-180, u ušijuh TI-492, oko tankih, širokih ustiju D-63, na mojih ledjih D-99, premda poniknutih oči D-197, čovjek širokih plećiju D-224, pred očima svieta D-225, od banskih vrata D-283, u ustih SB-31, na svojih prsih VL-694, oko ustiju VL-727, lica su joj gorila od brza hoda PL-41, na nježnih ustašcih ZA 3-403, iz njegovih oči GR 19-99, tko nečuje zdravih ušijuh K 1-8, suze drhću u očih K 1-72

• Nejednakosložna promjena

U nejednakosložnoj promjeni imenica srednjeg roda u Šenoinu jeziku nema posebnih pojava, pa za opću informaciju navodim samo nekoliko primjera u različitim brojevima i padežima:

Put nebesah podigao sam čelo G 5-177, Svuda klije brdom zlatno sjeme L-43, Komeš slegnu ramenî TT-91, medju širokima ramenima PK-265, na kanapetu VL421, cielim tielom KLJ-757, na kolih ZT-2

2.4.3. Imenice a-osnova ženskoga roda

• Dativ i lokativ singulara

Glasovne promjene u ovom padežu Šenoa nejednako provodi. Više o tome ima u fonetici kod palatalizacije [usp. § 2.3.13].

namienjen je Zdenci PO 3-91, U našoj knjigi V 7-14, na toj plohi V 8-755, o toj zagonetki V 8-827

• Vokativ

Pretežniji nastavci u vokativu jesu -o i -e. Sva tri gramatičara nastavak -a identificiraju s nominativom (Babukić 1854: 190, Mažuranić 1869: 45, Veber 1871: 34). Brlić ima sva tri nastavka (1842: 43).46

Nikola Zrinjski, zatočniče krsta PO 5-990, Evo milostiva gospodično! LJ-34, Amalijo, Ljubice! ZA 3-451, Branko! viknu Hermina B-147, Gospodična Branko! B-585, – Pusti gospodarice! K 1-97, Grga! Hodi amo! K 1-118

• Dual

Ono što je prije navedeno za dual u imenica muškoga roda, odnosi se i na a-imenice ženskog roda. Šenoa, u pravilu, upotrebljava dualne oblike uz brojeve, i zatim za predmete koji sami čine par. Ipak, primjer SB-25, a djelomično i primjer P-58 (koji je doduše stilografiziran) dokazuje kako su se dualni oblici nametali za pluralne; odnosno, u Šenoinu primjeru, treba ovdje gledati utjecaj narodnoga jezika.

Obim rukama BI-759, do noguh V 9-129, uhvati Janko kćer objema rukama PK-284, mašuć rukama D-10, obuvene crljenima šiljastima postolicama ZZ-5, kad je ručicama držala na prsih veliki, srebrom okovani molitvenik ZZ-5 (usp. ručicami SB-5), rukam SB-5, stane prekrštenih rukuh SB-7, na noguh slab VL-439, Upirući se šakama u stol PL-6, šakama bi ga zadavili PL-119, tapka velikim nožurinama KLJ-728, pod finima obrvama, pod dugim trepavicama K-275, upirući se obiema rukama u držak štapa K-295, a tvoja krila k zviezdama ju nose P-58

• Genitiv plurala

Primjer iz NGL 4-168, gdje je genitiv plurala označen apostrofom [tj. ptičica’ pjevanje], potvrđuje pravopisnu vrijednost glasa -h u genitivu plurala:47

Nikakovih ostrugah ni sabaljah PO 1-109, ali obziri razni nedopuštaju nam ni slutnjah PO 2-409, Silan vihar vije s šumah českih NGL 1-31, Zviezdah stado S 1-337, po skromnom broju žiteljah prosudio PO 4-138, Milo ti je u proljeću/ Ptičica’ pjevanje NGL 4-168, trag malih, maljušnih nožicah TT-75 (usp. razkrečenih nogu D-224), sa više stranah PO 4-547, pet do šest kokarda DNS-449, u kolo hrvatskih majka V 10-835, a krvavi žar zubalja ZZ-170, šuma, puna srnah, jelenah, medjedah i drugih zvierih K-266, Toliko se žrtava od vas ne ište B-601, Nekoliko debelih ura K 1-226, izpod debelih obrva K 1-235

• Dativ plurala

Nastavak -am u dativu plurala je sasvim uobičajen, Šenou je smetalo miješanje:

Il ovako il onako, al svakako naopako. Glumci mienjaju gramatiku, sad govore „ima“ „ama“ po srbskom uzoru, sad „eh“ u lokalu posve bezjački, sad govore ekavski, sad ikavski, sad ijekavski, već kako bog da i nevjerna pamet. PO 5-983

Primjeri:

kravam NGL 3-245, k zviezdam VI-I, zatim će Vojvodam ČSR-19, zviezdam A-1, malim zviezdicam sbori AP-301, prema Šestinam D-62, ovim zemljam D-66, spletkam D-132, k ženam SB-265, vješt svim malim zamkam VL-485, takovim pijanicam PL-8, šumskim pticam PL-150, oteti se suzam B-601, duša mi se krili k zviezdam P-34 (usp. a tvoja krila k zviezdama ju nose P-58)

• Lokativ plurala

Imenice ruka, noga imaju u Šenoinim tekstovima dualni nastavak u lokativu. Primjer iz KD-62 (nogû) potvrđuje narodnu varijantu lokativa bez h (Karadžić 1818: XXXIV). -Ah u lokativu plurala konstanta je Šenoina jezika:

u rukuh PO 1-109, Na noguh NGL 3-81, po novinah i zabavnicih G 5-133, u sitnih čizmicah TT-75, i osta viseć na nogû KD-62, o pokrajinah IO-7, po gospodskih kućah IO-102, U mramornih palačah A-1, na ustnah joj ljubak lebdio smieh AP-315, u pjesmah V 10-776, o tetkah i bogatih stricevih D-64, u tih daščarah ZZ-1, u obćinah ZZ-33, u rukuh ZZ-219, po zidinah SB-25, u Mokricah SB-108, u traljah PL-2, u svojih krpetinah PL-5, na bačvah PL-103, u šakah PL-119, Mačva je u naših rukuh, banovinu severinsku očistismo od kuge K 1-98, na guslah javorovih K 1-236, gdje u dubinah vile tanke P-62, Nije šala bludit po gorah P-157, Po crkvi, u rukah, po zidinah PN-320

• Instrumental plurala

I nastavak -ami u imenica ženskog roda a-osnova konstanta je njegova jezika:48

Spomente se zdrav’com vaših sina’ NGL 2-140, svojimi frazami G 5-144, ulogami skučenoga kapetana PO 5-1006, sa ružami LJ-34, krpicami, vrpcami DO-593, nad glavami PR-211, medju riedkimi voćkami O 3-271, medju vrbami, trešnjami i šljivami, KD-38, verigami V 8-529, ja tržim narančami i limunovi IO-6, i episodami prepleteno A-38, pljeskanjem, vienci i kiticami V 9-96, te ga, zatvoriv, svimi mogućimi mukami mučio V 9-706, crvenimi vrpcami D-69, izpresiecan dolinami D-223, ulicami Zagreba D-257, pijavicami ZZ-3, tvrdimi medvjedskimi kulami ZZ-37, osuto zlatnimi zviezdami ZZ-222, ručicami SB-25, Pod stubami SB-108, izpresiecana uvalami i klanci SB-257, nad glavami SB-280, seljačkimi djevojkami SB-285, pod kapljicami PL-3, pod sjekirami PL-118, Nad grobnicami V 12-616, uresih si ga cviećem, slikami KLJ-805, nad zviezdami K-275, Med zviezdami ti zviezda sjaji P-94, I more se čalmami osu P-100, Venjèr tu stajo s galijami P-189, četverokut sa gotskimi arkadami PN-320

2.4.4. Imenice i-osnova ženskoga roda

• Instrumental singulara

Nastavci -ju i -i u instrumentalu podjednako su zastupani u Šenoinu jeziku, a podjednako im pravo podjeljuju i sva četiri gramatičara (Brlić 1842: 46, Babukić 1854: 196, Mažuranić 1869: 47, Veber 1871: 35). Samo Babukić je dobro osjetio frekventivnost analogijskog nastavka -i: „a narod, rekao bih, da ponajviše govori na okončak i“ (1854: 196).

Mati narav sa bujnošću milom S 1-337, noćju G 5-18, al’ – krojački računi se žalibože se kompenziraju uzajamnosti slavenskom BM-100, propašću njegova tiela A-32, al sve noću, al sve danju AP-245, neslomivom dosliednošću PK-269, riečju D-226, pomoćju D-327, A kad tihom noći uztražiš u snu počinka ZZ-222, da je ta slava postala pravom narodnom svečanosti V 12-609, poznato je, kolikom temeljitosti, kolikom vještinom razpravlja Marković V 12-609

• Genitiv plurala

Genitiv plurala i-osnova u Šenoinu jeziku sasvim je prema sistemu. Pravopisno -h javlja se u početku i zatim na svršetku njegova stvaralaštva:

pet sto forintih LJ-6, Stari gospodin nije mario vrgnut svojih kosti na buru i nepogodu, kao kakav mladac, u kome struji svjež sok K 1-248

• Dativ plurala

Nastavak -im prema sistemu:

i vjeruju lažim PO 3-81, zaklonište mojim starim kostim B-322, najavi i susjedstvu i oblastim B-385, Zaluda! Nebje biesa mojim bolim P-306

• Lokativ plurala

-Ih u duhu sistema:

na grudih ZZ-197, po njegovih kostih SB-325, mislih PL-153

• Instrumental plurala

Nastavak -mi, osim u imenica ženskoga roda i-osnova u instrumentalu plurala, javlja se u Šenoe također i kod imenica muškoga roda, bivših i-osnova (v. osobitosti u imenica muškog roda [usp. § 2.4.1]).

znanostmi bavimo PO 1-43, nek im se brzojavne viesti prošlimi stvarmi bave PO 1-77, da se narodnostmi poigrava PO 2-533, s viečnimi lučmi nebeskimi PO 3-358, Ovimi riečmi obustavi Ivu PO 3-982, zlobnimi riečmi V 6-11, al svaki drugimi riečmi A-26, tim riečmi VL-581, izraziti riečmi KLJ-757, Za timi riečmi B-565

• Imenice kći i mati

Kozaci mi kćer oteli NGL 3-265, Mati narav sa bujnošću milom S 1-337, sa kćerju MG-368, Podmitljiva uz kćerku mati V 8-403, Da Bog i mati, domovina SM-2, Tko tebe grli i cjeliva/ U svaki dan i sat?/ Dobrota tko je ona živa?/ Oj drago diete. Mat. SM-2

2.4.5. Neodređeni pridjevi

Kao u promjeni imenica i za promjenu neodređenih pridjeva je za Šenoin jezik najtipičnija Mažuranićeva i Veberova tabela.49 Mažuranićevi nastavci (a tako ima i Šenoa) u neodređenoj pridjevskoj promjeni razlikuju od današnjih književnih u slijedećem: a) u vokativu sg. muškog roda nema određenog oblika (samo žut, a ne i žuti), b) u dativu pl. u sva tri roda nastavak je -im, c) u lokativu pl. je -ih, d) u instrumentalu pl. je nastavak -imi (današnje za sva tri pluralna padeža: -im(a)). Ovo posljednje ima i Brlić (1842: 54). U ostalim padežima nema razlike između Šenoinih neodređenih pridjevskih nastavaka i današnje književne norme:

Skini grane sa zelena drva NGL 4-105, bez svega i svačega, što se mladu čovjeku hoće LJ-5, Trenk bijaše velik siledžija ZA-727, štogodj važna s njim govoriti DNS-467, gledao sam njega na odru mrtva i blieda SA-18, Zato ljudi govorili o čovjeku nesretnu KD-71, razliegao se mukao žamor ČSR-9, Karamfil sa pjesnikova groba KA-65, na Prešernovu grobu KA-65, na Nežinu grobu KA-156, vi ste pokvaren diplomat UA-761, stoji na osamljenu vršku D-223, Draškovićevu vrtu ZZ-4, sa zelenih grana ZZ-10, Mlad ste još ZZ-88, Vidim, da ste vele umorni od daleka puta SB-3, taj dan je narodan svetak V 11-435, u nesmućenu miru i pokoju VL-549, u otmenu družtvu VL-581, da se naužiju svježa zraka ZA 3-611, na malenu crnu šeširiću KLJ-728, u bujnu zeleniku pod vedrim nebom K-262, Kuzmić bijaše velik prijatelj novinah K-262, kao kakav mladac, u kome struji svjež sok K 2-248

2.4.6. Određeni pridjevi

U promjeni određenih pridjeva u priličnoj se mjeri podudaraju sva tri ilirska gramatičara, pa i Šenoa.50 Brlić ima sasvim novoštokavske nastavke (1842: 55), a u zagradi navodi južne (-ieh, -iem). U Šenoe je jedino veoma rijetka dvosložna zamjena jata, pa je po tome najbliži Veberu. Osobitosti Šenoinih pridjeva u određenoj sklonidbi prema današnjoj književnoj normi jesu u ovome: a) u gen. sg. i Šenoa ima pokretno a, kao što je to u današnjem književnom jeziku. Babukić i Veber ne spominju ovu mogućnost, a Mažuranić u skraćenim oblicima zahtijeva pisanje apostrofa (1869: 52), dok Brlić ima također dvostrukosti (1842: 54), b) dativ sg. svršava se u Šenoe pretežno na -omu (danas: -om, -ome, -omu) (v. izuzetak u GR 13-322). Babukić insistira na ovakvom dativu (1854: 209); Mažuranić dopušta mogućnost (1869: 54) uz apostrof, Veber to ne spominje, a Brlić ima -ome, -om, c) lok. sg. glasi samo na -om (danas: -om, -ome) (gramatičari kao pod (b)), d) dativ plurala u Šenoe ima samo nastavak -im (danas: -im, -ima), e) lokativ plurala samo -ih (stilografizirano -ieh, koje se javlja još u gen. pl. i u dativu -iem), f) instrumental plurala -imi. Kao što se vidi, oslanjanje na živi govor dalo je Brliću prednost pred kasnijim jezikoslovcima. U ostalim se nastavcima podudara Šenoin jezik sa današnjim književnim. Uz parove i brojeve Šenoa ima dualne nastavke. Primjer iz VL-504 [tj. Dobranićevog romana] pokazuje znatan utjecaj narodnog jezika:

Kad s’ vidělo nebeskome krugu GR 13-322, proti poslovnomu redu PO 2-202, Nu šta će to g. državnomu ministru PO 2-529, lanjskoga ljeta PO 3-191, Hrvatskomu sinu NGL 3-214, glavu Slavenskoga žurnaliste PO 4-465, Dar centralnom muzeju NGL 4-32, Takve samo idu časti/ Gladnog našeg literata S 2-66, medju srbskimi pisci G 5-144, stekliša ilirskoga TT-65, prema nesretnomu plotu TT-81, O hrvatskom kazalištu PO 5-953, kod staroga udovca LJ-6, Danas mi se već sjaje debelimi slovi LJ-6, Nek si zagrebačke gospe svojimi dugimi repovi pomeću prah po ulici D-593, oko dugačkog stola PR-211, dičnoga hrvatskoga pisca V 7-648, pokojnoga nekoga tajnoga savjetnika V 8-129, nestašnoga, štedljivog a novotariji odanog Franju I. V 8-680, postaju i najozbiljnije slike komičnimi A-5, o posljednjem komadu V 9-665, i omjeri ga plamnima očima PK-284, ode umah za ženskima TI-507, na svom zagorskom imanju TI-559, po zagrebačkih krčmah D-5, sa cehovskimi poslanici D-9, bielimi bruseljskimi čipkami D-69, sa srebrenimi resicami ZZ-5, vitimi tornjevi ZZ-10, na drobnih bujnih usnah ZZ-78, kamenom podu SB-2, Pa moga miloga rodjaka SB-5, To bijaše prvo poglavlje Dobranićevog romana VL-504, i savija oko debelog crvenog nosa PL-3, obuvao žutimi cipelicami ZT-1, oprostio jakomu i slabomu spolu ZA 4-126, Današnji viek okrutan je prema ženskim B-130, staroga pokojnoga kralja Ljudevita K 1-213, sve od zlata sunčanieh traka P-39

2.4.7. Stupnjevanje pridjeva

Stupnjevanje pridjeva je u Šenoinu jeziku jednako kao u današnjem književnom (-ji, -iji, -ši). Odstupanje, koje nije tako brojno, sastoji se samo u izboru komparativnog nastavka kod pojedinih pridjeva:

najviših interesah naroda PO 5-461, kašnje G 2-88, lasnje PO 3-169, crnja DR-706, sa vrhunca najveće sreće SA-18, radje V 7-126, Tu slabiji jakom samo čigra V 8-406, Silovitije duvaše bura ČSR-5, mladji ljudi idu radje pod pušku nego k majstoru D-6, dočeku tih manje milih gosti D-96, najstrašnija disharmonija V 11-563, na noguh mu klapale preširoke, uzicom svezane cipele K-288, da budem ljepša K-295, sto i više godinah K-299, samo Pavlović govorio je potiše ove rieči, najjače biesnio je Šimun Lanca K 1-55, Bliže! Tako! K 1-114, krepčiji, stalniji K 1-122, tvrdja od kamena K 1-140, čudnije slušao je njegove rieči K 1-267

2.4.8. Razno u pridjeva

Navodim još neke osobine u Šenoinih pridjeva. Posebna karakteristika je relativno česta upotreba pridjeva rad u kongruenciji s rodom i brojem (u optativu), ali se već i u Šenoe opaža reduciranje na adverbijalnu funkciju (PO 2-563, K 1-228). Ovu istu pojavu konstatira i Babukić:

Rad, rada, rado i niječuće: nerad, a, o, – budući da se kao prislov (adverbium) upotrěbljava: zato izvan spomenutoga Nom. jed., i radi, rade, rada, množ. broja, neprima ostalieh padežah. (Babukić 1854: 213)

Oblici: Trnskovu, Spasovu (Trnski, Spasoje) osamljeni su, drugdje ima: Trnskoga, Spasojeva...:51

rad bih vam pisao viesti radostne PO 2-137, kad već u nas ljudi tako rado preko Drave vire PO 2-563, rad bi i nas povukli u „deutsches Bundes-Ofensiv-und-Defensiv-Wehr-sistem“ PO 3-94, Ja najvolim čitat pripoviedke PR-211, u Ruskoj V 6-287, Radi priznajemo V 7-635, Trnskovo mnenje A-18, vidi Trnskovu kanconu A-33, Nisam rad s vama se svadjati UA-652, za koga bi se rado udala bila ZA 3-451, drhtak plamenoga žara igraše na Spasovu licu PL-121, Valjda je mislila, da sam rad s njome se potitrati KLJ-757, jer je rado srkala medovine K 1-228

2.4.9. Lične zamjenice

U promjeni ličnih zamjenica Šenoin se jezik donekle razlikuje od današnjega, jer ima neke starije oblike. Kod zamjenice ja razlika je u instrumentalu, Šenoa ima oblike mnom i menom (nema mnome), kako to navode Brlić (1842: 80), Babukić (1854: 224) i Veber (1871: 38), ali ne i Mažuranić (1869: 64)! Mažuranić ima samo mnom. Slična je razlika i kod zamjenice ti (Brlić: tebom, Babukić: tebom, Mažuranić: tobom, Veber: tobom). Ali oblici menom i tebom u Šenoe su veoma, veoma rijetki, koji puta stilografizirani (npr. P-38). Kod zamjenica mi, vi razlike su u dativu, lokativu i instrumentalu. Šenoa ima (a tako gramatičari) nam, nam – vam, vam (bez današnjega nama, vama) u dativu, nas – vas u lokativu (nema današnjih oblika nama – vama) i u instrumentalu nami – vami (prema današnjem nama – vama). Sasvim osobitu, „slavonsku“ paradigmu ima Brlić: dat. nama (nami), nam – vama (vami), vam; lok. u nami – u nama, u vami – u vama; instr. s nami – s nama, s vami – s vama (1842: 80).

U pronominalnoj deklinaciji ličnih zamjenica kod Šenoe su slijedeće razlike: zamjenice on – ono imaju u lokativu sg. njem (danas: njemu), u instrumentalu sg. njim (danas: njime, njim). Ženska zamjenica ona ima u Šenoinu jeziku u akuzativu sva tri oblika: nju, ju, je – samo treba dodati da je skraćeni oblik ju daleko pretežniji u Šenoinu jeziku negoli oblik je.52 U instrumentalu sg. u Šenoe je samo oblik njom (prema današnjem: njome,53 njom). Pluralni se oblici razlikuju u ovoj deklinaciji u prvom redu u skraćenim oblicima kosih padeža koji u tekstovima često glase jih, jim... Tako zahtijeva i Mažuranićeva (1869: 66) i Veberova gramatika (1871: 39), a Babukić uporedo dopušta i oblike na ih, im (1854: 225); tako i Brlić (1842: 81). U Šenoinu jeziku nalaze se i jedni i drugi oblici. Slijedeća razlika je u dativu, akuzativu, lokativu i instrumentalu plurala. U dativu Šenoa ima njim, jim, im (danas: njima, im), u akuzativu u Šenoe je njih, jih, ih,54 u lokativu pl. Šenoina zamjenica glasi njih (danas: njima), i u instrumentalu njimi (današnje: njima). Govoreći o dualnim oblicima Babukić navodi: „Jedini Dat. i Instr. dvobrojnika: nama, vama, sačuvao se je, ali ga měšaju i pisci i narod sa Dat., Praep. i Instr. množ. broja“ (1854: 227), a to vrijedi i za Šenoin jezik. Šenoa upotrebljava dualne oblike uz brojeve dva, oba, ali sasvim nedosljedno, a dualne oblike upotrebljava i mjesto plurala. Međutim, dualni oblici u Šenoe su rijetki:

Razcviljuje bratsku nama dušu GR 13-322, gasit ju PO 1-43, ali obziri razni nedopuštaju nam ni slutnjah PO 2-409, i mi o njih bogme nećemo misliti PO 2-519, š njimi PO 2-534, s njimi PO 3-81, pripravili njim u slavu PO 3-293, nemojte mi samo o njih govoriti PO 4-143, Zlobne zviezde! od vas spasa nije,/ Za vam brodim, bura brod mi šiba NGL 4-4, Tko po vami jadra svoja vije; NGL 4-4, Tad prosahnu šljiva stara,/ Nemila ju satre kob, S 2-354, Dirneš li ju G 5-18, Nam se hoće štiva G 5-60, o nama G 5-60, valja nam obširnije o njih govoriti G 5-78, O njem G 5-126, njojzi G 5-177, zapita ju gospodin TT-81, da je jim PO 5-547, O njih valjaju Götheove rieči PO 5-998, S traga do zida ormar, na njem knjige LJ-4, – I ta djevojka veli vam, odgovori krepko Dume, vam mletačkomu plemiću: Nikad! ČSR-4, Straga kraj vrata dva stola. Na njih posudje za kavu i boce vina. LJ-67, Njim ću pustit DR-706, I u more bezdano jih valja DR-707, pa jih zamienila tvrdimi zidinami DO-609, Imat ćeš ju – moju diku/ Ljubit ćeš ju svoje zlato V 1-149, nam bijaše DNS-467, a nami DNS-467, Nam ni stalo V 5-335, Mogu li k njim? PR-229, – vam je bilo dano živjeti LA-393, živahnije razigrao se pred nama vatreni konj O 3-274, Ko tvrda zemlja pod menom da puca V 6-104, o njih, na njih, po njih V 6-106, i priča po prilici o njih, što sam ja izpjevao V 7-589, medju nami MG-164, joj si ga vam! MG-302, Medju vami MG-368, medju vam ČSR-19, medj njimi IO-2, da s vami od srdca na samu govorim IO-47, pred vama A-2, da jim se A-43, te ih sustavlja A-47, da ju ponoć nezastigne burna AP-240, lako ćeš ih prepoznati AP-247, za njimi V 9-180, pred nama (dvojica, V. K.) KA-135, medju njima KA-136, pod vama KA-136, pred nama TI-507, Sretnuv ju prvi put UA-588, Vam treba sigurno novaca UA-761, Čovjek bi ju smatrao D-68, za njimi D-295, S vami D-309, vam iztrgoh oružje iz ruke D-326, vam na sramotu i zator D-328, Zubi ju nisu boljeli ZZ-1, medju njimi ZZ-31, i ponudi ju lažidoktoru ZZ-52, Vam a i vam? ZZ-82, Bog s vami gospodo ZZ-236, pa je nećete prevesti žednu preko vode SB-6, izbi ju Ambroz ruke SB-115, njimi V 11-169, ni njim nedaju mira ZA 3-531, Pred vami PL-85, nam neće zapovjedati PL-106, da i njemu gospodara ima PL-106, Po njih pripoviedamo što sliedi V 12-276, Nesrušismo kuće. Nismo je dakako poštedili na staričine molbe KLJ-728, gdje ju vidjeh na ulici iduć u crkvu KLJ-728, medju nama B-401, a sad nam ju mame B-551, s vami B-585, za menom B-601, znao bi jim Kuzmić doviknuti K-262, jer – hm – vam ja to velim K-262, Pak tres, pak kres po njih! K-266, i doda jih djaku K-289, Proti nama stoje dvie ženske, jedan milostnik i četa ulizicah, koji će se klanjat danas bogu, sutra vragu, proti nama – al nas snube. K 1-15, Usta im zaniemiše K 1-39, – Neću ih imati pod oružjem K 1-70, i evo se pred vama svima skrušeno izpovjedem K 1-168, daje ih tudjincem K 1-245, letile bi oči nebom/ sve za tebom, sve za tebom P-10, pred menom (rima na: rumenom) P-38, I smijali se mrtvi sa mnom P-115, Medj vami, medj nami P-132, Silni dari, što jih sultan P-233, radili sa Turčinom proti nam, navlaš proti Senju PN-322

2.4.10. Povratna zamjenica

Oblici su isti kao i u suvremenom književnom jeziku. Jedino je u Šenoe veoma česta upotreba kraćeg oblika u dativu:

Pruski ovdašnji činovnici nisu si baš slika i prilika PO 3-302, Dajte si mira laćmane! DNS-483, Da grieh si skinem ljut V-33, rekoh si D-6, Jao si ga zemlji SB-5, nek si dodje pod grad SB-112, sami si ju strgosmo s glave SB-117

2.4.11. Prisvojne zamjenice

U prisvojnih zamjenica morfološke su razlike prema suvremenom književnom jeziku jednake kao i kod neodređenih i određenih pridjeva, u mogućim relacijama. Uz parove predmeta Šenoa upotrebljava dualne oblike, mada ne uvijek. Oblike njini, njinih treba već u Šenoinim tekstovima kvalificirati kao stilografizirane. Isto tako i oblike sa dvosložnom zamjenom jata. I za pokretne vokale je ovdje mjerodavno isto što je rečeno kod promjene određenih pridjeva:

Tako nestà srdcu mojem’ mraza L-43, sa svojimi izbornici PO 4-33, svojimi frazami G 5-144, na sreću svojim DO-593, mojemu srdcu pomogo DO-825, pred mojima očima V 5-809, nad našimi glavami V 7-110, povod njegovu jadu A-3, i mojemu srdcu KA-65, svoga gospodara PK-269, na svom zagorskom imanju TI-559, kako bi njegova kći za njega tudjim poslom biti mogla D-4, Ako si vjerovao njegovim riečim S-63, pomoćju zadnjeg njezinog novca D-327, u njihovu ZZ-1, za njezinimi paprenjaci ZZ-2, k svojim dvorovom ZZ-38, na njihovu licu SB-259, momu jedincu VL-581, iz svoga života PL-VII, Tebi i tvojim neće biti žao PL-8, pred njegovim očima PL-150, u njegovom rodnom mjestu V 12-519, U mojem srdcu KLJ-825, i mojega sinčića K-284, a sa mojimi pradjedovi B-433, U njegovu srdcu B-433, Junaci njini praunuci P-105, u njinih dvorih P-227

2.4.12. Pokazne zamjenice

Morfološka karakteristika je jednaka kao kod određenih i neodređenih pridjeva, prema odgovarajućim vrijednostima. Određena promjena je u Šenoe, međutim, daleko češća. Zamjenice ovakav, ovakva, ovakvo (isto i: takav, onakav) u Šenoe često glase ovakov, ovakova, ovakovo. Ove oblike navodi i Mažuranić (1869: 67) i Brlić (1842: 88). Dvosložna je zamjena jata u kosim padežima (tiem) stilografizacija stvorena prema dubrovačkim književnicima, kod kojih je to međutim neutralan, redovan oblik. Poneki put Šenoa kod zamjenice taj, ta, to upotrebljava protetsko o: otaj, ota, oto, što je provincijalizam:

Hvala takvomu čovjeku PO 1-44, hvala onim mužem PO 1-109, Tješimo se, da takova šta mogu samo reći ljudi iz reda malih prorokah PO 1-109, za onimi sveobćimi zakoni PO 1-109, Jedan takov čovjek PO 3-458, prema tomu G 5-79, takove mahnite situacije LJ-10, tog se bojim DR-705, s timi podatci V 2-591, Recept ote grozote po prilici je ovaj V 5-735, Dajte si tomu mira LA-436, ovomu i onomu BI-805, Za tiem MG-179, Za otim odleti kapelan MG-397, u tome blatu KD-58, kakvi ljudi IO-4, kakove će posljedice A-2, a po tih pojmih A-2, onimi zlosretnimi kovanicami A-7, Prema tomu A-37, medju kakovimi karakteri A-44, timi kinezkimi hieroglifi KA-66, Pri tih riečih D-66, Bog nas je stvorio takove, ostajmo takvi D-226, pred timi sviećami D-351, kakovim ZZ-37, Pod ovimi bregovi SB-116, Pod timi dugimi trepavicami VL-600, da ima pravo o takovu književnu plodu izreći svoj sud PL-V, na tih mladenačkih stihovih V 12-723, u tih nečistih srdcih B-449, opasan onimi kamenimi zidovi i tornjevi K-269, Tomu neću prigovarati K-278, taj posija viečno oto sjeme P-65

2.4.13. Upitne i odnosne zamjenice

Nastavci se podudaraju s određenim odnosno neodređenim pridjevskim nastavcima. I ovdje Šenoa ima dublete: kakov – kakav.55 Zamjenica za neživo u Šenoe glasi što i šta i oba oblika on upotrebljava i za upitnu i za odnosnu relaciju. Genitiv ove zamjenice u Šenoe glasi česa, čega, ali oblik česa je nešto frekventniji negoli u suvremenom književnom jeziku. I u Šenoe se mogu naći primjeri da upotrebljava akuzativ za neživo kojega, umjesto koji, kako nam to potvrđuje primjer iz LJ-11. Skraćeni oblici kiem (= kojijem, kojim), ku (= koju) uzeti su prema dalmatinskim piscima i ulaze u Šenoine stilografske jezične vrijednosti (necessitas poetica):

na čem smo PO 1-109, Velike su zaprieke, s kojimi se imaju boriti načelnici českoga naroda PO 2-137, burna vremena, u kojih živimo PO 2-537, Pitaš: kakov fatalizam? PO 3-70, Česa u nas žalibože neima PO 3-237, A što radi to ministarstvo pri tom, a šta njegovi bližnji ljudi? PO 3-458, a ministri bi barem morali znati, šta je „salus“ PO 3-856, iz kojega se može crpiti PO 4-313, A radi česa je propalo 4-465, i šta da znam česa sve ne PO 4-745, More pusto je široko,/ Kiem se biesna bura hrva G 5-19, kazat ću kratko, šta je LJ-9, Al čovjek, koj vriedja moja najsvetija čuvstva, taj nemože biti mojim prijateljem LJ-10–11, ugljen, kojega ni pjesnička vrućica razpiriti ne može LJ-11, šta austrijski Niemci na ovu strielu iz Monakova? PO 6-79, Oj Jano šta ćeš sad V 5-513, šta PR-244, što PR-261, koj se onako iz svieta doklatio IO-8, kojimi se miena čuvstva ponavlja A-31, medju kojimi stoji junak V 948, Šta je otče? reći će na plaho kći PK-284, Znam ja, kakov si svetac D-3, biskup Klobušicki, koj je svakako čovjek bečkoga dvora s kojimi ste plien dielili? D-175, – Al ima liek... – Koj? Koj? D-200, po suknenih dolamah, u kojih su se čestiti majstori silno znojili D-271, na čelu krajiških banskih konjanika, kojim si nadaleko vidio šareno odielo D-280, na kojimi je D-280, biljega, kojimi se ljubav javlja D-325, Kazat ću vam, šta je ZZ-6, koj poslje smrti Ferdinandove ZZ-37, što mi nosite? SB-2, koj je pogazio pravo SB-116, Što sudiš o tih ljudih? VL-581, Šta će od tebe biti VL-600, i namjerili se na kakov slučaj, kojega njihova pamet odgonenuti nemože PL-VI, na malenu crnu šeširiću, koj je jedvice pokrivao tjeme njezine glave KLJ-728, kojim je visoka dužnost ZA 4-126, Jer šta? ZA 4-771, Vi ste vidjeli i čuli, šta je Branka radila u šumi B-503, – Šta? kriknu Jakob Kuzmić K-265, da pogleda na ulicu, šta je K-269, znaš dakle, što ti raditi valja K-280, blago duši, ku to grije P-67

2.4.14. Zamjenice sav i sam

U promjeni ovih zamjenica nema drugih osobitosti osim onih koje su navedene kod određenih i neodređenih pridjeva. Jedino, u Šenoe se može dosta često naći neispremetnuti oblik vas, pored sav. Ovaj oblik navode Babukić (1854: 212) i Veber (1871: 11).56

što po sveobćem osvjedočenju toli glavah, koli i samoga naroda ovaj spasiti može PO 2-312, iz smjese svijuh narodnostih PO 2-523, A pred svimi slavno ime – Hanka! NGL 1-39, A s radosti svakom’ grud se širi L-37, da si ga sam vidio PO 4-130, A medj svimi G 5-74, sviuh naroda V 5-331, život vàs V 6-594, nad svimi pjevači V 6-815, Pri svem tom, ZA-2-372, zavuče se vas u dućan D-7, a u samih karakterističnih crtah D-68, jer je Drašković poznavao svih u dušu i u sav glas ZZ-223, a nad svimi Andro PL-118, šta je slava sviuh slava veća P-67

2.4.15. Neodređene zamjenice

Morfološke osobitosti Šenoinih neodređenih zamjenica iste su one o kojima je bilo riječi kod pojedinih zamjenica. Posebnost je Šenoina jezika da ne umeće enklitike i prijedloge među neodređene zamjenice, ovakvo umetanje ne spominju ni Babukić, ni Mažuranić, ni Veber, ali ga spominje Brlić (1842: 91). Zamjenice tkogod, štogod u Šenoe često glase tkogodj, štogodj, kako što to ima i Babukić (1854: 232); Veber ima samo tkogod i štogod (1871: 44). Predmetak ne- u Šenoe često puta glasi i nje- (jatova zamjena). Ali ovaj paralelizam nema u Šenoinima tekstovima nikakve zakonitosti:

nikakve, nikakovih PO 1-109, Veli da nismo zapisani u nikakvom Ruhmeshallu PO 2-439, latiti se svačesa PO 2-637, Njekakov LJ-23, svak dan PR-228, Ne radi se tuj o nikakvoj revoluciji LA-419, nikakov IO-1, nekakov IO-5, nikakve IO-105, svekoliko mu osjećanje A-4, da tu po nikojem pravilu svieta A-21, nikomu o tom D-96, Zar ti neimaš za nikoga živjeti? D-160, baci svakomu banku PL-8, pa nikomu ništa PL-106, nikakove koristi PL-107, po nikakvom službenom poslu V 12-831, U nijednoj kući KLJ-725, po licu bio bi možda tkogodj rekao B-98, Tu nisam smjela u ništa dirnuti B-417, na nijedan ženski jezik K 1-92

2.4.16. Glavni brojevi

U deklinaciji glavnih brojeva Šenoa mijenja brojeve jedan, dva (oba, obadva), tri, četiri. Kod broja jedan, koji se mijenja kao određeni pridjev, dolaze dakako do izražaja razlike u spomenutim padežima.57 Inače, u brojnom sistemu hrvatskoga jezika, kako su ga izložili spomenuti naši gramatičari ima dosta razlika.58 Čini se da je najdalje otišao A. Mažuranić, koji sa velikom žalošću konstatira kako je hrvatski jezik izgubio sklonljivost brojeva pet, šest, sedam, osam... ali tu sklonidbu ipak navodi.59 Naprotiv, Veber (a donekle i Babukić, kad se eliminira deskriptivnost i komparativnost njegove Slovnice) zauzeo je sasvim realističan stav, zasnovan na situaciji u živom narodnom jeziku:

U starijem su se jeziku glavni brojnici, počam od pet, smatrali samo u nom., ak. i vok. za nesklonive samostavnike, a u drugih su se padežih deklinirali kano pridavnici, n. p. pet perah, petih perah, petim perom itd. – No buduć da se takvim dekliniranjem glavni brojnici pomèrsuju u rečenih padežih s rednimi, to se za razliku u novijem jeziku, osobito štokavskom, glavni brojnici, počam od pet, dèrže svuda za nesklonive samostavnike, a kad jim treba padeže razlikovati, onda služe s raznimi prědlozi; n. p. město: Niti desetimi peri neće neznalica ništa dobra napisati, kaže se: Niti sa deset perah. (Veber 1871: 51)

Tako i Brlić (1842: 67), ali on u lokativu i instrumentalu ima novije štokavske nastavke. Brojeve dva, oba, obadva Šenoa ima prema Mažuraniću i Veberu, samo što u gen. i lok. piše i ne piše h, a u dat. i instr. različito provodi zamjenu jata (ie, je, i), dok Mažuranić i Veber imaju ě. Oblike trih, četirih ima Šenoa prema Babukiću (u Mažuranića i Vebera trijuh, četirijuh). Brojevi stotina i tisuća (koja je češća od hiljade) mijenjaju se u Šenoe kao danas, tj. kao imenice ženskog roda. Dual od sto: sta Šenoa upotrebljava kao što se to upotrebljava i u suvremenom književnom jeziku: dviesta, trista, ali pet sto. Općenito uzevši, u Šenoe je mnogo češća sklonljivost brojeva od 1 do 4 negoli njihova zamjena: nesklonljivost uz prijedloge:

što se Schmerling obzire na strašnu opoziciju dvajuh činovničkih gradićah PO 2-529, pred ostalimi milijuni PO 2-545, Tisuć godinah harači PO 2-545, jedna od obijuh PO 3-81, Kod obijuh vlada načelo PO 3-107, Dvie novosti izušćene dviema muževima PO 3-507, kako se sa sukoba dvajuh protivnih živaljah grčevito trese PO 3-857, položaj obijuh stranah PO 4-155, Izim ovih dviuh G 5-133, pet sto forintih LJ-6, Trista djavolah LJ-6, kraj trih košarah ZA-1039, u posljednjih dviuh predstavah PO 6-129, dvaju prvih lica V 5-526, obiuh hrvatskih kuća V 5-810, prije dviesta i više godina O 3-276, obima rukama BI-759, od obajuh V 7-77, glavnih trieh glumica V 7-142, Evo dviuh slika V 7-521, objema rukama MG-164, svetih trih Kralja V 7-164, obiuh obitelji MG-219, dva na prstima IO-80, i tisuće drugih A-1, u „trih hajducih“ A-5, borbu dvaju naroda A-34, sukob dviju protivština A-47, objema rukama PK-284, uzvinuv obiema rukama UA-603, poput dvieh crnih crta D-2, obima rukama D-126, objema rukama D-274, krieseći se u tisuć kapljica ZZ-10, u kolo dvajuh mogućnika ZZ-126, iz dvih lumbarada SB-279, grb triju kraljevina ZA 3-595, koji je ljudem obiema rukama dobro dielio PL-82, dvajuh naroda V 13-775, dvoboj dvajuh glumaca BV 3-328

2.4.17. Redni brojevi

U promjeni idu kao određeni pridjevi:60

eto me samodruga u ormaru, kud bijaše bogu vjetrovah bezplatan ulazak PO 3-70, to je bila prva misao PO 3-70, do četvrtoga kolača PO 3-983, do treće kitice svoje pjesme PO 3-983, jedanaestoga svibnja ZA 1-434, prvi viek naroda V 5-463, u svojoj šestoj godini V 7-423, godišta osamdeset sedmoga K 1-112

2.4.18. Priložni brojevi

Raznolikost priložnih brojeva, koje se može opaziti i u Šenoinu jeziku, adekvatno je opisao Babukić:

Prislovna (adverbalia), koja odgovaraju na pitanje: a) koliko pútah? – n. p. jedanput, dvaputa, triputa, četiriputa, itd. (kaže se takodjer: dvaput, triput, četirput); pet pûtah, šest pûtah, itd. (veli se i: pet pút i putih, šest pút i putih, itd.). (Babukić 1854: 222)

U Šenoinu jeziku vidljivo je nastojanje da imenici put kod priložnih brojeva dade odgovarajuću padežnu kongruenciju: put... puta... putah, putih (puta, puti):

još jedanput PO 3-169, Stoputi na dan SA-18, sto puti IO-3, mnogo puti A-38, 23 puta... 32 puta... 2 puta, 35 puti, 48 puti, 38 puti V 9-648, Deset puti KA-65, poviše puti TI-473, sto puti UA-697, Sto i sto puti ZZ-31, šestputi ZZ-48, deset puti SB-35, više puti SB-28, po sto puta P-16, tisuć puti čusmo P-126

2.4.19. Brojne imenice i brojni pridjevi

zamotah u četvere zavoje PO 3-70, samo dvoje drži sam NGL 3-267, dvojeg ipak ne možemo prešutiti V 8-755, Trojim nas dariva Bogović darom V 10-579, sedmero SB-5, da su njih dvoje imali biti na tom ročišću glavne osobe VL-485, njegove brige nose dvoja ledja K-294, Da, živ je, živ! To dvoje žarkih oči P-294

2.4.20. Glagoli

Glagoli kao da su predstavljali najteži problem starijim hrvatskim gramatičarima (usp. Brlić 1842: 92 i dalje, Babukić 1854: 233 i dalje, Mažuranić 1869: 69 i dalje, Veber 1871: 54 i dalje), u njihovoj sistematizaciji kao da je bilo najviše poteškoća i nejasnosti. Ovome se i ne treba posebno čuditi, s jedne strane zato što hrvatski glagol sadrži izuzetne osobine, a s druge strane zato što se preuzeta shema latinskoga glagola i glagola ostalih suvremenih indoevropskih jezika veoma teško razbijala. Uostalom, glagolsko područje i danas je područje koje još očekuje svoju kompletnu deskripciju. Najkonzervativniji je u opisu hrvatskoga glagola bio Babukić. Brlić je u tome bio pred Babukićem, a Mažuranić je već odbacio neke hrvatskomu jeziku nepotrebne glagolske norme, a korak dalje od Mažuranića učinio je Veber. Razumljivo je, međutim, da i Veber ima neke glagolske kategorije koje su kasnije ili odbačene ili modificirane. Šenoin glagol, u cjelini, na nivou je suvremenoga književnog jezika. Udaljavanja od te norme ima, ali su ta udaljavanja u daleko većem dijelu zasnovana na normama tadašnjih hrvatskih gramatika. Manji dio su lapsusi.

• Aspekt

U aspektu je Šenoa veoma siguran, pa možda taj podatak više nego drugi, sigurno kvalificira visoku vrijednost Šenoina jezika, njegovu izuzetnu štokavsku bazu. Pogreške su dosta rijetke:

Prije nego vam pričam, kako me je nevolja zaniela u Cetin, valja posegnut u moju rodnu kuću TI-473

• Infinitiv

Šenoin infinitiv završava na ti/ći ili t/ć. Oblici bez i nemaju supinske funkcije, makar i Brlić (1842: 95 i dalje) i Babukić (npr. 1854: 295) navode taj oblik. Mažuranić ni Veber ne spominju supin, ali Mažuranić navodi oba završetka kao dobra. Tu je mogućnost Šenoa, osobito u poeziji, često upotrebljavao:

Pisat mi je o stanju ovdašnjem PO 2-137, iz kojega se može crpiti PO 4-313, mogla je gospa Breberićka brojit petdeset godina DO-593, Od davnine ušlo je u običaj popisivat pučanstvo V 2-590, Iz grada ribe lovit došo V 5-513, Vjerovnici naumiše proti Lovri oglasiti slučaj PR-293, ko da ide krast IO-49, za kojom silnom odlukom glavne volje nastaje prekret, te nuždno sliediti mora katastrofa ili rješenje A-43, U selo te poniet neću AP-241, meni bilo u grad poć AP-245, teško je definovati V 9-194, koji je imao il Stjepka survat u propast a Zagreb uzvisiti snagom, il Stjepka stvoriti divom, a Zagreb baciti žrtvom osveti ohologa boljara ZZ-38, je li vriedno bilo pisat PL-VII, Počelo je svitat V 12-856, odlučiv tvrdo, da će se u buduće više brinut za svoje grlo K-262

• Prezent

S obzirom na svoje morfološke osobitosti Šenoin prezent je skoro sasvim podvrgnut onim istim karakteristikama kojima je i suvremeni književni prezent. Češća odstupanja se odnose samo na glagole VI. vrste s infiksom -iva- (očekivam), što se može smatrati kajkavskim utjecajem. Ostale su pojave rjeđe: -em mjesto -im (živem), nema : neima (ne ima), nisam : niesam, paralelnost prezentnog nastavka kod glagola na: -irati : -isati : -ovati (prvi je daleko češći kod tuđica), zatim morfološke pojave vezane za poeziju: poznava, udvorava i sl.

imademo PO 1-43, koji počimlje sa ministrom PO 2- 406, znadem, imade G 2-88, Poljak bjega NGL 2-129, nema NGL 2-270, Sam umiram L-38, započme se služba božja PO 3-292, sravnjiva PO 3-507, kao da se sav sviet na njih ruša PO 3-551, ta htjela je da se udade PO 3-982, ta htjela je da se uda PO 3-982, Sve što sjaji, žive, što se miče NGL 4-103, Čas ti žmiri, čas ti vince srka S 2-66, Znam, Znadem, G 5-99, al ni vraga neima TT-75, A božja plahta oglašiva V 2-24, započmemo V 5-655, kako se žive u sjemeništu LA-370, karakteriše osobe V 7-47, Nieste mudro uradili MG-315, oskvrnjiva V 8-47, Mlečići davaju malo ČSR-104, analizuje A-2, idealizuju A-5, karakteriše A-10, ono ga generalizira A-30, posve jasno označiva A-36, u samoj priči pritajiva se A-38, interes se time uništuje A-45, sažaljivamo A-46, crpi napokon svoje predmete A-48, čučne, plaho prisluškiva AP-241, karakterizuje V 9-618, niesmo mi zadnji TI-559, Neka ljudi brblju! D-66, žive se ZZ-4, očekivam ZZ-38, nadimlju i silom otimlju ZZ-80, svrštuje SB-110, prosviri SB-279, kako se u otmenu društvu žive VL-581, Mnogo se doduše deklamuje PL-VI, živem na božjoj milosti PL-5, kortešuješ PL-11, da ga nema kod kuće KLJ-825, – Neima ništa ZT-2, Od dana do dana, velju B-98, vragoljak na glas poznava (rima na: udvorava, V. K.) P-25, Ti crnu djecu odkupljivaš,/ Blagoćom da ih prigrljivaš P-97

• Imperfekt

Imperfekt je u Šenoe veoma često glagolsko vrijeme, što je uopće manira hrvatske književnosti devetnaestoga vijeka. O funkcionalnoj vrijednosti te manire bit će više govora u stilografiji [usp. § 3.5, t. 73–79]. Morfološke oznake Šenoina imperfekta ne razlikuju se od suvremenih. To podjednako vrijedi za aorist:

stiskivaše se veseo SA-18, sjedjaše SB-1, počivahu SB-1, visijahu SB-110...

• Aorist61

Mi bismo PO 1-109, koliko ih ostade bez kuće i imetka il morade u Siriju PO 4-567, Mi bi, mislim, vrlo ustrajni i radini bili O 3-269, prohujiše vjekovi ČSR-117, sahranih SB-3, napatismo SB-5, moradosmo SB-5, razljutiste SB-6, Rekli bismo V 11-287, a na srdce dasmo star, kožnat papir KLJ-842, koga mašta gor neponi P-67

• Imperativ

Karakteristike imperativa u Šenoinu jeziku jednake su normama suvremenoga imperativa, samo što Šenoa ponekad različito upotrebljava imperativne nastavke (-i, -j, -ji) kod pojedinih glagola:

Bjegajte DNS-470, Ti ne gledj ruke, gledji, što ti daje V 6-86, Nećeš? Znajder da sam ona AP-240, Čujder, čuj! AP-241, ovamo gledjite D-327, dedte ZZ-51, glete, glete ZZ-52, Gledji, oj gledji ZZ-221, Idi! SB-2, pošlji Luciju VL-741, neka me njegov duh razsvietli KLJ-825, ded gledjite u moje zlatne liste P-57, Pogledjite mi mrtvog brata P-191

• Prilog sadašnji

Glagolski prilog sadašnji u Šenoe se završava na -ći ili -ć,62 a razlike u sintaksnom značenju nema. Dakako ovu mogućnost Šenoa iskorištava osobito u poeziji, ali se to isto nalazi i u njegovoj prozi. Ovamo spadaju i Šenoini participi prezenta aktiva na -ći, -ća, -će; -ći, -će, -ća, koji se sklanjaju po rodovima, brojevima i padežima po uzoru na određene pridjeve (usp. npr. Babukić 1854: 254). Priloge i participe, onako kako ih nalazimo u Šenoinim tekstovima, navode Babukić i Mažuranić i Veber.

mučeć PO 1-109, ali eto ti rikajućega lava PO 2-515, dobi za to povelje od ugarskih kraljevah po pravu pripadajućem im dieliti takove PO 2-527, Gospoda tamo sjedeća PO 3-81, prinesci za boreću se braću crnogorsku PO 3-457, Pišuć vam ovaj put PO 4-13, uzmicajući PO 4-151, u kolo čitajućeg obćinstva G 5-43, čas s kojim prolazećim seljakom koju riečcu progovorio TT-8, Hladnokrvno, paleć lulu LJ-9, vičuć iz sveg glasa PO 6-79, pruži drhćućoj si ženi DO-609, nesluteći DNS 483, obrtnika proizvadjajućih predmete iz kovina, drveta i kamena V 2-592, U snu gledao je Malvinu, sjedeću za glasovi PR-228, sa krajiškimi častnici, živućimi u Križevcih V-2-592, mašta težeća za velikim svietom V 8-674, Ilija putujući ovamo sad onamo IO-4, koj je po nekih pismih nalazećih u dućanu pokojnika IO-115, prizor vatrene, poharajuće provale A-4, motreći oštro D-68, trgovce iduće na optujski sajam ZZ-34, Mrzeći tako do krvi gospodar susjedgradski Gregoriance, dižuć se javno proti njima svom snagom časti i ugleda, i gradeć potajno spletke silnim si novcem ZZ-36, klanjajući se i mašući SB-10, kad bi se sjetila muža, boravećeg u daljini VL-549, sa blieštećimi od ognja okanci PL-120, koju kratak časak nanese cvatućemu našemu Zagrebu V 12-787, smiešeći se i krećuć glavom KLJ-728, otirući si suze B-211, i drugih zvierih letećih gamzećih K-266, Na pojav oružanih gradjana zaustavi se čopor jurišućih oružnika jedan časak K 1-195, šapćuć srdcu sreću novu P-34

• Prilog prošli

Glagolski prilog u Šenoe se završava, kao i danas, na -v ili -vši, samo treba dodati da su oba oblika otprilike podjednako česta, za razliku od suvremenoga književnog jezika u kojem je oblik na -v rjeđi. Ovamo treba ubrojiti i particip aktiva na: -vši, -vša, -vše; -vši, -vše, -vša, koji se mijenja po rodu, broju i padežu kao određeni pridjev; ovo navode i spomenuti gramatičari, mada svatko upotrebljava svoju terminologiju. Šenoa ima vrlo često stariji oblik počam, a oblik padši je kao u slovenskom jeziku (Babukić 1854: 254).

učiniv PO 1-43, Nauživ se PO 3-81, čuvši PO 3-81, nerado gleda tu gospodu vrativšu se iz Ugarske PO 3-547, u pogledu posljednjih sbivših se dogadjajah PO 3-725, i zaostavšoj porodici pokojnikovoj na dar pokloni G 5-6, spasivši se sretne DNS-483, strovaliv DNS-449, uzam ujedno V 2-591, porodivša se borba V 5-62, Il zar su junaci davnih vremena slavili padše u bitki polubogove tim, da su slomili mač svoj SA-19, izuzam doktora Novaka TI-507, napustiv za sada Blaua UA-761, naheriv, poglednuv, pruživ D-99, stupiv iznenada ZZ-170, krenuv SB-8, počam od mjeseca veljače GR 17-151, zažmuriv oči i smoknuv jezikom PL-5, Djevojka poljubiv ujaka u ruku i pokloniv se gostom ode iz sobe K-279, dovedši vojvodu pred banicu K 1-236

• Pridjev radni

U morfološkim osobinama nema posebnosti. Oblik uništivali stoji prema uništivati, što je prema kajkavskom:

uništivali PO 3-573, Izcrpio viečni Bože G 5-99, Svatko je hotio da bude stalniji u milosti gospoje Olivije ZA-1034, našao, steko V 6-671, Ako je n. p. Shakespeare svrstio u Kleopatru, mislimo, topove A-5, hodio ZZ-32, Milićević je zašo medju narod, gledao, slušao, upamtio, zabilježio V 11-387, htio KLJ-725

• Pridjev trpni

Oblik je u Šenoinu jeziku jednak normi suvremenoga književnog jezika. Jotaciju kod primjera raztrešen, ukradjen... već i Mažuranić (1869: 88) smatra pogreškama. I ovaj oblik, dakako, Šenoa deklinira:

raztrešen PO 3-91, osnova zakona, pretresivana u posljednjoj sjednici PO 3-169, ošinut DO-663, spašena ZA 1-35, o naredbah potrebitih za sigurnost grada DNS-483, raztrešene pjesme V 5-573, zanešena V 6-224, spašen si V 7-588, ukradjeno blago ČSR-91, složna i fanatizovana A-3, istina je crpljena iz života A-39, dialogizovana kronika A-44, zavita SB-1, prenešeno SB-5

• Perfekt

U morfološkom pogledu nema drukčijih karakteristika:

Plavetno nebo se sve više tamnilo TT-81, steko si je V 6-224, Da pleo sam ga, čistio ga V 6-452, stari crpili su A-42, A bies te jašio PL-107, Sve se je zelenilo novim životom PL-150

• Pluskvamperfekt

I pluskvamperfekt je u Šenoinim tekstovima morfološki jednak današnjemu:

Kako sam već u „Glasonoši“ bio spomenuo G 5-116, što je bio prešao zalogom na njihovu zadrugu DO-594, probudila bje V 1-449, bila je obavila TI-492, što ih je kraljevski grad izkusio bio ZZ-56, Kod sv. Kralja minula bje večernica ZZ-38, glavu bje sagnuo natrag ZZ-237, koju bješe sa sobom donio iz Mletaka V 11-705, Nemila vlast bila se je poput striele dodirnula njegova srdca VL-741

• Futur

Futur je u Šenoinu jeziku morfološki jednak našoj suvremenoj književnoj normi, samo što Šenoa nejednako i različito upotrebljava puni i krnji oblik infinitiva:

Al pod robskim neću kutrit igom G 5-177, što niknuti će osvetnika G 5-187, bit će tomu trideset godina IA-369, Zadatak odbora biti će sastaviti V 6-416, štediti ću čeljad cielu AP-241, da ću se iznevjeriti svojim idealom VL-616, koje će mi kćerka uz čestitku predat B-98, pazit ću njegovu sreću B-601

• Futur II.

Za ovo vrijeme i suvremene gramatike hrvatskosrpskoga jezika spominju da se rijetko upotrebljava, i to samo u zavisnim rečenicama.63 S obzirom na moguću funkciju izricanja prošlosti, Maretiću se ovo vrijeme učinilo značajnijim za preteritalne funkcije negoli za futurske, pa ga je i nazivao perfektom II. (1931: 542). U starijim gramatikama predstavljen je različito, i po nazivima i naročito po svojim funkcijama.64 Ovo posljednje, a isto tako i mogućnost da se futur II. zamijeni prezentom svršenih glagola, moralo je izazvati priličnu nesigurnost kod svih koji su u gramatikama htjeli dobiti pouku, ako nisu bili iz štokavskoga kraja. Tako se dade razumjeti Šenoin prigovor:

Tu se miešaju drugi i sešti [sic!] padež, tu se čulo „Kad budete stupili“, tu čusmo barbarizam „Trnoruža“ (Dornröschen) itd. V 8-383

Za Šenou je očito ispravno samo kad stupite... I kod njega, kao i kod svih priučenih štokavaca iz sjeverozapadnih krajeva, ovaj se glagolski oblik dodiruje sa kajkavskim futurom, koji se tvori od istih morfoloških jedinica (trenutni prezent glagola biti – glagolski pridjev radni: budem došao – budem došel, s odgovarajućim pogreškama: Ako budem došao, reći ću ti : Ako ću doći, reći ću ti). Situaciju zamrsuje futurska funkcija u prezentu svršenih glagola. Futura II. ima u Šenoinim tekstovima malo, najvjerojatnije zato što ga je slabo razlikovao od kajkavskog futura, pa se bojao „kajkavizama“:

kad Ugri budu opet saborisali PO 2-527, pa ako drugi broj toga lista i glede naučne i zabavne česti takov bude, kao što prvi nije, to mu uspjeh nefali PO 3-692, „Čuvaj se, ako nebudeš s nami, ubit ću te“ PO-387 (s elizijom glag. pridjeva), Ako li toga nebude, otputovati će sve to blago u Petrograd PO 4-31, da će sve po zlu poći, ako za vremena nebude pomoći B-371, i nadajmo se, da vam se volja ispuni da bude do godine nešto bolje B-519 (ali pogreška u glavnoj rečenici)

Miješanje ovoga vremena s potencijalnim (kondicionalom) (usp. Mažuranić 1869: 95, Veber 1871: 70) moglo je Šenou ponukati na primjere:

A da je uzmaknuo, da se je okanio jogunluka, ne bude mu novih žuljeva PO 3-837, Da ima snažnih drugova/ Taj urlaj bude silniku opilo V 6-451, da je on živ, ne bude svega toga zla IO-103, da ti uho glas joj sluša/ ne bude ti tvrda duša AP-246

Prezent svršenih glagola u zavisnim rečenicama, gdje bi mogao stajati i futur II, u Šenoinu je jeziku običan:

Rekao bi, da će g. Bach toliku knjižurinu griehah svojih, sitnimi tiskom tiskanu, ponieti, kad podje, kao što Jean Jacques u svojih „Confessions“, pred sud božji PO 3-70, tko se tomu uzprotivi, toga ćemo objesiti PO 3-866, bojeći se da će i njih takva sudbina postić, uztraje li i nadalje nemarnost NGL 4-46, te da će gledat, da žena sazna njegovu tobožnju nevjeru V 5-830, a da će ga zaboraviti, ako ne plati KD-70

• Kondicional

Morfološki ne odstupa od današnje norme. Ali, kako je to i danas čest slučaj razgovornoga jezika, i u Šenoe nalazimo divergencije u aoristima: ja bi(h), mi bi(smo)...:

mi bi samo svjetovali PO 1-77, rad bih vam pisao PO 2-153, i prem bismo žalostni taj prizor rado okom minuli PO 3-569, Brzim ja bi kod nje bio skokom S 1-337, S toga bismo želili V 5-655, I mi bi mogli V 7-247, ne znamo, gdje bi stali IO-4, želili bismo V 9-401, ja ne bih imao prilike UA-652, i ja bih na vašem miestu isto učinio bio VL-741, ja bih taj zakon spalio PL-107, Ja istinabog nebih htio u njoj stanovati KLJ-725

• Glagolska stanja

Aktivno glagolsko stanje je daleko najpretežnija forma Šenoina glagola. Ipak, dakako, ima i pasivnih konstrukcija:

utemeljen po zagrebačkom biskupu Dimitroviću V 5-809, riešit će se po saboru V 6-751, Zato bude zaključeno, da gčna. Kriše neima ni pjevati pred obćinstvom V 11-580, prikazana bje V 13-223

2.4.21. Prilozi

Najobičnija karakteristika Šenoinih priloga, sasvim razumljivo, jest frekventna upotreba više ili manje zastarjelih priloga, takvih koji više ne ulaze u standardni književni jezik, čija bi upotreba danas imala sasvim stilografsko značenje. Priloge s nastavkom -ma napominje i Mažuranić (1869: 135), a isto tako i Maretić (1931: 450).65

pokazao je već dosta putah PO 3-79, Stara gospoda rado ju peckaju DO-716, više puti DNS-467, da je tu tekla bujna rieka života V 5-735, naslaganog tude bez broja IO-29, više puti IO-113, koli davno A-4, namjenice, uzstopce A-34, dakako, nipošto A-40, Jednom popodne PK-299, Ne jednoč D-198, Il je istina, što se tude piše D-257, vazda ZZ-257, obnoć ZZ-168, Djeca podjoše na stran u dvor ZZ-237, nipošto SB-8, toli SB-8, ja se tud po sudčiji motam SB-28, nekoliko puta V 11-611, Glede te prodaje izdao je magistrat 1638. osobit edikt V 11-723, Pisci kod nas imaju predosta drugoga posla, pače im vele malo vremena ostaje i za pisanje PL-VI, Mnogo puti PL-VI, istinabog PL-VI, Tiho teče Sava krajem PL-1, Krenuh za rana PL-8, krišem PL-120, al s nova planu žar PL-121, Tihoma došla večer mila PL-191

2.4.22. Prijedlozi

I među prijedlozima Šenoa ima vrlo često arhaične, pored onih koji su i danas frekventni. Arhaični Šenoini prijedlozi navedeni su, međutim, u gramatikama.66 Sve se ovo odnosi i na veznike.

medju prisutne PO 1-109, osobito rad razgovetnog izgovora NGL 1-204, nisam imao rad šta jadikovati DNS-467, prama jugozapadu O 3-270, prema karakternim biljegom A-29, naprot kipu čudna žena sjela AP-240, proti Franji Tahu ZZ-35, pred banovi ZZ-37, naproti gradu SB-112, medju prsti VL-421, opoziciju proti idejam vieka VL-536, Liepo ste se medju soldati prevrnuli PL-44, po svih kutovih PL-82, Htio se je ogradit proti svemu svietu PL-82, medj seljaci V 12-616, prema crkvi ZT-1, kraj ribnjaka stoji medj topolom P-24, Medju narodi svimi P-156, proti Francezom PN-319

2.4.23. Veznici

Nepomičnih bo zviezdah, ma bile i zviezde ljubavi, netreba našemu kazalištnomu nebu NGL 1-204, Znadem, dano smrtna majka/ Takve rodit već nemože G 5-99, Kadno se povratih IO-114, kan da će ga otrovati, kano IO-116, izim toga A-42, jerbo jadni sinu znaj! AP-246, gledali kao boga TI-507, Nu imam drugu kombinaciju rekoh vam UA-779, Ja nedam, ter nedam D-4, pak se svadjate i grizete D-6, Djetićki pako list D-8, Pak je njezina milost gospa sudinja rekla D-10, gdjeno crkva drveni župni dvor stoji D-223, Nu svatko je vidio ZZ-2, iliti ZZ-29, Čavlarku i kramarku pako vezao čudan vez ZZ-51, „U istinu vidje?“ – „Kako vas vidim.“ ZZ-55, kan SB-3, dočim je uz to po ovoj kraljevini i Turčin harao SB-7, dignu zastavu, ter zapovjedi SB-112, koj je bud od sebe, bud s vanjskoga dojma PL-V, Kad pako pisac napiše nešta neobična PL-V, Prosjak Luka bijaše živ čovjek, kogodj i onaj „barun Ivica“ PL-VII, nu nenose iz grada dobrote, već sramotu PL-1, Jelenje stoji ter stoji PL-2, imate i pravo, kao god svaki gospodin u varošu PL-108, skakaše ko biesan, kan da ga drži velika nemoć PL-120, jerbo im se oteo sluh B-433

2.4.24. Uzvici

Pored upotrebe uobičajenih uzvika,67 Šenoa uzvike često i samostalno stvara na osnovu sadržajne situacije. No takvi uzvici dobivaju već stilografsku formu, pa će o tome biti više govora tamo [usp. § 3.5].

Kuc kod Mare zoran mladić V 1-149, E, onako kvrc iza pećine, zato se mnogo i nepita ČSR-87, Grom! ZZ-179, – No, no, no, no! Piano carissimo! K 1-154, – Ma dà, ma dà! Gdje je! razmahnu vrač ruke K 1-156

2.5. Rječnik

Stvaralački Šenoin odnos prema jeziku kao materijalu književnog oblikovanja izrazit je u njegovu rječniku.68 I kad izuzmemo velik broj riječi kojima se služio u kreativnom postupku, to njegovo jezično znalaštvo, taj osjećaj za riječ i njene mogućnosti javljaju se i u deskripcijama. U maniri velikoga majstora umio je „običnim“ riječima kondenzirati sadržajnu ekspresiju:

Liepo je ljeto, krajina mirna, mirna ko u grobu. Razplinula se krv mučenika pred stubičkom crkvom, poslanici seljački vratiše se od kraljeva dvora, gdje im se reklo, da će kruna odrediti, što potrebno bude. Seljaci se skutriše, šute, jedva dišu. Tahi je gospodar, Tahi je silan. Čudni su to dani na Susjedu gradu. Gospoju Jelenu gotovo izpiše guje. Na svojoj postelji pod slikom Arlandove Dore previja se bolna. Lica joj gore od samrtne vrućice, prevraća oči, stišće zube, da joj duša ne utekne, da se osveti nevjernomu mužu. Sve je doznala, sve. Smrt ju prikiva na ložnicu, ledeni samrtni znoj navire joj na bliedo čelo, a Tahi grije se na bujnoj grudi mlade bludnice. Oh živjet! Živjet! uzdiše Jelena. Badava! Smrt ju vuče u grob, ljubomor ju zaustavlja pred grobom. Sdvojno se previja, moli, kune, plače, uzdiše: Živjet! Živjet! Al mari Tahi! Drašković mu se prijazno nasmieši, Bator ga štiti, car je daleko, nebo visoko. Smije se Tahi i pije, smije se, kad ga, mahnita starca, u navorano lice ljubi liepa grešnica, smije se, kad seljak na vješalih drkće. Sinja mjesečina trepti kroz otvoreni prozor. (Seljačka buna, SB-175)

Šenoa je u gramatikama mogao naći popisane nastavke za tvorbu imenica i pridjeva (usp. Mažuranić 1869: 108 i dalje, Veber 1871: 80 i dalje). Njegov postupak je, međutim, sasvim kreativan: često je modificirao osnove i varirao nastavke. Leksikološko poznavanje hrvatskoga jezika bilo mu je golemo. Spominje ga među prvima Vatroslav Jagić:

Moj vršnjak i školski drug August Šenoa (koji je polazio srednje i visoke škole godinu dana iza mene) pripada još i sad među popularne beletriste, ne samo kod Hrvata, nego i kod Srba, ukoliko radi predrasuda ne guraju dobra hrvatska djela u stranu. U Zagrebu su tek nedavno proslavili njegovu uspomenu s mnogo pijeteta. A kako se u ovom rječniku [Brozovu i Ivekovićevu, 1901] odrazuje njegova proza, koja u cjelini nije nedopadljiva? Mali pokus, što sam ga učinio, jako razočarava. Sudeći po mojim pokusima mogao bi se od izraza, koje je Šenoa upotrebljavao, a koji nisu unijeti u ovaj rječnik, sastaviti upravo mali rječnik! A jesu li to možda sami idiotizmi, koji se inače ne javljaju u hrvatskom književnom jeziku? Mislim da to neće nitko smjeti ustvrditi, tako da Ivekovićev rječnik, i kad se promotri s ove strane, pokazuje opet, da mu je stajalište jednostrano i temeljna ideja promašena.

Mali pokus, na koji se ograničujem, sastoji se u ovom: bez svake zadnje misli, „bez predrasuda“ – kako glasi izraz, koji je sada ušao u modu – uzeo sam u ruke osmi sveščić „Sabranih pripoviesti“ Šenoinih, što ga je „Matica Hrvatska“ izdala 1897. Htio sam pregledati pripovijetku „Prosjak Luka“ u njezinu cijelom opsegu. Ali kad sam počeo tražiti u Ivekovićevu rječniku, našao sam toliko praznina, da me marljivi dvodnevni rad nije doveo dalje od 50. strane. Već se dotle (dakle otprilike od jedne četvrtine opsega cijele pripovijetke) nagomilalo toliko izraza, kojih u Ivekovićevu rječniku nema, da sam morao prestati s upoređivanjem ili kontrolom, jer moja ocjena ipak ne može prijeći neke granice. Velim dakle, da sam na prvih 50 strana pripovijetke našao ove izraze, koje ćete kod Iveković-Broza uzaludno tražiti: Uz nju bijeli se vrbinje 5 (i češće), struže preko bijelih prudina ib., cigani živičari ib. (češće), po koja siva drvenjara ib., pod raščupanim krovićem ib., po kojem plavuču gusle [sic!] i patke ib., uz kaljužne glibove ib., ispružila se voćka ib., livade zamuljene ib., (up. mulji livade 13), cjelina razgažena ib. (u značenju, u kojem se ovdje upotrebljava, nije riječ navedena u rječniku)... (Jagić 1902/1948: 562–563)

Jagić, ovako, spominje i slijedeće riječi iz Prosjaka Luke kojih nema u Broz-Ivekovićevu Rječniku: uzrovana, oštrovidi, pravdaši, brazdicu, zapije prirod, kramarsku, kmetovahu, poštenjak, zgrbljeni, kuruze, vremešna, odebela, klapastih, krstitke i snuboci, zakresneš, hahaknu, zanjušiš, istrusi, nehajno, zirnuo, odurnije, hripavi, sabljikaste, psetancu, štropotala, mljekarica, plohimice, proštenje, šeponja, sitniš, bjelokos, srebrolik, jarosnom, huškala, spodobi, turoban itd. Jagić zatim nastavlja:

Ako je Šenoa hrvatski pisac, i ako se čak rado čita, o čemu će jedva itko posumnjati, onda bi ove riječi, makar pojedine od njih i ne bile sasvim besprijekorne, morale ući u hrvatski rječnik. U stvari je sva Šenoina prilično bogata građa riječi barem toliko vrijedna, koliko mnogi turski i vulgarni izrazi Ivekovićeva rječnika, preuzeti iz Vukova rječnika. (...) Ali ostavimo Šenou, kad su već oba obrađivača zaista mislila, da ne moraju opterećivati svoju savjest sa nekoliko zgodnih izraza njegove proze, premda Šenoa kao crtač provincijalne Hrvatske ima isto toliko prava da njeguje lokalnu boju kao i Ljubiša, kad je crtao Crnu Goru i Boku, kao i Vrčević, kad je iznosio hercegovačku dosjetljivost, ili kao i Milićević, kad je pred našim očima oživljavao srpski seoski život. Svi ovi pisci treba da uđu u jednakoj mjeri s jednakim pravom u rječnik modernog srpskohrvatskog jezika. (Jagić 1902/1948: 564–566)

2.5.1. Imenice

Ovdje citiram primjere koji se odlikuju po derivacijama u osnovi, po svome slaganju, po izmjenama u značenju ili po kontekstualnim vrijednostima. Pored njih, u manjem broju, navedeni su i takvi primjeri koji su aktualni i u suvremenom književnom jeziku: Jugoslaven – Jugosloven, bombardiranje – bombardovanje, gostiona – gostionica, a koji mogu poslužiti za komparacije. Neki su primjeri zanimljivi po sudbini koju će doživjeti u hrvatskom jeziku:69

U Istriji kamenitoj PO 2-410, gdje su kumiru samosilja ljubili ruke PO 2-439, Srbi, Srblji PO 2-523, Slaveni PO 2-545, o kinezkom zakonarstvu PO 2-601, Il ti smuti biser-kaplju ljuta sila od sjevera NGL 2-129, u Rusku, Rusiji PO 3-91, Čisti iznosak PO 3-91, podpisatelji PO 3-237, sve ženah tamošnjih tvornikah (= tvorničara) PO 3-457, ovdašnji Jugoslaveni PO 3-457, prinesci za Crnogorce PO 3-507, Pruska i Ruska pripoznale su doduše Italiju PO 3-563, redarnik (= redar) PO 3-868, A Hrvačad ona „divlja, prosta“/ satjerala vraga viek u bjeg NGL-3-214, o beogradskom bombardovanju PO 4-466, danska šahovica NGL 4-93, viečna kletba NGL 4-184, To je dakako predsuda G 5-43, pravi znanstvenjaci G 5-144, ti si mrzižena LJ-11, velik visi-sviećnjak LJ-67, laži-slobodnjaci ZA 1-434, pjenjušica (= pjenušavo vino) DO-593, Domaćica predstavi došljačice družtvu DO-700, grdesija V 1-149, golobradovići DNS-452, Šaljčina DNS-452, ljubkovanju DNS-467, ljudesina DNS-483, kobasarica DNS-483, ženčicu DNS-483, Zabogar (= siromah) V 2-24, povjestnik V 2-590, Površina grada sa predgradi V 2-592, obtuži Ipolita s preljubstva V 3-790, o karakterisanju V 5-335, Sloboduh da si, veli, kneže, taj V 6-85, Svjetlobom tajnom V 6-102, takmenje 6-319, organizovanje kazališta V 6-381, o tih naših smijaocih V 6-754, čitalice (= čitačice) V 7-78, prevodilice V 7-192, osnovatelj V 8-478, kapljicu jutrošnjicu i večernicu ČSR-10, Gdje si zlosine? ČSR-84, vrtilo (= ono što se vrti) IO-4, prtljariju (= prtljagu) IO-8, oholije (= oholosti) IO-28, perinja (= pralja) IO-29, ozbilje (= ozbiljnost) IO-30, osobite novine (= novosti) IO-80, da se štilac lakše uputi A-1, mironosnica svieta A-1, prostire svoje zlatno svjetlilo A-1, razmišljaj za to razstavlja A-2, miloduh cviet A-2, Ako li se pojavljaji vanski A-32 sgodjaja A-3, zamet (= zametak) A-6, ili zvonko tandarikanje u riečih umjetno ščičkanih i nije poezija A-27, razporedjaj A-32, arija ili samopjeva A-34, srodna je dramatskoj pjevoigri A-34, te dvoriekom (= dvosmislenost) A-41, i subok svih činova A-43, sumjer A-43, operu (pjevoigru) A-46, bez koje ruža samotnica gine AP-167, iz valova gromoglasja AP-242, broji vreće pšeničnice AP-245, kad je mladić samoživac AP-245, angjelića čudomila AP-245, da ju lomi nitkovica AP-245, to je moga milka zamet AP-246, zabogarku golotinju AP-246, mlada krasnica Dara AP-264, jutarce zlatno nam sjalo/ u seoce mileno malo AP-314, umjetničkog dara naše omiljene tragedice V 9-48, dugotrajnog takmenja V 9-474, dok naidje na koju toju viesticu V 9-550, Zagrebkinja ZA 2-536, Medjumurja V 10-591, vrlo malen čovječac KA-100, Šaljčino ljuta TI-492, jestvenik UA-603, oholu Medjumurku UA-761, regulaške pukovine baruna Molka D-63, veledušje D-66, Prsobolja D-70, na imanjiću Mičkovu D-70, grbuljak (= kaktus grbuljak) D-198, bile su razsute kućarice turopoljskih plemenitih seljaka gorskoga kraja D-223, medju stablje hrašća D-224, po borovih njegova čela (= borama) D-224, kuštrave živinice D-253, obilni uvojci vrankose D-256, srebrnana D-271, malen čovječac D-271, cehmeštrici D-271, bez ičije domisli i primisli D-2753, Škotkinja D-325, ta je svjedočicom D-327, vaš driemak D-328, poput šljive proteglice ZZ-1, zabavica (= zabavljanje) ZZ-3, Suhonjast trčuljak! ZZ-3, svodovljem ZZ-3, pijačine (= pijančevanja) ZZ-3, kojekakoviću ZZ-5, brica ZZ-5, brico ZZ-5, da se zelenika mieša sa vinikom ZZ-8, razglasje (= različiti zvukovi) ZZ-10, u vrtlju ZZ-10, prikrovka ZZ-10, pazitoranj ZZ-30, prahernica ZZ-30, bjesnike ZZ-34, medjusobom krvarijom plemstva ZZ-34, bezposao ZZ-51, lažidoktoru ZZ-52, bogčariju ZZ-53, grobar (= grob) ZZ-54, ratoborac (= profesionalni vojnik) ZZ-79, na mekanoj sjedlici ZZ-80, modrac cviet ZZ-85, na koje slažete sve svoje brigovanje ZZ-86, svietiljnjaku ZZ-87, Tanki bruseljski ogrljak ZZ-88, šljivovice trogodišnjice ZZ-150, pržibaba, zlovoljica ZZ-152, desetaš (= desetar) ZZ-169, Prvosan ga svladao bio ZZ-197, komu je zvanje pogubiti trovnicu ZZ-222, poriekla SB-8, zagib SB-25, vrhovlje SB-106, grabarje SB-107, dvopuška SB-107, oružnica SB-108, trubljaj SB-109, braništu SB-112, četovodja SB-112, uzkrik SB-112, nenarav SB-117, šilj SB-257, jarčeviću moj SB-259, cjevština SB-280, parižki kuhači V 11-56, Niemčić im neizpjeva tužaljke, već uzvišenu žarku himnu, kojoj malo premica u poeziji ima V 11-675, proplamaj VL-517, ruho žalobe VL-694, Zagrebkinje ZA 3-158, Zagrebčanka ZA 3-271, Zagrebčani ZA 3-403, tako i pripoviedalac vrgne pero na stran PL-V, bieli se vrbinje PL-1, criepovlje PL-117, tajna ruka nazlobnika PL-118, od gorišta PL-120, okries bisnoće vatre PL-121, ne bi bilo žaobe ni suza PL-152, kao što mjesečnjak ide za sviećom PL-152, gostione V 12-612, kaznionu V 12-831, veleznanje ZA 4-835, medjed B-291, molim vas, da budete odmah danas našom gostinjom B-291, vode k uljudbi B-602, učiona B-602, milče (= draga) P-9, crnooka bjelovoljka P-23, maličak ne gladi, šapće „aj“ P-45, da kroz san ljubcem jednim/ razgriešim sviet vam ciel P-49, posrnuo sam umlja breme cielo P-57, Uz čudnu bojaz noga amo stupa P-92, Haljinac crn mu oko tiela P-110, svesilnika čelik P-124, kolotok svieta hrli k jednoj meti P-126, Čelik duše, svjetolomci, pa kako ga nosi hatac P-149, Za njim se pakleni urlaj ori P-156, Čarap-hlače tam na ruglo metnu P-165, Zar vi tako, lažitorbe? P-171, Sivogrivac nješto ušat P-179, Potavnio je gospi gled P-195, Hrvaćanin je svoj u svome P-198, Rugavet (rima na: avet) P-205, A takav krmar bijah ja P-215, Da Bog pobrza rodjaj dana P-219, Od tolkog čuda vilović umorni P-262, Ko s noćne ježnje kukavica plaha P-270, Kroz mehku kosu vjetrici se gone P-312

2.5.2. Pridjevi

U tvorbi pridjeva Šenoin jezik je posebno razvijen kod složenih pridjeva. Vidljiva je težnja da se slaganjem poveća atributivna širina, tj. da se nova vrijednost ispolji preko oba sastavna elementa. Osim ovoga, u Šenoe ima dosta pridjeva sa posebnim značenjem, ili opet takvih koji su danas zastarjeli:70

Jugoslavenskog PO 1-43, historičkih PO 1-77, akademički PO 1-109, proti skrbničtvu jedinospasitelje germanizacije PO 2-312, srebropjena NGL 2-129, Kalifornsko zlato NGL 2-140, zemsko blago NGL 2-270, kod financijalnih PO 3-237, patentalnoga PO 3-507, homeričkim PO 3-765, separatističan PO 3-856, narodni austrijanski PO 3-1004, o amerikanskoj vuni PO 4-138, enciklopedične radnje PO 4-143, u muzealnoj sbirci PO 4-746, obraženiji (= naobraženiji) G 5-23, milokrvna, zorolika G 5-99, kiselasti patos LJ-8, velesborni kalfa ZA-759, Srcem jaki, nadom možni (rima na: složni) DR-482, plavetkasti lan DO-609, vitkastom kuruzom DO-609, srebroglasne čašice DO-685, Junakorodna Šparta DNS-449, sumrtav DNS-470, mitičnoga kralja V 3-807, i neznatnom sceničnom pripremom V 5-670, maskovani ples V 5-830, kako je Milanu crna halja i sjemišna juha godila LA-370, Snjegolik biser V 6-449, Kratkòkos, blied i tvrd i mrk V 6-449, Vatròmet vrh ti često tako/ uzavri kao živi pako V 6-451, jedan je dio našeg obćinstva dječinski V 7-110, u toj ponešto nevjerovnoj slici V 7-770, ozbiljski rad V 8-48, zlatoliko groždje, tamnorujne breskve ČSR-29, blagostiv IO-7, očajna odvažnost IO-47, modraste IO-113, njenu bogoliku stopu A-1, Ideja koja postaje od vidive ili u obće osjetive slike A-2, heroička, moralni, politički, trivialno A-3, vjerovan (= vjeran) A-5, razlikast A-11, bezdušnim predmetom (= neživim) A-12, il kad vidiš grižljivu, jezičavu ženu A-16, prvanja naglašenica A-20, i težko omjeriva rapsodija A-28, dugostihe plodove A-29, velevažne A-30, skladom sumjernog stiha A-31, za nedobitnim idoalon A-31, nikakvu osobnu vrst (= posebnu) A-32, Borba junaka mora biti vjerovna, dakle neodlučna A-37, Glavni odsjeci drame moraju biti sukladni A-45, omjereno vrieme, omjereni prostor (= omeđen) A-45, pred tobom na milen dah AP-68, sileno sunce te grije AP-301, zorolik na licu joj angjela sram AP-315, To ruske su i britanske baterije V 10-381, mironosna svoja krila D-9, voskoliku licu D-69, i to neplemenih, nevelikaških D-97, kroz tamnorujne tapete D-196, od modruljaste gline D-196, sladogorak smiešak D-200, kraj brežnat D-223, magičnim modro-zelenkastim sievom D-331, bodljive ZZ-3, na put vremenite i vječne sreće ZZ-4, svilolikih trepavica ZZ-5, navrh uznosita vrška ZZ-10, jezovitske (= jezuitske) ZZ-30, španjolske ZZ-34, nametne goste (= nametljive) ZZ-34, supijani brijač ZZ-50, krivousta ZZ-51, svetvorna sila ZZ-76, hrvatska i slovinska zemlja ZZ-77, nebolikom ZZ-78, a puno joj tielo pokriva na pol saborita haljina ZZ_79, ružične nosnice ZZ-80, Čitao sam mnogo kratkočasnih historija (= zabavnih) ZZ-82, one bezsnene noći ZZ-87, na rugobnom smiehu izdajne žene ZZ-89, čovuljak staren, odrpan, izmučen ZZ-223, pramaljetnog dana ZZ-236, starodavne SB-117, srebroliste SB-119, žutosive SB-257, snježanom SB-265, zlato-krili SB-322, stoliste SB-322, rudasta (= crvenkasta) SB-324, i u švajcarskom putu V 11-387, Brodiv kanal do Zagreba V 11-723, dobrahan dio VL-485, velesborna (= govorljiva) VL-485, smiešeći se sladogorko VL-632, nije prodajna PL-152, pomale šume V 12-856, osje gnjezdo B-322, Pučina svjetlomodra K 1-209, nebolike P-3, rumenjasto ružin-perce P-14, divotvornim svojim okom P-42, Svjetlobornih, umotvornih P-84, rogoborna, divotvorni P-88, Krvolik, plamen iz krova joj liže P-95, Zvjezdolik treperio kandila siev, miločujne P-132, i cjepidlaka vragomili krik P-132, Milokrvna je žena mlada P-196, Dragotan hladak povrh vala diše P-200, svjetoborne pjene P-201, Grobolika će vladat kob P-217, A uz to zvoni pjesna milosladka (rima na: Nadka) P-262, Mladòvjek brate, goriš biti junak P-267, samoživ vlada Vladko ban P-274, Suncolik neznam oka plam P-276, Srebrolik, milolik P-276, Al ban munjonog s truna skoči P-277, Krilonog P-277

2.5.3. Glagoli

Glagolske varijacije u Šenoinim tekstovima pretežno se očituju kod glagola složenih s prijedlozima. Šenoa često upotrebljava neki drugi prijedlog od onoga koji je uobičajen u suvremenom književnom jeziku (ovrši = svrši, opitati = upitati i sl.; ovoga ima u nekim provincijskim govorima). Manji broj primjera ima izmjenu u značenju ili drukčiji infiks. Navedeni su i primjeri glagolskih završetaka ovati – isati – irati:71

Konfiscirati PO 2-424, dok naš sabor, komu je već Hanibal ante portas, saboriše PO 2-459, Kad Ugri budu opet saborisali PO 2-527, apelirati PO 3-429, saborisati PO 3-1004, I crnim izdajicam svieti G 5-186, švercovani turski duhan LJ-6, Izvorna pripovjedka. Spisao A. Šenoa. DO-716, žmiruckati DNS-452, žackao DNS-470, pa udri bjegati DNS-470, Kim mlade težčah dane V 5-33, Napokon valjade odkinut se od doma V 5-211, obučavala to gospa nebeska V 5-261, a karakterisat ju mora V 5-670, engažovati V 6-599, dezorganizovano V 6-445, kad no oblagaše (= nalagaše) V 7-384, karakterisao sam ČSR-III, odsmješi mu se krčmar ČSR-10, shvati li ona mene (= uhvati li) IO-3, Dokazat ću vam, šta (= pokazat ću vam) IO 10-3, predomisli si kćeri! (= promisli) IO 10-46, i tisnuo u svoj žep IO 10-79, Fiškalu izobrazi se lice IO 10-113, Sva narav nanudja se pjesnikovoj fantaziji A-4, jer je metafora prikraćena slika (= skraćena) A-12, uveličava ili umoljava (= umanjuje) A-13, al omakneš li ga dalje (= pomakneš) A-25, U lakrdiji pokusio se Ilija Okrugić A-48, gdje se moja noga kobi AP-240, Šta li ste bliednuti stale? AP-301, konfiskovati V 9-474, karakteriše V 10-655, pročišćeno V 10-807, i kad se opitasmo za utrobu njegove pivnice KA-135, Mi ga ovršismo TI-559, te uze klikovat TI-559, Povadismo se (= zavadismo se) U-697, A ufate li se vi Josipe Juratoviću, zapita svečano bravar mladića, obdržati, kako je potrebno i dostoji se (= ponašati se) D-8, Potanko opitao se je D-97, još nikad za života nisam te umolio za koju milost D-161, i pozirnu iz prozora D-196, obimljuć se blaženim zagrljajem D-333, živarila (= životarila) ZZ-2, uslobodila (= oslobodila) ZZ-4, zatuži ju (= tuži je) ZZ-9, i sa gričkimi gradjani razvadi se Gregorjanec ama na nož sbog velike parbe (= zavadi se) ZZ-35, Da vas zastigoše (= dostigoše) ZZ-49, kadno te zanieše ove ruke (= uniješe) ZZ-50, Pavao popodje prema otcu ZZ-56, U to zajavi zvono na tornju (= najavi) ZZ-76, Da ste se bolje opitali kod svog prijatelja generala (= upitali) ZZ-80, U ovih ostancih obumrieše sve moje želje ZZ-220, razgriešio me moj ljubljeni sin ZZ-237, prometala svoje bose noge SB-31, nanudjelo se SB-31, ovrši se (= svrši) SB-109, Brzim kasom postupahu dvie prve čete uz brieg SB-113, blisiče (= bliska) SB-119, narodio (= rodio) SB-259, pomiljaju se (= miljeti) SB-277, pršahu (= lepršahu) SB-322, jer bi me inače odmah zatužila otcu VL-439, zajeda se u zemlju PL-1, Pokadšto šire prema vratima PL-3, obrve se samiču i razmiču PL-4, Treba zasuknut rikava PL-9, zastiglo ga zlo PL-153, gledala je pjevakajuć pred sebe ZT-1, nije malahnula duša GR 19-104, Bila je kao pričarana B-225, Sudar poče grizkati brkove, videći, da ne može s biskupom izaći na kraj K-280, da je hotio zaništit djevojku K 1-81, Djevojke sam ljubkovao P-14, od miline poposkače P-51, jer u krilieh svojih krivaš P-63, Usudjeno je nama od sudbine P-125, Srdce trne, glednut se oko plaši P-127, Medj vami pjevnu prvi njegov glas P-132, Na noge se omladimo P-147, To po meni zakazuje carev sluga Ibrajm paša P-222

2.5.4. Razno

Pretežno navodim priloge, najčešće one s nastavcima -ce i -ice, koji su dosta česti u Šenoinu jeziku a koje je on stvarao po analogiji:72

Dodje medjuto njekoliko seljakah PO 3-293, iznebuške DNS-467, izmjenice DNS-483, propale su stranom ratom, stranom nehajstvom V 2-590, savkoliki broj V 5-463, Slike mienjaju se munjimice O 3-282, prelazi naočice V 7-770, trkimice MG-102, dnevice MG-329, Krilimice, munjimice V 8-760, zaustavljajući se hrpimice ČSR-8, bezposlice IO-9, dosele netiskanih A-1, navlaš kad se opisuju prizori o Turcih A-88, nit je vjerovno, da bi se lulom mogla razmrskati ljudska glava A-12, nu može iznimice biti i spondej A-23, izmjence naglašenih A-24, redomice A-32, na puteve vrvi, šir i šir/ Hrvatica povorka biela AP-315, U gorska duplja narod jagmom bježi V 9-181, U ništar baci carstvo Simeuna V 10-380, bilo je sve spretno i udesno D-9, da se kapimice priučim D-311, lagacko ZZ-29, Trepetom spominjahu zagrebačke majke ZZ-57, ustopice ZZ-54, što je kao plemić onomlani izbavio gradjansku djevojku ZZ-83, navalice SB-108, zagrebce SB-112, sunovratce SB-113, Moji poslovi dnevnice rastu GR 17-150, da mirna, trajna ljubav struji vjekovma po njihovu srcu VL-517, šutila je mramorkom VL-600, umah sada VL-647, da izprati na pohodu dokraj Zagreba VL-757, naustice reći B-385, silomice htjede stresti B-433

2.5.5. Tuđice73

• Iz klasičnih jezika

Tuđice iz klasičnih jezika u Šenoinu su jeziku sasvim uobičajene i česte. I to ne samo zato što je Šenoa odrastao i odgajan u „klasičnom“ školskom sistemu, ili samo zato što su pojedini izrazi iz grčkoga i latinskog jezika dobili status evropejnosti, što su postali terminološki temelj suvremene nauke i kulture, već, u Šenoe je to veoma često, što integralno učestvuju u umjetničkim realizacijama u kojima je težio za jezičnom deskripcijom. Čitav niz staleža, koji defilira u njegovim djelima, plemići, svećenici, pravnici, intelektualci različitih tipova upotrebljavaju u svagdanjem životu grčke i latinske riječi koje su naučili u školi i upotrebljavali u poslu. Ovo se odnosi ne samo na pojedine riječi, već i na čitave poslovice i izreke. Osim njegovih školovanih slojeva, grčke i latinske riječi i izreke upotrebljava, dakako, i sam Šenoa, bilo u svojim umjetničkim ili neumjetničkim tekstovima. U nizu takvih izraza treba tražiti stilografsku funkciju, jer su prilagođeni sadržaju teksta:

Talent NGL 1-259, hora NGL 3-214, nekompenziraju BM-100, paradoxon PO 5-1237, kiselasti patos LJ-8, inauguracija PO 6-23, prezentirao DNS-452, kombinacije V 2-590, Vi ste dakle strateg i diplomat V 5-419, tu ne ima medicine V 6-825, epiteton V 7-310, flegmatičkim IO-5, Fundamentaliter IO-80, konflikt, ideja, tendencija, inspiracija A-3, probudjuje u čovjeku razne reflekcije o svietu PK-265, Illustrissima domina! D-99, Ave resurrecturis! D-226, post nubila, phöbus, ergo ZZ-6, Do ut des SB-7, Vivat banus! SB-114, reverendissime collega SB-178, I Kolomana smekša sestrina filipika VL-600, do konkretnih posljedica ZA 3-451, birat će nove assessore PL-7, U našem selu ima do trideset seljaka votum PL-10, dobit će pasuš circumdederunt PL-11, iz oficioznih novina V 13-31, fraze i deklamacije B-322, Pa tudjemu dovjek oponira P-165

• Bohemizmi

Mada je Šenoa bio praški đak, opseg bohemizama u njegovim tekstovima ne pokazuje veće oscilacije od onih koje je hrvatska nauka istražila za suvremeni književni jezik Šenoina doba (Maretić 1892, Jonke 1964b). Općenita frekvencija tuđica u Šenoinim tekstovima pokazuje samo jedan utjecaj: to je utjecaj uobičajenosti, utjecaj općih normi i skretanja [sic!, kretanja?] koji su tipični za književni izraz 19. stoljeća. Između ostaloga, i to pokazuje koliko je Šenoa bio duboko urastao u stvarni život, ne samo po svojoj tematici, idejama i sadržajima. Najčešći je bohemizam u Šenoe naziv za pojedine jezike, načinjen nastavkom -ština (hrvaština, njemština), a iza ovoga, u manjoj mjeri, nalazimo utjecaj oblika (Praga : Prag) i u većoj mjeri pojedine češke riječi. Za ove posljednje treba spomenuti: u Šenoe su najčešće upravo one koje je hrvatski književni jezik zadržao i do danas (časopis, dojam, geslo), a manji je broj onih koje je i jezičnoknjiževna norma napustila (latak, lučba). U Šenoe je, međutim, velik broj složenica načinjen pomoću priloga vele:

Praga PO 2-40, u zlatnom Pragu PO 2-137, Grština, latinština, njemština, surovo kopito tursko, a i magjarske težnje radile su složno proti tome, da se oživi jedinstvena ideja, da se stvori jedinstvena knjiga i kultura PO 5-955, to je njihovo geslo PO 6-23, slašću čiste hrvaštine V 5-573, staru židovštinu LA-3720, dojam V 8-859, njemštine KA-83, Sjeo na kestenov panj, da dostane sape ZZ-55, Vidim, da ste vele umorni SB-3, pače im vele malo vremena ostaje i za pisanje PL-VI, Nije za nježna ljubovnika NGL 1-259, uplivom DO-746, bez pričine duha V 7-566

• Rusizmi

Relativno brojnije rusizme u Šenoinim tekstovima treba obrazlagati i većom raširenošću rusizama u hrvatskosrpskom književnom jeziku, što je razumljivo s obzirom na opće političke i kulturne utjecaje ruskoga naroda i jezika u životu Južnih Slavena (Jonke 1964b: 261). Frekvencija Šenoinih rusizama ne razlikuje se od opće čestote rusizma u hrvatskosrpskom jeziku, osim što su neki Šenoini rusizmi zastarjeli:

Nikad vragom nepobiedjen NGL 3-89, Lahko je ponjati, zašto češkoj inteligenciji takmačtvo nije po volji PO 4-745, Novi Vilin – bogatir NGL 4-191, U dvor Marte Borecke, posadnice slobodnog grada Novigrada (Novgoroda) dolazi Teofil V 5-45, za predšastnicom V 5-206, Na brieg se tisnu čun V 5-513, Zato su ovaj put listine točnije O 3-248, Uza svu muku zvaničnoga posla V 7-215, Vječna mu pamet! V 7-215, shodan V 7-651, toliko možemo izvjesno reći V 10-191, kao topeći se plivač, da se prikuči briegu PL-152, izvjestniju fazu V 13-320

• Turcizmi74

Turcizmi su u Šenoinim tekstovima sasvim uobičajeni. Treba, međutim, razlikovati one turcizme koji su posve ušli u leksičku strukturu hrvatskosrpskoga jezika, kakvi su npr. bakar, boja, budala, džep, pandže, šećer i koje Šenoa upotrebljava bez posebne vrijednosti od onih koji su u Šenoinim tekstovima stilografizirani, pa u njima treba pronaći funkciju. I Šenoa to razlikuje:

Tudje rieči uvukoše se k nam bud kulturom, bud nekulturom tudjih naroda, te se čuju često u životu. Hoće li se kakav prizor vierno pjesnički opisati, to će radi karakteristike i plastike na zgodnu mjestu tudja rieč dobro pristojati. Zato nećeš u pjesmi nikad kazati mjesto „džamija“ „turska crkva“, mjesto „čalma“ tudju al europejsku rieč „turban“, mjesto „mejdan“ „bojište, mjesto „džilitnut se“ „nabacivat se batinom“, navlaš kad se opisuju prizori o Turcih. (A VII–VIII)

Primjeri:

harači PO 2-545, mejdan MGL 2-129, pod fenjerom tamo stoji čovjek i – zieva PO 3-358, baši bozukom PO 3-359, da se okanio jogunluka PO 3-837, Na ćošcih PO 3-858, A Kan sladki šerbet pije NGL 3-267, na tavanu PO 4-151, harambaša PO 4-567, Pod bijelim sjedio čadorom NGL 4-93, Čast mudrosti aman i dina NGL 4-157, U djerdjefu ćilim svilen G 5-59, karanfila G 5-99, Roda ljudskog prvi amanet (rima na: cviet) G 5-177, u žepovih TT-65, po svom ćefu PO 5-990, zakon o zaptu PO 5-997, Barjak u vis DR-482, Pisao joj je pisma sve šećerli-poslanice ZA 1-35, čibuka DNS-452, Jok, brate! DNS-452, muktaš DNS-467, melem DNS-483, kirijaša V 2-592, i puna jaspre PR-293, Doklimala i druga kola, na pol pokrivena hasurom O 3-272, hambar KD-63, hati V 8-401, I pandžom dere tvrdi kraj V 8-401, kadife ČSR-29, dućan IO-7, aman, din, bula, padšah, raja, seraj, harem V 10-380, 381, A kad sam tekar te hrvatske teftere dobio u šake TI-473, zairom TI-492, zobun ZZ-5, dolamu ZZ-5, buzdovan ZZ-34, čoha ZZ-54, bojom ZZ-78, lagum ZZ-81, kidisala jedna ZZ-150, tarabe ZZ-152, handžar SB-262, hametom V 11-434, od sedefa B-275, Iz hercegove zemlje aberdar! P-95, sad trgnite mi jatagan P-98, Gdje vidiš čalmu, gdje čuješ plač P-101, A visoko na doksatu P-148

• Germanizmi

Poznat je Šenoin kritički stav prema svemu što je k nama dolazilo s germanskoga područja, što je opet sasvim razumljivo kad znamo u kakvim je prilikama Šenoa živio i radio, i kad znamo da je čitava njegova književnička i javna oštrica bila uperena protiv politike Austro-Ugarske.75 Sve to duboko izvire iz stvarnih događaja što su se zbivali oko njega. Sasvim je razumljivo da je u svome književno-kritičkom radu napadao i sve što se pod germanskim ruhom uvlačilo u hrvatsku kulturu i jezik. Prilike za to bilo je u njegovim kazališnim kritikama, u kojima se sve češće osvrće i na jezik kazališnih djela, napadajući u njemu germanističke konstrukcije:

I opet čusmo „kad oblačenja“ mjesto „kad se čovjek oblači“, ili „to siže do nemogućnosti“ (das reicht bis zur unmöglichkeit) mjesto „to nije, reć bi, moguće“ itd. (PO 6-65)

Pravi škandal je skrajna prostota prevoda. (PO 6-43)

molimo da se u buduće piše „Kinskoga“ a ne „Kinskia“ (V 7-566)

Što unatoč tome otporu nalazimo i u Šenoinim tekstovima germanizme, ne treba se čuditi: to samo pokazuje koliko su se pojedine germanske jezične konstrukcije uvukle u književni jezik i koliko je bilo potrebno napora – da spomenem samo Vatroslava Rožića, Nikolu Andrića i Tomislava Maretića – da se jezik očisti. Dakako, u „prave“ germanizme ne mogu se ubrojiti riječi koje su u naš jezik došle iz njemačkog jezika (visokoga, srednjeg ili niskog) ili iz latinskoga i grčkog jezika posredstvom njemačkog: cilj, grof, izba, kralj, krumpir, ladica, mrkva, pjega, ribati, šalica, škare, vaga, višnja – baklja, cigla, kanta, kapa, korpa, kruna, kuhinja, oltar, opat, orgulje, palma, papa, par, paun, pop, riža, ruža, – a koje su se u nas sasvim odomaćile. Ukoliko su neke ovoga tipa ovdje i navedene, onda je to samo radi ilustracije. Poneke svoje germanizme Šenoa je pisao u navodnicima, npr. „špicl“, i sam osjećajući da su to riječi koje treba razumjeti uvjetno, uzimajući u obzir i njihovu vanjezičnu vrijednost. Pored toga – a to je karakteristično za Šenoin antigermanizatorski stav – ni u jednom njegovom umjetničkom tekstu nema upletanja njemačkih rečenica ili izreka, onako kako je to uradio sa latinskim, francuskim, pa i poljskim izrazima (usp. Škreb 1952). Više o tome bit će riječi u odjeljku o stilografskim pojavama Šenoina vokabulara [usp. § 3.4].

Edmund Schneeweis je (1960: 189–206), uzimajući u obzir najistaknutije rječnike hrvatskosrpske i neka djela hrvatskih i srpskih književnika: D. Anđelinovića, I. Andrića, B. Budisavljevića, F. Horvat-Kiša, J. Ignjatovića, P. Kočića, J. Kozarca, L. Lazarevića, S. M. Ljubiše, S. Sremca i B. Stankovića (Schneeweis 1960: XI–XIV) – nabrojao svega oko 2900 njemačkih riječi koje je preuzeo hrvatskosrpski jezik.76 Šenoin je udio u riječima veoma malen. (Schneeweis ga niti nije uzeo u obzir.) Jer ako se iz Šenoinih tekstova eliminiraju odomaćeni i nezamjenjivi germanizmi, zatim ako se eliminiraju direktno označeni i neoznačeni ali stilografizirani primjeri, onda se ono što ostaje germanizama u Šenoinim tekstovima može svesti na nekoliko pojedinačnih tipova i na nekoliko frazeoloških konstrukcija:77

Sad ali je nestalo upliva u Italiji, jerbo je Italija nastala PO 2-410, Njemački časopisi nespomenu ni slovcem te svečanosti, što si mi onamo tumačimo, da mora jedan put djavao istinu priznati, pa ma baš i neće da o njoj javno govori PO 3-293, študira PO 3-563, demonštracija PO 3-765, „špicl“ PO 3-868, U pravom čudu zateče nas mnenje gradskoga zastupničtva PO 3-941, zaškripiti mogu te šarafom NGL 4-32, copriji TT-75, šnofa TT-91, dok nepukne „štuk“ na Lukavcu gradu TT-91, u njemačkom bundu PO 5-548, (gleda na sat) pol dvanaeste! LJ-34, friška zraka ZA-586, Huncfut taj Napoleon ZA-759, soldati DNS-449, kao šepav racman DNS-449, garde DNS-483, ova zabrinuta za sudbinu svoje kćeri, odluči istu odati V 5-45, cielj V 5-479, oženi Agnezu Freyovu V 5-526, O samoj drami, o vriednosti i manah iste govorilo se već obširnije V 5-559, iz gajbe PR-228, i prešam ih u knjigu PR-244, iz štopskog mjesta LA-369, granatirom LA-419, šnofamo ga LA-436, toga tutora BI-805, Dolazilo doduše rekruta BI-820, toga špicastoga Martina BI-820, Lice mu bijaše skroz žuto MG-164, slovačkog dratara MG-397, a poslije postade Shakespeare učestnikom ili ortakom iste V 8-674, luntu IO-4, figa IO-4, kramar IO-7, purgarski IO-7, cehmeštar IO-10, coprija IO-12, pofarbanog IO-28, meštar IO-29, prizor uvodi u radnju osobu, koja je učestnicom iste A-43, oženio je (= oženio se) djevojku od 16 godina V 9-239, majstor D-2, majstorica D-4, pintu dobra stara vina D-7, obrštar D-309, Cimer ZZ-3, fali ZZ-6, Sve po žeplu smrdi ZZ-53, na drobne pjeneze ZZ-53, Baš bi vriedno bilo s njimi lomiti koplje ZZ-81, baklje ZZ_169, frižkom SB-26, štibra SB-30, košta SB-30, obrstlajtnant SN-265, šanac SB-281, obrštlajtnanta SB-319, mene je to sjećalo mnogih prizora i rečenica V 11-387, Najveća nesreća postiže crkvu kao i vas gornji grad 1674 V 11-706, huncfutarija PL-6, Ali ni groša PL-7, koja je prva farba PL-11, jutros mašinom iz Magjarske PL-42, muštrali PL-44, bez krajcare PL-105, štala PL-117, krumpirom PL-155, falilo KLJ-805, – Šta mi radi frajlica Amalija KLJ-842, u gajbici ZT-1, šostar ZT-2, tim ćete jalševačkim gnadovicam svezati jezik B-322, velikaška šuba B-602, Gdje mu duga stoji lunta/ Malo diete od profunta P-150, Al u gradu pruski granatiri P-152, Gospodo od slavne pinte P-178

• Romanizmi

Makar je Šenoa bio ljubitelj romanskih jezika i romanskih kultura – jezični romanizmi, koji mu se nalaze u tekstovima, uobičajeni su romanski evropeizmi. Ako se i čini da je u ponekom tekstu više romanizama negoli je potrebno, npr. u romanima Diogenesu, Čuvaj se senjske ruke, u dijelovima Kletve, to je zato što tu imaju stilografsku funkciju. Isto vrijedi i za neke njegove kritičke tekstove o francuskim i talijanskim djelima, a i za neke njegove polemičke tekstove:

Journalistika PO 3-169, nonšalantna PO 3-651, souper, gourmand PO 3-864, vaudevilla PO 5-1156, markez PO 6-299, škude DNS-486, komparserija V 3-789, u vrstnom ensemblu V 5-655, il joj je predana par ordre V 5-830, aristokratičke bolesti migrene PR-244, škadron V 6-108, „Barbir seviljski“ V 6-366, „Brijač seviljski“ V 6-751, bajonet BI-320, Kad ozdravih budem kaprolom BI-820, laku rolu V 7-78, bajazzo V 7-159, prvi debit V 7-566, I koji ga bies tentao? MG-118, maškarada MG-219, paškvilu MG-351, proveditur ČSR-8, kaštela ČSR-8, arkebuziri ČSR-56, draguni ČSR-56, štacuna IO-7, složio je smjeli značaj silnog Vladara sa španjolskom grandezom i finoćom V 9-617, garderobe PK-265, naginjale na nekakvu noblesu TI-492, lokote D-1, kavalir D-96, C’est bien! D-99, – Dà, cher comte! Antoine D-139, Quel scandal! D-167, C’est magnifique D-167, kroz tamnorujne tapete D-196, zrna crnog granata D-196, koterija D-258, bataljunu D-281, Na maskaradu D-308, primi kaparu D-311, Htio sam razbiti cekin ZZ-52, ogrnut kabanicom ZZ-171, kraljevski tavernik ZZ-199, duplire SB-29, bombardiri SB-112, mušketa SB-113, kumpanija SB-112, mušketira SB-112, mušketa SB-113, naravna svoju koifuru VL-792, od kanafa su ZA 3-403, u gradskom salonu PL-VI, ekvipažu B-243, nekakov kamizol B-259

• Madžarizmi i dr.

Kao ni u hrvatskosrpskome jeziku uopće, tako ni u Šenoinu jeziku nema mnogo madžarizama. Osim posve uobičajenih gumb, kip, lopov, pajdaš, i još nekoliko, koje također upotrebljava i Šenoa, zatim osim nekoliko stilografiziranih primjera, naročito u feljtonu „Vječni Žid u Zagrebu“, ostalih madžarizama ima nekoliko. To vrijedi i za balkanske posuđenice iz rumunjskoga i grčkoga jezika:

Netom usljed vike: „Hajuk! Hajuk!“ nasta grobna tišina PO 3-833, tri fele ZA 1-309, cifrati se DNS-452, buturnicu (rumunj.) DNS-483, husar LA-436, iz sare MG-164, hatar V 8-402, hasnovita IO-4, pandure IO-5, za župnikovim majurom D-254, hasna ZZ-34, s pizme ZZ-35, sagu ZZ-78, biesno paripa (grč.) ZZ-149, Čopor ZZ-169, pokriven kučmom ZZ-224, hasan SB-7, varmegjski SB-30, husar SB-277, do zadnjega pandura PL-10, kortešuješ PL-11, Nepitam za hasan svieta PL-154, bokeš B-307, hasniti B-322, U har rodu, vragu nehar (grč.) P-28

2.5.6. Provincijalizmi

Pišući o pozajmljivanju riječi i izraza iz hrvatskih dijalekata, Veber je zastupao kriterij:

Kad nebih sgodne rieči i izraze našao u štokavštini, tražio bih ju u čakavštini, kano bližnjoj, onda u kajkavštini kano daljnjoj, ali bih ju prekrojio prema štokavštini; nu nebih iz ovih posljednjih jezičnih granah uzeo bud rieči bud izraza, koji ima u štokavštini sgodna zamjenika. (Veber 1887a: 346)

Ovo stanovište, koje je prihvatljivo i iz suvremene lingvističke perspektive, bio je opće poznat princip na osnovi kojeg se kretao razvitak hrvatskosrpskoga jezika, mada se, naravno, ne može pretpostavljati veći utjecaj čakavskoga negoli kajkavskog dijalekta. Svjestan uloge, a i dosega provincijalizma, Šenoa je u tome tražio pravu mjeru:

U prevodu imade kojekakvih, Zagrebčanom nerazumljivih provincializmah, ovi se neka zamiene dobrimi razumljivimi izrazi. (PO 5-1213)

Ali veći broj kajkavizama u jeziku lako je obrazložiti Šenoinim životom i radom u Zagrebu, a poneki od njih, npr. oni u Prosjaku Luki, sasvim su stilografizirani. Izvore ragusizama treba tražiti u Šenoinu čitanju stare hrvatske, dubrovačke literature i u poznatoj ilirskoj tendenciji o jezičnoj asimilaciji. U tom svjetlu, uz ostalo, treba gledati i druge provincijalizme Šenoina jezika (slovenske, srpske, slavonske). Čakavskih elemenata ima najviše u Čuvaj se senjske ruke, iako bi možda tu bolje pristajao izraz „primorski“:

nezabitnog brata GR 13-322, u svih dovoljnih pjesmaricah natisnutu PO 1-109, Gore smo jur rekli, da želimo solidarnost medju ustavnimi narodi PO 2-527, pod svoja krila spraviti htjela PO 2-541, Nij’ to vihar, već su cvieli gorki,/ kiem ucvieli narod udes kleti NGL 1-31, A o skalu bistra Vlta pljuska NGL 1-38, srećno 1-259, mene srce pozabilo NGL 2-270, dugočasna cesta PO 3-70, da je konak kod cara austrijskog veoma drag itd. PO 3-70, Starodavnoj halabuki ni traga PO 3-858, vidi se, da vam je dugo vrieme Po 3-868, S muke bio me je pot ledeni NGL 4-103, Sjedi Janko mrk i hud S 2-33, Govorio je ote rieči ZA-1015, S te melje neće kruha biti TT-65, škrilja (= škrlak) TT-81, šalate PO 5-972, nečemurne prikaze PO 5-990, Ide miešeć se simo tamo LJ88, čas mi se krv kao vrelo željezo put srca riva LJ-9, tebi srce ljudsko nije nego kus mesa LJ-10, komar ZA-594, njemške DR-707, kučija, kučijaš DO-609, klipata betva kuruzna DO-609, zanimiv DO-746, Hudim okom huda žaba V 1-149, da je spravna skončati se V 3-789, scieneć V 3-789, i iz potlašnjih diela vidi se V 5-526, pustih Svetice i liepo imanje Jaškovo V 5-809, žep PR-261, snubio na svoju stran LA-370, svilen rubac BI-759, – ja već čekati neću BI-789, Al noćno sred tišine/ Tko cvieli, stenje? Duh? V 7-3, već su starinom postale neporabne V 7-192, nije spetilo V 7-348, Iz zelene djetelje MG-97, kosmati MG-118, mrzla voda MG-179, kad tu nutri ne nosite srca MG-196, zajedljivosti MG-219, te se pogovarale MG-329, a muku poslije sam ponio seljaku (= brašno) KD-59, Jer poslje nema ništa već (rima na: steć) V 8-404, Gdje kolo igra roj komara (rima na: bara) V 8-406, osebnih V 8-478, skobi se (= srete se) V 8-547 , Da drobna usta sladi? SM-2, Reče mi kuma Magdalena, da je pričuhnula dvie, tri besjede od vojnika, da se Vitorio spravlja na vas ČSR-90, drvena klup IO-5, nit vas pitam milostinju (= tražim) IO-6, Ta to hudi zdravlju IO-102, pada naglas na lihe slovke A-20, vrsti pjesništva A-27, huda je crna ti nojca A-264, da smo svaku piknjicu razumjeli V 9-48, kamo su sočne pečenice mamile i gradjanina i seljaka ZA-372, jer je slavni magistrat scienio V 10-92, gorica, kliet (= vinograd) V 10-579, sive pantalone PK-265, Kan da ga je komar bocnuo u nos PK-284, pala mu kap PK-299, na prvi sprat TI-492, Čisto je čovjeku godilo TI-492, Nu kao da si ju snimio s ikonostasa TI-492, ni piknjice UA-569, vazmena pisanica D-2, ti čisto pravo govoriš D-3, probirao veliki kup službenih spisa D-162, surov i nespretan (= sirov) D-167, skupe novce D-197, pa već su sjeli kuriti vatru D-224, uzeti u sveti zakon poštenu djevojku Maricu D-273, Bilo je blizu devet ura D-279, porabu ZZ-1, u prikrajku svoga pisanoga sanduka ZZ-2, vazma (= uskrsa) ZZ-6, sopunica ZZ-6, posvetiti (= posvijetliti) ZZ-9, vasduhom ZZ-10, Nu za malo jenjala ploha ZZ-10, danaske ZZ-51, škuru kabanicu ZZ-52, Pri tih rieči snimi udovica sa prsiju ružu ZZ-82, kuružnjak SB-26, tura SB-26 sutra ili posutra (= prekosutra) SB-27, od surova kamena SB-108, ne šiva SB- 259, štrepeć SB-320, preniet će umrle ostanke V 11-435, čitajte na njoj, koja je vrst ZA 3-403, od jednog kusa ilovače ZA 3-403, Jedan je seljak, to kaže očupana torba (= pokazuje) PL-3, Sava nam odnese svake godine kus zemlje PL-10, Za drobtinicu poljskoga kvara pliene nas gradjani PL-10, Samo su dvie zamuž pošle PL-43, kuružnjak pun gustih i žutih klipova (= spremište) PL-82, i preveć dobar PL-155, na tom uvehlom, grubom licu KLJ-44, rekoh si KLJ-744, kan da Turčin metaniše KLJ-757, molila sam dugo i dugo boga KLJ-825, sretoh šostaricu Lizu KLJ-842, nije već izlazila KLJ-842, nije se od mazenja sprokšila ZT-1, Imamo li se zato radi ZT-1, – Moraš me snubit ZT-1, pošto sam jurve četrdesetu godinu prevalio GR 19-90, gradjanske navade B-98, rt druge postolice B-98, Prešan je B-98, čuvala sam to na interesih u štedionici do sadanjeg časa B-211, na oči rivale mi se suze B-322, uredila kao drobno gnjezdo B-417, – A jeste li vidjeli krta? (= krticu) B-471, rieč po rieč izpukat B-551, – prositi pomoć K-269, čisto gospodski obučen K-284, i u navadni dan našega pitanja K-292, Sve hoću da znam do zadnje piknjice K 1-151, pobirem svoje novce kod bolestnika K 1-174, naša plav (= splav) K 1-244, Je li mudro, je li dobro,/ U paklu se s vragom vadit (= vježbati) P-13, maša P-16, Za zim’ spravlja kući mliečnu hranu P-64, gle metuljka P-69, Sto paklenijeh kušavaja P-97, Pa srkni vode zabitnice P-117, U prozor mi tko zaluče P-139, Baca tamo, baca sjemo (rima: idemo) P-140, I kruške mi nosi simo (rima: osladimo) P-142, fratarske biele cunje/ Valjaju za konjske gunje P-175, nebotične stiene P-201, Priču o „zmijskoj ili kačjoj kraljici“ pripoviedao mi je njeki seljak blizu Remeta PN-323

2.5.7. Semantičke osobitosti

• Imenice

U Šenoinu jeziku često dolazi do pomicanja i kretanja u semantičkoj vrijednosti, jer nova misaona vrijednost traži novu vrijednost u značenju. Manji broj primjera, koji su zanimljivi zbog semantičkih odstupanja, ima i stilografsku funkciju, a to su u većini primjeri sa muzikalizacijom. To što Šenoina semantička odstupanja nisu kasnije ušla u opći jezični fond hrvatskosrpskog književnog jezika, ne treba shvatiti kao njegov nedostatak. Jer ih prvenstveno treba doživljavati u njihovoj kontekstualnoj vrijednosti, dakle kao znakove individualnoga umjetničkog pristupa u doživljaju stvarnosti. A to je ono što je u većini slučajeva „neponovljivo“. Navodim i neke arhaizme.78 Takva semantička slika javlja se i u drugih pisaca sa sličnim posljedicama. Osobito kod starijih.79

Nek bude na izgled svakome (= ugledanje) PO-104, Čudan zaista pretvor, i Ovid bi bio mogao uzeti ga u svoje metamorfoze PO 2-406, Slavni pievci, pjesmom opojeni (= pjesnici) NGL 1-38, u njekojih dvogovorih (= dijalog) NGL 1-204, Poduzeće ovo nebi bilo zlo po amerikanske Slavene (= pothvat) PO 3-91, Odsuda dra. Grégra PO 3-431, Jedan gostionik objavi njeki dan (= gostioničar, ugostitelj) PO 3-511, Ma ni kapke ne travici neima (= kaplje) NGL 4-109, Bijah djače, ti gaćaška/ Al već onda mila, liepa NGL 4-210, Gospoda borave po modi u kupeljih PO 5-12, štilice moje (= čitačice) PO 5-989, vojinstvo (= vojništvo, vojni poslovi) PO 6-19, koji sačinjava vieno njekave hrvatske djevojke DO-649, Veselu zabavu mladeži i gromovito politiziranje g. župnika zakrčiše dvie nove prihodnice, pojaviše se iznenada u bučnom kolu gostiju DO-700, Eto ti zle namjere (= ono na što se namjeriš) DNS-470, u porazumku s višimi joj častnici DNS-483, u savezu s glavnom stražom (= u vezi) DNS-483, sliedi razredjenje (= raspored) V 2-591, proizvoda iz kože, papira i sličnih tvoriva (= proizvodilaca, proizvodnje) V 2-592, prikazanje (= prikaz) V 3-789, prikazanje (= prikazivanje) V 3-806, Razredjivanje izreka (= raspored rečenica) V 3-807, „Skupac“ (= Molièreov „Škrtac“) V 5-335, vidjesmo opet tri malice komične vrsti V 5-670, Dužnost nam je odsele više pozora posvetit narodnomu kazalištu V 5-750, Dvorane za gospoštinu nalaze se u drugom spratu V 5-809, Uzidje na pristrešak PR-229, šljivari, popi, V 6-209, nakladatelj (= nakladnik) V 6-442, Jer bučvuriš im najpre daješ V 6-450, Od rieke rujne, svesione/ Dok ljudski stanak neutone V 6-451, Uz jad i bol, uz kin i vaj, V 6-455, Kao što nam se jelo začinjeno više rači od jela suhoparna V 6-731, ogrinuzla prosenicu (= kruh od prosa) BI-771, a ovaj dielak proščenjica (= kolač, dar s poštenja), omladak (= pomladak) V 7-160, ima sto gluma iste vrste (= kaz. djela) V 7-326, narodnjega prosnutka (= preporoda) V 7-358, Prikazanje joj je razborito (= gluma) V 7-602, Dosta! viknuše djeveri (= svjedoci kod dvoboja) MG-252, Trgovao i mliekom i krumpirom i povrteljem, nu svim KD-63, Martin je davao seljakom zasluge (= zaradu) KD-67, tvrde se hridine tresle pod biesnom nalogom mora (= navalom) ČSR-5, smotak (= paket) IO-1, mišljenje i ćućenje A-3, uzporedjaj, razporedjaj A-6, pomišljaj (= misao) A-9, pridjevaka ili epiteta (= atributa) A-10, čestice, prislovi (= veznici, prilozi) A-11, prispodoba (= comparatio) A-11, visina ( ¯ ), nizina ( ‿ ) A-20, već po dosljednjoj razredbi (= redu) po harmoniji složiti s gubitka A-25, omilja A-31, četverke, četvorke (= quadernari), trojke (= tercine, kod soneta) A-352, u nevažno sitnjarije A-34, i riedko gdje ima toga poskoku (= poskakivanju) A-36, sliedi smir (= smirenje) A-46, nenadani sliepi slučaj nesmie jednim kretalom komedije biti (= movens) A-47, tu nek vlada medjusobno proučanje V 10-776, mladi birokratići (= činovnici) KA-135, da dobiješ valjana djetića D-4, neko osbilje D-69, poput munjevine D-161, pod mojom komandom stoji i baroničina mliečnica D-198, komu si od naloga silne prašine (= naslage) D-278, zaple se provod (= povorka) D-281, tu svečanu vrvu (= vrvež) D-283, zavratnjaci se rumene (= ogrlice) D-283, lakoumni zviedljivci D-307, pod spodobom Plutona D-311, Smierno se pokloniše Magićevi i Juratović na oprost D-3511, prodola (= doline) ZZ-10, Zagovorila sam ju (= zavjetovala) ZZ-29, zagovor (= zavjet) ZZ-29, debelu „postavu“ – tako se zvaše gradska daća ZZ-31, žitka (= živeža) ZZ-2, u vladanje medvedgradsko (= posjed) ZZ-56, selište (= naselje) ZZ-36, Pravda se ta (= raspravljanje, sud) ZZ-37, nad uzpinjalo se krševito brdo, sama rulja ZZ-49, mutljak (= gluhonijem) ZZ-52, za nove novice ZZ-55, Proti tomu otrovu pomaže samo uztuk ZZ-56, ženkar (= ženskaroš) ZZ-75, I skupi što mu je davalo njegovo imanje, dà skupi troška na vjeru preko svoje moći (= ono što se može potrošiti) ZZ-77, Oba ta prihodnika (= došljaka) ZZ-79, Pre i suda neće s toga bi ti (= parbe) ZZ-83, podivljati u ovoj divljači (= divljini) ZZ-85, Nisam ti ja bio od mlada mrkonja (= namrgođen čovjek) ZZ-149, Dodjoh do provale gorske ZZ-153, I skoči biesnjak s konja ZZ-169, po govoru Magjar, po vidu plemić SB-2, osvade (= svađe) SB-9, prihod i užitak imade se medju naše obitelji na polak dieliti SB-9, uzajmila od svoga materinstva (= imetak po materi) SB-9, pivnica (= podrum) SB-26, bradatica (= oružje) SB-110, malić (= dečko) SB-259, propast (= ponor) SB-318, vidi se po slogu njegove potvrdnice V 11-579, Tvoje korbe nisam zaslužio VL-421, kao mi kaputaši u gradskom salonu P-VI, preko bielih prudina PL-1, cigani živičari PL-1, na kriminal će me dati taj tvoj fiškal PL-85, Ti si ona okriesnica, što na nebu sine i gine (= meteor) PL-152, narodjenja hrvatskoga pjesnika (= rođenja) V 12-519, nesretnici i dobrosrećnici KLJ-757, a u njem sobica, na spodobu ove, u kojoj sad živem KLJ-805, jer imam hvala bogu i svoga prištedka B-322, ali obiteljski snošaji, majčino revnovanje za tudjinstvo, tudje napokon učiniše od mladoga Belizara kozmopolitu B-339, Sjetih se, da ima Šilić pri sebi rodjaka preparanda B-487, Sad dovedoh ja svoje maliće i malice B-519, Nerazumih saveza njegovih riječi B-585, od milja novog svjetskog prosnutka K 1-12, Tad uhvati Ivan krčki Gorjanskoga za ruku i povuče ga u dubok prozora K 1-100, ljubim, pjevam, – kano inak (= kao svaki drugi čovjek) P-12, ah skupac ti je blaženik P-58, Starinske vrbe sguren krek P-110, Slab užitak slabo šilo P-137, Ko kresnice letaju im kose P-262, Mladenac liep se svinu P-284, To biljur-nebo sievalo je češće P-295, Tih domjenaka šumskih kratko vrieme P-303, Panduri su od svih vojnika imali tursku bandu PN-321, Kuhač kanonikov HV 3-238, Doći će, doći danak,/ planut će spasu svieća:/ Hrvatski sjever moj stanak,/ Sjevat će rodu sreća HV 4-244

• Pridjevi

Dan za danom ptice plaćenice/ Mogu dirat pošuro ti lice NGL 4-32, U družnom životu G 5-6, djelatni dan (= radni) PO 5-989, davorske misli DNS-449, proizvoda lučbenih, oskrbnih i duhana 434 V-592, nametno niemstvo (= nametljivo) V 5-331, Njemački kritičari – kako su u svem sebični i naobraženi – udaraju nemilice na francezke dramatske plodove V 5-607, srce nam je premašnije od našega uma PR-210, druga vrsta razumjet moje namjere LA-404, djevojčica crvena, tučna, modrih svietlih očiju BI-740, nova dramatska godina V 7-666, Munjolik žar se manen toči V 8-402, Svjetobor slušah mora bies V 8-405, Federirana monarkija (= federativna) V 8-547, prudna IO-4, patrena sam bome ciela AP-240, Ta kazna bude i ovršena V 9-586, crnovsko djevojče UA-831, Pristajem, al dakako dovedeno u Zagreb (= dovezeno) D-128, poglaviti gospodin Sale D-256, svjetska i duhovna gospoda (= svjetovna) ZZ-1, zorniji (= ugledniji) ZZ-5, glaviti (= pametniji) ZZ-31, i čovjeku potrošljivu ZZ-77, dvie zlokobne zviezde, spravne sažeć i nebo i zemlju ZZ-78, skutrena starica ZZ-219, uznosite gospe ZZ-238, založno pravo SB-9, razizemna kućica VL-421, razprave karnih sudova PL-VII, već se skup novac trati za kidljivu kramarsku tkaninu PLJ-2, košturav čovjek PL-4, Skorih dana povratiti će se naše dramatičko družtvo iz Karlovca u Zagreb V 13-31, skrivaju se duše svakom prodajne B-322, Mljedna kom duša/ Nehajno sluša P-103, Jesmo li ljudi stavni P-128, Na kamenu kamen stajni P-220, Nu svaka striela pred njeg mliedna pade P-204, Ja tebe ljubit? prhotna ti gizda P-307

• Glagoli

koji umije a smie toliko a takvog šta utvorit (= učiniti) PO 1-44, Česi nisu zadovoljni čim god, oni teško izgledaju, što će im se dati PO 1-77, hrabri Ljeh malahne (= malaksa) G 2-43, Pod danicom voda jasna/ Od radosti se koleba (= giblje) NGL 2-250, Tak zatvori srdce, ljubo krasna/ Svieta žamor prazni, kud to kruža/ Meni cvati samo, dievo jasna! L-43, Pruska i Ruska pripoznale su doduše Italiju PO 3-563, U to doba mećala se vrva i klika ljudih po zagrebačkih ulicah PO 3-837, činovnik austrijski, što ga je smio primiti, veli se, biti će sbačen (= usudio) PO 4-33, Zaškripiti mogu te šarafom/ Zlim šarafom – strogim paragrafom NGL 4-32, koju je bio u zagrebačkom kolodvoru obljubio (= zaljubio) BM-100, pije tursku lulu LJ-4, Razvršeno zavišću i biesom/ kao zimi gladno jato vukova/ Slavensko je pleme DR-708, Nije dugo postojalo, pa već bje nestalo u družtvu one stege, koja se početkom svakoga sastanka opaža DO-700, Žena se klanjao kao nečastivih duhova DO-746, koje bi on u zatvoru dosta težko probavio (= proboravio) DNS-486, razvezalo (= rastavilo) 26 V 2-591, Kuće vlastnika (nestojećih u službi...) V 2-592, Sunce i mjesec joj sjaje,/ Krisi ju lagodan zrak V 4-17, Krati joj sunce i mjesec/ Krati joj hljeb i zrak V 4-17, Velikom je željom izgledalo naše obćinstvo (= žudjelo) V 5-223, Ne nadajte se, gospodo moja, da ću vam dokazati pričicu PR-211, s toga prodjoh g. 186x božićevat u Zagreb PR-211, Moj pobratim mi dokazo o tom vrlo malo (= ispričao) PR-247, kad ti dokažem sve od srdca LA-370, živarila (= životarila) LA-370, Poračilo se bratu Sasu bratstva V 6-106, Dvie obitelji gradjanske nadimlju na aristokrate V 6-319, Pa gostim svojim liepo svieti!/ I posvieti im seljak kleti V 6-451, „Nevaljao čovjek“ (dne 11. siečnja) polazi iz pera I. Rosena V 7-78, svaki čas podavio Janko čiju kokoš (= udavio) KD-68, predbrojit će se (= pretplatit će se) V 8-48, Prie splinuti će noć i dan V 8-406, U val se sorit neba stan V 8-407, Odlučio sam sve to svrstiti u jedno ČSR-1, trapiti (= mučiti) IO-46, čovjek ćuti (= osjeća) A-1, Vuk Branković osvadio je svoga svaka Miloša A-3, noć mi stazu zagalila AP-240, Bože, šta mu je zriet? (= vidjeti) AP-265, vjetar grudi joj gali AP-265, Borelli pripozna spojenja (= spozna) V 10-625, koli huda kob je taj narod zastigla V 10-767, koj razvitak naroda smatra sa višeg gledišta V 10-776, O našem medjusobnom razboru visi, hoće li to doba prije ili kašnje doći V 10-776, prebirem malu, žutu knjižicu KA-65, I nisam se mogla spregnuti (= suspregnuti) KA-83, Krenuh glavom (= okrenuh) KA-100, i Laška ulica bude pripetljana gornjem varošu PK-269, vaša neodoljiva vještina obalit će mojem žitu cienu D-128, sablja neprudi, oštar je i um D-226, nečasimo časa D-298, i ta plemenita obrana zanieti u njezinu srdcu ljubav D-327, Za malo speti opet brijača ZZ-55, Pozlaćena rebra svodova sticala se u liepo izrezanu cvietu ZZ-78, – vi me cienite kukavicom ZZ-80, Udovica je silom sprezala teški smieh ZZ-82, koja mi zatravi sina ZZ-169, koja mi gamzi žilami ZZ-197, kutreć pod svodom varoške kuće ZZ-200, kao da želi pojimati sapu, koje mu je putem nestalo bilo ZZ-223, zavedi (= odvedi) SB-2, i takav utakmi ugovor (= dogovori) SB-9, peri se (= naperiti) SB-25, Najveća nesreća postiže crkvu (= zadesi) V 11-706, jer me je ta njezina naučena finoća ponešto zabušila bila VL-581, kao da ju gvoždjem k sebi prikovati radim VL-616, jer bih gotovo povjerovala, da vam je ciela domorodna igra samo sgodna izlika da se izvinete zadanoj vjeri VL-751, Već kad si duže vremena obćio sa seljakom PL-7, Vrti se, vrze, ko da ga tko bode PL-4, kuči svoj vrat medju ramena PL-4, Najviše ga je urazilo bilo (= prenerazilo) PL-82, nije malahnula duša GR 19-104, Moram ga ovršit, moram K-280, Živa ti krv čini, te se bolestnom cieniš K 1-102, bielom nožkom o nožicu depa P-17, Ljubi l’ san taj, ljubi l’ ti se (= sviđa ti se) P-28, kadno ljubeć duša s dušom spliva P-39, klikovo sam zato (= klicao) P-49, Al ban ljutit nogom o pod dupne (rima na: lupne) P-163, Čalabrka li se fino? P-170, „Ah propa zemlja!“ Zemlja brenča (rima na: vjenča) P-213, Ugibam joj se (= uklanjam) P-300, Tu čuhne, čuhne P-300

• Ostalo

Spominjem još nekoliko primjera koji su, s različitih aspekata, karakteristični za Šenoin jezik. Neki su arhaizmi, pa ih kao takve i predstavljam, a drugi su opet zanimljivi po različitim sudbinama koje će doživjeti u suvremenoj jezičnoj normi:

Nastala stoprv prije nekoliko desetak ljetah PO 1-44, koji bi gotovi bili izdati najsvetija prava za svoje zastupnike PO 2-298, Što put vihra lomi silno dublje,/ Što put gràda kitnu ništi zelen NGL 1-32, Ciela igra bijaše dobra do njekojih sentimentalnih dvogovorah što ljudske živce premnogo napinju, no jezik bio je dosta hrdjav NGL 1-259, Hranimo se zdravo NGL 2-140, Nu koli je neslavna takova sistema, dohvaća svaki lasno PO 3-169, a Palacky voli raditi po arkivih za povjest česku, nego čamiti u prepodanom hladu gospodske kuće PO 3-563, i odavle tja do Kalifornije, tja do Australije PO 3-978, DO-649, Čitavo smo se osramotili (= posve) DNS-483, Odmah se prvine rekosmo V 3-806, nu nadam se, da će vas moja iskrenost ponjekle umiriti PR-211, Za svaku malicu znao uštinuti jadnika PR-228, Al kod nas djela ne ima van plugom i motikom PR-229, nastavi nazlobno PR-244, Nisam te već nikad imala vidjet PR-293, ti kao da si van sebe LA-370, Za dugom netom mienja se slika O 3-271, Piši mi skoro (= brzo) SA-19, – Čisto mi se koža ježi MG-118, Navlaš Slaveni V 8-529, Bilo mu je, kako se činilo, vrlo prešno ČSR-62, iz prvine (= u početku) IO-1, u sriedi (= u sredini) IO-28, dosele IO-79, diljem ciele poviesti A-1, U zadnje vrieme V 9-48, pjevala je posljednji put V 9-278, Mene je jednom krivonosi direktor čitavo izgrdio (= jako) KA-66, to mi je očito nabacio (= u oči) D-258, potlje ZZ-8, Govorite udilj svojim naravskim jezikom, gospodine pukovniče ZZ-82, Kako ga je srdce kruto zabolilo SB-3, I sve zašuti mravom SB-259, Al mravom navru Uskoci SB-262, a jednakim mahom šumi Sava PL-3, izim Martina i Mare PL-118, Samo ako je vama dobra volja, bit će narod skorim sretan (= uskoro) K-281, Sila boga lje ne moli P-138, Ća do zlatnog, carevog Stambula 9-234, tad bo zlo ćeš proći P-268

2.6. Sintaksa

2.6.1. Kongruencija

Kongruencija u Šenoinim tekstovima pokazuje samo mala odstupanja od normirane kongruencije hrvatskosrpskoga jezika. Kolebanja pokazuju najčešće kajkavski utjecaj (npr. vjerni pristaši, naši noveliste). Uostalom pravila o slaganju (Veber 1871: 95–99) pokazuju vanrednu tankoćutnost za štokavsku kongruenciju, koju će kasnije opširno normirati Maretić (1931: 366–387). Primjere svi kolovodje i Gregoriančevi sluge dopušta i Veber (1871: 96).

ni dosada vjerni njegovi pristaši PO 3-169, Vam, koja će za pseto petdeset forintih dati LJ-89, Vam, koji ste si sama Bogom LJ-89, te junak ili junakinja moraju se otrovat PR-211, naši noveliste PR-211, Vi kano da ste bolesni, TI-527, Gospodje, sjedeć na klupah gledahu junaka kroz očalin vrlo radoznale UA-603, vi ste pokvaren diplomat UA-761, Nu gradska gospoda, valja reći, bijahu ljudi veoma točna. ZZ-32, Vukovinska gospoda Alapići dočekala jednom kod sv. Klare ZZ-34, Gradska su gospoda taj prihod vrlo točno pobirala, nu nečini se, da su zidine krpala valjano. ZZ-35, Našto tudji vojvode? ZZ-126, jer su pred Milošem svi kolovodje ostali crna obraza. ZZ-149, jer bi ondje Gregoriančevi sluge nemilo dočekali i oplienili ZZ-199, da se sinovi istoga naroda jedan proti drugomu biti mora V 11-434, ta pijandura, taj mi pravi ovdje opoziciju B-291, ta pijana propalica B-322, jer bijahu raspikuće i ljute varalice B-385, Djeca pentahu čudnovato, svaki čas bi zapela B-519, velika pijanica K 1-182, gdje se smieše vierne žene, drobna kćerca, sinak mio P-53

2.6.2. Red riječi i rečenica

Općenito slobodan red riječi hrvatskosrpskoga jezika ogleda se i u Šenoinu jeziku. Od općih pravila treba izdvojiti red riječi u Šenoinim stihovima, gdje je ta sloboda daleko veća, da ne kažemo sasvim slobodna. Kao što je „pjesnička sloboda“ dopuštala Šenoi fonetske i morfološke izmjene, sasvim neuobičajene u našem jeziku, opravdavajući ih potrebama metra i rime, opravdavajući ih svojom muzikalizacijom ili nekom drugom određenom pjesničkom funkcijom, tako je taj isti razlog dopuštao i posve neuobičajen red riječi u sintaksi hrvatskosrpskoga jezika – ako su po srijedi bili stihovi. Ovakav se pokušaj u kasnijih dobrih hrvatskih i srpskih književnika nije održao. Narušavanje ove sintaktičke strukture bilo je sasvim rijetko i sporadično. U proznom Šenoinom tekstu naći ćemo primjere koji potvrđuju opća pravila o redu riječi u rečenici. Osobitost se ispoljuje samo u nekim detaljima. Takav je npr. razmještaj enklitika. Ima primjera kad Šenoa stavlja enklitike ili na prvo mjesto u rečenici ili iza stanke, zagrade, uklopljene rečenice i sl. Osobitost se odnosi i na glagolske enklitike, koje se u pretežnoj mjeri javljaju iza glagola na koji se odnose, a sasma rijetko se nalaze ispred glagola. Prisvojne zamjenice, prisvojni pridjevi, redni brojevi u atributivnoj službi u Šenoe dolaze ponekad i iza riječi na koju se odnose. Ovakav red nije ni u Šenoe a ni u hrvatskosrpskom jeziku redovan, i ima stilografsku vrijednost (primjeri se nalaze u stilografskom dijelu radnje [usp. § 3.5]). Česta je pojava Šenoina jezika da mu glagol dolazi na kraj rečenice. Ovakav red, koji se prema normama suvremenog književnoga jezika nerado susreće, smatra se u nas (Maretić 1931: 396) nasljeđem njemačkog jezika. Ipak smatram da stanovitu sličnost u tom pogledu ne treba objašnjavati samo stranim utjecajem. U prvom redu zato što je i u hrvatskosrpskom jeziku moguće u određenim kategorijama (npr. u prostim rečenicama, u pitanjima i sl.) glagol postavljati na kraj rečenice. Ako je i moguće dokazati da glagol na kraju rečenice znači preuzimanje njemačkog reda riječi, ovo shvaćanje ipak treba barem dopuniti o hrvatskosrpskoj mogućnosti ili nemogućnosti usvajanja takva reda. Jer podudaranje postoji u nekim kategorijama, a razilaženje samo u nekim. Velika čestota glagola na kraju rečenice, koju nalazimo u Šenoinim tekstovima, i uopće u hrvatskome jeziku XIX. vijeka, ne da se međutim objasniti izolirano od procesa rasta i formiranja dijalekta iz ranga dijalekta u rang književnoga jezika, niti izolirano od individualnoga procesa upotrebe književno formiranih misli, za razliku od onih u razgovornom jeziku. Mislim da je jedan od sintaktičkih znakova pisanoga književnoga jezika bio upravo i taj glagol na kraju rečenice, bez obzira što je poticaj mogao doći sa strane. Uz to, i tu pojavu Šenoina jezika, treba promatrati i sa stilografske tačke gledišta (primjeri se nalaze u stilografskom dijelu radnje [usp. § 3.5]). Germanističko je u Šenoinim tekstovima ono nekoliko primjera, a njih je dosta malo, da je veznik ali pomaknut dublje u rečenicu: nisu ali došli.

Uspomena njegvog bivstvovanja,/ Razcviljuje bratsku nama dušu/ I umara mladjahno nam sèrce. GR 13-322, Od radosti poskoči nam srce, kad nam sinovom jugoslavenskih krajevah što se tu u središtu českoga obrazovanja znanostmi bavimo, Pozor naš, najmladje to diete narodnoga našega živote u šake dodje. PO 1-43, Plemstvo sastaja se često, da se o svom budućem držanju posavjetuje, stranka jedna českoga plemstva hoće da bude opet českim. PO 1-110, Ali drugi dan već bila je ponovljena sveza uzajamne ljubavi. PO 2-410, žalostna ova viest samo je jedan čin izmedju nebrojenih činah, nu ako zaključak a minori ad majus nigdje, to sigurno u turskoj logiki valja. PO 2-515, To je zakon u naravi tvrdi NGL 1-38, Dne 24. predasmo razcviljeni srdcem materi zemlji vrućega Čeha i neumornoga poslenika ne polju starinarskom Ferdinanda Mikovca. G 2-79, Počamši jedan izmedju Hrvatah s njim sasvim hladnokrvno govoriti PO 3-81, no policija konfiscira ju PO 3-169, Razbit će si gnjusno rilo krt/ O djamantnom roda našeg slogu,/ Gdje pisano stoji a po Bogu,/ „Tuj sloboda samo ili smrt.“ NGL 3-214, Ahasvar se sjeti i nehotice egipatske seobe. PO 4-130, Do bi vjere bradu prorokovu (rima na: ovu) NGL 4-158, Kad te gledah zapelo mi slovo,/ Od ljepote tvoje na jeziku (rima na: liku) NGL 4-184, Tako sbori, tako plače neretvanskog žena bana (rima na: Radovana) G 5-74, Mi se tvrdo nadamo, da će historičko društvo ili akademija ove važne slike za naš muzej preslikati dati. G 5-116, Preradović polazio je malu školu u Grubišnom polju. G 5-126, progovori mala dignuv liepu glavicu svoju TT-65, da je jim samo do toga stalo PO 5-547, Gospoje zabavljaju se veoma živahno. ZA-1021, U Slavena jerbo pomoć DR-705, Da Radoše, tvoja nek je volja! DR-708, stariji ljudi dokazuju mu svoje tajne, mladje upućuje, kako za slobodu pisati, raditi valja ZA 1-60, Mati bila je visoka uzrasta DO-700, videći ga u društvu starijih od njega ljudi DO-746, Kukca nije ni cigloga našao, al mu je glava puna kojekakvih mušica bila. DO-809, Divne li doista čete! DNS-449, Matice vodile se nemarno V 2-590, Govor taj jedno je od najljepših miesta V 3-807, Rado ozvah se njegovu pozivu PR- 210, pobratim moj bubnjao prstima po stolu PR- 210, Čelo zamrači mu se PR-299, pa onda govorit ćemo zajedno LA-436, ili zar su junaci davnih vremena slavili u bitki polubogove tim, da su slomili mač svoj. SA-19, Zatim pošulja se dalje KD-61, Sve to zapamtio si Janko KD-69, Metresa daje tu bankira/ Visokim gostom slavan ples. V 8-403, U Senj povratiše se Uskoci, u Senj se povrati tihi blagi mir. ČSR-113, Kazivali mu ljudi, da će u Zagrebu dobro prodje biti, jer da u tom gradu puno gospodskog, raztrošnog svieta ima IO-4, u koliko je posljedica silnim čuvstvom razigrane fantazije A-5, Usvojila je himna i druge najvažnije medju važnimi predmete, koji primiču čovjeka božanstvu A-30, jest sudbina, koja slučuje neprijatne junake sile A-34, „Vienac“ donieti će sliku te znamenite domaće umjetnice. V 9-242, Sistematički izvodi on kistom najznatnije prizore iz prošlosti svoga naroda i to načinom divnim V 10-15, Prestravljenomu nalik bielom duhu V 10-380, Kerner premda zaljubljen do vrh glave ide samo za svojim poslom i pušta si ženu na sve moguće zabave, kamo ju vodi nespretna majka. V 10-742, Djelu bit će dodan lik i vjekopis pjesnikov. V 10-776, Civilizacija izbrisala je dakako davno drvenjare i jablane. PK-265, Znam da idete na stare te priče, ko pčele na me. TI-473, Zadjoh za grm, odakle sam sve čuti i vidjeti mogo. TI-507, Pušeć stajah pred krčmom, kad al izleti iz kuće čovjek te uze klikovat: TI-559, Gospoja premda fina i okretna bijaše dosta priprosto odjevena. UA-569, Irmu zavolio je trgovac iz Beča gospodin Müllhauser, UA-684, Majstor prekrsti se pobožno D-10, Bez sumnje, će na to Belizar D-68, Lice bilo joj je i sad puno D-68, Grofica pako promatrala je iza dugih trepavica poniknute glave i upriv zubiće svoje u lepezu, pozorno kavalira. D-129, mladić zahvalit će se svakako D-130, te podvinutih o glavu ruku u nebo buljio Crnobrki Krsto Stolniković šetao je, držeć se pod rukom sa visokim kanonikom Ivanom Kukuljevićem, amo tamo. D-224, Za drugo: je Hrvatske kraljevina, Za šesto: je naš želudac D-255, neobičnom za to nebrzo doba brzinom D-256, visok ležao je po gradu snieg D-257, cehovskoga majstora Magića kćer D-273 iduć od rane mise preko Markova trga kući svojoj ZZ-5, Jadnik prepa se nemilo. ZZ-200, Sve valja vam čuti SB-4, da je za mene tortura svaki dan spomenut biti u kavani GR-17-149, gdje se dramatička vila poniziti i za trista zagrebačkih plesova natjecati mora V-11-96, Dobranić probudi se kao oda sna VL-741, Puška bijaše mu lahka poput pera, telećak nije ga štitio VL-757, Dva, tri puta kanda se je Vladimir pošaliti, nasmjehnuti htio VL-757, Klara gledaše te podrtine junačkog nekad čovjeka hladnim okom bez samilosti. VL-773, Mi neshvaćamo one obične logike, po kojoj na kruški kruška, na jabuci jabuka rasti mora. ZA 3-403, Kod nas zavladala je zbilja kriva vjera PL-V, Na razloge odgovara se, na fraze nikad. PL-VI, koja nakraj sela medju grmljem o sebe stoji PL-3, Rajòlike u ove gorske kraje V 12-616, Sad razumnih, zašto da debeli konzervativac svoju ogromnu gajbu malom Kalifornijom smatra KLJ-725, pobjedna vojska hrvatska ZT-2, Pri njih predstavljao je i pjevao takodjer Nolli GR 19-102, Ma rekoh ti, će starica B-211, a hvale vriedno, da je volio domaćeg čovjeka uzeti nego tudjeg u službu B-385, Znam, da nije tako u istinu, a sviet nasmijat će mi se svakako iz potaje. B-385, U njegovu srdcu počelo se budit nejasno nu jošte otajstveno neko čuvstvo B-433, Na groblju svetoga Petra u Zagrebu stoji fin gospodin, fina gospodja pred grobom. B-602, Gusta se po svom vrhu sterala šuma, puna srnah, jelenah, medjedah i drugih zvierih letećih i gamzećih. K-266, Mjesec stajao je visoko na nebu K-273, Sad prepozna Stjepko mnogo ih. K 1-49, K 1-162,80 Ivaniš slušao je pomno laskave tobož rieči Latina, iza kojih se je tajio žalac Vlaha, proti hrvatskom banu. K 1-222, Ja pako nosim na sebi slabo tielo, moja duša puna je gorčine i jada, u mom srdcu nenosim nikakve nade, i po godinah jošte mlada, ostarih, oslabih po licu i snagi svojoj. K 1-255, Konjanik leti bez obzira, jedva da diše, a konjić pod njim pjeni se ljuto. K 1-256, u sebični te zovuć svieta boj P-3, ah da mogu sličan u bajci junaku P-75

2.6.3. Gradnja rečenice

U gradnji rečenica Šenoa nije izvan normi književnoga jezika. Ako izuzmemo primjere iz ranog stvaralaštva, dok je nezrelost u izrazu bila i posljedica književne nezrelosti, i ako izuzmemo ovaj relativno malen broj primjera u kategoriji gradnje rečenica koji su nastali kao plod brza i neprokontrolirana novinarskoga rada – onda svi ostali primjeri govore o Šenoinu dobru osjećaju kad je trebalo nekoliko rečenica sustavno poredati. Tako Šenoine uklopljene rečenice, bez pojedinačnih spoticaja, pokazuju njegov osjećaj za preglednost i razumljivost, njegov smisao za eksplikativnost višestrukoga zajedničkog sustava od nekoliko rečenica. Anakoluti su rijetki, ali su često stilografski obilježeni. Šenoa im se često uklanjao ponavljajući neku riječ iz prethodne rečenice. Najzanimljivije su međutim Šenoine elipse i to najčešće vezničke. Rečenice je često sastavljao po srodnosti, ali i po suprotnostima. U ovome je Šenoa bio prethodnik mnogih suvremenih pisaca kod kojih ispuštanje veznika ili pak sastavljanje rečenica u cjelinu – ali po suprotnostima većim ili manjim, po opozicijama ili po nejasnim ili tek posredno povezanim sadržajima, predstavlja veoma čestu stilografsku kategoriju. Za Šenoin je jezik značajno da se ova funkcija ispoljava tek na onim mjestima gdje je afektivnost izrazita, osobito istaknuta:

Čini mi se da je doba, u kojem živimo ozbiljnije, neg da se podamo prije pukoj radosti, nego li znamo, imamo li se čemu, i čemu da se imamo radovati. PO 1-77, Kad je bio pročitan zapisnik, digne se g. Haase te zamoli proti poslovnomu redu rieč, jer, reče, kani protestirati proti govoru Dr. Klaudi-a. PO 2-202, Što se osobnosti gospodina tiče, svaka čast i hvala, jer to malo, što je bio kao namjestnik, to je i učinio, dočim, njegov predšastnik sadašnji policajni ministar sve djelovanje – to se znade kakvo – prepustio g. Päumannu, to znate tko da je to. PO 2-406, Nedirajući tu ni najmanje u valjano naše učiteljstvo, što vazda narodnim duhom diše, a bojeć se s druge strane za našu budućnost, t. j. omladinu, želili bismo saznati i to još sada, dok naš sabor, komu je već Hanibal ante portas, saboriše: da će ono „für alle Lander“ i za nas valjati, neće li nam se u Beču bez soli kolač miesiti; PO 2-459, Komad „Braća svadljiva“ predmet je crtica iz privatnoga života i premda mu je ciela spletka jednostavna, to ima uz to, što je dikcija naški izradjena, osobito svojstvo, da mu izvanrednih sila netreba, i pri tom imade dosta zanimivih prizorah. NGL 1-204, Prije malo vremena izdalo je namjestničtvo tajnu naredbu, gdje se učitelji vanjski – što nisu prijatelji sadašnjoj sistemi – oštro kore, i gdje se svim političkim predstojnikom nalaže, da bdiju nad ovimi ljudmi, što „slobodnoj dječici sjeme prevrata u srce zameću“. PO 4-35, Nijedna grana literature ne djeluje toli silno na narod koli kazalište, nijedan zavod nije toli spretan, da sije medju narod uzvišene misli, kao onaj prostor, gdje se u uzkom okviru prikazivaju sve sjajne krieposti, sve crne opačine, sva slavna djela djedovah. PO 5-593, Najviše me je pako obradovao, da zametnem govor o tom pitanju, te da ujedno i druge potaknem, neka misle i rade štogod za naš dramatički zavod, živ primjer, a to je razvitak českoga kazališta, što sam ga na svoje oči vidio. PO 5-1005, Odmah u prvom činu zaniela ga je jarost na toliko, da su se bez oduška rieči sve grnule iz njegove grla, isto valja i u zadnjem činu, kad mu dokazaše opačinu njegova brata. PO 5-1175, „Montjoye“ bje od svega evropskoga obćinstva pozdravljen kao vrstna psihološka slika, i premda su ga njeki njemački pisci u Berlinu i Beču korili kao sliku nevjerojatnu, osvoji ga sve obćinstvo, dapače i Njemačka, Francezom zavidna, kritika morala je popustiti, PO 5-1177, Ja nisam idealista, idealiste su nepraktički ljudi, a causa movens – pokretna sila – svieta je kruh, zato vam je sviet kruhoborac, a tko mu kruh oteti radi, najgori je neprijatelj svieta. ZA-565, Tom prilikom pio je gospodin Breberić, za ono vrieme podbilježnik slavne županije križevačke, pod krovom Belićevim prvi put dobrodošlicu u prilici staklene čizmice. DO-594, Da se uvjerim o sigurnosti podjem k straži, zapitam, kada je Boričević odredjen, jer da imam štogod važna s njim govoriti. DNS-467, Gospoda sjede, puše, piju vino, pa igraju taroka, gospoje sjede, pletu, piju kavu, pa čevrljaju. PR-210, Gledao sam Ivanovu ženu odmah iza njegove smrti, gledao sam njega mrtva i blieda – a dan prije stiskavaše veseo i vedar moju ruku – moradoh se brinut za njegov pogreb, pomišljat što bi se dalo uradit za budućnost njegove obitelji – ah, koliko žalim što nisam bogataš – morao sam u noći sastaviti slovo, govorio sam to slovo nad njegovim grobom – a uza sve to sam plakao, i plakao kao žena, kao nikad za svoga vieka, i bilo mi je da se bacim u Ivanov grob. SA-18, Sin mi boluje, na dan kad je Ivan na odru ležao, mal da mi sin ne umre, a najmladjeh zakopah prije 6 nedelja dana. SA-18, Nu ako si mi prijatelj, pomisli, da je Perkovac, Preradović, da je Ivan umro, pomisli kako je stražmeštru, kad mora voditi pukovniju, jer mu general, pukovnik, kapetan u bitci padoše, kad ima u svojoj četi same novake. SA-19, Kotače davno raznieli pastiri, da se ogriju za jesenskih noći, zidovi ispucani, voćke posječene, vrata razlupana, krov izgorio, po vrtu ništa do šaša i koprive, pusti prozori bulje u sviet kao crne oči kakvog strašila, nigdje žive duše van koja žaba kreketača: KD-58, Mladić nije vidio, je li noć il dan, sjaje li sunce il mjesec, mladić nije ćutio, je li zima il ljeto, mladić nije opazio, kako biesni vojnici kundakom ćeraju žene, djecu, starce ulicami. ČSR-82, Pjesnika ima puno po svietu što boljih što slabijih, ali riedki su oni nebeskim plamenom nadahnuti ljudi, koji nikli iz naroda vade pjesničko zlato iz duše roda, te očistiv ga plamenom svoga pjesničkog genija vraćaju ga narodu u divnih pjesmah, koje narod dižu na velika djela te mu oplemenjuju dušu, u pjesmah, sa kojih narodu zadrkće srdce, plane duša. V 10-776, Dugački zeleni kaput sa klapastimi žepnicami, po vremenu dakako nešta žut poput jesenskog lista, kan da je priraso bio na njegovo jako, plećato tielo, ko što koža na guštera, visoki tulac dlakavog šešira gubio je sve većma dlaku, al je ostao neoboriv na njegovoj lubanji; PK-265, Moj otac bio je oficir, da budem i ja. TI-473, Obie porodice, premda razne vjere ali istoga naroda ljudi življahu u veliku prijateljstvu, ter se polažahu često. TO-492, Od sdvojnosti smrknu mu se lice, a „konstabler“ tužio se na silnu migrenu, od ljutosti dakako. UA-588, Nu nežalim toga, jer mi je stalo, de Vienac bude što bolji, mučim se dan i noć, da mi već sile malakšu. GR 17-150, Poznato Vam je i to da sam radi Rabate putovao u Senj, potrošio 90 f., svojih novacah, a k tomu se mučim za taj posao, pa ću se pišuć namučiti, a što će biti honorar? GR 17-150, Klarino fino lice ostalo je pri pojavu Dobranića posve ravnodušno, pače kada mu se je poklonila bila gracijom mramorna kipa, okrenu se odmah k svojemu susjedu mladu grofiću te poče uz smieh živo čevrljati, kan da je došljaka pozdravila s puke učtivosti prema domaćici bez obzira na osobu. VL-485, Sve ove slike nicahu iz dubine Dobranićeve duše, kad se je šetao po svom malenom zakloništu, svi prozori minulih dana prolažahu izpred njegovih očiju, na njegovu licu pojavio bi se jad i čemer, jer kad je slagao i složio sve račune svojih doživljaja, morao je priznati, da je uspjeh tih računa „izgubljen život“, dà, izgubljen, da je njegovo srdce prostrieljano na sred sriede. VL-565, Ni drvenim svetcem u crkvi svetoga Marka, koje je prije sto godina iztesao zagrebački stolarski majstor, ni njim nedaju mira. ZA 3-531, Već kad si duže vremena obćio se seljakom, kad si sjedio za njegovim stolom, kad si mu bio kod krštenja, svatova, pogrebu, kad si š njim u kumstvu, razgoli istom pred tobom svoju dušu, otvori ti istom svoje misli, a muke izplatit će se, navlaš ako imaš srdca za taj puk, koj je napokon jezgra hrvatskoga naroda. PL-VII, I ozbiljan čovjek, u koga ima srdca i samilosti, koj se neveseli prirodjenoj nakaznosti, morao se je u prvi mah nehotice nasmjehnuti, gledajuć kako ta figura iz prošloga vieka ružna i nespretna tapka velikim nožurinama po taracu u uzkoj izlizanoj suknji, dočim je čudno načipkana mantila letila za njom poput kreljuti, a crveno makovo cvieće drhtalo na malenu šeširiću, koj je jedvice pokrivao tjeme njezine glave. KLJ-728, Neima ništa, amplissime magistratus, kriknu Svastović, skočiv na noge, lumbarda nije siela, Turci su zabili klin, sad nije za ništa ZT-2, Želim nacrtat osobe po istini, zabilježit o njih koješta, što kašnji viek neće moći razabrat ni iz novina ni iz knjiga, pa se historik badava muči poslije sto godina, kako da si ovaj ili onaj pojam protumači, navlastito osvrtat ću se na našu literaturu, u kojoj sam dosta radio. GR 19-90, Lacko Mrazović, koj pri tih sjednicah ima vazda vrlo ozbiljno i važno lice. GR 19-102, (bez predikata u gl. rečenici, – ali je on određen kontekstom)81 Lahku noć, gospodine Mariću! reče glasno, lahko se nakloniv, Branka i odvuče hrlo prijateljicu na drugu stranu ulice, tako da se Hermina nije ni oprostiti mogla od jadnoga Marića, koj je držeć svoj bieli cilinder u ruci, stajao pod plinskom svjetiljkom kao panj, kako se je prepao bio. B-147, Povrativ se u Beč, uzeh vrstna djaka Hrvata, koj me revno i teoretički i praktički podučava u hrvatskom jeziku, i koliko ja sam suditi mogu, napredovao sam dosta dobro, čitam marljivo i razumijem gotovo sve, samo mi se jezik nije u toliko riešio, da bi slobodno govorit smio. B-449. Sunce bilo se je dobrano spustilo na zapad, malo samo i eto krasne jesenske večeri, bilo je to prema listopadu. K-275, Ma da je vještica, a on je vještac, oboje sliepari, popravi ju mošnjar, nek se nauči pameti Talijan, nek nemisli, da smo mi Hrvati medjedi, koje može za nos voditi za svoj dobitak, nek zna, da ga znamo i njega i njegove učene kocke. K-283, Al tek što se je Prišlin uklonio bio nemilomu pohodu, razletiše se silovito glavna vrata, sluga, koj je branio ulaz, pade, gurnut šakom u prsa preko sobe, u koju navali hrpa kanonika zagrebačkih pred biskupa. K-1-115, Sred obće te zabune, sred krika i plača sjedjaše gradski sudac Franjo Marković, sa dva tri prisežnika na viećnici, ne manje sbunjeni, da se dogovore, što bi se za prvi čas nevolje učiniti moglo. K 1-158, Veselo orijaše se jošte junačka pjesma u tihu noć, orijaše se sinjim morem, kao tajinstven glas iz groba slavne minulosti, kao glas proroka koj naviešta dan, krasnu zoru i sretnu K 1-225, Veseo ostavi nas kralj, da legne počinut, nu kad osvanu dan, neosvanu Tvrtko, sin ga nadje mrtva u postelji. K 1-258, Ban srnu prema vratina, i prije nego ga je Šišman zaustavit mogo, izpade iz sobe, te ostavi brzo kraljevske dvorove. K 1-281

2.6.4. Pridjevi

Pridjev u funkciji imenice je u Šenoinu jeziku običan, kako je to i uopće u hrvatskom jeziku. U atributivnoj poziciji pridjev je ili određen ili neodređen, već ili prema samom obliku pridjeva ili prema značenju atributa. U predikativnoj poziciji pridjev dolazi u neodređenoj formi, ako je to moguće s obzirom na njegov lik. U sklanjanju atributivnog pridjeva češći su nastavci određene forme čak i onda kad se pridjev nalazi u funkciji neodređena pridjeva. Manja čestota neodređenih pridjevskih nastavaka i u Šenoinim je tekstovima, kao i u hrvatskosrpskome jeziku, rezultat i manjeg broja neodređenih pridjeva, ali i bojazni da imenski nastavak neodređena pridjeva ne izražava pravu funkciju pridjeva, tj. pridjevsku – čini se kao da imenski nastavak neodređene forme ne produžava atributivnu funkciju pridjeva u kosim padežima, nego kao da se gubi u onim istim odnosima koje izražava već i sama imenica:

Ljubkovanje sa njemačkom demokracijom, koja bi rada progutnula zapadne Slavene PO 3-302, al samo to znam, da je Vladko pošten čovjek i da ga ja rada imam TT-65, Predmet eposa može biti znamenitim ili uzvišenim A-37, tako samovati, to je živomu ležati u grobu ZZ-87, te se je rado latio svake sgode ZZ-199, ostruge nepoznatog gosta SB-2, ima u njega i strasti i spletkarskog GR 19-99, Pred vratima crkvice sjedi crn, dlakav pas, dižuć glavu, zavijajuć tužno, a do njega malo, golo djevojče plačuć – mala Isa uz mlinarova psa K-13, Pak Stjepan knez krčki i modruški, crnook vit junak, orlova nosa, primorska nemirna krv. K 1-10, Znam, da si velik, uman, bilo bi mi žao da zaglaviš K 1-20, Lice mu je bliedo, obrve crne, slabašna brada. K 1-34, Verino mrko lice počelo se na Jankovo sladko obećanje nekako vedriti, jer je rado srkala medovine, pa je vazda vrčić toga napitka stajao u kutu kraj njezina kolovrata. K 1-228

2.6.5. Zamjenice

Sintaktička upotreba zamjenica u Šenoinim je tekstovima u istoj ravnini sa današnjim književnim normama. Odstupanje se opaža samo u nekoliko detalja. Ponajprije, relativno je česta upotreba danas zastarjelih oblika (ovakov, onakov, koj...), a opaža se i kajkavski utjecaj, naročito u danas neknjiževnoj a u Šenoe u veoma čestoj upotrebi dativnoga oblika povratne zamjenice (si). Ovo vrijedi i za upotrebu refleksivnoga oblika onih glagola koji u književnome jeziku nisu refleksivni (Radite si, što si hoćete). Od ostalih karakterističnih sintaktičkih upotreba zamjenica valja spomenuti na jednoj strani čestu upotrebu prisvojnoga dativa (i otac joj), a na drugoj strani čestotu etičkoga dativa! No ova druga funkcija povezuje se sa stilografskom strukturom Šenoina izraza, jer je očito da je taj etički dativ jezični znak Šenoinih i općih intencija hrvatske književnosti XIX. stoljeća: uspostaviti kontakt s čitaocima, privući ih neposrednije u događaje napisana teksta. Pokazne zamjenice i Šenoi ponekad služe za isticanje, a i zamjenicu ono upotrebljava „bez prave potrebe“ u adekvatnim slučajevima o kojima govori i Maretić (1931: 434). Zamjenicu čiji Šenoa ne proteže samo na mušku čeljad u singularu, nego i na druge rodove i na plural. Zamjenicu sam (= sam glavom, selbst, self) ispušta kad se nađe pored refleksivne zamjenice, pa to značenje „samosti“ izražava samo refleksivnom zamjenicom. U Šenoe je moguće naći i nekoliko pogrešaka u upotrebi prisvojnih zamjenica moj – svoj, iako je u NGL 1-259 napisao:

U komadu „Ja sam moj (rectius svoj) brat“ igrao je u Freudenreich stariji prilično... (NGL 1-259)

Dosta mu je čest i dativ svrhe (čemu?):82

Zato, jer su toga vriedni PO 3-79, svaki je podpisao svoje pošteno ime. Al s toga bude silna graja. PO 3-652, Da gradimo netom liep si dom NGL 3-214, Sve mi ote nemilost ti ljuta NGL 4-184, Dan na dan ti Janko moči/ U čašici ljuti brk S 2-33, o životu slavnoga mu učenika G 5-144, nebi ti Jelica toliko jaukala TT-65, Daj si mira brate! TT-81, Edo sinčić joj LJ-3, dokazivale su si moje susjede LJ-6, Komu krivac? DR-705, Laž i Radoš ljuti su si vrazi DR-706, Gle Radoše – ja ti neimam blaga DR-706, PO 6-19,83 ja sam ti ladanjska trava DO-593, koju gnjevni g. Breberić pruži drhćućoj si ženi DO-609, i kćerka joj Zlatka DO-700, iz sjajnih mu crnih očiu DO-746, Zlatnih mi sestrica tisuć/ Plovi u jezeru tuj V 4-17, I silnom stokom gazda mi se hvali V 4-225, Čemu je n. p. Miroslav morao bit nezakonski sin Ivanov V 5-62, Crna vam halja nije ni dala misliti o tom PR-228, Bio vam je mladić živ i zdrav duše ne izkvarene LA-393, nje ne osvoji predsuda svieta LA-393, Unj zakopah si krv i znoj V 6-452, Vinograd si uzeh taj V 6-452, – Vi tražite od mene Klaru, čemu sam se već dugo vremena nadao MG-351, Gle ptica svoje gnijezdo ljubi/ I košnicu si pčela SM-2, pred silnom si gospodaricom ČSR-8, Gle! Ne dižu li se ti kamenovi sami od sebe? ČSR-117, Harmonija postaje tim, da se slika i ideja spline A-2, pjesničtvo nastaje tim, da se naše mišljenje i ćućenje spline višim zanosom A-3, Samo blizanica sličnih si sestara A-25, U radnju stiču se svi čini pojedinaca, po njih nastaje komisija, nastaje život. A-42, a ujedno osvaja nas sa toga primjera strah A-46, žrtvujemo domu mladi si viek AP-134, o Franji Grbiću, kojega je soba nekako spletena sa postankom hrvatske opere V 10-343, Ne mislim, da ima smješniji stvor na svietu, što takov mladi vilin sin KA-66, Tražite si vi robu svoje fele PK-284, Koga biesa – sjediš i plačeš? PK-284, Svuda si to sviet pripovieda, TI-492, kći joj Manda TI-492, kao što pruža ruke čovjek, koji je zbacio nemilo breme UA-569, U mojoj ga službi neću moći zadržati UA-779, kako bi njegova kći za njega tudjim poslom biti mogla D-4, kako se to moglo razabrati po zelenom im odielu D-63, Nu čemu da ubogi puk daje skupe novce D-197, Čemu nam druga rieč? Čemu nam drugo pravo? D-226, jer nebi imali koga da vas brije ZZ-3, bila bi i po sebi našla put ZZ-4, Ne mislite zato, da je bolji jezik meni rif, kojim čije poštenje mjerim. ZZ-7, sievala je savska ravnica, gdje zelena kao tanana svila, gdje žuta kao žeženo zlato ZZ-10, skoči Tahi otimljuć se za Medvedgradom u ime žene si Jelene Zrinjske ZZ-36, Po čem luk ZZ-51, Ovamo te bliže ZZ-56, Vašoj milosti bit će znano, da ne dolazim od sebe ZZ-83, Sliepi smo, čemu ju tražiti? ZZ-88, Toga mi ne reče SB-2, Ni toga nije zaboravio kraj tolikih prevažnih poslova SB-3, Bies si [sic!] ga znao, odvrati kicoš SB-29, jer iz daleka ozivahu se glasovi goneće ga mladeži VL-713, a kadkad i sudi, čega nije čitao PL-V, Svaki će dobit duplu plaću PL-7, Daj si ti samo mira PL-8, jer da nemaju od šta živjeti V 12-79, Tim se svrši glavna svečanost V 12-621, koji je sve skakao od radosti GR-103, toga je mislim dosta B-179, Ja ti sve to promatram nekim kritičkim okom B-243, za dobro mojega naroda B-322, nisu mu toga pisali u grieh K-262, to si zapiši na uho K-266, Zdrav ti Berislave moj! Priskoči Lacko veselo. K 1-13, Pitaj pepeo pokojnog slavnog si muža i reći će ti: Neima smilovanja! K-152, Žamor struji dvoranom, a izmedj njeg koj klik, koj krič, koj smieh. K 1-78, Povest ću Angjeliju sa sobom u Omiš k stricu joj Ivanišu, čim obavimo posao sa plemstvom. K 1-122, Vodja biesne čete skoči s konja, a za njim pijani mu drug. K 1-160, te svih na okupu uhvatih K 1-163, Radite si što si hoćete, produlji biskup. K 1-237, al brat si budi braći P-4, kad čovjek si račun završit mora P-6, dok je koga glava živa P-13, Pa sve više čeljad gibka/ Zamahnula to remenje P-143, Povadiše to remenje P-143, To smo si rekli P-158

2.6.6. Brojevi

Uz brojeve 2, 3, 4 i Šenoa upotrebljava dual, iako ima primjera da dualne oblike upotrebljava i bez izricanja brojne količine, tj. uz imenice koje označavaju par (primjeri se nalaze u „Oblicima“ [usp. § 2.4.16]). Priloški oblik broja jedan označava mu neodređenost (od jedno pet godina). Ostale brojne kategorije Šenoina jezika i sintaktički odnosi nalaze se u području današnjih književnih normi:

Dajte jednomu baiz, trojici gusle, jednomu trublju i jednomu flautu, evo vam seksteta PO 3-987, Jedno pet dana poslije dvoboja MG-252, Jedno dvie ure od gradića stoji selo K-135, ženska od jedno dvadeset i pet godina UA-569, vodeć sa sobom crna, mrka dječaka od jedno pet godina UA-569, i pruži mladiću obie ruke K 1-75, Izim mene, Agate i onih trieh gosti nebijaše nikoga u krčmi. K 1-137, držeći obima rukama K 1-159, plamćahu tri buktinje K 1-244

2.6.7. Prilozi

Priloška kategorija Šenoina jezika u duhu je književne norme. Nalazimo priloge onako kako ih spominje Maretić (1931: 450). Umjesto priloga upotrebljava i prijedlog uz kakav imenski izraz, a i pojedine padeže (osim nom., vok. i lok.). Danas su samo arhaičniji instrumentali pojedinih imenica (sniegom, mravljem) u priloškoj funkciji:

Onda bi se stoprv moglo suditi NGL-204, da je naime grof Forgach težkom mukom izvojštio koncesiu PO-2-459, tako nemislim, ni danas inače DNS-467, Pak bje mravljem/ Povrvio na otok, sve Slaveni. V 6-103, Sestra probliedila sniegom sva V 7-587, Pjesnik početkom, sredinom, ili svršetkom govora prekine tečaj rieči uzklikom. A-15,84 premda se kadkada vrlo primiču elegiji A-29, stara svietom kud vrluda,/ kažu ljudi, da je luda AP-247, Nisu pače ni slutile, da bi moglo biti medju njima zavade. TI-492, Ako si po danu žuljio ruke, zaslužio si po noći mir D-4, Grofica Terezija živjela je na svoju D-97, reče vrlo magjarskim naglasom grofica D-99, Grof Adam želi se svakako osigurati glede dostave roka D-128, Čas je letio na konju... čas je jurila sjajna kočija D-278, onda treba skupit oči i kako, da ne bude vraga i tri ZZ-8, Poć mi je vieke otče! S bogom ZZ-125, Čelo Hrvatske stojaše Gjuro Drašković ZZ-126, Pače, taj album je živ, taj se album neprestance mienja. ZA 3-595, jer se je za onda malo toga hrvatski pisalo V 12-32, Gospodine, vi ste upravo smiešni! – Pače vrlo ozbiljan B-179, Zvona kucaju kroz noć, sa Kaptola lagano, muklo, sa Griča brzo i tanko K 1-3, Ljuto izcerio zube, strahovito izvalio biele kamene oči. K 1-34, Svetinom zabruji šum, al utihnu brzo. K 1-66, Netom dodje glas, da knez Ivan Morović vodi dobre četiri tisuće biranih ljudi pod oružjem, a i tovar zlata, ali prije nedjelje dana da se neće dotisnuti do nas. K 1-87, Iz prva uljulja ga sila rumenog vina, pa poče i glasno hrkati. K 1-132, Hitro prebaci koprenu i zakrenuv za ugao pokuca na školnikova vrata K 1-134, To vrlo krepko pitanje smete Nikicu još većma. K 1-194, Badava krivudaš, gospodine duhovni, svega neprimam za gotov novac. K 1-207, Bubek govorio je te rieči suhim gotovo ujedljivim glasom. K 1-279

2.6.8. Prijedlozi

Šenoa često upotrebljava danas već neke zastarjele prijedloge: medj, ob, proti, razi..., a neke piše u duhu svoga pravopisa: izza. Najveće je odstupanje u vezi s upotrebom i značenjem prijedloga po (naročito u pasivnim konstrukcijama), a zatim u nekima, danas neuobičajenim modifikacijama prijedloških značenja: učiniti na moje ime, dati novac na čašicu vina (= za), pod misom (= za vrijeme mise) i sl. Prijedlozi radi i zbog pomiješani su u svojim funkcijama namjere i uzroka, a isto tako i prijedlozi iz – od u navođenju materije od koje je što učinjeno:

Oblast zavede iztragu proti tomu. PO 1-109, „Prager Zeitung“ opovrgava, da je to bilo rad dogadjaja na groblju PO 1-109. Mogo bi čovjek radi nas koješta primjetiti, ali obziri razni nedopuštaju nam ni slutnjah. PO 2-409, da nebude razlike medj bratom i bratom PO 2-519, medju narodi PO 2-523, Ako li se mladom srdcu takov nauk, takva čuvstva neuliju u um, onda ni po obitelj ni po narod neima spasa. PO 2-563, U naše strane predje ovaj feudalizam za vrieme prvih kod nas vladajućih Arpadovacah. PO 2-601, Gle, danica zviezda krasna/ kako trepti o pô neba NGL 2-230, A s radosti svakom’ grud se širi L-37, S neba padoh, život mi se smuti L-38, Ništ’ od pjeska, do nebeskog svoda L-40, Samo bi izza te njegove mrke ozbiljnosti zabljesnuo kritički posmjeh. PO 4-143, bacio kobnu jabuku medju ovdašnju inteligenciju PO 4-745, Sbirka jugoslavenska je u Šafarika savršena PO 4-746, udove po Nikoli Zrinoviću G 5-116, Dobra po Hrvate sreća nanese u to doba G 5-126, S te melje neće kruha biti. TT-65, koju ste već s početka ove pripoviedčice čuli TT-75, pod večer gledali mjesečinu BM-102, Soba u Gjure. LJ-4, U njega je divna sila DR-482, Ob opereti nećemo ništa pisati PO 6-37, bukne velika pravda... i to radi vinograda D-594, Od tri dana Jele nesta. V 1-149, vidjeli... do tri vojske DNS-449, nego pretraživati kola, dolazeća iz preko Save DNS-483, uvjerio ob istini ove hipoteze DNS-470, proizvoda iz kože, papira i sličnih tvoriva V 2-592, al reć bi do dva vraga V 4-225, o pojedinih predstavah, o reportoiru, o redu, ob ustrojstvu V 5-12, a naobražena nad svoj stališ V 5-206, kupuje sve hrvatske knjige i novine te ih šalje redovito meni već od više godina. PR-211, Govorili mi ljudi, da si od više vremena blied žalostan PR-228, Naproti njemu idjahu kola PR-229, Predsjedniku bilo po uredskih poslovih putovat PR-258, Sjedeć kraj bezdna na strmu kamenu o najvećoj žegi PR-261, K tomu sam pao sa smrti Ivanove u neku omamu SA-18, Kornelija (Dežmanova) pošla je na Rieku SA-19, Pa od zemlje mi s mjesta hodi V 6-452, Bio je mnogo slabiji za svoje godine V 6-740, govorio ob ovom i onom V 6-771, poznata nam je doduše od više godina V 8-195, Koliko utjehe dakle po Slavene V 8-629, pred trideset godina V 8-648, je mladji čovjek ob oporuci starca IO-2, Razi zemlje prostran dućan na svodove IO-28, Trgovačke dugove počinjene po Josi Mariniću IO-79, Evo ti cvancike na čašicu vina IO-80, da se njegova jedinica nalazi na groznih mukah IO-114, Po Petričeviću saznadosmo, da ste u noći oplienili škrinju Radićevu. IO-115, al joj žrtvenik stoji i vrh Lovćena brda A-1, po njezinih ustih, po njezinih tvorovih postaje slavan junak bezsmrtnim A-1, ali ti dielovi ne mogu postojati sami o sebi A-6, valja da govorimo ob obliku, o tielu poezije A-7, proti duhu našega jezika A-18, Po predmetu imamo dakle ljubavnih, političkih, pobožnih i šaljivih popjevaka A-29, Pod vrsti zanosnog pjesničtva možemo brojit i rapsodiju A-31, prema obćim pravilom poezije A-43, Pitaj narod pri toj gori AP-247, Sa bolesti nekih članova zapinju nekako predstave V 9-147, Pred nekoliko vremena V 10-144, da od mnogo godina nismo dosadnije, neslanije i nevjerovnije krparije vidjeli u našem kazalištu V 10-791, Karamfil sa pjesnikova groba KA-65, koja je osovljene glave za stolom pred nama stajala o mjesečini KA-83, Mi idealni ljudi niesmo za onda poznavali paragrafa ob uvriedi javne straže KA-117, Kraj najbolje volje KA-135, do dva klapasta uha stršila su od glave PK-265, prodan je pred dva dana TI-473, kroz dva ćedna UA-569, koja je razi zemlje stajala UA-617, jer radi sebe nije došla UA-665, Poznajem vas za vrlo fina, dosjetljiva čovjeka. UA-761, Sve na svietu radi se radi interesa. UA-779, Zaplienio sam po sudu za dug. UA-831, Meni je za diete. D-3, i dalje naproti majstoru D-9, ušuljao bio za kapetana u novo uredjene banske krajiške čete D-63, naproti vratima D-68, Kraj svih svojih godina držala se je dosta junački D-68, koja i po nju i njezine patrone dobrim plodom uroditi mora D-97, sklopit pismen ugovor po ovom formularu po prilici D-129, visok ležao je po gradu snieg D-257, Dvorski krugovi uzeli su to za javno mnenje u Hrvatskoj. D-258, Visoke košare od pletena srebra D-295, Naproti žarkim prozorom banskih dvorova D-307, kojih nije bilo pri slavi D-307, da se dogovorimo radi krabulja D-311, proli vrele suze sa tolike ljubavi D-328, Samo cigli čovjek bijaše joj uz volju ZZ-3, Obišao bje poslije mnogo svieta po zlatarskom nauku ZZ-4, pa kad je sviet išao iz mise kod sv. Marka ZZ-5, po svetoj Trojici (= iza) ZZ-9, gdjeno stajahu mesnička vrata, branjena od tvrda strielišta i dva gvozdena topa ZZ-30, rasla je i razširila se do ugledna grada ZZ-33, s pizme proti Franji Tahu susjedgradskomu ZZ-35, vraćali se od sajma ZZ-50, A na oko stajahu visoke pozlaćene stolice ZZ-79, Na Turke ste može biti junak, ali na žene? ZZ-81, bilo prije podne po pjevanoj misi ZZ-217, „Zatvorite vrata“, opetova Jakopović, „na moje ime“. ZZ-168, naproti ulazu grada SB-112, jer od nekoliko dana sam bolestan, pa mi se ne da pisat GR 17-160, u prkos sumnjičenju, kleveti i gluposti V 11-288, da se uzimlju koristi radi VL-517, Negovorim od šale VL-127, raztrošna komedija na kazalištu ZA 3-531, potresu ga u jedan hip do tri ljute groznice ZA 3-531, koga predočih pred nekoliko godina PL-VI, da ga na tvoje ime pozdravim PL-151, Sad me istom pri grobu bolilo srdce KLJ-805, Pri Sisku si bio? ZT-2, dočuo sam po osobah koji mu bijahu doglavnici GR 19-90, ići željeznicom na Rieku GR 19-103, što ste od nekog vremena toli turobni? B-195, kućicu razi zemlje B-275, a kod izbora ob noć kriomice za vladu B-307, da buni djecu prevratnimi govori a po djeci i cieli puk B-503, Jedinca? Jesi li šenuo umom? odvrati župan i ustne mu se nabraše na smieh. K 1-25, Medjutim neka tvoja krotka duša čuva stado od gričkih vukovah, koji bi ti mogli pod svetom misom crkvu zapalit nad glavom. K 1-26, Pak dodjite svi do jednoga na grad Grič moliti milost i oprost. K 1-62, Pobiedili ste preko moje nade. K 1-78, Nijedan mužkarac, upisan za oružje, nesmije stisnuti oka. K 1-196, Po tih rieči ostaviše se gospoda razprave o Angjelijinoj ljubavi K 1-241, po dugoj šutnji poslije lieta trista P-93, Dà, po nas narod pozdravlja vas cieli P-93

2.6.9. Veznici

Osim veznika koji su i danas u upotrebi, Šenoa se podosta služi i starijim veznicima, koji se više ne upotrebljavaju: akoprem, jur, jurve, nu, pako, prem, stranom – stranom (= ili – ili), ter... ili opet takvim koji se u današnjoj književnoj prozi ne upotrebljavaju bez stilografske potrebe; to su najčešće reducirani oblici: al, il, nit. Specifičnosti su Šenoina jezika vezničke konstrukcije jer da, što da, zašto da... kojima je da ili sasvim nepotreban ili označuje prijenos iz upravnog govora u neupravni, ili je znak za izričnost:

Isto tako je sudac na dlaku zapisao, što da je stajala nova peć za stan gospodina bana, il kozlić... ZZ-32

Primjeri:

Hvala takvomu čovjeku, koji umije a smije toliko a takvog šta utvorit, komu je ljubav naroda a ne tašta slava najviši cilj života PO 1-44, Te uviek mirno a mučeć PO 1-109, Najčudnije nam se pako čini, što se Schmerling obzire na strašnu opoziciju dvajuh činovničkih gradićah, kao na tobožnje javno mnenje, a gdje je ostali sviet? PO 2-529, Koliko li ljubav traje? NGL 2-270, nu shvaća već uz plug hodeći seljak PO 3-293, ter tako podati priliku i ostalim Slavjanom, našoj braći, da podpomognu sagraditi ovaj spomenik G 5-6, Sad kan da si ju priliepio. LJ-56, Kako je graničarska straža uhvatila jadnoga Cvarića, odvede ga pred odbor sigurnosti. DNS-483, budući se kukavicom pokazao DNS-486, ali se ona ugiba V 3-790, al ovaj zaklinje V 3-790, svatko će lasno razabrati, zašto da je Banova sila klonula pred tolikim predmetom V 5-62, a Čehom htjede dokazati, koliko blaga da je u njihovoj prošlosti zakopano V 5-479, da našim piscem netreba, nego prepisat je, pa su napisali najljepši roman PR-211, a rieči njegove molitve ne bijahu neg zrna, padajuća na pust, neplodan kamen PR-228, Prije nekoliko godina izadje zakon za diobe. I žene da imaju dobiti dio. V 6-722, Plodovi moji priobćeni su stranom u raznih hrvatskih listovih, stranom niesu još tiskani. ČSR-1, Zahvalit mi se je tuj preč. g. dr. kan. Račkomu, predsjedniku akademije i g. prof. Šimi Ljubiću, čuvaru nar. muzeja, te mi neke rukopise za porabu ustupiše A-2, od kolike da je važnosti jezik u pjesničtvu A-9, dočim se n. pr. oda krili svečano A-31, a što da je komično razložismo već prije A-37, pa je stihove pravio, kranjske stihove, da ih bar naša duša razumije. KA-100, Pa nije bio ohol, kao druga gospoda, a pametniji nego druga gospoda – prazne makovice s dopuštenjem. KA-100, Kad se skupismo bud kod popa, bud kod prijatelja, udri brate tamburati i davorije pjevati TI-473, Nu kao da si ju snimio s ikonostasa TI-492, kan da je bilo izrezano od kipara TI-492, Jedan put dosudi mi kob, da pustim, neka me djevojku zagrli neljubljen muž UA-811, od g. 1746. nije gospoja Julijana nosila, nego crninu D-68, Grofica pako promatrala je iza dugih trepavica D-129, Akoprem je mudrost velike gospode visoka kao toranj svetoga Kralja, D-253, Ženitbi pako, kako i sami znate, hoće se samo muž i žena ZZ-6, Pak i to znate ZZ-7, nije bio nego močvarna ledina ZZ-30, što no ga praunuci starih Gričana okrstiše „dugom ulicom“ ZZ-30, pa pošto stari Ambroz preminu, digoše se Zagrebčani još jače ZZ-37, štono provirahu iza bruseljske paučine ZZ-80, Veli da mora pred vaše lice, jer da vam ima o važnih poslovih govoriti. SB-2, Još bismo pri kraju iztaknut imali, da je pisac u „Ćir Tasi“ i u švajcarskom putu upleo tudjinskih rieči upravo do dosade ma je i htio tim karakterisat govor stanovitih ljudi, V 11-387, Gledao je svejednako u zemlju ter zabadao svoj štapić u travu. VL-485, da sam oholica, da stare prijatelje prezirem, pošto sam se liepo smjestio VL-727, Ove zapiske počimljem, pošto sam jurve četrdesetu godinu prevalio. GR-19-90, koja nevene godinami, dočim ljepotica salona vrlo rano ocvatu B-98, Prem posve mlada, toli je temeljito naobražena, toli oštra duha, da će timi vrlinami možda više postići, nego li drugi manje daroviti učitelji drugim izkustvom. B-535, – E pak, per dio, nisam li te ja izliečio, dignu vrač ponosito svoj nos. K-274, ti znaš svakomu začepiti usta, pak je tih kao mrav K-284, Nerazumijem toga ni sam Angjelijo, nu poći valja svakako, da neuvriediš krune. K 1-23, Kao bez misli gledaše pred sebe, a na ukočene oči skočiši suze, samo desnica gnječila je sve živo rub crne pregače. K -28, – A moro sam doć, posla me dužd, al toga da nesazna živa duša. K 1-30, Dugo je klečao pred Pavlom, da mu izpovjedi griehe svoje, jer čist hoće da krene na daleki, dvojbeni put. K 1-45 Nit je bilo vidjet broda na moru, nit čovjeka po ulicah. K 1-53, Al stiena pada okomito u more, pa je voda duboka. K 1-59

2.6.10. Uzvici

Raznolikost i čestota Šenoinih uzvika, u poeziji i pripovjedačkoj prozi, sasvim su povezani sa stilografijskom strukturom njegovih jezičnih kategorija (primjeri se nalaze u stilografskom dijelu radnje [usp. § 3.5]). Najosnovnija im je funkcija jezična dokumentacija stvarnoga sadržaja, potkrepljivanje razgovornosti u dijalozima i u uvjerljivosti situacije:

pa puc bičem po mojem zelenku BI-759, E onako kvrc iza pećine zato se mnogo i ne pita ČSR-87, Ha! Ha! nasmija se Prodanić od srdca, te šale još nečuh za života, da te groznica sred bitke svali s konja i da konjanik octa pije. K 1-87, – Ho! Ho! Ho! će šljivar Gregorović svijajuć šakama kuštrave brkove te mu je rumeni nos drhtati počeo. K 1-88, Da, Da! zaštekta Nikola gledjuć bezočno mutnima očima mladića. K 1-88, – No, no, mahnu Živan rukom, ja nebi na nijedan ženski jezik prisegao, makar ga svetom vodicom poškropili, ni na tvoj. K 1-92, – Oh!, Oh! Ali je onda dobro biti moralo, viknu djevojčica, al u jedan put se prenu, nagnu glavicu, dignu prst. K 1-97, Aj, aj! zakimnu Ivan krčki, kako Šišman šoštare i mesare mazi – proti nam. Dobro i vrlo dobro. K 1-99, – Ma! zinu bosanski boljar i raztvori oči. K 1-121, – Bravo! Pogodio si! K 1-25, – Eh, kako ne! Ala Lukrecijo, odakle si uzela toliko zmijske pameti? K 1-133, Joj! Joj! Joj! Zlo! Zlo! Zlo! K 1-156, Oj! Oj! Oj! Da ste zdravo svitla gospodo bosanska pred sutjeskom crkvom. K 1-276

2.6.11. Padeži

• Nominativ

Bez posebnosti u odnosu na suvremeni književni jezik, nominativ je i u Šenoe padež subjekta, samo što je instrumentalna dopuna uz neke glagole (biti, postati, zvati...) u Šenoinu jeziku veoma česta (primjere navodim kod instrumentala [usp. dalje]):

Dječko me ljubi, zove me otcem. K 1-104

• Genitiv

Dok većina sintaktičkih funkcija genitiva Šenoa upotrebljava u duhu suvremene književne norme (genitiv dijelni, materije, vremena, poređenja, uz svega itd.), najčešći neknjiževni oblik mu je prisvojni genitiv, koji on tvori konstrukcijom sa prijedlogom od:

Nova jeka od Balkana PO 2-515, Da hrvatski narod za svoju srodnu braću na Vltavi gaji vrućih simpatijah PO 3-79, Do beamterskih pikačah, dakako ex offo, njekoliko njemačkih burševah u svietlo zelenih i crnožutih kaputih neima žive duše PO 3-107, Već dioba Poljske od Katarine, što je obožavala Montesquieua i dopisivala s Voltairom, od Friderika Velikoga, koji je napisao „Antimachiavella“, već ta dioba bijaše grieh, što se je do Boga čuo, i povjest će ga zasluženim imenom krstiti. PO 4-567, – (gleda na sat) pol dvanaeste! LJ-34, Pa imate li pušaka, DNS-449, Čitam romana, putopisa, novela, gospodarskih knjiga i toga više. PR-210, namjeravati kopati srebra i zlata, LA-436, smatrati glavnim zatočnikom od moralne vojske V 6-287, orijaške posude od srebra ČSR-29, Čuvstvo u lirici da je jako trajno i jasno, te nam se ima prikazat jedinstvena svih svojih promjenah. A-27, opazili na zelenoj uniformi stražara zlatolikih tragova vješto bačenih jaja KA-117, A za ostaloga vremena je pio, kockao se i vragovao. ZZ-3, da vari kojekakovih napitaka i više toga ZZ-3, Gospoda ga drže na starješinstvu od milosti PL-2, Baština od otca! zapanji se mlada B-211, Nedaleko od sela Gorjana dulji se čislo brežuljakah, zaraštenih hrastovom šumom K-1-146, Pa napokon kakov ugledaste plod od svih svojih muka (bez -h) K 1-246

• Slavenski genitiv

Vrlo čest i običan mu je i slavenski genitiv,85 a odstupanje je rjeđe:86

Ili svi protivnici sadašnje bečke gospode nežele slobode PO 2-551, „Poljske majke više nije.“ (rima na: vije) NGL 2-130, jer Niemci u politici zubih još nisu pokazali PO 3-70, neznadu narodnoga jezika PO 4-158, Toga neznam G 5-99, ne umiju mienjati glasa PO 5-465, Ne ljube sve žene ustavnoga života ZA 1-35, da nemora nositi težke lunte DNS-452, te niesam mogao, da ne pogodim Ozlja V 5-809, Nije poznavao svieta ni sebe. LA-393, Nemogoh ti javiti smrti SA-18, Sad već nije prodavao žlica i mreža. KD-63, Nebih toga činio ČSR-I, On nije zamienio akuzativa s lokalom A-9, Mislim, da toga ne će zatajiti ZA 2-293, da si ne skrha vrata V 10-92, Vi toga ne znadete TI-473, To ne smije biti TI-559, Ne razumijem te fraze UA-761, Ne imaš li mene, svoju ženu? D-3, premda joj nitko nije gledao crvenog nosa D-69, ja nerazumijem tvoje mlitave ćudi D-282, Klara neučini ni jednoga ni drugoga VL-485, Neće oženit Lucije. VL-713, Pred Vami neskidam šešira PL-83

• Dativ

Osim u nekima, danas neuobičajenima dativskim dopunama, u ostalim funkcijama dativa srest ćemo u Šenoinu jeziku današnja književna značenja (dalji objekt, korist – šteta, prisvojnost...). Dativ svrhe spominjem kod zamjenica [usp. § 2.6.5], a etički dativ, kao izrazitu stilografsku kategoriju, u sintaksi stilografije [usp. § 3.5]:

Zakletvi svetoj složismo ruke AP-134, vanredan vještak maču D-64, Sav pod sobi bijaše skladan od drobna šara kamena ZZ-79, domu idemo SB-32, Sunce sreće zasinu mladomu Šišmanu opet po mnogih burnih danih. K 1-141

• Akuzativ

Akuzativne funkcije i njihova sintaktička upotreba nema posebnosti. Dosta je čest akuzativ unutrašnjega objekta, ali kao stilografska kategorija (v. tamo [usp. § 3.5, t. 72]). Već je i Šenoa instrumentalne rekcije uz glagole postaviti, imenovati, proglasiti zamjenjivao prijedlogom uz akuzativ:

stražio stražu DNS-470, uhvati Janko kćer objema rukama PK-284, Jedan put dosudi mi kob, da pustim, neka me djevojku zagrli neljubljen muž. UA-811, inače poći ćeš za poručnika u Liku D-126, Mi dodjosmo loviti lov. D-225, koga je kraljica pri tom imenovala za svoga povjerenika (= svojim povjerenikom) D-279, koga poznajem za valjana junaka D-328, zato ga i Ljudevit postavi poslije za bana Slavonije K-275

• Vokativ

Vokativ, dakako, i u Šenoe ima funkciju dozivanja, a u poeziji i on upotrebljava vokativ umjesto nominativa, kada mu to zahtijeva metrička shema pjesme. Posebnost je Šenoina jezika što se u njemu javlja tzv. vokativizirani nominativ, tj. u indirektnoj službi vokativa. Šenoa je tu naslućivao razliku (dođi, momak, ovamo : dođi, momče, ovamo!) koja se sastoji u indirektnijem obraćanju, iza kojega može stajati specijalan imperativ situacije ili poseban piščev prijenos značenja. Takav nominativ često znači ironiju, omalovažavanje ili pak želju da se izbjegne neposrednost, „intimnost, prijateljsko uvjerenje“, koje, sam po sebi donosi vokativ:

Dotisnu se vraže do tabora NGL 4-92, U zoru ode božji sine V 2-24, Karlo, slugo božja! Tebi se zavjerismo, za te se borimo, tebe podigosmo na priestol. K 1-45, – Berislav! šaptnu djevojka kroz blažen uzdah, porumeni i oči joj ponikoše na cviet, koj je treptio na njezinih grudih K 1-74

• Lokativ

Izmjene u lokativu sastoje se od neknjiževnih značenja pojedinih prijedloga (po vremenu = s vremenom), a ovo je došlo uslijed miješanja različitih jezičnih sredstava za izricanje vremena i zatim od neknjiževne upotrebe prijedloga po u pasivnim konstrukcijama:

Idem po ulici LJ-78, kako će mu i sin po vremenu junakovati (= s vremenom) LA-370, Sve to saznadoh po prijateljici Kamilinoj MG-267, pazi dobro na sve, što se na Rieci radi ČSR-62, bijaše po Zagrebu silne žurbe i trke D-278, Svesvetički vara me na žitu SB-4, da negovorim o drugih manjih stvarih GR-19-91

• Instrumental

U Šenoinom su jeziku veoma česte priloške funkcije instrumentala, češće negoli u suvremenom književnom jeziku, pa je i to jedna od osobina njegova jezika koja je danas arhaizirana. Tako će npr. Šenoa vrlo često reći: Ori se gromom naroda glas. Danas bismo to rekli: Kao grom se ori naroda glas i sl. Uz glagole biti, postati, stvoriti... Šenoa će redovno upotrijebiti instrumental (umjesto današnjega nominativa), a uz glagole promijeniti se, izabrati, stvoriti..., gdje je danas češći akuzativ uz prijedlog, Šenoa će također upotrijebiti instrumental. Funkcije instrumentale s prijedlogom s(a) sredstvo – društvo – način u Šenoe su također izmiješane, ali opet ne toliko da mu se pogreške mogu označiti kao pravilo; upotreba prijedloga s(a) u instrumentalu sredstva, ili opet ispuštanje toga prijedloga u instrumentalu društva ili načina u Šenoinom je jeziku moguća, ali su i književne upotrebe sasvim redovne. Izvjesnu nesigurnost treba pripisati i utjecaju kajkavskoga područja, a kod instrumentala načina i miješanja sredstava: prijedloškom ili besprijedloškom izricanju priloga načina (ide momak strančicom, s obzirom na to):

Čudom se je čuditi PO 1-77, Mi bismo pojedinimi paragrafi kaznenoga zakonika i postupnika mogli dokazati nezakonitost svakoga razloga i postupka PO 1-109, Mi tu stojimo mirno dušom čekajući zoru, a za zorom sunce, da nam pokaže: „ubi terrarum summus“. PO 1-110, mi mu kažemo, da ćemo se s njim slagati onda, kad bude prvi uvjet istinom PO 1-110, sve bijaše sredstvom, kojim je raztrgan vez od Boga i naravi svezan PO 2-519, jer će nam to biti znakom, da se svemogućnost ministarska sve više ziblje PO 2-545, Kano pčele mladijem proljećem,/ O sunašcu žarko rojem roje G 2-68, koju svaki južni Slaven ponosom govori G 2-88, koji se bavi s austrijskim financijami PO 3-81, medju mjestnim viestmi PO 3-814, oni isti, koji su bili prošlih godinah orudjem českih ovacijah PO 3-814, Naravnim nagonom skoči zdvajajući Žid prozorom na polje PO 3-836, Ja ću biti stupom tvomu domu DR-706, Zorom sliedećega dana DO-609, Tko? zapenta Milivoj, zažariv se trenom. DO-809, poletili bi nagnutimi batinami DNS-449, te ih tisućami plaćaju V 5-526, Kotlina se nadme i munjom odletismo kraj Rakovca i Švarče u slunjsku pukovinu – u junačku krajinu. O 3-270, stao je mladićem u narodnu vojsku V 7-648, Šareno mravljem vrvi dato V 8-403, Užasom opazi djevojka, kako joj se crvene zublje krvnika Mlečića sve primiču, užasom opazi kako tri čovjeka u barki zaman rade pritisnut se kraju. ČSR-6, prebjegne iz Lošinja u Senj i tu bude krčmarom ČSR-8, ostavi brod na kojem je mornarom službovao bio IO-4, nije dobro hodat večerom po gradu IO-8, niesam zaboravila, da sam ti majkom IO-46, odbijala si me rugom i sramotom IO-48, Ja, budući pomorskim kapetanom IO-114, kad se u pjesmi dragi želi prometnuti leptirom, biserom, orlom i t. d. A-15, Obzirom na stvari A-12, čudno nakićen znakovi bravarskimi D-9, Grof Adam bio je vrstnim žitarom D-97, odlučio je pokrenut življu trgovinu sa žitom D-127, Oh, chevalier, jesam li spletkaricom D-130, Zar si želite vremena zlatne dobe, gdje su potoci mliekom i medom tekli? D-198, Potom je zabogar bogatašem, a bogataš siromakom. D-236, Jutrom devetoga srpnja D-278, da se je Zagreb promienio Sodomom D-308, a Zagreb uzvisiti snagom, il Stjepka stvoriti divom, a Zagreb baciti žrtvom osveti ohologa boljara ZZ-38, pa je tim tovarom klipsala kući svojoj (bez s) ZZ-51, Bake ostaše kamenom ZZ-54, vaša volja mi je zakonom ZZ-87, kojoj je bio Vraz tajnikom V 12-519, vladao se, kao da sam mu teretom KLJ-805, Kad prolaziš ulicami glavnoga grada ZA 4-820, nastradao je groznim potresom silno V 13-516, koja nevene godinami B-98, Crnooka mladica gotovo djetetom K-276, Svi se stvoriše kamenom, samo ja viknuh na juriš, al Lacković mahnu mi žalostan rukom K 1-48

2.6.12. Glagolski oblici

• Prezent

Prezentski oblici Šenoina jezika javljaju se u svim funkcijama u kojima postoje i u suvremenu jeziku (prava i neprava sadašnjost). Odstupanje od suvremenoga književnog jezika pokazuje se u svršenom prezentu glagola biti kad on znači „postati, postojati“ i u nekoliko primjera u kojima prezent svršenoga glagola znači futur, ali i izvan zavisnih rečenica. Ova pojava, sačuvana u drugim slavenskim jezicima (npr. rus., češ., slov.), ali ne i u štokavskom dijalektu i u književnom jeziku hrvatskosrpskom, u Šenoe se naslanja na kajkavske utjecaje. Kao što je poznato, kajkavski je dijalekt sačuvao ovu funkciju:

Gdje obilazi da progutne čovjeka pravednika PO-515, A ta klica bude cvietom bujnim/ A taj svietak bude duhom silnim NGL 1-32, Ali i to sjeme najnovijega evangelija padne kao i subvencija „časa“ na hladan živac kamen. PO 5-302, „Stojder vraže! ni koraka više,/ Ni koraka – il jedan hip/ Zrno moje biljeg ti napiše,/ I satrt će mahom vražji kip“. NGL 3-214, Čin biva u Zagrebu. LJ-3, bez svega i svačega, što se mladu čovjeku hoće LJ-5, Tu se lelija pšenica, tu provirkuje plavetasti lan, tu strši nečešljana konoplja, ondje se ustoboči klipata betva kuruzna, a pod njom driema glavata gospa bundeve, sve žuta od zavisti, da se ne može takmiti sa vitkastom kuruzom DO-609, Otvoriv oči reče: „Otcu javi/ Iz zasjede me prijatelji Sasi/ zadavili. Moj otac me osveti. V 6-104, a od pridošlica ne bude skoro mjesta vlastitim sinovom u vlastitu domu V 8-648, – Niz bielo čelo, niz biela ramena padaju ljepotici zlatni uvojci, a crno joj oko plamti ko danica zviezda sred tamnoga neba. ČSR-29, Liepost driema u naravi, probudi se u duhu, a fantazija uhvati oćutni pojav lieposti, očisti ga, oplemenjuje ga i uzvisuje ga do idola. A-2, ako se ta ideja izjavlja silnim izrazom A-3, kojimi se miena čuvstva pojavlja, ona je izraz trajnoga svjestnoga osjećanja A-31, Sonet je izvora talijanskoga, te predje već za rana u Dalmaciju A-32, životu prene mrtve zemlje tlo se AP-167, Znam, da ću dosta rano još mriet/ Al mi neklone nada/ Iz srdca niče krasan nam cviet,/ Djeca nam junačka mlada. V 10-783, Budem kadetom slunjske regimente TI-473, Blau, da znate, jest bankrotisani postolar UA-779, Mi se vidimo danas prvi put. ZZ-80, Od samoborske strane miče se prema Savi jaka oružana četa SB-110, Dne 20. lipnja umre u svom rodnom gradu Senju čestiti mladi Hrvat Mirko Turić, profesor na požeškoj gimnaziji V 11-419, Obćinstvo počasti ga svaki put burnim pljeskom V 12-290

• Aorist

Aorist je čest u Šenoinu jeziku i u jeziku hrvatske književnosti i publicistike 19. stoljeća. Tako se npr. u Pozoru od 15. VI. 1861, str. 298, u rubrici „Političke vlasti“ nalazi i ovakav sastavak:

Kad je preko Timoka bježalo ono 100 porodicah, navališe Turci i obaraše na njih vatru. Polovica bjegunacah bijaše već na našoj strani, na drugu nesmiljeno udaraše, sirote zavapiše groznimi vapaji, na što i prebjegli započeše pucati. Tri srbska stražara nemogavši odoljeti srdcu, priskočiše im u pomoć i sjedinjenom silom podje im za rukom da uzbiju Turke, i prelaznike da spase od potopa.

Ova „apsolutna“ upotreba aorista i imperfekta, i u sastavku koji je sasvim informativnoga karaktera, pokazuje kako je aorist, a isto tako i imperfekt, bio u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća jezični znak literarizacije teksta i kako se pretvorio u maniru koju danas treba organski povezivati i tumačiti s nastankom i rastom našega književnog izraza.87 Ovom su nesumnjivo pomogli i „apeli“ jezičnih stručnjaka 19. vijeka (npr. Veber 1868, 1887a: 292 i dalje), koji su u aoristu i imperfektu vidjeli očuvanje unutrašnjega jezičnog bogatstva i raznolikosti, očuvanje bogatstva u izrazu jednostavnim brojanjem jezičnih kategorija. Ovaj se stav vrlo često potkrepljivao aoristom u grčkom jeziku (Veber 1868).

Novija istraživanja pokazuju kako su i aorist i imperfekt semantički obilježeni (Sladojević 1953, 1955, Ivić 1958). Čestota u djelima pisaca 19. vijeka predstavlja sredstvo literarizacije – onaj znak po kojem se (uz ostalo) književni jezik razlikuje od razgovornoga. Na toj relaciji aorist je znak ostvarenoga prijelaza, ali je u mnogim slučajevima, posebice u dijalogu, promašaj u jezičnoj dokumentaciji sadržaja, znak je neuvjerljivosti i manirizma u slabom smislu (v. aorist u stilografiji, tač. 73–79 [usp. § 3.5]):

Zatim se oprostismo. PO 1-151, naidjosmo na zla prijatelja PO 2-439, Znameniti napredak i osobit talent za naivne uloge pokaza nam gdčna Perisova, osobito kod Poliksena. NGL 1-259, Što izgubi česka knjiga duhom njegovim, posvjedočiše sprovadjajuće ga do hladnog groba tisuće razcviljenih osoba njegovih štovateljah G 2-79, Na austrijskoj granici skinuše Poljaci ruskoga orla te namjestiše poljskoga. PO 4-155, Staru šljivu posjekoše,/ Iztesaše drven krst/ Našem Janku podigoše,/ Tuj spomenik drag i čvrst. S 2-34, Drugi dan po objedu sjedè starac tobož driemati. TT-75, Prije spomenusmo, da hrvatskomu kazalištu valja i formom biti hrvatskim. PO 5-981, Proletismo kraj vrhova Gračaca, Goljaka, i Pučine, a kraj sela Greljina [sic!, Hreljina?] nesta nam izpred očiu starca Kleka O 3-278, Namučih se, hvala bogu, dosta toga svieta, ČSR-41, – Vojvodo! ruknu Rabata, platit ćete mi, što dovedoste amo tu ludu ženu. ČSR-85, Pohitih kući IO-3, tako razložismo u kratko A-26, Sretan se povratih k tebi/ U taj planinski mir AP-264, I oba udariše iznova piti PK-284, postaviše zapovjednikom TI-492, svojoj osveti hćedoh žrtvovati svoje srdce UA-811, Svi umukoše na čas mukom. D-66, pobjedismo divljaka bar na neko vrieme VL-600, i oči mu se nekako čudno zakriešiše PL-103, Da, Janko osta junak, dobi Maricu, deset cekina i pohvalu grada ZT-2, Svi pokloniše se sudu i rekoše: Hvaljen bog! svi se razrediše pred ogradom u kolo oko kovača i vračarice. K-293, Angjelijo dušo, evo pobjedismo sjajno, a ova pobjeda primaknu vas miru. K 1-76, Na taj poziv uhvatiše fratrovi svoje konje, digoše se u sedlo te krenuše zagrebce prema Savi K 1-123

• Imperfekt

Što je rečeno za aorist, vrijedi i za imperfekt. Njegova obilježenost (izuzetnost) dovodi do njegova nestajanja u suvremenom jeziku. Ali u Šenoe, kao i u ostalih pisaca 19. stoljeća, imperfekt je sasvim uobičajeno i često vrijeme. Kako mu je Šenoa međutim promijenio normalnu frekventnost i preko uobičajenih situacija, i imperfekt mu je često ono što njegov jezik čini „arhaičnim“ tj. neadekvatnim jezičnim dokumentom o događajima, ljudima i predmetima (v. o imperfektu u stilografiji, tač. 73–79 [usp. § 3.5]):

Ljubav domovine goraše pod pepelom okolnostih u srdcih kao sveti njeki oganj PO 1-43, Niemac lovljaše lov u gustih šumah svojih PO 2-601, Svih ljubljaše, svaki ga ljubljaše/ Te si stavi spomen u svom rodu NGL 1-32, Bijah momak, ti djevojka/ Kad sam u sviet strani moro NGL 4-210, Domišljasmo se razlogu te predstave V 7-142, Jednoga dana sjedjahu obojica za drvenim stolom pred mlinom pijuć vino, pušeć lulu. KD-65, Čas je natezala drobnimi prsti zlatni križić što joj visijaše o vratu, čas gladila je punom rukom crnu gladku kosu. ČSR-1, Težko podnašahu tu švabsku novotariju i gnjevnim okom gledahu tiraniju varoške gospode. PK-269, Mišljah, da imade u njega gosti. ZZ-50, U toj sobici stanovahu za onda dva zagrebačka pravnika VL-42, kadno Jelenjani kruto kmetovahu gradu PL-2, Branjah se toga klanjanja i blagoslivljanja, kako sam bolje znao. KLJ-757, sa tavanića štacuna visijahu snopići prašna bilja, na policah stajahu šareni lončići i veliki i mali, a uz njih ležaše ogromne knjižurine. K-263, nemogaše ga izmamit K-276

• Perfekt

Perfekt i njegove funkcije u Šenoinu jeziku nalaze se u istim okvirima kao i u suvremenom jeziku (indikativ, relativ; futurski, imperativni, optativni i dr.). U historijskom perfektu Šenoa rijetko ispušta pomoćni glagol biti, osim u slučajevima kad za to postoji poseban razlog, npr. broj slogova u stihovima i sl.:88

Poput mrava radio je i uistinu dostigao, što je htio. 4-515, Soneti. Pjevao Veljko Rabačević. NGL 4-4, Prikazala se komedija „Zlo čuvane djevojke“ V 5-655, Martin se je znojio za poslom i zimi i ljeti KD-63, Već se je hvatao sumrak. ČSR-89, tvrdnulo pod tobom more AP-68, Čudimo se, da si je odabrala veliku ulogu V 9-179, Ni biesa nisam se bojao – samo ženskih plašio strahovito, premda su mi pod nosom cvjetali prvi brčići, KA-68, tu su opet posavska kola polagano dovucala seoskoga župnika D-278, Kad je u Pragu polazio gimnaziju i filozofiju, pojavljao se je življi pokret u českoj književnosti. V 11-404, a ti uvriedjeni bezimenovići pisali su u listove, da ubijam mlade talente V 12-79, Vjetar brijao je upravo mrzko, da mi lice gorilo kao od žeravice, a ruke i noge se kočile i ledile. B-243, Niz mlado joj procvalo tielo, bielo poput mramora, spuštahu se crne saborite svite, mrke pramove pozastirala je tanahna koprena. K 1-22, Okriepio te bog! šapnu kanonik. K 1-83, oj daleko oba zašla,/ nikada se već nenašla P-22

• Pluskvamperfekt

Najčešće je pluskvamperfekt načinjen perfektom glagola biti, kao i u suvremenom književnom jeziku. Imperfektni pluskvamperfekt Šenoa upotrebljava „u pripovijedanju“ – radnja se odvija u „slikama“, predmet i događaji obuhvaćeni su epski (v. imperfekt i pluskvamperfekt u stilografiji [usp. § 3.5]):

što se bilo namjestilo tja na peći PO 3-431, Ahasver nije sinoć opazio bio čovjeka, koji ga je oštro motrio. PO 4-155, koju je bio u zagrebačkom kolodvoru obljubio BM-100, Nije dugo postojalo, pa već bje nestalo u družtvu one stege, koja se početkom svakoga sastanka opaža. DO-700, Baš bje nestalo vrieme praznikom LA-370, Pošto bje sin otišao LA-419, Poludila bje. IO-117, Taj krčmar bijaše Wolf Heim, komu je bio Novak poklonio zemljište, te sagradio kuću. TI-559, koj je djevojku sve većim udivljenjem slušao bio D-198, pošto je Hribar otišao bio SB-260, kad je oružje uzmanjkalo bilo ZA 3-403, Godina i više bje minula od one krvave noći pod Gričem K 1-6

• Futur

Futur u Šenoinu jeziku postoji na istim relacijama kao i u suvremenoj književnoj formi. Ako izuzmemo neujednačeno pisanje futura (radit ću – raditi ću), onda su samo dvije osnovne pojave kod Šenoina futura, po kojima se to vrijeme razlikuje od današnje norme: prezent svršenoga glagola u službi futura u glavnoj rečenici i futur u zavisnim rečenicama, umjesto prezenta svršenih glagola ili futura egzaktnoga. Ovo posljednje općenita je pojava u razgovornom jeziku priučenoga štokavskoga dijalekta u sjeverozapadnim krajevima. Za futur II. vrijedi ono što je rečeno u morfologiji [usp. § 2.4.20]:89

I čitavo jato crvenkapah će na Žida PO 3-837, bit će tomu trideset godina LA-369, Svakako bi dobro bilo, da se svaki prievod strogo pregleda prije, no će doći na slagarove ruke. V 6-477, Ilija baci dakle mletačku luntu, pa da će dalje u sviet IO-4, ne bojim te se, ali cielu stvar iznesem IO-81, Al pravo reći, taj se povratiti ne će. IO-101, Štediti ću čeljad cielu/ žrtvu obrah si jedinu,/ glavu smrvih tvomu sinu. AP-241, Meni se hoće tebe, tako će i biti PK-284, Šta je otče? reći će plaho kći PK-284, jer moja ćeš svakako bit PK-284, stisnu oči, pa će ovako: TI-492, pa će jakim al drhtavim glasom TI-492, ja ću ga ubit, sasjeć TI-507, pokloni se liep kavalir duboko, te će reći D-126, a starac će im tako: D-225, Tišina zavlada i majstor Grković reći će ovo D-272, stara da će za njimi, al posrne D-295, Krv da će joj raznieti živce, srdce skočiti iz njedara ZZ-50, Bilo je vidjeti, da će to papuče biti. B-98, bit će po svoj prilici proučila i proračun B-401, Hvala ti, meštre Tomaso, reći će ljekarnik ozbiljno, hvala ti. K-268

• Kondicional

U malenu broju slučajeva Šenoa griješi i u upotrebi kondicionala u pogodbenim rečenicama, uz različite veznike; ostale su upotrebe kondicionala bez posebnosti:

Da je Srbobran čitao, što su poljski listovi o Crnogorcih, Hercegovcih i o beogradskom bombardovanju pisali, zaista ne bi bio napisao onu prostotu. PO 4-466, Savjetovali bismo gosp. Bana, neka malo polaganije govori. PO 6-29, Čudismo se, da si g. Ban radi veće udobnosti nije izabrao komode, gdje bi samo stolce namjestiti imao. PO 6-189, da bi ona sve to znala,/ nebi sad pod viencem stala. AP-247, Tko bi si nevoljom glavu tro V 10-782, Vriedno bi bilo zapisati, kako je ovoga ili onoga iznenadila strašna sgoda u 8 sati 35 minuta u jutro. ZA 4-771, Od časka do časka bi stao, primako ustima rog i tada zaori po sniežnoj zemlji mukla zaorija, ko daleka mukla grmljavina. K 1-7, Bivalo te ga je hvatala drhtavica po ciele ure, a zatim bi usnuo i spavao do drugog dana. K 1-115

• Imperativ

Sintaktičke upotrebe imperativa u Šenoinu jeziku ne razlikuju se od suvremenih. Šenoa imperativ često upotrebljava za slikovito opisivanje žive radnje, a imperativima obiluju i njegovi dijalozi. U dijaloškom pogledu Šenoa u mnogočemu nadvisuje svoje savremenike književnike, jer mu je dijalog živ, logičan, svrsishodan, uklopljen u zbivanje, odlikuje se razgovornom eksplikativnošću. Osim, naravno, u nekim izuzecima. U mnogome tom uspjehu pridonosi i njegova funkcionalna i znalačka upotreba imperativa, kao najizrazitijega načina u hrvatskosrpskom jeziku. Imperativ se u tim svojim osobinama i morfološki i funkcionalno dodiruje s uzvicima. Jedino je u Šenoe češći imperativni oblik načinjen od glagola imati negoli je to slučaj u književnom suvremenom jeziku:

Imala su učiti svu mudrost toga svieta u tom jeziku PO 1-43, Velike su zaprieke, s kojimi se imaju boriti načelnici českoga naroda PO 2-137, „Narodne Novine“ imale bi pako obzirnije pisati i čekat PO 3-837, ne sudite mi krivo PR-293. Nisam te već nikad imala vidjet. PR-293, Ova moja pričica budi samo sveta suza na grobu vrloga prijatelja PR-294, Zajc je doživio na taj dan liepu slavu, i to neka mu bude zadovoljštinom za one neprilike, za gdjekoju neprijazan, koju je možda od gdjekoga doživiti imao. V 8-755, – Bit će gaće, ali kad će, a mi zapiši svoj račun za uho i stoj kao rosa na listu. ČSR-10, Svjetal i snažan budi nam rod AP-134, al svakako bi Ivičević imao tražit njegov savjet V 10-608, Gospodjica Sobjeska imala bi ipak pomislit V 10-775, Sad je imao pući sud KA-153, Dodji po podne sa mnom na sajam. PK-284, To vam budi znano i preporučeno D-275, a imao je biti dopraćen do Ludbrega D-279, Ne budi ova ciganija duši na rovašu, ali ta jedanaesta svieća sigurno vam neće posvetiti u raj božji. ZZ-9, Bog mi pomozi, kumo ZZ-29, a za mir moj ne brini vaše gospodstvo ZZ-86, Al vjeruj mi milost vaša SB-4, Sav prihod imanja ima se jednako porazdieliti SB-4, Oprosti mi vaša milost SB-4, zovu te, hajd žanji najprije gospodski klas SB-50, Tu se je imao i Vladimir oprostit od svoga pobratima. VL-757, imalo se ići u rat ZA 3-403, U Livornu ima se birat zastupnik u parlamenat. V 13-137, Kriepi nas gospodine! K 1-9, – Stante! doviknu Gorjanski konjušnikom, nek dodju amo. Gospodine od Lučevca, zovnite gospodu, recite da jih čeka njena svjetlost kraljica. K 1-17, Nek te nije strah. K 1-107, Ti Petre vuci ovamo za Tvrtkovića, ti Pavle vuci onamo za Dabišu. K 1-264

• Infinitiv

U sintaktičkoj upotrebi infinitiva nema u Šenoinu jeziku osobitosti. Mogla bi se istaći samo velika čestota subjekatskoga infinitiva i infinitiva u apsolutnoj upotrebi – koji u suvremenom jeziku imaju već stilografiziranu funkciju. Kao što je već prije rečeno, Šenoa infinitive piše sad u punom obliku sad u krnjem. U ovom drugom slučaju može se nazirati i utjecaj razgovornoga jezika i utjecaj starijih gramatičara koji su u hrvatskosrpskome jeziku posebice klasificirali supin, mada samo na morfološkoj i formalno funkcionalnoj bazi (idem spavati) (Brlić 1842: 95, Babukić 1854: 269, Mažuranić 1869: 89, Veber 1871: 71).

A kad počeše predavat naški pojavila bi se u ozbiljnijoj prozi, nu kad počeše mudrost svuda po jednom kalupu ustrojavati, naopako i po prozi i po pjesničtvu. PO 1-43, da vidimo umije li bježat PO 2-137, Tu je pokazati, da imamo muževnosti, kao oni, koji su ju znali do sad obraniti PO 2-467, Drago svietu nizokomu/ Gledat lice daničino NGL 2-230, Al badava citirat se sili NGL 4-103, Ta znao si ljudski pucat,/ Kad na nebo smio kucat/ Smieli Faetonović NGL 4-191, Prvo bi naši pisci morali gledat G 5-43, nije lako govorit G 5-60, Kada k tebi moja hrano/ U tvoj dvorac poći mi je G 5-177, Prije svega nam je pohvaliti g. Plemečića što je staroga doktora prikazao PO 5-493, Da uzmognem ovu odluku glavne skupštine razjasniti, prizvati mi je u pomoć prošlost ovoga društva PO 5-493, Našim oblastim se je za taj zavod živo brinuti. PO 5-958, Govoriti mi je i o drugih inostranih dramah, koje bi se poprimiti mogle i u naš repertoir. PO 5-966, Pregovoriti nam je tu u kratko o dekoracijah. PO 5-1209, hoće sama naravnat kapu, vlasulja i kapa idu na krivo LJ-34, a nam Hrvatom sviraju obično takove varijacije, da je čovjeku i kukat i plakat. ZA-565, jer znaj i mužkarcem je često trpiti i strpiti se, pa će se konačno ipak spasiti ZA-135, Nadamo se, da ćemo budućom kojom prilikom učiniti moći, što nismo sad mogli. PO 6-175, Zaista bi svakoga Hrvata zanimalo saznati V 2-590, Lako si može čovjek misliti V 5-463, Toliko je toga bilo gledat, slušat, govorit. PR-211, Kolike slasti banut u protivštinu, u pravu zdravu narav, u divno hrvatsko gorje. O 3-269, Cestom nije bilo vidjeti žive duše do jednog jedincatog čovjeka – seljaka Kranjca pod malim klobukom, u visokih čizmah, koji je jurio i jurio boreći se s burom. KD-60, Težko je, gospodo izčupati iz zemlje drevan dub, koji je pustio korien na sve četiri strane, težko pticu maknut iz staroga gniezda, ČSR-19, koju će možda koj veleučeni sudac in poeticis badava mjerit svojim teoretičkim rifom KA-66, moram nekoga tražit PK-299, po Hrvatskoj se je čudno počelo kuhati na Madjare TI-473, Volim šetat nego sjedit UA-603, Valjda nećeš kod uljenice lokote gradit? D-3,90 moj običaj je ponajprije gledat a poslije sudit D-65, Mislite li vi, da Titani neumiju plivat, i sred najljuće bure plivat i shrvat nebotične valove? D-195, odlučih tvrdo oženit se ZZ-6, pa podje li komu zlotvoru za rukom preskočiti potok, bilo je modrim varoškim pandurom vratit se praznih ruku ZZ-31, došli sudac i viećnici na čamcu ribe lovit ZZ-34, Sama da mi je Iliju vidit na vješalih SB-30, Tući mi se hoće, tući SB-259, još je vidjeti na ruci tragova SB-319, Nije se čuditi Gajevoj gorčini, V 11-185, Lucija nije jaka zatajiti radosti ni žalosti, ni štovanja ni prezira. VL-600, starici tecijahu rieči zahvalnice poput vode tekućice, koju nisi jak zaustaviti KLJ-757, tebe gledati i slušati, bilo je meni staroj koliko i živjeti B- 211, Bilo je bogu plakati. K-267, pa se nije bilo bojati, da će Bošnjaci provalit u Mačvu i Sriem K 1-113, Zatim okrenu opet moljakat, plakat i zaklinjati, kan da mu je žao djeteta, K 1-179

• Glagolski prilog sadašnji

I u Šenoe pokazuje istovremenu i paralelnu radnju, ali stoji i umjesto različitih zavisnih odnosa. Sklonjivost glagolskoga priloga, kako je nalazimo u Šenoe a i u drugih hrvatskih pisaca, temelji se na shvaćanju starijih hrvatskih gramatičara (Brlić 1842: 106, Babukić 1854: 295, Mažuranić 1869: 93, Veber 1871: 71) da ovaj prilog ima svoj pridjevski oblik (-ći, -ća, -će), pridjevsku promjenu i svoju pridjevsku funkciju:

Jer kad o birokratih njemčećih govorimo, nemislimo o domorodstvu PO 2-529, Razišao bi se bio od – miline koj slovenski anatom, slušajuć onu bujnu štokavštinu, koju svaki južni Slaven ponosom govori. G 2-88, Blaženi uzmicajući. PO 4-151, obilujući mnogimi vrlinami duše i srdca, razvi se taj mladić već za rana, te postade samostalan i razborit momak, a nebudući pod ničijim uplivom utvrdiše se u njegovoj duši osobna načela i njeka dosljednost, kojoj se mlada krv neće priviknuti, ako ju okružuju predsude društvenih tradicija. DO-746, A četvrtog nadjoše ju/ Ležeć pokraj brze Save V 1-149, Buduć nezrelo djače nisam ni sanjao DNS-449, Budući za onda neženja PR-210, ne mogući razvijati krasnih umnih darova V 6-45, Jure, otac generala baruna Hipšića, budući vatrene krvi i osobita duha V 6-107, Sve jače duvao vjetar, čovjek ne moguć odoljeti sili, stade. KD-60, Za dojduću sezonu V 8-616, Ja budući pomorskim kapetanom IO-114, Stihovi padajući s visine na nizinu A-22, popjevka vijuga se poput skladno žuboreće rieke A-30, Osjetiv ljubeći sam silu ljubavi A-30, Gdje je taj djavo, gdje je taj div,/ Moguć oborit zakon nam živ? V 10-782, Gospodar Mijo razvali ponešto čudno oči, nemogući shvatiti D-4, Dora je čula sav taj razgovor kroz okance, iduće iz sobe u kuhinju ZZ-7, upre svoje oči u ležećeg si prijatelja VL-421, Cjeljujući se, grleći se stajahu mladi pred čudotvornom slikom, a nad glavami treptio im plamečak vječne svjetiljke poput zviezde. K 1-40

• Glagolski prilog prošli

Kao i prilog sadašnji, tako i ovaj prilog ima i u Šenoe iste sintaktičke funkcije, jedino, naravno, označuje prošlu radnju prije jedne druge prošle radnje. I ovaj je prilog u Šenoinu jeziku promjenljiv, ali onda ima pridjevsku funkciju:

Čuvši da je kanonik Vjenceslav Štulc, obtužen poradi zločina poremećenja javnoga mira, posve nedužan, upravo se uzradovasmo G 2-79, Došav u kuću uzmem se živo razgledati po sobi českoga seljaka. PO 3-293, Znanstveni prilog „Wienerzeitunga“ priobćio je po nedavno izišavšem katalogu pregled toga sakupljenoga blaga. PO 4-313, il da je Sibinjanin Janko, bivši poražen od Turaka, uteko u balonu? A-5, Odkinuv se tako od svieta i zaroniv „u se“ posta „pruski kralj“ mizantropom PK-269, kriknu lupiv se šakom u čelo UA-779, Prevaliv sretno vratolomne stepenice, pokucah na vrata plemenite gospodjice i kad mi se iznutra ozva tanahnim glasom: „Slobodno!“ pritisnuh kvaku i unidjoh. KLJ-757, bivši g. 1874. sa pobratimom si Budisavljevićem u Novom GR 19-90

• Glagolski pridjev radni

Bez posebnih je sintaktičkih osobitosti. Takav je i glagolski pridjev trpni.

Jer je kišit počelo BM-100, S toga je Lovri bilo svak dan od njega ukora PR-228, Predsjedniku bilo po uredskih poslovih putovat po okolici postojnskoj. PR-258, da bi ih već pred trideset godina trebalo bilo zakopati na smetište V 8-648, – Ah reverendissimo! dobro mi došli! Brzo li se povratiste. ČSR-56, a ljeti bi sprovela nekoliko mjeseci na kakvoj jeftinoj kupelji u Štajerskoj B-401, U dekretu zapisalo mi, da moram s mjesta krenuti B-211, Bilo je bogu plakati. K-267

• Glagolski pridjev trpni

Nu bilo ti prošteno, znam da ćeš poslije moje pobjede tvoje nemile rieči požaliti. K 1-139, Čuvane po nasliednicih njihovih K 1-221

2.6.13. Pasiv

Aktivni su oblici, i u Šenoinu jeziku, pretežnijih od pasivnih. Ako izuzmemo Šenoine neknjiževne pasivne konstrukcije uz prijedlog po, djelomice uz prijedlog od, onda su mu pasivni oblici sasvim u duhu suvremenih književnih normi. Naravno, smisao za duh hrvatskoga jezika diktirao je Šenoi upotrebu pasiva u onim slučajevima gdje je važan prijelaz od glagolske konstrukcije k imenskoj. U nas se je mnogo puta isticalo kako hrvatskosrpski jezik „ne voli“ pasivne konstrukcije, a tumačenja su bila različita. U novije vrijeme ova se pojava pokušava rastumačiti sintetskim karakterom hrvatskosrpskoga jezika za razliku od jezika koji su analitički, pa se u dokaz navodi sistem reda riječi u jednim i drugim jezicima. Ali hrvatskosrpski jezik je glagolski jezik, a puna vrijednost glagolske konstrukcije čuva se samo u aktivnom obliku. Pasivne konstrukcije su medijalne, a po nekim svojim osobinama i sasvim imenske. To nam potvrđuje i sklonjivost glagolskoga pridjeva pasivnog odnosno njegovo poistovjećivanje s pridjevima. U glagolskim konstrukcijama važna je radnja, zbivanje, događanje, u imenskim rezultat, djelo, čin radnje. Zato u hrvatskosrpskom jeziku nije svejedno: Jučer su istovarili 25 tona ugljena (naslov članka; tko je istovario? radnici? poduzeće? zadruga? momci? itd.) – Jučer je istovareno 25 tona ugljena (nije važno tko je istovario, već je važan rezultat). Nije isto: Sava je poplavila Zagreb – Zagreb je poplavljen (od Save). U prvim je primjerima zadržana glagolska radnja, u pasivnim je primjerima izostavljena radnja, a iznesen je rezultat, čin. Pasivne se konstrukcije u našem jeziku upotrebljavaju onda kad je subjekt ili nepoznat, ili nije važan, ili ga ne želimo reći, ili je sporedan, odnosno onda kada determiniramo čin.91 Aktivna glagolska konstrukcija, međutim, održava punu glagolsku radnju, u kojoj je sam rezultat te radnje potisnut. Šenoa ostaje u okviru te opće unutrašnje strukture hrvatskosrpskoga jezika:92

Godine 1848. ukinuto bi podaničtvo PO 2-601, uredjen po g. Šulcu PO 3-813, A i što se slavenskoga duha ruske vlade tiče, tu bi se koješta reći dalo. PO 4-575, prikazane prvi put dne 20. vel. 1873, na hrvat. nar. kazalištu V 5-156, utemeljen po zagrebačkom biskupu Domitroviću V 5-809, riešit će se po saboru V 6-751, arija sastavljena po Zajcu V 7-436, toli liepo započeta genialnim Vatroslavom Lisinskim V 7-451, utemeljena po sv. Ladislavu V 7-634, Dne 1. listopada bude prikazana komedija „Muž bez predsude“ V 8-680, Naša vrla glumica bude pozdravljena pljeskanjem, vienci i kiticami V 9-96, Nije bila izvježbana po osebnu učitelju V 9-194, Poslije svakog čina bje burno pozdravljena V 9-242, i Laška ulica bude pripetljana gornjemu varošu PK-269, al još ne bje izliečena PK-269, u kom je prodaja oglašena bila TI-473, bijaše obučena u crnu svilu D-68, Bliže prelievaju se zeleni brežuljci, a po njih biele se razsute kućarice D-223, a sad pod stare dane morala se dočekati te sramote ZZ-9, zato bi od obćinstva počašćena viencem, pjesmom i zlatnom narukvicom V 11-31, Budi dopušteno uztvrditi V 11-191, te bude zaključeno, da se ima u slavu sastanka pripraviti velika čast V 11-434, koja je ovih dana dva puta pjevana bila na našem pozorištu V 11-674, Već je bilo u ovom listu iztaknuto, da je ta drama vrlo dobro izradjena. V 12-676, Meni ta sreća nije dana bila. KLJ-775, G. 1879 bude njemu Ivanu Zajcu predana ciela uprava kazališta V 13-63, što mu ovdje priznano budi GR 19-99, Sve joj molbe budu vraćene, nigdje, ni u Lici nedobi mjesta B-147, njegova duša nije izkvarena predsudami B-401, Na sreću bude mi dodieljen u njoj nov stan B-417

2.6.14. Dopune

Navodim samo nekoliko osobitosti dopuna u Šenoinu jeziku, koje u ponečem odstupaju od suvremenih književnih. Šenoa se ovdje u mnogočemu podudara s Veberovim konstatacijama (1871: 100 i dalje). Citiram i nekoliko suvremenih dopuna, za ilustraciju:

Nek bude dokazom PO 2-565, Al sve zaman, a nova oganj hudi/ Buknu srdcu, probudjen uzdasim G 2-38, Samo ću ti ljubkom ružom cvasti L-41, Sad se smišlja NGL 4-93, a da bi pero Tomićevo i baladi spretno bilo G 5-79, Došav vrtu do vratah TT-81, ne samo bio vještak dieljenju lozice, već vinku loziću DO-594, Može li u naših okolnostih postati kakov zanimiv junak romanu PR-211, Ubio si nas svih. PR-229, misao nam se sretna čini V 6-442, riedka kosa stršila je od lubanje PK-299, Pala mu kap. PK-299, o svježu zraku opravit ćeš se TI-507, gradi se nevješta TI-507, Ja slutim na zlo UA-665, Poznajem vas za vrlo fina, dosjetljiva čovjeka. UA-761, Ne treba svakomu znati, da sam si kojih sto tisuća prištedio. UA-761, porumeniv se D-199, uzroka doista velevažna, jer zlatom važe ZZ-5, Odkako je on oženio našu gospodičnu Martu SB-28, Mi nemožemo gji. Konarzasewskoj dosta hvaliti na toj razpravici V 11-287, i svatko se drži Titanom, jakim jurišati nebo V 11-303, jer je Dobranić slovio i Don Juanom i ratoborcem VL-517, smatrao, da su Hrvati bezćutnim oruđem kamarile VL-536, Ja si u obće neću na to pitanje odgovorit. ZA 3-158, slutit ćeš na varošanina PL-152, kao grom sa vedra neba PL-7, ljudi nesmiju sudit ljude VL-152, služiti za uzor V 12-788, Nisam htjela ni smjela pitati otca za razlog tomu propadanju. KLJ-805, K tomu se veli ZA 4-126, al prije nego se je toga dočekao, pade u grob V 13-315

2.6.15. Rečenice

• Parataksa

Parataktički odnos u Šenoinih rečenica ne razlikuje se u svojoj biti od današnjih odnosa koje konstatiraju normativne gramatike književnog jezika. Osnovna je razlika samo u upotrebi nekih veznika, koji su danas ili zastarjeli, ili su nefrekventni, ili su stilografski obilježeni. No treba pretpostaviti da je u Šenoino vrijeme njihova upotreba bila sasvim uobičajena, pa se današnja stilografska vrijednost ne može automatski primijeniti na Šenoin tekst. Druga je parataktička osobitost u njihovoj kompoziciji, u njihovom slaganju – koje je, veoma često, signal posebnoga stvaralačkoga procesa, karakterističnoga u sistemu Šenoinih jezičnih ostvarenja. Najčešće je to asindetsko vezivanje parataktičkoga odnosa, kojim Šenoa predstavlja unutrašnju psihičku napetost svojih sadržaja, postupak za kojim će tako često, u istoj svrsi, poseći mnogi suvremeni književnici.

Milka je valjano čeljade – imala me je rada, ima i novacah, liepu pripomoć mladoj doktorskoj praksi – starac njezin se nije opiro, Milka da bude mojom, i već da nas prvi put kod svetoga Marka oglase. LJ-34, E! – hodi malo ovamo, pak mi pomozi LJ-34. To je bilo površno, nu onda nije se za čudo nitko zato brinuo. O 3-248, Zatrpav i zabiv jamu u sobi, zapregnu konja, nakrca na kolca nekoliko vreća i onu sa lubanjom, pa da će na Goricu na sajam. KD-64, Pojedina lica karakterisao sam po činih, po izvorih, nipošto po mnenju drugih, navlastito pako biskupa Dominisa, čovjeka u znanosti znamenita, al u politici, sudeć ga po njegovih pismih, prosta agenta i uhodu mletačke republike. ČSR-III, Već se je hvatao sumrak. More bijaše mirno kao mlieko, po sjajnoj gladčini žarila se večernja rumen, a o pol kristalnoga neba drktahu majušne zviezde. ČSR-89, Na malenoj glavi stršila mu je u vis crna kosa poput bodljike, ter se spuštala na nizko široko čelo KA-100, Netko zakuca. „Slobodno“ rekoh zadubljen u pismo. Vrata zaškrinuše, ja krenuh glavom i gle čuda, preda mnom stoji Janko Krvarić, pružajuć mi desnicom otvorenu burmuticu, PK-299, Da je Zagreb grad od jedno 100000 duša govorili bi dakako drugčije, al mi imamo u Zagrebu samo jedno obćinstvo, i što je vrlo zanimivo, „creme“ našega družtva, kolo, koje nekakve aristokratske pretenzije goji, premda tu o pravoj aristokraciji govora neima, a navlastito krasni spol, toga družtvenog „vrhnja“ hrli nekakvim divljim zanosom u drveni hram jahačke vile, da se ondje naužije plemenitog sporta i da se divi ćuškanju dosjetljivih bajaca. V 12-244, Grof Belizar sjedio je svake večeri na balkonu svoga tornja, te je odbijajuć plavetne dimove fine cigare neprestano promatrao krajinu i čekao, dok noćno svjetlo i sjajna mjesečina neprostirahu čarobnu mrežu nad gorom i dolom. B-433, Tu stojimo jedan proti drugomu napeti kao luk, i nijedno pobiranje daćah neprodje bez mrtvih glavah, bud da se uzvrte mali gradjani i kmetovi, pak zatuku kaptolskog mitničara, bud da kaptolski častnici opliene koga kmeta ili cehovskoga čovjeka. K-268, Mošnjar izvadi iz kesice dva slavonska srebrnjaka i doda jih djaku, a za njim povadiše svi svoje kese, da daruju Miroslava Šišakovića, koji se izpravi kao stup. K-289, Srebrna žica pokrivala je njegova kruta stegna, nad okruglom srebrnom kapom vrh glave sjala je zlatna zviezda. K 1-94, Sumrtva vladarica govorila je te rieči i nekako osobito ljubazno i nježno, nu Gorjanskom činilo se to ljubakanje ružne, bolestne žene upravo odurne, i na licu pojaviše mu se biljezi prezira i dosade, K 1-255

• Hipotaksa

Ono što smo rekli za parataksu Šenoina jezika, vrijedi i za njegovu hipotaksu. Upotreba danas arhaičnih veznika, kompozicija hipotaktičnoga odnosa diktirana unutrašnjim imperativom sadržaja, umetanje rečenica kao jezični znak za kompleksnost sadržaja, anakoluti ali i vješto izbjegavanje – to su ponajglavnije osobine hipotakse u Šenoinoj rečenici. Prijetvor upravnog govora u izričnu rečenicu Šenoa obilježava dvostrukim veznicima od kojih je jedan da, a ovo katkad upotrebljava i u neprenesenim izričnim rečenicama. U današnjem književnom jeziku ovo je pojava ograničena. Između dviju konstrukcija: Nije došao jer da je bio bolestan – Nije došao jer je bio bolestan, Šenoa će često upotrijebiti prvu, suvremena književna norma dat će prioritet drugoj; mada obe konstrukcije nisu sasvim istovetne. Prva naime ima u sebi i izričnost, u drugoj ta izričnost može biti izražena kontekstom, ali može se shvatiti i bez izričnosti.93

Pitao je naime g. Schmerlinga, što da je vlada pripravna činiti glede uvedenja slavenskoga jezika u gimnazije, budući da je ravnopravnost već god. 1859. i na novo u diplomi izrečena. PO 2-529, Pitanje ovo razpravlja se od prvog početka svoga riekami bratinske krvi, i prem bismo žalostni taj prizor rado okom minuli, to je najnoviji pokret u onih stranah tako silan, da ga nemožemo mimoići. PO 3-569. Na više mjestah, čujem, zabranjeni su na polju plesovi i koncerti, jer da su odviš narodni PO 3-765, „Konkordia“ brani Rumunje, da nisu mogli pristati uz historično načelo. PO 4-575, Ta kobna viest zateče njekoje naše časopise, bojeći se da će i njih takva sudbina postići, uztraje li dalje nemarnost, koja se iza razpusta narodnoga sabora 1861. godine u našega obćinstva, a napose narodnih pisacah i podupirateljah književnosti naše reć bi upravo uvriežila. NGL 4-6, Talijanski državnici odviše su praktički ljudi, nego da bi sami po sebi bez tudje pomoći navalili na Austriju. PO 5-547, Dužnost nam je o tom progovoriti, a sad je upravo najbolja prilika tomu, jer u ovaj čas najviše ćutimo, kako da je žalostna, kako da je nelogična bila dosadanja politika Austrije, i upravo našoj zemlji, oglobljenoj i osiromašenoj se dostoji, da pozornim okom jednako pazi na svoje pravice i na svoje materijalno blagostanje, što sa bečke vladavine prošlih godina do zla boga propade. PO 5-547, Narodi nenjemački u Austriji ne mogu smatrati rat sa Pruskom popularnim, jer ako Austrija dobije i glava Njemačkoj bude, to nas izkustvo uči da se imademo pobojati za svoju narodnost, za svoje domaće pravo. PO 5-547, A kad svoju zviezdu prehodnicu stanete motriti zdravim okom bez hiperboličkih očalah, onda tek vidite, kako da je žalostna pjesnička psihologija in rebus amatoriis. LJ-11, Ratni ministar spominje, što da se braniti ima PO 6-19, Ostale ženske uloge odviše su neznatne, nego da bi se pokvariti mogle, PO 6-73, A kad je usnuo na časak, mučili ga snovi. On da je bio ptica podrezanih krila, zatvorena u gajbi. PR-228, Dugo majka oklievala, jer da joj je Milan jedinac, kako će nestati Milićeva imena i više toga. Nu prečastni brat, budući dobar pripoviedalac, razbio sve mušice u oporne sestre si, i Milan da bude pop. LA-370, Šta mislite, bi li moj pokojni gospodin major pošao bio u svećenike, pošto se je upoznao sa mnom? LA-419, Mlina ne htjede nitko kupiti, jer da je proklet. KD-71, Dižu na nas graju, te smo vuci ČSR-19, Za to se dobiva mnogo rakije, nastavi častnik, dočim je Vitorio kraj vrata stajao. ČSR-86, Ne mislim da ima smješniji stvor na svietu, što takov mladi vilin sin, koj na rubu svoje školske knjige gradi šepave sonete ili iduć ulicom redovito posrne, kadgodj se sastane sa svojim konkretnim idealom. KA-66, Upitaste me prije gospodaru Krupiću, kakva da me je sreća doniela pod vaš krov. ZZ-6, Tko da je Zmaj-Jovanović i suviše je pripoviedati hrvatskomu obćinstvu. V 11-320, Boli ga duša, da nesmije on onamo poći PL-105, Sad razumih, našto da debeli konzervativac svoju ogromnu gajbu malom Kalifornijom smatra. KLJ-725, Znam ja, što znam, milostivi gospodine, reče gospodjica smiešeći se i krećuć glavom, da je šareno cvieće na starovječnom joj šeširu poskakivalo. KLJ-728, Smijala sam se i plakala od žalosti, da su moga otca zapleli u takovu mrežu. KLJ-825, Ivanu, čelik-zatočniku Marijina prava skoči krv u glavu, kad ču, kakvim da je priekim plodom urodila njegova pobjeda. K 1-100, Bit će, te je toga divljeg svata nasitila. K 1-142, Šta me slavite, gdje bih volila u crnu zemlju? K 1-242, – A šta mi pjevate, kad mi je na plač? K 1-243