Studij stilistike

Retoričko pitanje u jeziku političara i govornika

Seminarski rad za kolegij Figure i diskurzi, 2020.

1. Što je retoričko pitanje?

Retoričko je pitanje termin koji podrijetlo vuče iz antike, a predstavlja pitanje na koje govornik ne očekuje odgovor. Za razliku od retoričkih, većina ostalih pitanja pretpostavlja novu informaciju ili prikladnu reakciju kao odgovor (Bagić, 2010). Retoričko pitanje može imati očit odgovor, ali govornik ga izgovara kako bi istaknuo poantu onoga o čemu govori. U retoričkom pitanju obavijesna uloga upita postaje nepotrebna, pa pitanje služi kako bi se postigao osjećajni učinak (HE, 2013). Iz tog je razloga retoričko pitanje iz gramatičkog aspekta izjavna rečenica koja se na razini stilske figure preoblikuje u pitanje (HE, 2013). Jednostavnije rečeno, upitna rečenica ujedno je i izjavna rečenica jer se na postavljeno pitanje ne očekuje odgovor. Odgovor na retoričko pitanje na neki nam je način sugeriran postavljanjem pitanja u obliku dvojbe. Ako je riječ o pisanom jeziku za konstrukciju retoričkog pitanja koriste se upitne riječi, dok na kraju obavezno dolazi upitnik, a kada govorimo o govorenom jeziku retoričko pitanje naglašava se intonacijom. U posljednjem slučaju retoričko pitanje zvuči sličnije uzviku no pitanju, pa ga je i lakše prepoznati (Bulatović, 2020). Retoričko je pitanje prikrivena tvrdnja kojom se izriču govornikovi stavovi i dojmovi te ističu snažne emocije (Bagić, 2010). Stilska figura retoričkog pitanja kod slušatelja stvara različite emocije, kao što su mržnja, ogorčenje, sažaljenje, oduševljenje, negodovanje ili čuđenje. Za retoričkim se pitanjima poseže u emocionalno nabijenim situacijama (Bagić, 2010). Retorička pitanja poticanjem znatiželje motiviraju slušatelje da pokušaju odgovoriti na postavljeno pitanje, stoga slušatelji obraćaju pažnju na informacije relevantne za retoričko pitanje (EFerrit, 2010). Također, prilično uvjerljivo retoričko pitanje kod slušatelja može uzrokovati privremenu zbunjenost, pa tako slušatelj može reagirati odobravanjem na nešto što bi inače odbio. Drugim riječima, ova je stilska figura vrlo sugestivna i manipulativna. Retoričko se pitanje najčešće upotrebljava u govorima, manifestima, pismima te svakodnevnom govoru u obliku leksikaliziranih fraza (npr. Jesi li potpuno poludjela?), a narijetko i u poeziji. Rijetko se pojavljuju u akademskom diskurzu. Svrha njegova korištenja jest isticanje, postizanje efekta i motivacija slušatelja. Stilska se figura obično realizira kao pitanje na koje se odgovor podrazumijeva, pitanje na koje nitko ne može odgovoriti ili pitanje na koje govornik želi odmah odgovoriti jer je ono dio njegove diskurzivne strategije (Bagić, 2010).

Retoričko se pitanje najranije javlja u antičkom govorništvu. Govornici i odvjetnici rabili su ga kao sredstvo uvjeravanja, izravnog obraćanja i zaključivanja (Bagić, 2010). Antička retorika razlikovala je više vrsta retoričkih pitanja, kao što su eroteza (pitanje kojim se sugerira određen odgovor), eperoteza (emfatičko pitanje; kratko pitanje koje se koristi kako bi izazvalo nesporedni efekt), antipofora (pitanje iza kojeg slijedi odgovor koji poriče mogućnost odgovora), erotema (tvrdnja u obliku pitanja; pitanje na koje je odgovor potpuno očit), puzma (protest u obliku pitanja), anacenoza (pitanje namijenjeno odsutnoj, stvarnoj ili izmišljenoj, osobi) i simbuleuza (pitanje kojim se tobože traži savjet) (Bagić, 2010). Majstori retoričkog pitanja, ali i govorništva uopće, u antici bili su Atenjanin Demosten i Rimljanin Ciceron. Ova se stilska figura ubrzo iz govorništva proširila na gotovo sve diskurze.

2. Retoričko pitanje u jeziku političara i govornika

Medijski je prostor svakodnevno prepun istupa političkih govornika. Javni govornici trebali bi biti jezično kompetentni, ispravno se izražavati, poznavati argumentaciju, biti uvjerljivi i dobro neverbalno komunicirati. Navedene predispozicije djelomično ovise o urođenoj sposobnosti, ali mogu se poboljšati učestalim vježbanjem. Stilske se figure u govoru koriste kako bi govornik prenio poantu na inovativan i neuobičajen način. Drugim riječima, stilske figure u govoru koriste se emocijama, doživljajima, promišljajem, usporedbama i ostalim kako bi pridonijele uvjerljivosti i dojmljivosti govornika. One demonstriraju jezičnu kompetenciju i uvjerljivost, dvije sastavnice dobrog govornika. Retoričko pitanje, koje je u fokusu ovog rada, dio je stilskih figura konstrukcije ili sintaktičkih figura. Retoričko pitanje fokusira pažnju slušatelja na argumente poruka i time poboljšava njihovu moć uvjeravanja kada koriste snažne argumente (Ahluwalia & Burnkrant, 2004). Ono je poznato kao dobro sredstvo za uvjeravanje, stoga za njim često posežu utjecajni govornici (Frank, 1990). Političari i govornici stilskom figurom retoričkog pitanja nastavljaju govor odgovarajući na pitanje ili ostavljajući ga neodgovorenog, čime iskazuju emocije, mišljenje ili njime poentiraju. Također, iznošenje poante u obliku pitanja ponekad je upečatljivije od izjavne rečenice (YD, 2014). Retoričko pitanje omogućava daljnje razmatranje iznesene teze jer govornikovo mišljenje ostaje visjeti u zraku (YD, 2014). Uporaba retoričkog pitanja u govoru ima devet vrsta svrhe (SM, 2012). Prva, a ujedno i najpopularnija, jest poticanje publike na razmišljanje čime slušatelji iz pasivnih, postaju aktivni sudionici (SM, 2012). Druga je poziv slušateljima da se slože s govornikom, što rezultira izgradnjom kredibiliteta (SM, 2012). Naime, slušatelji na postavljeno retoričko pitanje reagiraju odobravanjem. Treća podrazumijeva stvaranje emocija tako da slušatelji postaju sudionici govornikovih emotivnih izjava (SM, 2012). Četvrta predstavlja naglašavanje prethodno izrečene poante svojevrsnim prisiljavanjem publike da razmisli o rečenom (SM, 2012). Peta je namjerno pogrešno usmjeravanje slušatelja, što rezultira efektom iznenađenja (SM, 2012). Šesta je postavljanje i odgovaranje na retoričko pitanje o kojem slušatelji vjerojatno razmišljaju (SM, 2012). Sedma podrazumijeva odgovor na pitanje retoričkim pitanjem, a koristi se kada oba pitanja imaju isti odgovor (SM, 2012). Osma je postavljanje više retoričkih pitanja kako bi se istaknule različite misli te se najčešće koriste u uvodnom dijelu govora (SM, 2012). Posljednja, deveta svrha jest postavljanje retoričkog pitanja kako bi se istaknule iste misli, što je u osnovi jedna vrsta ponavljanja (SM, 2012). Političari često posežu za brojnim strategijama manipulacije i to na svim lingvističkim razinama (Podboj, 2011, str. 128), a jedna od njih svakako je i retoričko pitanje.

3. Analiza odabranih primjera

Političari su ubili mlade. Zar su važnije ceste od znanja? (fizičar i izumitelj Davor Pavuna, Split, siječanj 2014)

Davor Pavuna u svom govoru koristi prvu, treću i četvrtu svrhu retoričkog pitanja, odnosno potiče slušatelje na razmišljanje, kod njih izaziva snažnu emocionalnu reakciju, koju vjerojatno i sam osjeća, te naglašava prethodno izrečenu poantu da političari ubijaju mlade, odnosno njihovu budućnost. Ovakva uporaba retoričkog pitanja omogućava daljnje razmatranje govornikove teze jer njegovo razmišljanje o znanju i obrazovanju mladih ostaje visjeti u zraku. Na ovo se Pavunino pitanje odgovor podrazumijeva.

Možete li vjerovati da sam ja političar? Ne mogu ni ja. (bivši američki predsjednik Donald Trump, Green Bay, 27.4.2019)

Donald Trump koristi se šestom svrhom retoričkog pitanja, točnije on postavlja i odgovara na retoričko pitanje o kojem slušatelji vjerojatno razmišljaju u tom trenutku. Ovo je retoričko pitanje vrlo zanimljivo i zato što Trump autoreferencijalno govori o sebi kao predsjedniku. Trump želi odmah odgovoriti na postavljeno pitanje jer je to dio njegove diskurzivne strategije.

Opet po tko zna koji put u zadnjih pet godina poziv na saslušanje u Tužilaštvo BiH… Pa je li itko drugi kriminalac u ovoj državi? (ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, Twitter, 20.12.2019)

Dragan Mektić upotrebljava četvrtu svrhu retoričkog pitanja čime se naglašava prethodno izrečenu poantu svojevrsnim prisiljavanjem publike da razmisli o izrečenom. Tako ministar sigurnosti Mektić ogorčeno piše da se samo njega zove na saslušavanja. Emocijama nabijen tekst pridonosi uvjerljivosti govornika, odnosno njegovoj nevinosti, a što ujedno dokazuje da se za retoričkim pitanjem poseže u emotivno nabijenim situacijama. Također, riječ je o pitanju na koje nitko ne može odgovoriti.

Ako plaćate, a ne dobijete zauzvrat ništa, o čemu mi onda pričamo? (Mostova saborska zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić, intervju za N1 televiziju, prosinac 2017)

Ivana Ninčević Lesandrić koristi prvu svrhu prema kojoj se uporabom retoričkog pitanja potiče publiku na razmišljanje čime slušatelji postaju aktivni sudionici, čime izražava svoje mišljenje i poentira. Ovakvo retoričko pitanje, kao i u prvom slučaju, omogućuje promišljanje o izrečenoj tezi jer mišljenje saborske zastupnice ostaje visjeti u zraku. Ovaj je primjer retoričkog pitanja pitanje na koje nitko ne može odgovoriti.

Jeste li ikada pomislili da bi u Hrvatskom saboru neki zastupnik mogao ozbiljno govoriti o ukidanju minimalca i uvođenju isplate bruto plaće? (saborski zastupnik Branko Hrg, Hrvatski sabor, prosinac 2017)

Zastupnik Branko Hrg upotrebljava najpopularniju, prvu svrhu retoričkog pitanja. Upotrebom stilske figure retoričkog pitanja ostale kolege zastupnike potiče na promišljanje o temi svog govora, o ukidanju minimalca i uvođenju isplate bruto plaće. Na ovakvo retoričko pitanje nitko ne može dati odgovor.

Je li prirodno da nemate predstavnike nacionalnih manjina u tvrtki koja brine o nacionalnim parkovima. Ili u HEP-u ili u Hrvatskim šumama? (saborski zastupnik Milorad Pupovac, Hrvatski sabor, 28.9.2016)

Saborski zastupnik Milorad Pupovac upotrebljava retoričko pitanje u svrhu poticanja sugovornika na razmišljanje o vlastitoj tezi o prisutnosti pripadnika nacionalnih manjina u državnim poduzećima te izražava svoje mišljenje. Na to retoričko pitanje nitko ne može odgovoriti.

Tko sam ja da nekome nešto branim? (predsjednički kandidat i redatelj Dario Juričan, sučeljavanje predsjedničkih kandidata na HRT-u, 18.12.2019)

Dario Juričan upotrebljava sedmu svrhu retoričkog pitanja, točnije na voditeljski upit Biste li sudjelovali u Povorci ponosa ili Hodu za život? odgovara retoričkim pitanjem kojim zapravo poručuje da se ne smatra važnom osobom koja bi imala ovlasti nekome nešto zabraniti. Kao što smo već rekli, iznošenje poante u obliku retoričkog pitanja upečatljivije je od izjavne rečenice. Odgovor na Juričanovo pitanje podrazumijeva se.

Izgledam li kao budala? (Aaron Beverly, Toastmasters 2019, 25.8.2019)

Govornik Aaron Beverly koristi najpopularniju svrhu retoričkog pitanja kojom potiče publiku na razmišljanje, čime slušatelji prestaju biti pasivni sudionici. U ovom se slučaju retoričkim pitanjem izražava i ironija, odnosno stav govornika. Odgovor na ovaj primjer pitanja podrazumijeva se.

Počinjem se pitati, je li ovo normalno? (Aaron Beverly, Toastmasters 2019, 25.8.2019)

Govornik Aaron Beverly koristi se retoričkim pitanjem kako bi potaknuo publiku na razmišljanje, čime slušatelji postaju aktivni sudionici govora. Promišljanje koje slijedi nakon retoričkog pitanja doprinosi govornikovoj uvjerljivosti. Na ovo retoričko pitanje nitko ne može dati odgovor.

Možda misliš, Rick, lijepa lekcija iz povijesti, ali kakve to veze ima sa mnom? Kapitalizam ima veze s vama, sa mnom i sa svima ostalima. (Rick Newton, Toastmasters, travanj 2011)

Govornik Rick Newton u svom govoru o kupcima automobila Porsche postavlja i odgovara na retoričko pitanje o kojem slušatelji vjerojatno razmišljaju (šesta svrha). Također, retoričko se pitanje nalazi u uvodnom dijelu govora. Newton želi odmah odgovoriti na postavljeno pitanje jer je to dio njegove diskurzivne strategije.

Jesmo li nacija koja tolerira licemjerje sustava u kojem radnici koji beru naše voće i namještaju naše krevete nikada ne dobiju priliku da poprave svoj status pred zakonom?Jesmo li nacija koja prihvaća okrutnost trganja djece iz naručja njihovih roditelja? Ili smo nacija koja cijeni obitelji i radi na tome da ih održi na okupu? (bivši američki predsjednik Barack Obama, Cross Hall, 20.11.2014)

Barack Obama postavlja niz retoričkih pitanja kako bi istaknuo različite misli o američkoj imigrantskoj politici, ujedno potičući slušatelje na razmišljanje i stvaranje snažnih emocija. Također, Obama postavljanjem niza retoričkih pitanja ističe ista razmišljanja o licemjernoj politici prema imigrantima te poentira. Emocijama nabijen tekst pridonosi predsjednikovoj uvjerljivosti. Iznošenje poante u obliku retoričkih pitanja upečatljivije je od uobičajenih izjavnih rečenica. Odgovori na sva ova pitanja podrazumijevaju se.

Svatko od nas u jednom ili drugom trenutku postavio je ovo pitanje. Zašto ja? (Rupinder Singh, Toastmasters 2018)

Rupinder Singh postavljanjem retoričkog pitanja potiče slušatelje na promišljanje, ali i stvaranje emocija. Retoričko pitanje nalazi se u uvodnom dijelu njegova motivacijskog govora. Zanimljivo je spomenuti da je samo retoričko pitanje Zašto ja? naziv i okosnica njegova govora u kojem na humorističan način pojašnjava zašto već spomenutoj izjavi nema mjesta u svakodnevnom životu. Nitko ne može dati odgovor na navedeno retoričko pitanje.

Brak je prekrasna institucija, ali tko bi želio živjeti u instituciji? (komičar i novinar H. L. Mencken, izvedba, 1922)

H. L. Mencken uporabom retoričkog pitanja potiče slušatelje na razmišljanje te stvaranje emocionalne reakcije. Retoričko pitanje temelji se na usporedbi institucije braka sa zdravstvenom institucijom bolnice za psihičke bolesnike. Također, ovdje je uporaba retoričkog pitanja i poentiranje stavljeno podređeno izgradnji humora. Odgovor na ovo humoristično retoričko pitanje podrazumijeva se.

Što je Europska konvencija o ljudskim pravima ikada učinila za nas? (glumac Patrick Stewart, The Guardianov YouTube kanal, 25.4.2016)

Patrick Stewart retoričkim pitanjem potiče stvaranje emocija, pa tako slušatelji postaju sudionici njegovih emotivnih izjava. Njime, također, potiče publiku na aktivnije sudjelovanje jer slušatelji počinju razmišljati o njegovoj tezi. Na glumčevo retoričko pitanje nitko ne može dati odgovor.

Da samo izgled nije varljiv, ne bi li život bio bolji? (Prathyusha Narayanan, Toastmasters, 17.3.2016)

Govornica Prathyusha Narayanan retoričko pitanje koristi kako bi slušatelje potaknula na razmišljanje te kako bi u njima pobudila snažnu emocionalnu reakciju povezujući kvalitetu života s boljim fizičkim izgledom koji je brojnim ljudima bolna točka. Na ovaj primjer retoričkog pitanja nitko ne može dati odgovor.

Svi vole slušati priče, barem tijekom djetinjstva, zar ne? (Ravi Yammanuru, Toastmasters, 21.8.2015)

Ravi Yammanuru upotrebom retoričkog pitanja u uvodu svog govora poziva slušatelje da se slože s njim. To rezultira izgradnjom njegova govorničkog kredibiliteta te služi kao uvertira u samu temu, priču o putovanju Velikim kineskim zidom. Retoričko pitanje koristi se doživljajima kako bi govornik djelovao uvjerljivo pritom izazivajući nostalgiju (treća svrha: stvaranje emocija čime slušatelji postaju sudionici govornikovih emotivnih izjava). Odgovor na spomenuto retoričko pitanje podrazumijeva se.

4. Zaključak

Retoričko se pitanje u govoru koristi kako bi se poanta prenijela na inovativan i neuobičajen način, čime se postižu različiti rezultati. Analizom odabranih primjera ustanovila sam da političari retorička pitanja najčešće koriste kako bi pobudili određenu emociju kod slušatelja ili ih potakli na razmišljanje o nekoj temi. U njihovu govoru dominiraju prva i treća svrha retoričkog pitanja. Ostale svrhe rjeđe se pojavljuju (četvrta kod Dragana Mektića, šesta kod Donalda Trumpa, sedma kod Daria Juričana, osma kod Baracka Obame). Političari uporabom retoričkog pitanja demonstriraju jezičnu kompetenciju, poboljšavaju moć uvjeravanja, iskazuju mišljenje i poentiraju (Barack Obama, Dario Juričan, Ivana Ninčević Lesandrić). Analizom odabranih primjera govornika zaključila sam da se retoričko pitanje najčešće koristi kako bi potaknuli slušatelje na promišljanje, kako bi izazvali emocionalnu reakciju (prva i treća svrha) te najčešće dolaze u uvodnom dijelu govora, čime na zabavan i upečatljiv način zadobivaju punu pozornost slušatelja koju će zatim održavati do kraja govora. Možemo reći da govornici upotrebom retoričkog pitanja indirektno komuniciraju s publikom. Upotrebom stilske figure retoričkog pitanja njihove priče postaju pristupačnije, pa se slušatelji lakše poistovjećuju i uživljavaju u sam govor. Tako govornici zadobivaju njihovu punu pozornost, što je jedna od odlika dobrog govornika. Ostale svrhe retoričkog pitanja rjeđe se pojavljuju (druga kod Ravija Yammanure, četvrta kod Davora Pavune, šesta kod Ricka Newtona, četvrta kod H. L. Menckena). Također, rijetko je kombiniranje više svrha retoričkog pitanja, a kada do toga i dođe najčešće se uparuju prva i treća svrha (poticanje na razmišljanje i izazivanje emocionalne reakcije). I političari i govornici upotrebom retoričkog pitanja izražavaju vlastito mišljenje te se najčešće upotrebljava oblik retoričkog pitanja na koje nitko ne može dati odgovor.

Literatura

  • Ahluwalia, R. & Burnkrant, R. E. (2004). Answering Questions About Questions: A Persuasion Knowledge Perspective for Understanding the Effects of Rhetorical Questions. Journal of Consumer Research, 31, 26-42.
  • Bagić, Krešimir. (2010). Tvrdnja s upitnikom. Vijenac, 417. str. 7.
  • Bulatović, Jelena. (2020, 22. svibnja). Retoričko pitanje – definicija, vrste i primjeri. Beleške. Preuzeto 27. 10. 2020.
  • EFerrit. (2010). Uvod u retorike pitanja. Preuzeto 27.10.2020.
  • Frank, Jane. (1990). You call that a rhetorical question?: Forms and functions of rhetorical questions in conversation. Journal of Pragmatics, 5, 723-738.
  • Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. (2013). Retoričko pitanje. Preuzeto 9. 12. 2020.
  • Podboj, Martina. (2011). Manipulacija u kritičkom diskursu  ̶  kritički pristup. Hrvatistika: studentski jezikoslovni časopis, 5, 123-133.
  • Six Minutes: Speaking and presentation skills. (2012). How to Use Rhetorical Questions in Your Speech. Preuzeto 17.11.2020.
  • Your Dictionary. (2014). Rhetorical Question Examples. Preuzeto 3.11.2020.