O jednom obilježju raspravljačkog diskurza Petra Guberine
Iznova čitajući jedan od temeljaca moderne hrvatske stilistike – Zvuk i pokret u jeziku Petra Guberine, pažnju mi je najviše privukla autorova sklonost hifenu. Budući da su mi ključne postavke knjige otprije bile poznate, čestota posezanja za tim postupkom bila je pravo otkriće, stilistički dragulj.
Hifen (grč. ὑφέν), podsjetit ću, naziv je za crticu ili spojnicu, a onda i za povezivanje dviju riječi u jedan pojam.1 Hifen združuje dvije imenice (lovor-vijenac), ali i dva glagola (hoćeš-nećeš), priloga (ovdje-ondje) ili pridjeva (strpljen-spašen). Pojava je karakteristična za različite oblike komunikacije, tj. njihove zapise. Dio autora uvrštava hifen među stilske figure, naravno u diskurznim kontekstima u kojima u prvi plan iskaču njegova stilogenost, dvorječnost, smisaona ambivalentnost, čestotnost i sl.2 U zapisima usmene poezije i stihovima starijih pjesnika (Bunić Vučić, Preradović, Kranjčević, Vidrić, Ujević) hifen je "verbalni ukras, poetizam, odlika kićenoga stila" (Bagić 2012: 134).
U raspravljačkom diskurzu Petra Guberine hifen nije usputna leksička atrakcija, nego važan obrazac njegova mišljenja. On se u pravilu javlja u ulozi terminološkog okvira, koji uključuje detalj i ideju cjeline te dinamičnost odnosa među njima. U Zvuku i pokretu u jeziku pojavljuju se sljedeće realizacije hifena:
pokret-zvuk, zvuk-pokret, zvuk-ritam, simbol-značenje, smiješak-pokret, jȅka-odraz, glas-jȅka, riječ-jȅka, imitacija-jȅka, jȅka-imitacija, rad-izraz, akcija-izraz, izraz-akcija, akcija-ouvertura, riječ-izraz, forma-izraz, forma-sadržaj, sadržaj-forma, sadržaj-oblik, misao-izraz, izraz-misao, zvuk-misao, misao-osjećaj, glas-zvuk, stil-ritam, objektivno-subjektivno, subjektivno-objektivno.
Guberinini hifeni ujedinjuju uporišne pojmove pomoću kojih autor objašnjava prirodu i porijeklo jezika, odnose jezika i mišljenja te karakter jezičnoga izraza. Kako je vidljivo iz navedenog popisa, Guberina nerijetko od istog para pojmova gradi dva hifena tako što sastavnicama obrće mjesta pojavljivanja (zvuk-pokret, pokret-zvuk), a gdjekad posegne i za sinonimnim složenicama (sadržaj-forma, sadržaj-oblik). Iako se takvi hifeni mogu činiti potencijalno zalihosnima, tj. međusobno zamjenjivima, to nije posve izvjesno. Guberinina je misao pokretna, ona se u toku izlaganja raslojava, zrije i bogati. Stoga je i najsitniji pomak u njegovu izlaganju i imenovanju pojava hotimičan. Primjerice, kada raspravlja o počecima razvoja jezika, koje povezuje s imitacijom, onomatopejom i jȅkom, napominje da se u toj etapi ljudskog izraza rečenica temeljila na vrednotama govornog jezika što je omogućilo da to ne bude samo "etapa akcije-izraza, nego i izraza-akcije" (Guberina 1952: 25). Premda su sastavnice dvaju uporabljenih hifena iste i premda su u oba slučaja i prva i druga sastavnica gramatički ravnopravne (obje se sklanjaju), ti hifeni oblikuju opreku. Kontekst sugerira da se rečenica u kojoj dominira akcija-izraz zasniva na oponašanju zvuka i pokreta prirode, za razliku od rečenice u kojoj dominira izraz-akcija, koja je taj zvuk i pokret prirode jezično "obradila", gramatikalizirala. Promjena mjesta članovima složenice u tom slučaju ističe prijelaz iz jednog u drugi stadij u procesu razvoja jezika.
Načelno, značenje Guberininih hifena oblikuje se polazeći od prve sastavnice – njezina je semantika obično dominantnija i njoj se prilagođava semantika druge sastavnice. Konkretno se pak značenje uvijek oblikuje u kontekstu. Osim kompozitnih pojmova Petar Guberina rabi i obilje sintagmi u kojima se jednorječnom pojmu pridijeva hifenska atribucija, koja ju nastoji pobliže odrediti i uspostaviti razlike među bliskim pojavama, npr.:
misaono-jezični izraz, zvukovno-pokretni izraz, fizičko-fiziološki izraz, zvučno-pokretna cjelina, glasovno-leksikološki elementi, glasovno-pokretni skelet riječi, individualno-umjetničke kombinacije, društveno-lingvistička cjelina, emocionalno-semantička vrijednost, misaono-afektivna vrijednost, semantičko-afektivno značenje, društveno-individualni čovjek, materijalno-duhovna stvarnost, misaono-emocionalna stvarnost, emocionalno-psihička stvarnost, misaono-osjećajni kvalitet, intenzitetno-emocionalno stanje nerava, intonaciono-onomatopejska forma, fiziološko-biološki sadržaj, fiziološko-onomatopejski sadržaj, lingvističko-stilistički kriterij itd.
Ovaj nedovršeni popis atribucija dodatno učvršćuje uvjerenje da je hifen uporišni stilem raspravljačkog diskurza Petra Guberine, moglo bi se čak reći njegov raspravljački tik. Kompleksna, ambigvitetna struktura hifenskih pojmova i atribucija otkriva karakter autorove misli. Ona pretpostavlja globalnu perspektivu s jedne i brigu o detalju s druge strane. Iako je globalnost gotovo samorazumljiva značajka njegove verbotonalne teorije (jer upućuje na cjelovitost problema slušanja i govorenja),3 a usredotočenost na jezičnu finesu preduvjet svakoga stilističkog bavljenja, Guberina – neovisno o metodološkoj ili disciplinarnoj perspektivi – uvijek ima na umu i cjelinu i konkretan jezični podatak. Nerijetko i sâm osvješćuje dinamičku prirodu jezičnoga izraza, koja pretpostavlja pomno i dinamičko kretanje istraživačeva pogleda, npr.:
Svaka "nijansa" izraza bitna je za jedinstvo izraza: ako se dio mijenja, mijenja se i cjelina. (Guberina 1952: 138–139)
Možda nije presmiono tvrditi da hifeni otvaraju Guberininu misao raznolikim uvidima i da nastoje pripitomiti (ne i dokinuti!) razlike među fenomenima koje povezuju. Kada je jednom uočen, hifenski karakter stila autora Zvuka i pokreta u jeziku pruža mogućnost da se tragovi te figure per analogiam prepoznaju u izboru i obradi teme knjige. Kao što spojnica ili crtica (iako nije jezični znak) na bitan način uvjetuje tok i smisao Guberinina izlaganja, tako vrednote govornog jezika (iako nisu leksički ni jezični znakovi) na bitan način određuju ljudski govor i njegovo funkcioniranje.
De Saussureov učenik Charles Bally zasnovao je početkom 20. st. afektivnu stilistiku ili stilistiku izraza, lingvistički nauk koji je istraživao osobitosti i stilogenost govora. On je postulirao da postoje direktna (leksička) i indirektna (neleksička) sredstva izraza. U indirektna je najprije ubrojio intonaciju, a poslije joj je pridružio mimiku, pauzu i kontekst.4 Guberina je Ballyeva indirektna sredstva postavio u središte svoje stilistike, nazvao ih vrednotama govornog jezika i definirao kao one elemente izraza "koji imaju svoju jezičnu vrijednost na osnovi zvuka i pokreta" (1952: 19). Čitava knjiga Zvuk i pokret u jeziku može se čitati kao istraživačka storija o vrednotama govornog jezika. Prema Guberini vrednota je sedam: intonacija, intenzitet, rečenični tempo, pauza, mimika, gesti i stvarni kontekst. One su dio svakog govornog čina, usmjeravaju ga, osmišljavaju, pribavljaju mu specifičan izgled, upućuju na afektivnost nositelja iskaza. Štoviše one su temelj "problema ljudskog izraza i one su lanac, uz čije je karike vezan svaki progres ljudskog rada i svi rezultati ljudske kreativne snage" (1952: 9). Pomoću njih Guberina pristupa iznimno zamršenim temama kakve su ritam i jezik književnog teksta te u konačnici priroda i razvoj jezika.
Ideju da svaki iskaz jednako određuju govor i vrednote koje ga okružuju Petar Guberina počeo je zastupati sredinom tridesetih godina 20. st. Kasnije ju je razvijao, potkrepljivao brojnim analizama i postavkama poput one da je pauza "razmak između dva zvuka" te da je prema tome i ona "dio zvuka" (1952: 33) ili pak one da je ritam "zvuk i pokret – u prvom redu – ljudskog mozga" (1952: 12). Spomenuta je ideja i danas izazovna, a prije sedam-osam desetljeća nedvojbeno je bila i lucidna i smiona. Njezine su posljedice bile dalekosežne. Ona je među ostalim pretpostavljala kritiku gramatičkog formalizma ("formalizam u gramatici najviše koči stalni progres u proučavanju jezičnog izraza" – Guberina 1952: 7) te razvijanje obuhvatne lingvistike govora koja iz opisa izraza neće isključiti čovjeka. Upravo je u okrilju takve lingvistike stasala Ballyeva stilistika izraza. Iako je bio veliki Ballyev štovatelj i sljedbenik,5 uočljivo je da je Guberina pomaknuo konceptualne okvire njegove stilistike, i to ponajviše koncentracijom na vrednote govornog jezika. Odnos među dvama konceptima najbolje je sažeo Branko Vuletić:
Bally je stilistiku objašnjavao kao kvantitativnu znanost: razlika između stilističkog i nestilističkog izraza nije u sadržaju, već u intenzitetu istog sadržaja; Guberina stilistiku shvaća kao kvalitativnu znanost: stilistički i nestilistički izraz dva su posve različita sadržaja. (Vuletić 2000: 50)
Budući da su bile svježe, u značajnoj mjeri originalne i dobro obrazložene, Guberinine su ideje imale ozbiljan odjek. Primjerice Pierre Guiraud u svojoj Stilistici upozorava na njegov doktorat Valeur logique et valeur stylistique des propositions complexes en français et en croate (1939). Utjecajni francuski filolog ustvrđuje da je riječ o značajnoj studiji koja progovara "o afektivnom sadržaju složenih rečenica" pričem je "autorova originalnost u tome što razmatra »totalni izraz«, tj. sintaksu u vezi s intonacijom, gestom, mimikom, koji ju dopunjuju". (Guiraud 1961/1964: 47).6 Ta sklonost prema »totalnom izrazu«, prema globalnim uvidima očigledno je zaštitni znak Guberinina pristupa jeziku i njegova mišljenja. Stoga nije slučajno što njegova istraživačka praksa uključuje i udružuje postavke i istraživačke procedure disciplina u rasponu od eksperimentalne fonetike i eksperimentalne fizike preko stilistike, psihologije i sociologije do defektologije, kibernetike i neuroznanosti.
Vratimo se hifenu. Slijedi li se naznačena logika Guberinina mišljenja o jezičnom izrazu, onda spojnicu (crticu) koja karakterizira brojne pojmove u knjizi Zvuk i pokret u jeziku svakako valja motriti kao sastavni dio tih pojmova. Ona nije ortografska konvencija ni grafostilistička dosjetka, kojom bi se istraživački subjekt eventualno razmetao. Guberinina je spojnica mjesto budnosti i iznimnog susreta, znak nesvodive razlike, vidljivi šav, spojište. Ona ne dopušta sastavnicama pojma da se osamostale, ali ni da se slijepe. Ona čuva puninu i živost mišljenja ne odustajući od njegove dinamičnosti i smisaone nedovršivosti. Hifen je grafijska oznaka uzbudljive misaone pustolovine Petra Guberine. Pustolovine koju obnavlja svako čitanje.
Literatura
- Bagić, Krešimir. 2012. Rječnik stilskih figura: Zagreb: Školska knjiga.
- Bally, Charles. 1909. Traité de stylisti que française. Heidelberg: C. Winter; Paris: C. Klincksieck.
- Bally, Charles. 21944. Linguistique générale et linguistique française. Bern.
- Guberina, Petar. 1952. Zvuk i pokret u jeziku. Zagreb: Matica hrvatska.
- Guiraud, Pierre. 1961. La Stylistique. Paris: PUF. [1964. Stilistika. Prev. B. Džakula. Sarajevo: Veselin Masleša]
- Jonke, Ljudevit. 1952. Petar Guberina, Zvuk i pokret u jeziku. Jezik, 1, 3: 93–94.
- Vuletić, Branko. 2000. Stilistika Petra Guberine. Umjetnost riječi XLIV, 1: 47–62;
- Pavelin Lesic, Bogdanka. 2013. L'affectivité au cœur même de la cognition et du langage : Charles Bally et Petar Guberina. Synergies Espagne, 6: 93-104.
- Papiers Charles Bally. Bibliothèque de Genève. URL: Pregled: 14. 12. 2020.
- Zima, Luka. 1988. (1880). Figure u našem narodnom pjesništvu. Zagreb: Globus.
Bilješke
1 Zima ga zove ifen napominjući da "znači najprije to, što naš spojnik". Umjesto svoga citira određenje Vebera Tkalčevića: "Spojnik je kratak potez, koji se meće u sredinu slovakah, da se naznačuje, da idu skupa; i stoji (osim drugih slučajeva) medju dva samostavnika, koji nepromienjeni čine jedan pojam; na pr. samur-kalpak". (Zima 1880/1988: 257)
2 Zima ga svrstava u sintaktičke figure (1880/1988: 257), Bagić u figure dikcije (2012: 134).
3 Usp. Vuletić (2000: 55). I Pavelin Lesic (2013) Guberinino je viđenje jezika okarakterizirala kao "une vision globalisante et dynamique".
4 Usp. Traité de stylistique française (1909) i Linguistique générale et linguistique française (1944).
5 Vrijedi spomenuti da je hrvatski znanstvenik poznavao švicarskog jezikoslovca te da je po svemu sudeći bio s njim u prijateljskim odnosima. Naime u digitalnoj zbirci rukopisa i privatnih arhiva značajnih autora Biblioteke u Ženevi, u odsječku Papiers Charles Bally, čuva se 13 pisama i dopisnica (u strojopisu, rukom potpisanih) koje je Guberina poslao Ballyu od 4. ožujka 1937. do 6. svibnja 1945. Uz to čuva se i pismo koje je 17. svibnja 1950. Guberina poslao udovici Alice Bally.
6 I u domaćoj stručnoj javnosti, hrvatskoj i jugoslavenskoj, Guberinine su ideje i knjige privlačile pozornost. Ovdje navodim samo dio ocjene Zvuka i pokreta u jeziku iz prikaza jezikoslovca Ljudevita Jonkea: "Kao što se vidi, Guberinina knjiga obrađuje za nas zanimljivo područje jezičnog izraza s pomoću prirodnih elemenata zvuka i pokreta i dolazi do korisnih i dalekosežnih rezulttata. [...] I lingvist, i kritik, i literat naći će u njoj korisnih poticaja. Iako u njoj, razumljivo, nije sadržana sva istina i jedini put za proučavanje jezičnog izraza, ipak ona svojom metodom može dati korisnih rezultata i spoznaja, pa stoga valja upoznati njezina načela i iskoristiti ih u analizama jezičnog izraza, i umjetničkoga i neumjetničkoga. (Jonke 1952: 94)