E-biblioteka

Svijet stila, stanja stilistike. Zbornik radova

O stilističkoj obojenosti hrvatskih frazema s historizmom ili arhaizmom kao sastavnicom


Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

1. Uvod

Problematiziranje teme stilističke obojenosti frazema u hrvatskim frazeološkim rječnicima nije novo. Njime se 1998. pozabavila akademkinja Antica Menac koja je u svojem radu istraživala stilističku kvalifikaciju leksema i frazema u općim i frazeološkim rječnicima. Došla je do zaključka da »[...] nasuprot obilnim stilskim kvalifikacijama leksema gotovo sasvim izostaje u našim rječnicima stilska kvalifikacija frazema« (Menac 1998: 264) te apostrofirala kako bi se ubuduće na tome svakako trebalo poraditi. Do dan-danas situacija se u frazeološkim rječnicima nije značajnije izmijenila, odnosno može se reći da nema pomaka po pitanju stilističke obrade fiksiranih hrvatskih frazema. Za pretpostaviti je da tvrdi orah već onomad detektirane problematike teško i jedva ulovljivoga stilističkog značenja frazema koje u kontekstu može varirati i danas našim frazeolozima i frazeografima ostaje nesalomljivim i teško probavljivim. No pitanje je ima li stranih frazeografa kojima je to ipak pošlo za rukom i možemo li se u frazeografskoj praksi poslužiti njihovim modelom? Potaknuta translatološkim nedoumicama s kojima sam se susrela prevodeći frazeme na relaciji dvaju slavenskih jezika (hrvatski i ruski), ali i na relaciji jednog slavenskog i jednog germanskog (hrvatski i njemački), zaključila sam da se mnogi od njih često razlikuju stilističkom obojenošću čak i kod gotovo jednakog leksičkog sastava frazemā u dvama jezicima.

Analizirani frazeološki korpus u ovom radu obuhvaća one frazeme zabilježene u Hrvatskome frazeološkom rječniku autorskog trojca A. Menac, Ž. Fink Arsovski, R. Venturin iz 2014, koji sadrže historizam ili arhaizam kao jednu od svojih sastavnica pri čemu je ovjerenost tih sastavnica i naznačenost njihove odrednice pov. ili arh. potvrđena u jednorječnim objasnidbenim rječnicima hrvatskoga jezika. Ovdje se pod pojmom historizam (grč. historia – ›povijest‹, ›učenje‹) podrazumijeva onaj leksem koji je iz aktivnog u pasivni leksik prešao djelovanjem izvanjezične zbilje (Samardžija 2001: 29). Valja naglasiti da to djelovanje izvanjezične zbilje na jezik nije jednosmjerno, odnosno, jezik nije puka zrcalna slika izvanjezične stvarnosti tako da nestankom određenih denotata i referenata iz naše svakodnevne zbilje ne nestaju nužno i jezični elementi koji ih označavaju, već se oni mijenjaju, a time se mijenja i njihova percepcija i tumačenje na sinkronijskoj razini. Iako se u poimanju historizama priklanjam stavu Amira Kapetanovića koji smatra da historizmi nisu zastarjele riječi, nego one riječi koje kroz semantičke promjene dobivaju »novo« značenje s restrikcijom (Kapetanović 2005: 161), to je njihovo obilježje u ovom radu sporedno. Arhaizmi (grč. archaios – ›star‹, ›starinski‹) leksemi su koji su također dio pasivnoga leksičkog sloja, a zastarjeli su zbog djelovanja unutarjezičnih čimbenika, to jest zamijenili su ih suvremeniji oblici. S obzirom na to što je kod arhaizama zastarjelo, dijele se na: izrazne1, sadržajne2, tvorbene3, fonološke4 i grafijske i ortografske5. Budući da je poznato da arhaizmi ne pripadaju suvremenom jeziku i da se ne mogu revitalizirati jer su njihovo mjesto zauzeli sinonimski konkurenti iz aktivnoga leksika, njihova se pojava u suvremenim tekstovima tumači kao stilsko sredstvo u književnoumjetničkom stilu.

Kapetanović tvrdi da historizmi mogu biti terminologizirane sveze riječi (primjerice, zeleni kadar – ›dezerteri iz austrougarske vojske koncem 1. svjetskog rata‹) i frazemi (primjerice, imati crvenu knjižicu – ›biti član Komunističke partije‹), ali ovdje ćemo se isključivo baviti historizmima kao sastavnicama frazema pri čemu govorimo o njihovoj desemantiziranosti. Oblasti koje su općenito poslužile kao davatelji leksičkih historizama su sljedeće: titule i zvanja, nekadašnje novčane i mjerne jedinice, vojno i tzv. državničko nazivlje, zatim odjeća i obuća, starinska glazbala, potom oruđe i oružje, ali isto tako i stara, danas već zaboravljena jela i namirnice i sl. I historizmi kao frazemske sastavnice u ovom radu iz tih su sfera. Kokretno se radi o sljedećim imenicama: beg, grof/grofica, paša; aršin, dram, jota, pedalj, obol, para, škuda; danak, dekret; obojak; lira; balčak; mana, trica. Svega su tri arhaizma uključena u frazeme fiksirane u Hrvatskome frazeološkom rječniku. Riječ je o dvama izraznim arhaizmima, odnosno o imenici last u suvremenom jeziku zamijenjenoj »hedonističkim« konkurentima zadovoljstvo, ugoda, zatim o imenici tušt u značenju ›gusta magla, tusta magla‹, i o jednom fonološkom arhaizmu – tma nastalom od staroslavenskog tьma – kojemu se danas suprotstavlja oblik tama. Prema opisanom je kriteriju svega dvadesetak frazema (točnije 23) ekscerpirano iz navedenoga frazeografskog izvora: živjeti kao grof (lord, paša, beg); živjeti kao grofica; mjeriti istom mjerom (aršinom); ni za dram; ni (niti) za jotu; ni za pedalj; pedalj po pedalj; dati/davati obol čemu; biti bez prebijene pare; nemati ni prebijene pare (lipe); Judine škude; danak u krvi; platiti/plaćati danak čemu; uzimati (ubirati) danak; pakrački dekret; <pa> komu obojci, komu opanci; bacati lire; do balčaka; čekati (očekivati i sl.) koga, što kao manu s neba; mana s neba ili mana nebeska; trice i kučine; plivati (živjeti) u slasti i lasti (masti); tušta i tma <koga, čega>.

2. O frazeostilistici

U Rusiji, kolijevci frazeologije, u priručnicima i znanstvenim knjigama o stilistici svoje je mjesto, dakako, pronašla i frazeološka stilistika (frazeostilistika). Ta, uvjetno govoreći, poddisciplina proučava upotrebu metaforičkih izraza koji su elementi leksikona i koji formalno nadilaze razinu riječi, ali ne prelaze razinu rečenice, pri čemu se naglasak stavlja na stilistička svojstva frazema i njihove izražajne mogućnosti. Posebna se pažnja posvećuje preinakama frazema u publicističkom i književnoumjetničkom stilu te frazeološkom inovatorstvu pisaca ili tzv. autorskim frazeološkim okazionalizmima. Važno mjesto zauzima tema pogrešaka pri upotrebi frazeoloških jedinica. Tu su još i teme poput kontaminacije frazema, »izobličavanja« slike u semantičkom talogu frazema, tj. pozadinske slike frazema, pitanje frazeoloških sinonima, antonima i homonima, te pitanje višeznačnosti frazema.

Kako bismo odredili stilističku obojenost prikupljenih hrvatskih frazema koja se ne bilježi u našim frazeografskim uratcima, najprije smo konzultirali ruske izvore u kojima je frazeološka stilistika ravnopravna leksičkoj, odnosno gdje se lingvostilistika izborila za svoj status i glasnije progovorila o ovom svom nepravedno zanemarenom segmentu. Opravdanost ovakvog pristupa frazeološkoj stilistici može se tražiti u premisi da se frazemi iz perspektive psiholingvistike i frazeodidaktike shvaćaju kao entiteti, tj. kao elementi leksikona koji se usvajaju na isti način kao i leksemi, a s druge strane legitimnost frazeološke stilistike leži u razumijevanju frazema kao svojevrsnog teksta, odnosno lingvokulturema, kako ga uostalom shvaća lingvokulturologija.

Imajući na umu dva moguća pristupa stilističkoj kvalifikaciji kako leksema tako i frazema – onaj koji se zasniva na funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika i onaj koji se odnosi na emocionalnu, ekspresivnu i ocjenbenu obojenost leksema i/ili frazema – dobiva se niz stilističkih odrednica i njihovih kombinacija koje, primjerice, ruski frazeološki rječnici navode unatoč tome što su i u njihovoj praksi te odrednice uz povijesno-vremensku odrednicu kamen spoticanja pri sastavljanju rječničkih članaka. Najjednostavnije je odrediti arhaične, zastarjele frazeme koji se čuvaju u pasivnom jezičnom fondu i koji su rijetko u upotrebi (osim u slučaju stiliziranog izričaja). Njih bi valjalo odrediti kao zast. U hrvatskom bi jeziku to bili frazemi poput ranije spomenutog imati crvenu knjižicu ili pak frazem pakrački dekret iz ekscerpiranog korpusa. Općenito govoreći, frazemi su najvećim dijelom vezani uz govorni jezik pa se stilistički mogu nazvati kolokvijalnima (razgovornima) i popratiti odrednicom razg. Barbara Kovačević i Milica Mihaljević o frazemima u razgovornom funkcionalnom stilu pišu: »Razgovorni je stil zbog njegove naravi teže proučavati, ali je jasno da se u njemu frazemi veoma često pojavljuju. Posebice žargonski frazemi koji pripadaju razgovornome funkcionalnom stilu, ali ne pripadaju razgovornome funkcionalnom stilu standardnoga jezika. Stoga moramo uzeti u obzir činjenicu da je žargon uvijek u svojevrsnoj opreci prema standardu« (2006: 4). Poznati ruski frazeograf i urednik prvoga frazeološkog rječnika u Rusiji A. I. Molotkov 6 drži da nema smisla navoditi stilističku kvalifikaciju razgovornih frazema. On za razliku od A. Menac7 smatra da je jednostavno razgraničiti razgovorne frazeme od vulgarnih i grubovulgarnih koji se ipak uključuju u frazeološke rječnike. Neizostavan je sloj onih frazema koji pripadaju književnoumjetničkom stilu. Određivanje je emocionalne, ekspresivne i ocjenbene karakteristike frazema i u ruskim frazeološkim rječnicima uglavnom vrlo ograničeno jer ne postoje podaci koji bi potvrdili određenu emocionalnu8, ekspresivnu9 i/ili ocjenbenu10 nijansu frazema. Ali unatoč tome pronalazimo odrednice poput šalj., podr., iron., i sl.

3. Stilistička karakterizacija prikupljenoga frazeološkog korpusa

Imajući na umu sve ranije rečeno, pokušat ću stilistički odrediti prikupljena 23 frazema, svjesna prostora za kritiku koji će se time otvoriti. Poslužit ću se pritom modelom dvaju ruskih frazeoloških rječnika – Bol'šoj slovar' russkih pogovorok (2007) i Bol'šoj slovar' russkih narodnyh sravnenij (2008) – nastalih pod autorskom palicom vodećega ruskog frazeologa i frazeografa V. M. Mokienka. U tim je izvorima svaki frazem obavezno popraćen stilističkom karakteristikom (uz definiranje upotrebe, područja rasprostranjenosti i eksprestivno-stilističke kvalifikacije).

Frazemi živjeti kao grof (lord, paša, beg) i živjeti kao grofica ekvivalentni su ruskom frazemu žit' kak barin (paša, sultan, korol') uz koji stoje odrednice razg., odobr.11 Isto bi se moglo primijeniti i na dva hrvatska frazema uz posebnu napomenu kako su odrednice poput odobr. i neodobr. jedne od varijabilnijih ovisno o kontekstu upotrebe frazema. 

Frazem mjeriti istom mjerom (aršinom) usporediv je s ruskim merit' na odin aršin okarakteriziranim kao razgovornim. Ukoliko bi se dodatno fiksirao i frazem mjeriti svojim aršinom, uz njega bi valjalo dodati još i odrednicu neodobr. kao što je to slučaj s ruskim merit' na svoj aršin (svoim aršinom). Riječ je, dakle, o frazemu koji se upotrebljava u kontekstu neodobravanja određene aktivnosti. Ovdje valja spomenuti istraživanje Antice Menac i Željke Fink Arsovski u kojemu su studenti odgovarali na pitanje razumiju li i upotrebljavaju li određeni frazem. U toj se anketi tako našao i frazem mjeriti istim aršinom za koji se ispostavilo da postoji relativno veliko odstupanje u postotku razumijevanja frazema u odnosu na postotak njegove upotrebe. Studenti, dakle, razumiju frazem, ali ga ne upotrebljavaju. Autorice ovo objašnjavaju »nerazumljivom« komponentom te puno frekventnijom sastavnicom mjera koja zamjenjuje sastavnicu aršin (Menac, Fink 2001: 343).   

Sljedeća tri frazema – ni za dram; ni (niti) za jotu; ni za pedalj – imaju isto značenje: ›nimalo, ni u najmanjoj mjeri‹. Prva dva su, što se stilističke obojenosti tiče, usporediva s ruskim ni na jotu određenim kao knižn. što znači da se pripisuje književnoumjetničkom stilu. Provjerom upotrebe frazema ni za pedalj u nacionalnom jezičnom korpusu Hrvatska jezična riznica i uzimajući u obzir u prvom redu frekventnost upotrebe, dolazi se do zaključka da se navedeni frazem vezuje prvenstveno uz publicistički stil, jednako kao i frazem pedalj po pedalj.

Frazem dati/davati obol čemu u značenju ›dati/davati doprinos (prilog) čemu‹ također se prema podacima dobivenim analizom primjera upotrebe iz nacionalnog jezičnog korpusa kao i mrežnog pretraživača, prvenstveno može vezati uz publicistički stil pa se stoga predlaže popratna odrednica publ.

S obzirom na značenje i upotrebu leksema para u suvremenom hrvatskom jeziku (ovdje se misli na prvo značenje tog leksema navedeno u jednorječnom objasnidbenom rječniku hrvatskoga jezika, odnosno: 1. žarg. novac), frazemi biti bez prebijene pare; nemati ni prebijene pare (lipe) baš se poput same sastavnice para mogu pripisati kolokvijalnom stilu.

Još se jedna novčana jedinica, odnosno novac, pojavljuje kao sastavnica frazema. To je škuda u značenju ›zlatni ili srebrni novac koji na licu ili naličju ima grb‹, a dio je frazema Judine škude kojim se označava ›novac za prljave usluge‹ (HFR 2014: 603). Riječ je o biblizmu koji se vezuje uz književnoumjetnički, ali i uz publicistički stil.

Sastavnica danak pojavljuje se u trima frazemima: danak u krvi; platiti/plaćati danak čemu; uzimati (ubirati) danak. Prvi od njih, danak u krvi, označava ›gubitak uz ljudske žrtve, ljudsku žrtvu‹ (HFR 2014: 87). S obzirom na upotrebu u suvremenom hrvatskom jeziku moglo bi ga se u prvom redu okarakterizirati kao knjiž., a preostala dva kao publ.

Frazem pakrački dekret znači ›otkaz iz službe‹ (HFR 2014: 91) i smatra se nacionalnim. Probnim usmenim anketiranjem studentske populacije i provjerom upotrebe tog frazema kako u Hrvatskoj jezičnoj riznici tako i na mrežnom pretraživaču, zaključeno je da je navedeni frazem po svoj prilici prešao u pasivni jezični sloj što bi se svakako valjalo naznačiti u rječniku.

Historizam obojak označava ›1. komad tkanine koji se ulaže pod stopala u opanke, komad platna u koji se umataju stopala (mjesto čarapa); 2. komad tkanine u obliku trake kojim se obavijaju noge od gležnja do koljena, dio nekih vojničkih uniformi‹ (Anić 2006: 900), a pojavljuje se u frazemu <pa> komu obojci, komu opanci u značenju ›kako se komu posreći, kako tko prođe, pa kako za koga ispadne‹ (HFR 2014: 382). Pozadinska je slika vrlo jasna što pridonosi transparentnosti i razumijevanju te ustaljene sveze riječi. To je potvrdilo i ranije spomento anketiranje A. Menac i Ž. Fink (2001: 346). S obzirom na sferu kojoj pripadaju leksemi obojak i opanci moglo bi se pretpostaviti da se navedeni frazem može popraviti odrednicom razg. Međutim, rješenje nije tako jednostavno, a uzimajući u obzir kriterij frekventnosti upotrebe i prvenstvo izvora u kojima se frazem pojavljuje, moglo bi se zaključiti da frazem ima tendenciju prelaska u pasivni jezični sloj. U izvorima u kojima se pojavljuje u nacionalnom korpusu jasno je da se radi o stilizaciji izričaja u književnoumjetničkim tekstovima, a potvrdu nalazim i u članku Frazemi i funkcionalni stilovi Milice Mihaljević i Barbare Kovačević iz 2006.

 Jedan se starogrčki trzalački instrument našao na popisu historizama kao frazemskih sastavnica. Frazem bacati lire može značiti ›zavaravati koga, obmanjivati koga‹ ili ›udvarati se komu‹ (HFR 2014: 292). Unatoč navedenim značenjima potraga za kontekstom upotrebe u službi stilističke karakterizacije ustaljene sveze riječi, dovodi nas do zaključka da je riječ o književnoumjetničkom stilu. Može se, doduše, razmišljati i u smjeru emocionalne (afektivne) obojenosti frazema te bilježenja i te odrednice.

Laksem balčak turskog je podrijetla i označava dio mača u koji je usađeno sječivo i koji se drži u ruci (Anić 2006: 53). Frazem do balčaka jedan je od onih čije je značenje prosječnom izvornom govorniku hrvatskoga jezika većinom nepoznato, no definicijom historizma balčak može se shvatiti pozadinska slika tog frazema. Anketiranje studenata o (ne)poznavanju  i (ne)upotrebi frazema (usp. Menac, Fink 2001: 341-354) pokazalo je da samo trećina ispitanika daje točan odgovor o značenju tog frazema. Naslanjajući se na Hrvatsku jezičnu riznicu i sudeći po tekstovima u kojima je frazem potvrđen na mrežnim pretraživačima, može se zaključiti da bi se frazem možebitno mogao odrediti kao knjiž.

Sfera starih i zaboravljenih jela i namirnica obuhvaća frazeme: čekati (očekivati i sl.) koga, što kao manu s neba; mana s neba ili mana nebeska; trice i kučine. Budući da mana označava čudotvornu hranu koja je padala s neba s ciljem da se nahrane Židovi za vrijeme izbjeglištva u Sinajskoj pustinji, očito je da je riječ o biblijskim frazemima koji se u ruskim frazeološkim izvorima određuju kao knižn., ali s obzirom na upotrebu čini se opravdanim dodati i odrednicu publ. Frazem trice i kučine sadrži historizam trice u značenju ›brašno od mekinja‹, a ukupno značenje ustaljene sveze riječi jest: ›gluposti, koještarije, obična naklapanja‹ (HFR 2014: 624). Vezuje se uz razgovorni jezik, ali ne isključivo s obzirom na to da postoje brojni primjeri njegove upotrebe u književnoumjetničkim i publicističkim tekstovima.

Svega su dva frazema koja sadrže arhaizme: plivati (živjeti) u slasti i lasti (masti); tušta i tma <koga, čega>. Prvi ima značenje ›vrlo bogato živjeti, živjeti u blagostanju (izobilju)‹ (HFR 2014: 539) i. uzimajući u obzir dostupne primjere upotrebe, valjalo bi ga popratiti odrednicom knjiž. Jednako kao i kod ranije navedenog frazema bacati lire i kod ovoga bi se moglo razmisliti o dodavanju odrednice za emocionalnu obojenost. Potonji frazem ima značenje ›velika količina <koga, čega>‹ (HFR 2014: 628). Primjeri upotrebe govore u prilog činjenici da ga se treba popratiti stilističkom odrednicom zast.

4. Umjesto zaključka

Iz ovdje predstavljenoga nezahvalnog pokušaja (pokušaja!) stilističkog određenja hrvatskih frazema s historizmom ili arhaizmom kao sastavnicom, ekscerpiranima iz novog izdanja Hrvatskoga frazeološkog rječnika proizlazi da se većina (njih 15 od ukupno 23) vezuje uz književnoumjetnički i/ili publicistički stil.

Dijagnoza koju je akademkinja Menac postavila o stilističkoj karakterizaciji frazema u hrvatskim općim i frazeološkim rječnicima prije sedamnaest godina i danas je jednaka. Riječ je o kroničnom oboljenju kojem frazeografi ne pronalaze lijeka, već ga samo drže pod nadzorom. Taj nadzor podrazumijeva da se prilikom fiksacije frazema navodi više raznolikijih primjera njihove upotrebe tako da se korisniku rječnika prepušta konačan zaključak o stilističkoj obojenosti frazeoloških jedinica. Ali što je s korisnikom takva rječnika koji nije izvorni govornik hrvatskoga jezika?

Stanje se u frazeografiji po tom pitanju, dakle, nije izmijenilo ni za dram, niti za jotu, ali vrijeme je da se pedalj po pedalj krene u smjeru rješavanja toga važnog problema i to počevši od dvojezičnih frazeoloških rječnika jer na tu pomoć prevoditelji čekaju kao manu s neba. Uhvativši se ukoštac sa stilističkim određenjem frazema, frazeograf neće živjeti kao grof i te će odrednice ubirati svoj danak jer će se pojaviti tušta i tma nedoumica i pitanja. Nisu to trice i kučine, ali vrijeme je dozrilo da se prestanu bacati lire i da se s ovim, za frazeografa nezahvalnim zadatkom, ide do balčaka. Sve dok se ne provede stilistička karakterizacija frazema, naši se frazeološki rječnici ne mogu u potpunosti mjeriti istim aršinom s, primjerice, ruskima. 

Ovim se tekstom pokušalo dati obol frazeološkoj stilistici kojoj želimo da u budućnosti pliva u slasti i lasti usporedo s leksičkom stilistikom – pa komu obojci, komu opanci.

Bilješke

1 Izrazni arhaizmi su leksemi čiji je izraz arhaičan, a sadržaj se izriče drugim izrazom (primjerice, slučiti – dogoditi se; dveri – vrata itd.).

2 Sadržajni arhaizmi su leksemi kojima je u suvremenom jeziku pridružen nov ili drukčiji sadržaj (primjerice, vrač – nekad u značenju ›liječnik‹, a danas ›mag‹).

3 Tvorbeni arhaizmi su leksemi s arhaičnim tvorbenim elementima (primjerice, kraljski – kraljevski).

4 Fonološki arhaizmi su leksemi koji se svojim fonemskim sastavom suprotstavljaju suvremenom stanju (primjerice, sarce - srce).

5 Grafijske i ortografski arhaizmi su leksemi koji po grafijskim i ortografskim (pravopisnim) načelima odudaraju od suvremenim grafijske i ortografske prakse (primjerice, diete – dijete, nepodpuno - nepotpuno).

6 1967. g. izlazi prvi frazeološki rječnik Frazeologičeskij slovar' russkogo jazyka u redakciji A. I. Molotkova (uz suradnike: L. A. Vojnovu, V. P. Žukova i A. I. Fedorova). Taj je rječnik do danas doživio mnoga izdanja.

7 A. Menac smatra da je »labilna granica između kolokvijalnih i vulgarnih, vulgarnih i grubovulgarnih frazema« (1998: 265).

8 Primjer je hrvatski frazem mamina maza.

9 Primjer su hrvatski frazem dolina suza; domaće ognjište itd.

10 Primjer su hrvatski frazemi zlatna mladež; biti svakoj krpi (vreći) zakrpa; naše gore list itd.

11 Skraćenica odobr. stoji za odobritel'no u značenju ›odobravajuće, s odobravanjem‹.

Literatura

  • Anić, Vladimir, 2006. Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber.
  • Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (ur. M. Deanović i Lj. Jonke), Knjiga III (poni – Ž), 1973. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
  • Golub 2010 = Голуб, И. Б., 2010. Стилистика русского языка (pristupljeno 10. veljače 2015.)
  • HFR 2014 = Menac, Antica; Fink Arsovski Željka; Venturin Radomir, 2014. Hrvatski frazeološki rječnik. Zagreb: Naklada Ljevak.
  • Kapetanović, Amir, 2005. Historizmi i semantičke promjene. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knjiga 31: 153-163.
  • Menac, Antica, 1998. Pitanja stilističke kvalifikacije u općim i frazeološkim rječnicima. Filologija, 30-31: 261-266.
  • Menac, Antica; Fink, Željka 2001. Odabir frazema za Priručni frazeološki rječnik hrvatskoga jezika (rezultati ankete), u: Frazeografia słowiańska. Opole: Wydawnictwo Uniwersytetu Opolskiego, str. 341-354.
  • Mihaljević, Milica; Kovačević, Barbara, 2006. Frazemi kroz funkcionalne stilove. Jezik. 53/1: 1-15.
  • Mokienko;  Nikitina 2007 = Мокиенко, В.М.; Никитина Т. Г., 2007. Большой словарь русских поговорок. Москва: ЗАО ОЛМА Медиа Групп.
  • Mokienko; Nikitina 2008 = Мокиенко, В.М.; Никитина Т. Г., 2008. Большой словарь русских народных сравнений, Москва: ЗАО ОЛМА Медиа Групп.
  • Molotkov 1978 = Фразеологический словарь русского языка  (под ред. А. И. Молоткова), 1978. Москва: Издательство Русский язык.
  • Samardžija, Marko, 2001. Hrvatski jezik 4, udžbenik za 4. razred gimnazije. Zagreb: Školska knjiga.

Popis elektroničkih izvora