Biblioteka

Marko Samardžija: Jezik i stil pripovjedne proze Ive Kozarčanina

VII. Stilotvornost turcizama

A. U raščlambi karakteristika Kozarčaninova leksika prvo ćemo se zadržati na problematici turcizama, kojih u njega nije posebno velik broj; ali ipak svojom za hrvatski jezik većom pojavnošću na sebe svraćaju pozornost. Korijeni toj pojavi u Kozarčaninovu leksiku leže u dvama razlozima: 1. piščevu zavičaju i 2. njegovoj težnji da radnju svojih djela locira i jezično. Prvo nekoliko riječi o jezičnom zavičaju: Kozarčanin je rođen u Hrvatskoj Dubici,93 gdje je završio nižu pučku školu, ali je u susjednoj Bosanskoj Dubici pohađao trgovačku školu. Između dviju Dubica razmak čini samo rijeka Una (na kojoj je i današnja granica između SR Bosne i Hercegovine i SR Hrvatske). Ali se na tom mjestu, nakon znatnih početnih kolebanja,94 još u 17. stoljeću ustalila granica između Otomanskoga carstva i Austro-Ugarske, pa je u jezičnom pogledu razlika znatnija.

Dubice pripadaju istom (štokavskom) narječju, ali različitim njegovim dijalektima: Hrvatska je na području najproširenijeg, istočnohercegovačkog,95 dok Bosanska pripada zapadnom bosansko-hercegovačkom dijalektu (ikavski šćakavski).96 Međutim, ova različita dijalektalna pripadnost nema nikakva značenja za problematiku koju u ovom poglavlju raspravljamo. Njen utjecaj nije ni inače zamijećen u Kozarčaninovu pripovjednom djelu. Različita politička pripadnost u povijesti odrazila se na leksiku bosanskodubičkog govora. Zbog pripadnosti Otomanskom carstvu97 govor Bosanske Dubice primio je u svoj leksik znatan broj turcizama.

B. Dolazak Turaka u naše krajeve označuje početak velikih političkih, etničkih i jezičnih pomicanja i mijena.98 S Turcima je došao novi državni jezik, kultura i vjera. Otada pa četiri stoljeća unaprijed turski će jezik po pokorenim krajevima znatno utjecati na hrvatski. Događalo se ono što je u sličnim slučajevima gotovo pravilo: poraženi narod preuzimao je iz jezika pobjednikova »jer narod pobjeditelj nema potrebe da uči drugi jezik« (Filipović 1971: 92). Kako se, prema riječima E. Sapira, »najjednostavniji vid utjecaja koji jedan jezik može vršiti na drugi sastoji u posuđivanju riječi« (1961: 174), u konkretnom slučaju to je značilo velik broj tzv. turcizama99 u narodnim govorima krajeva kojima su zagospodarili Turci. Iako je protiv turskog utjecaja u jeziku i kulturi ustao vrlo oštro već M. A. Relković,100 »jedan od prvih naših purista« (Ivšić 1913: 129, bilj. 1), riječi preuzete iz turskog došle su sasvim pod udar purista tek potkraj prošlog stoljeća. Ali se već tada moralo priznati kako postoje bar dvije grupe turcizama: suvišni i oni koji su postali sastavni dio hrvatskoga leksičkog fonda. O tome Maretić: »U vreme turske vlade uzeo je naš narod veliko mnoštvo reči od Turaka, i to ne samo za ono, za što nije imao svojih reči, nego i za ono, što je mogao lepo reći svojim jezikom (na pr. adet, bešika, ćuprija, divaniti, komšija, konak, mehana, odžak, ortak, pendžer, peškir, terzija, zeman i t. d.). Tih nam dakle turskih tuđica ne treba ni malo; ali za neke iz turskoga jezika uzete reči nemamo ili dobrih ili nemamo običnih zamena, pa valja, da ih zadržimo; takove su na pr. čamac, čarapa, ćelav, div, dućan, duvan, jogunast, kalup, top, torba, tumačiti, zanat, zulum i t. d.« (1924: XVII). Ovakvu podjelu prihvaća i noviji savjetodavni priručnik našeg jezika, s ovom dopunom: »Za one prve u ovoj se knjizi predlaže zamjena, a oni se drugi i ne spominju, jer su neodbacivi dio našeg rječnika« (Pavešić (ur.) 1971: 16).

Da se ni prve grupe turcizama ne bismo smjeli lako odreći, objašnjavao je u nekoliko navrata Lj. Jonke pišući da i te riječi mogu kadšto dobro poslužiti u književnom jeziku: »Možemo ih upotrijebiti samo onda kad želimo izraziti neku osobitost, možda lokalni kolorit i sl., i to više u beletrističkim nego u drugim kakvim tekstovima« (1965: 306, isp. i str. 134, 406). Dopušta se stilski motivirana i kontekstualno funkcionalna upotreba turcizama u književnoumjetničkim djelima, onakva kakvu je P. Skok znatno ranije ustvrdio za našu narodnu poeziju (1937–1938).101 (U prilog ovom stavu, a prije analize turcizama u Kozarčanina, spominjemo samo primjer s naslovom Andrićeva romana Na Drini ćuprija i njegovom neprevodivošću na koji strani jezik.)102

C. Ovdje je potrebno još jedno prethodno objašnjenje. Ma koliko god se to na prvi pogled činilo suvišnim, potrebno je objasniti pojam »turcizam«. Simeonov Rječnik veli da je to »riječ ili izraz turskog podrijetla u kojem drugom jeziku« (1969: s. v. turcizam), dok Stj. Babić pod istom natuknicom objašnjava da je turcizam »riječ ili jezična konstrukcija preuzeta iz turskog jezika ili napravljena prema njemu, a ne slaže se sa sustavom jezika u kojem je napravljena« (1965: s. v. turcizam). Nasuprot ovima stoje objašnjenja da su to »riječi preuzete iz turskog ili preko turskog jezika« (Škaljić 1966: 15) i P. Ivića koji govoreći o jezičnim osobinama bosanskohercegovačkih Muslimana zaključuje: »Naravno, kod njih je srazmerno najviši procenat reči preuzetih iz bliskoistočnih jezika (tzv. turcizmi, mada mnogi od njih potiču u krajnjoj liniji iz arapskog i persijskog)« (1971: 77). Ovo nas navodi na zaključak da se pod pojmom turcizam kriju dvije grupe posuđenica: 1. preuzete turske riječi i 2. riječi iz arapskog, perzijskog ili kojeg trećeg jezika koje smo mi preuzeli preko turskog. Preuzimanje etimološki turskih riječi može se prikazati ovom jednostavnom shemom:

jezik davalac
(turski)
strelica jezik primalac
(hrvatski)

Tako smo posudili ove riječi:

tur. çalma hrv. čalma
  bunar   bunar
  basamak   basamak

Drugi tip turcizama imao le složeniji put. Shematski:

jezik davalac1
(turski)
strelica jezik posrednik
(turski)
jezik primalac1
(hrvatski)
   
    strelica    
    prilagodba    
    strelica    
    prilagodba    
    jezik davalac2 strelica jezik primalac2
(hrvatski)

Iz sheme je vidljivo da je turski, igrajući ulogu posrednika, prvo bio jezik primalac da bi nakon fonološke i morfološke prilagodbe posuđene riječi postao jezik davalac. U odnosu na bliskoistočne jezike turski je bio jezik primalac, u odnosu na hrvatski davalac. U stvari, uloga mu je posrednička, on je ovdje jezik posrednik u kojemu se zbiva ono što je S. M. Schor nazvao procesom »filtriranja elemenata jednog jezika kroz filtar drugog jezika« (nav. prema Filipović 1971: 107).103 Pokazat ćemo to na nekoliko primjera:

perz. behār tur. bahar, behar hrv. behar
  qaṭīfä   kadife   kadifa

Nakon ovog kratkog, ali neophodnog upoznavanja s piščevim zavičajem, poviješću pojave turcizama u hrvatskome, stajalištima hrvatskih jezikoslovaca prema turcizmima kao jednoj od vrsta tuđica i, na kraju, točnim pojmovnim određenjem (dvostrukog) značenja samog naziva turcizam, pokušat ćemo sada raščlaniti problematiku turcizama u Kozarčaninovu pripovjednom opusu i pokazati koliko su turcizmi ovdje stilotvorni.

Ostavimo li po strani one turcizme koji su postali »neodbacivi dio našega književnog jezika«, turcizme u Kozarčaninovoj pripovjednoj prozi mogli bismo podijeliti u dvije grupe.

1. Turcizmi u funkciji lokaliziranja radnje

Takvih je primjera razmjerno najviše. To je i razumljivo imamo li na umu podatak da se najveći broj turcizama pojavljuje u romanu Sam čovjek. Naime, veći dio radnje ovog romana događa se »u malom gradiću na granici Bosne, uz koji je dan i noć tekla žuta, mutna Sava« (SČ, 21). Pogotovo je velika učestalost turcizama u uvodu djela kad pisac stvara prostorni okvir radnji uvodeći čitaoca u svijet svojih junaka. Turcizmi se tu čine neizbježnima, iako ih je primjetno mnogo. Tako ih npr. samo na uvodnim dvjema stranicama ovog romana ima čak 17. Isti je slučaj s pripoviješću »Pod trešnjama« (u zbirci Mrlje na suncu) u kojoj se u opisu mjesta i radnje na stranici i pol pojavljuje 12 turcizama! Bosnu tako osjećamo ondje gdje nije izrijekom spomenuta. Koliko je uspješna ovakva upotreba, uvjerit će nas i ova dva primjera:

(1) Tromo i lijeno vrijeme se usidrilo u mrtvim sokacima, kroz koje samo katkada, po neravnim kockama kaldrme, između kojih su rasle koprive i korov, zakloparaju bule drvenim nanulama. (SČ, 21–22)

(2) Predhistorijska i historijska, butmirska, bobovačka i jajačka Bosna harema, janjičara, križara i hajduka lijegala je teža od olova na moje djetinjstvo: (SČ, 234)

I nekoliko primjera iz pripovijesti:

(3) Kao sjena išla je ispod lipa večernjim sokacima, u kojima ašikovahu bule kloparajući drvenim nanulama po kamenim kockama kaldrme. (»Susret«, 202)

(4) bagrenovi tako silno mirišu, da ja zatvaram oči i sjedam na basamake pred crkvom, jer sam pijana. Kad opet progledam, vidim, kako vjetar nosi oblake behara niz brijeg. (TP, 187)

(5) No u dolini, među kućama koje je dijelila na dva dijela, jedan, manji, s velikim baščama i cvijećem na prozorima prizemnica, a drugi, veći, s drvenim doksatima i rešetkama na kvadratima prozora, mirisao svježom prženom kavom i suhim šljivama i nakićen sivo-plavetnim oblinama minareta, bila je rijeka đavao, (MNS, 95)

Ovi primjeri potvrđuju piščevu sposobnost da i u tzv. »malu formu« (pripovijest) i u roman podjednako uspješno transponira iste leksičke elemente. Pri tom treba žaliti što pisac nije ovo stilsko sredstvo ovako uspješno upotrijebio i u druge svrhe (za jezično definiranje svojih likova, npr.). »Jednofunkcionalnost« nekih stilskih sredstava s potencijalno širokim krugom stilističkih vrijednosti i inače je jedan od nedostataka Kozarčaninova jezika i stila.

2. Kontekstualno nemarkirani turcizmi

Stilističku vrijednost stilskih sredstava nije moguće apsolutno odrediti. Svaka nova pojava nekog stilskog sredstva ne povlači za sobom nužno i istu vrijednost. Svako od stilističkih sredstava zapravo je potencijal stilističkih vrijednosti koje se ostvaruju samo u vezi jedne jezične činjenice s drugima. U toj međuovisnosti moguće je odrediti i to je li neko sredstvo stilistički markirano ili je stilistički nemarkirano. Kako je ta veza uvijek nova, pri određivanju stilističke vrijednosti i kategorije (ne)markiranosti u prvi plan stilističke analize dolazi kriterij stilističkog konteksta. Važnost stilističkog konteksta uočio je dobro M. Riffaterre u izgradnji svojih »Kriterija za analizu stila« kad je napisao: »Stilistički kontekst je lingvistička struktura koja je iznenada razbijena nepretkazivim elementom. Tako nastao kontrast predstavlja stilistički stimulus« (1959: 171). Kontrast stvoren pojavom neočekivanog, nepretkazivog elementa u strukturu zapravo je stilistički stimulus. »Stilistička vrijednost ovog kontrasta leži u odnosu koji on uspostavlja između dvaju suprotstavljenih elemenata: nikakav efekt ne bi bio ostvaren bez njihova povezivanja u jedan slijed« (1959: 171, istakao M. S.). Iako ne smatramo da je pojava nepretkazivog elementa jedina bitna za stilističku analizu (a i umjesto suprotstavljeni radije bismo čitali supostavljeni elementi), ovo se Riffaterreovo mišljenje može operativno prihvatiti jer omogućuje neka objašnjenja. Povezanost istih jezičnih činjenica u različite sljedove za sobom povlači i novo njihovo vrednovanje. To znači da je stilistička vrijednost varijabilna kategorija i zahvaljujući tomu isto stilsko sredstvo izaziva različite efekte, čak i u istom djelu (Lešić 1971: 174–177). Vrijednost nekog stilističkog sredstva moguće je odrediti samo u kontekstu u kom se pojavljuje.

Zato je moguće da su turcizmi u Kozarčaninovoj pripovjednoj prozi jednom markirani, a drugi put nemarkirani. Markirani su u nizu primjera iz prethodnog odjeljka. U njima imaju i konotativnu vrijednost. Njihova pojava u tim kontekstima, uz pomoć našeg jezičnog iskustva, evocira sasvim određen jezični i kulturni milieu prepoznatljiv upravo po njima (turcizmima). Time je pisac u potpunosti ostvario svoj cilj.

U ovoj, drugoj grupi s turcizmima to nije slučaj. Ovdje oni nisu, naime, preuzeti iz »stilističke rezerve« hrvatskoga književnog jezika »s namjerom da« konotiraju. Njihova pojava u kontekstu je ili rezultat svjesna piščeva nepridržavanja norme ili nesvjesna utjecaja (ranije opisanog) piščeva jezičnog zavičaja. Nije moguće pouzdano utvrditi o kojoj je od mogućnosti u konkretnom primjeru riječ. A možda su utjecale i obje. (Kad bi bila samo ona prva, bio bi to lijep demantirajući primjer tumačenja stila kao odstupanja od norme i stilistike kao znanosti o tim odstupanjima sažetih u krilatici ubi deviatio ibi ars!104 Primjeri koje ćemo domalo navesti jasno pokazuju kako odstupanja od norme ne moraju biti i stilistički relevantna. Odstupanje može biti puki piščev lapsus ili greška bez ikakva dubljeg značenja (Frangeš 1971).)

(1) Počeo je da šeće velikim koracima po sebi iz jednog ćoška u drugi. (MČ, 34)

(2) Sve su bašče plave od zumbula i prvih jorgovana (MČ, 61)

(3) Učiteljice su gledale za njim, pogladile su svoje crveno i ljubičasto bojadisane nokte i čvršće stegle novine pod pazuhom. (TŽ, 61)

(4) povezem se taj isti dan nekoliko sati tamo i natrag do kakve druge palanke, koja je samo malo veća od ove (TŽ, 86)

(5) Modre kao čivit pupale su žile na očevu vratu. (SČ, 87)

(6) A onda se opet rastužim i plačem dugo zakopavši glavu među saksije na prozoru, (TP, 189)

Umjesto potcrtanih riječi hrvatski puristi i preskriptivisti, sukladno načelu Ne upotrebljavajmo nepotrebnih tuđih riječi (Jonke 1965: 305–306), napisali bi bez dvoumljenja: kut (ili ugao, ovisno o kontekstu, jer riječ ćošak pokriva značenja dviju naši riječi), vrt (eventualno bašta), gradić ili varošica, indigo (prema lat. indicus color), lonac (posuda) za uzgoj cvijeća (tegla).105

Temeljitije obrazložen ovaj stav glasi: »Razumljivo je da mnogi od nas nose turcizme sa sobom iz narodnog jezika, ali s obzirom na to što čitamo književne tekstove te želimo i sami pisati što pravilnijim književnim jezikom, svakako je i potrebno i korisno da se prije upotrebe svakog turcizma upitamo ne bi li se možda isto moglo reći ljepše našim već usvojenim književnim izrazom. Treba upoznati književni jezik i služiti se njegovim uzusom i normom. U protivnom slučaju, s obzirom na to što pored turskog utjecaja postoji i njemački i talijanski i ruski i engleski, moglo bi se dogoditi da nam jezik bude samo po strukturi slavenski, a po riječima i izrazima tuđinski« (Jonke 1965: 406). Stav je shvatljiv i opravdan. Utoliko više jer dopušta i upotrebu ovakvih zabranjivanih turcizama, samo ako želimo istaknuti »lokalnu boju« ili »govornu crtu«. A baš to s turcizmima u navedenim primjerima nije slučaj. Premda pažljivije ugledanje u Kozarčaninova djela pokazuje kako je on kadšto (upravo rijetko) uspio ostvariti i tanane nijanse baš u upotrebi turcizama. Riječ hamal npr. upotrebljava kad govori o Bosni. Hrvatski semantički adekvat ove riječi (nosač) upotrebljava kad govori o Gradu (Zagrebu). Tako u opisu rodnog mjesta njegova junaka čitamo:

Sjedjeli su na trgu jedan uz drugoga hamali, trgovčići, općinski panduri, mali obrtnici, (SČ, 21)

A u opisu jedne junakove zagrebačke večeri:

Satima sam zatim lutao bez cilja kroz toplu mjesečnu noć, večerao i pio u jednom vinskom podrumu, koji je bio pun radnika i nosača, (SČ, 128)

Samo što ovakve primjere zamagljuju drugi, znatno češći:

(7) Živi ulica u reskoj poplavi buke i prerazličitih zvukova, koji gase žute fenjere i bijele sijalice u čudesnom spletu svijetla i mraka, dana i noći. (SČ, 151)

(8) Sjedio sam, pio, pušio, pjevao, slušao Hamana, povraćao i kleo zajedno s njim, zgražao se nad njim i nad sobom, gadio se sebe i njega, jela i pića pred nama na stolu, tanjura, iz kojih su već stotine i tisuće jele, noževa, vilica i kašika, izglodanih od vremena, mnogog struganja po porculanu i mnogih zuba. Svaka je žlica imala dušu, koju mi ljudi nismo mogli vidjeti, poniženu, žalosnu dušu, koja je vrištala od nepravde i uvrede. (SČ, 239–240)

Ima više ovakvih primjera paralelne (sinonimske) porabe turcizama i naše riječi bez ikakva stilističkog ili kakvog drugog diferenciranja: dućan dolazi zajedno s trgovinom i prodavaonicom, avlija s dvorištem i dr.

Treba na kraju reći i to da je Kozarčanin u svom razvoju, što se tiče turcizama, prošao stanovit put zrenja: u prvoj objavljenoj knjizi pripovijesti Mati čeka svi su turcizmi (njih 18) upotrebljeni stilski neutralno, nemarkirano, kao dio jezičnog nasljeđa piščeva zavičaja, pa tako susrećemo i neke protiv kojih su naši puristi od početka vodili bitku.106 Dotle se u romanu Sam čovjek, najboljem piščevu djelu, broj turcizama penje na sedamdesetak. Samo što je u ovom slučaju njihova funkcionalnost dosegla visoku razinu (s uistinu rijetkim iznimkama poput onih s kašikom i fenjerom).

To nas navodi na zaključak da je Kozarčanin turcizmima posvećivao znatnu pozornost intuitivno ih shvaćajući kao uspješno stilsko sredstvo kojime, kao što smo vidjeli, nije uvijek uspio sasvim zagospodariti. Usprkos svom naglašenom maru u jezičnom dotjerivanju svojih djela, ispod površine naučenog spontano su gdjegdje poput elemenata nezadrživo izbijala obilježja njegova jezičnog zavičaja.

Rječnik turcizama

U rječnik nisu uvršteni turcizmi koji su postali sastavnim dijelom leksika hrvatskoga književnog jezika, pa ih takvima i ne osjećamo.107 verzalom su istaknuti stilistički markirani turcizmi. Sve su riječi u rječniku popraćene tzv. minimalnim kontekstom u kom se pojavljuju. Njihova značenja objašnjena su prema nekolikim rječnicima hrvatskoga ili srpskoga jezika. Kojega, označeno je kraticom iza objašnjenja.108

ašikovati
voditi ljubavni razgovor, udvaranje između momka i djevojke (Š)
Kao sjena išla je ispod lipa sokacima, u kojima ašikovahu bule. (»Susret«, 202)
avlija
kućno dvorište ograđeno žicom (Š), dvorište (K)
psi se (zajedno s djecom) posakrivali po kućama i avlijama, (SČ, 22)
balvan
1. stablo ili debeo neotesan komad stabla, trupac, greda (R2M)
Truli, drveni balvani pod mostom žalostivo škripe. (SČ, 40)
barjak
zastava, bandijera, stijeg (IB)
Tada je bilo proljeće, po kućama su visjeli crni, žalobni barjaci (SČ, 246)
basmaci
b) u množini: stepenice, stepenište, stube (Š)
bagrenovi tako silno mirišu, da ja zatvaram oči i sjedam na basamake pred crkvom, jer sam pijana. (TP, 187)
bašča
vrt (K)
Sve su bašče plave od zumbula i prvih jorgovana (MČ, 61)
bazar
2. trgovačka kuća ili trg. radnja u kojoj se prodaje svakovrsna roba (Š)
Otkada je od prodavačice u bazaru napredovala do žene (lijepa karijera) generalnog direktora, govori samo njemački (SČ, 199)
beg
muslimanski plemić, veliki posjednik u turskom carstvu (R2M)
Mladi begovi, s punim automobilima (SČ, 56)
behar
cvijet voćke, latice od takvog cvijeta (K)
Kad opet progledam, vidim, kako vjetar nosi oblake behara niz brijeg. (TP, 187)
beharati
cvasti, cvjetati (K)
Beharale su gusto trešnje, (MNS, 94)
bojadisati
bojiti se, mazati se (Š)
Učiteljice su gledale za njim, pogladile su svoje crveno i ljubičasto bojadisane nokte i čvršće stegle novine pod pazuhom. (TŽ, 61)
budak
1. jednokraka ili dvokraka alatka za kopanje zemlje, trnokop, pijuk (R2M)
Iz ljetnog paviljona, (…) dopiraše tužna glazba, koju zagušivahu šumovi lopata i budaka na cesti, (TP, 152)
bula
1. muslimanska žena, 2. udata žena (Š)
zakloparaju bule drvenim nanulama. (SČ, 22)
burma
1. vjenčani prsten bez kamena. (R2M)
na prstenjaku desne ruke blistala je izblijedjelim zlatom burma sa sićušnim opalnim okom, (TŽ, 134)
čakšire
vrste istočnjačke muške done odjeće sa dugim turom i uskim nogavicama koje se kopčaju sa strane (Š)
Trgovci su stajali na vratima dućana u pletenim čakširama i plitkim cipelama, (SČ, 22)
čalma
povez, marama omotana oko fesa, saruk (R2M)
stari, požutjeli kalendar, pun čudnih, brkatih vojskovođa, krivih janjičarskih mačeva i čalma, (TP, 171)
čardak
1. lijepa, obično dvospratna kuća, okružena baščama, dvorac, ljetnikovac (Š)
s obale je gledahu četverouglasti, sivi čardaci s prozorima, (SČ, 21)
čaršija
2b) građansko društvo sa svojim političko-društvenim nazorima, malograđani i njihovo javno mišljenje (R2M)
Čaršija se uzradovala, zalajala i zaštektala sluteći gozbu na sprovodu, (SČ, 82)
čaršijski
što pripada čaršiji (R2M)
Sjedjeli su na trgu (…) raspravljajući (…) sitnim čaršijskim događajima (SČ, 21)
čivit
modra, plava boja, modrilo, indigo (R2M)
Modre kao čivit pupale su žile na očevu vratu (SČ, 87)
čobanin
ovčar, pastir (K)
Tamo smo razgovarali sa čobanima i drvosječama, (MNS, 173)
ćilibar
jantar (K)
dječak je uvijek u sumraku nalazio ženu s grudima kao tople jabuke i očima kao ćilibari, (MNS, 98)
ćilibarski
prid. od ćilibar (K)
Bilo je raskošno-ljubičasto predvečerje, kad gore crepovi na kućama, a ženske se oči ćilibarski žute. (MNS, 94)
damar
živac, bilo, puls (K)
U slijepim očima bili su mu damari tvrdo i surovo. (MNS, 109)
doksat
izbočeni dio prostorije preko vanjskog zida, neka vrsta balkona (K)
No u dolini, među kućama, koje je dijelila na dva dijela, jedan, manji, (…) a drugi, veći, s drvenim doksatima (…) bila je rijeka đavao, (MNS, 95)
dućan
prodavaonica, trgovina (K)
Ne bi joj bilo potrebno kasati svakoga dana u dućan i natrag iz dućana, (TP, 68)
dućančić
dem. od dućan
(Susjed trgovac) je tu, među samom sirotinjom, pred tri godine zakupio bijedni dućančić (MČ, 32)
dućanski
koji pripada dućanu, dućanima (K)
Oklijevajući, tromo i nevoljko pošla je prema dućanskim vratima, (SČ, 96)
džabe
1. na dar, na poklon, badava, poklonjeno, besplatno (K, s. v. džaba)
Ja ne dopuštam, da meni itko čini nešta džabe. (MČ, 54)
džamija
muslimanska bogomolja s jednim ili više minareta (Š)
Mali nečisti, ružni, nujni gradić s nekoliko od starosti posivjelih trošnih džamija i crkava, (SČ, 21)
đubrište
smetište, gnojište (K)
onda ćemo vidjeti njegov vinograd i podrum, njegove silose za stočnu hranu, đubrište, svinjac, štale, (SČ, 205)
fenjer
svjetiljka, lanterna, lampaš, feral (K)
Po neravnom, drvenom pločniku padaju žuti odrazi starinskih fenjera. (SČ, 40)
fes
kupasta kapa bez oboda koju nose muslimani (Š)
Fes je ostavio u prašini kraj maćuhe. (SČ, 71)
hamal
nosilac, nosac (RJA)
Sjedjeli su na trgu jedan uz drugoga hamali, (SČ, 21)
hambar
žitnica, spremište, skladište (K, s. v. ambar)
Na mjestu gdje su prije stajale naše kuće podigli su oni sada svoje hambare, (MNS, 61)
harem
1. žensko odjeljenje u muslimanskoj kući gdje je stranim muškarcima zabranjeno ulaziti (Š)
Predhisorijska i historijska, butmirska, bobovačka i jajačka Bosna harema, janjičara, križara i hajduka lijegala je teža od olova na moje djetinjstvo: (SČ, 234)
jagma
grabljenje, otimanje, pljačka, natjecanje ko će prvi nešto ugrabiti (Š)
Kod nas postoji strahovita jagma za činovničkim mjestima, (SČ, 221)
janjičari
poznati rod turske vojske koju je osnova sultan Osman 1328. godine. U početku su vojnici regrutovani od pomuslimanjenih kršćana (Š)
Predhisorijska i historijska, butmirska, bobovačka i jajačka Bosna harema, janjičara, križara i hajduka lijegala je teža od olova na moje djetinjstvo: (SČ, 234)
janjičarski
prid. od janjičar (K)
jednak zvjerinji vonj u obrijanoj janjičarskoj lubanji, koja se naginje nad toplo dječje lice; (SČ, 234)
jarak
prokop, kanal (K)
naslanjao na kućne zidove i valjao po nabujalim jarcima uz cestu, (SČ, 86)
jaruga
jaz, vododerina, jarak (K)
iz jaruga i vrbika prašilo se smeđom, poluprozirnom, maglenom tamom; (SČ, 175)
kajsija
vrsta voća (marelica) (K)
jer je iz vrta franjevačkog samostana vjetar donosio latice rascvalih kajsija. (SČ, 119)
kal
raskvašena zemlja, blato (K)
U smijehu, u glazbi, u znoju i kalu, dok je napolju krvarilo jutarnje nebo, (SČ, 45)
kaldrma
kamenom popločen put ili avlija (Š)
po neravnim kockama kaldrme, između kojih su rasle koprive i korov, zakloparaju bule drvenim nanulama. (SČ, 21–22)
kandžija
bič (Š, s. v. kamdžija)
Rastaljeno, kao vosak žuto, kaplje sunce na mokra leđa goveda i pocrnjelih kiridžija, a zvižduci kandžija električno pucketaju u metalnom prahu neodređene boje. (MNS, 103)
kapija
1. ulazna, obično velika vrata u gradskim bedemima, na kakvoj zgradi, dvorištu. (R2M)
Netko je udario dvorišnom kapijom. (MČ, 7)
kašika
žlica (K)
gadio se (…) jela i pića pred nama na stolu, tanjura, iz kojih su već stotine i tisuće jele, noževa, vilica i kašika, (SČ, 239–240)
kavez
krletka, rešetka, gajba, kobača (K)
Doletjet će on (sin), kao ptica, koja je pobjegla iz kaveza, poznam ja njega. (MČ, 42)
kavga
svađa, prepirka (K)
Nakrivljenih fesova ili šešira, pucketajući bičevima, (…) uvijek skloni rakiji, kletvi i kavzi, (…) kočijaši su dvaput dnevno odlazili s fijakerima (SČ, 22)
kiridžija
kirijaš (K)
Rastaljeno, kao vosak žuto, kaplje sunce na mokra leđa goveda i pocrnjelih kiridžija, a zvižduci kandžija električno pucketaju u metalnom prahu neodređene boje. (MNS, 103)
konak
1. prenoćište, noćište, noćenje (K)
Jauk kršćanske djevojke u zimskoj zabiti konaka; (SČ, 234)
kundačiti
tući kundakom (K)
Napolju su žandari kundačili žene i djecu i boli ih bajunetama, (SČ, 126)
mahala
1. dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak (Š)
tada su se prozori žurno zatvarali, mahale su opustjele, (SČ, 22)
memljiv
vlažan (K)
Parketi su izlizani na podu, zidovi memljivi i vlažni, (TP, 142)
minaret
toranj džamije s koga mujezin obavješćuje muslimane o vremenu molitve (K)
mirisao svježom prženom kavom i suhim šljivama i nakićen sivo-plavetnim oblinama minareta, (MNS, 95)
nabasati
nagaziti (na što), slučajno ili iznenada naići (na što) (RJA)
Htjela je riječima skrenuti njegovu pažnju s nezgodnog područja, na koje su, njezinom nepažnjom, nabasali (TŽ, 13)
nanule
vrsta drvene otvorene obuće (Š, s. v. nalune)
po neravnim kockama kaldrme, (…) zakloparaju bule drvenim nanulama. (SČ, 21–22)
otoman
mekani istočnjački divan s jastukom bez naslona (Š)
Sjedne na prozor, no ustane odmah i vrati se na otoman. (TP, 62)
palanka
gradić, varošica (K)
povezem se taj isti dan nekoliko sati tamo i natrag do kakve druge palanke, (TŽ, 86)
pazarni
prid. od pazar (sajam, sajmište) (K)
u dućan za pazarnih dana, kad bi ljudi naročito nagrnuli, da pomogne ocu i pomoćnicima. (SČ, 24)
prebojadisati
hrv. prefiks pre- i bojadisati (v.)
Već su bili otvoreni prozori na školi (i vrata nanovo prebojadisana jasnom crvenkastom bojom). (MČ, 36)
saksija
1. zemljani lonac u kome se gaji cvijeće (Š)
A onda se opet rastužim i plačem dugo zakopavši glavu među saksije na prozoru, (TP, 189)
sedef
tvrda i blistava tvar, koja se nalazi u nekim školjkama, a upotrebljava se za ukrašavanje različitih predmeta (RJA)
golemo kamenje i sipki, blatni, žuto-sluzavi pijesak, kojim je, kao školjke sedefom, zamatala oštre ćoškove i ublažavala bolne sukobe. (MNS, 95)
sedefan
koji je od sedefa (RJA)
Nasrtala je golicajući ih požudnim prstima, koji su bili dugi, plavičasti i sedefni. (TP, 121)
sokak
kratka i uzana ulica (Š)
Tromo i lijeno vrijeme se usidrilo u sokacima, (SČ, 21)
tarabe
ograda od dasaka ili letava, plot (K)
Kokoši su svečano slijetale s taraba. (MNS, 70)
testera
pila, žaga (RJA)
Život je tvoje matere prepukao u polovici, kao stablo, koje progrize pakostan zub testere. (MČ, 71)
ubasati
hrv. prefiks u- i basati (v.)109
Začas je mati izjurila iz kuće, crna, u dugom ogrtaču, pa ubasala u duboki snijeg. (MČ, 11)
Bilješke

93 Enciklopedija Jugoslavije (EJ) bilježi pogrešno Bosansku Dubicu kao mjesto piščeva rođenja! [Možda je ondje pogrešan i datum rođenja jer Samardžija u poglavlju I.2 »Pisac, djelo, literatura« navodi 14. IX. 1911, a Kozarčanin je rođen 14. X. 1911.]

94 Prihvatimo li Šišićevu konstataciju da bitkom na Marici (26. rujna 1371) »započinje tursko gospodstvo nad Južnim Slavenima«, mogli bismo zaključiti da je Dubica s obližnjim krajevima relativno kasno potpala pod Turke – 1538. godine. Turci su je, uz jednu kraću epizodu, zadržali do 1695. Isp. o tome Šišić (1962, posebno str. 212, s koje je preuzet i navod, i 219, te karte 9, 10 i 11).

95 D. Brozović (1965: 271, v. i kartu štokavskog narječja između str. 272–273).

96 O ovim govorima zapadnog bosansko-hercegovačkog dijalekta v. opširnu studiju A. Pece (1975). V. i »Dijalektološku kartu srpskohrvatskog područja« P. Ivića u njegovoj knjizi Ivić (1971).

97 »Osnivanje naselja (Bosanske Dubice – op. M. S.) uslovile su političko-historijske prilike, tj. stvaranje granice između Hrvatske i Turske na Uni u početku XVIII. st.« (EJ, knj. 1, A–Bosk, Zagreb, MCMLV).

98 O tome temeljitije u spomenutoj knjizi P. Ivića (1971: 7–83, posebno str. 48–82).

99 Zašto tzv. turcizmi, reći ćemo kasnije.

100 Podsjetit ćemo ovdje na njegove stihove iz Satira (»Satir iliti divji čovik«, Djela Matije Antuna Reļkovića, prir. T. Matić, Stari pisci hrvatski, knj. XXIII, Zagreb, 1916, str. 4–5):

Al kad turske sile navališe,/ i gradove lipe razoriše,/ pribivalce svoje rastiraše,/ Slavoniju k sebi zadobiše,/ tad nestade starije junaka,/ sve uprave i svakog nauka./ Znam, junaci da svi izginuše,/ ali ne znam, kud se kńige diše,/ koje bi vam jezik uzdržale/ i s drugim se ne bi pomišale,/ kako se je turski pomišao,/ [u vaš jezik tako unišao,/] da već skoro polak Slavonije/ »jok val« im služi misto »nije«,/ a žakama oni veće »vriće«,/ a òcetu svi govore »sirće«,/ još »istersum« namisto »ako će«/ i ostàlih mlogo ričī većje,/ koje kad bi ktio popisati/ ne bi moglо u 've kńige stati.

101 »Ne smije se, nadalje, ispustiti s vida da su turcizmi postali konstitutivni elementi naše narodne pjesme. Oni joj daju poseban kolorit i poseban stil.« I koji redak niže: »Da je turcizam postao stilističko sredstvo u narodnoj pjesmi, nalazim tome uzrok u veoma značajnoj pojavi, što se ogroman broj turcizama odnosi na osjećajni život (tipovi: sevdah, dert, i t. d.)« (Skok 1937–1938: 171).

102 O tome opširnije u ogledu K. Pranjića (1970).

103 [Samardžija je u strojopisu omaškom naveo prezime Shor. Inače riječ je o autorici, Sandri M. Schor, stoga gore treba ženski rod nazvala procesom... Samardžija to nije mogao znati jer i Filipović (1971) piše u muškome rodu.]

104 [Lat. gdje je otklon, tamo je (i) umjetnost.]

105 [Nije navedeno što bi puristi i preskriptivisti napisali umjesto bojadisane u primjeru (3).]

106 I književna je kritika na turcizme u ovom djelu upozoravala kao na nezgrapnosti. Isp. Peroš (1935–1936) i Zec (1938).

107 [Nije posve jasan kriterij kojim se Samardžija vodio pri određivanju »sastavnoga dijela leksika hrvatskoga književnog jezika«, primjerice u Rječnik nije unio riječi čarapa, đerdan, jorgovan, rakija, zumbul, koje se pojavljuju već u navodima koje je u radu analizirao, ali jest (danas) posve obične riječi poput balvan, barjak, beg, dućan, džamija, fenjer, jarak, kavez, kavga, minaret…]

108 Kratice se odnose na ove konzultirane rječnike: Rječnik JAZU (RJA, 1881–1975), Broz – Iveković (IB, 1901), Škaljić (Š, 1966), R2M (1967, knj. I–II, A–K), Klaić (K, 1968).

109 [Samardžija upućuje na glagol basati 'tumarati, lutati', kojeg u ovome Rječniku nema, ima samo također prefigirani nabasati.]