Studij stilistike

Stilistika stripa

Koletić, Ivana. Stilistika stripa / završni rad – diplomski/integralni studij. Zagreb : Filozofski fakultet, 4.07. 2014., 87 str. Voditelj: Bagić, Krešimir.

Strip je odavno dobio zasluženo mjesto među umjetničkim djelatnostima. Ipak, i u današnje vrijeme često mu se osporava umjetnička vrijednost što pridonosi zanemarivanju stripovnog stila u jezičnim istraživanjima. Stoga je cilj ovoga rada prikazati strip kao medij koji je vrlo zanimljiv za istraživanja u okviru funkcionalne stilistike.

Rad započinje kratkim pregledom najvažnijih definicija stripa te njegovim odnosom s umjetničkim djelatnostima s kojima je povezan: slikarstvom, filmom i književnošću. Nakon toga slijedi pregled povijesti stripa u svijetu i Hrvatskoj. Izdvojena su i opisana najvažnija oblikovna sredstva stripa, a s obzirom na to da je strip medij koji je obilježen dvama komunikacijskim kodeksima, slikom i tekstom, jedan dio rada posvećen je pitanju na koji se način verbalno i vizualno u stripu isprepliću. U središnjem dijelu rada ispitano je mjesto koje strip zauzima unutar funkcionalne stilistike, nakon čega slijedi stilistička analiza stripa Nježni sport, satirička enciklopedija sporta u stripu autora Ivice Bednjanca koja je provedena na nekoliko razina: fonostilističkoj, morfostilističkoj, leksikostilističkoj, semantostilističkoj i grafostilističkoj. Izdvojeni su najkarakterističniji stilistički postupci koje autor u svojemu stripu koristi. Na kraju rada nalazi se zaključak koji je proizašao iz provedene analize.

1. Što je strip?

Hrvatski naziv strip izveden je iz engleskog izraza comic strip, što bi u doslovnom prijevodu značilo smiješna traka. U prvom dijelu naziva naglašena je humoristična crta koja je bila karakteristično obilježje prvih modernih stripova, dok se drugim dijelom (usvojenom u hrvatskom nazivu) ukazuje na sekvencijalnost medija. Svrha zabavljanja čitatelja koju je na početku svojega širenja strip imao, ali i ovaj pomalo neozbiljni naziv pridonijeli su tomu da se strip smatra trivijalnim medijem, a njegovu formu proglasi bezvrijednom. Iako se isti naziv zadržao i do danas, on nema puno veze s onime na što upućuje – svaki strip nije nužno humorističan, a i ne mora uvijek biti oblikovan u formi trake.

Mnogo je odrednica kojima se pokušavalo odvojiti strip od ostalih umjetnosti te odgovoriti na pitanje što strip ustvari jest (usp. Dragojević, Frančeski 2011: 174). Razlog tomu leži u činjenici da se radi o "višeslojnom i kompleksnom mediju, te ga stoga različiti autori, naglašavajući pri pokušaju njegova definiranja neke od njegovih izdvojenih osobina, i različito definiraju" (Cerić 2013: 18). Neki teoretičari smatraju da je ključna karakteristika stripa zajedništvo slike i teksta, poput one R. C. Harveya koji smatra da se "stripovi sastoje od slikovnih narativa ili ekspozicija u kojima riječi (najčešće upisane u prostor slike) doprinose značenju slike ili obratno" (R. C. Harvey). Ako bi se strip smatrao zajedništvom slike i riječi, onda ova definicija isključuje one stripove koji sadrže samo slike bez teksta. Drugi pak uzimaju sekvencijalnost kao temeljno obilježje ovoga medija, kao američki teoretičar stripa Scott McCloud koji je ponudio jednu od šire prihvaćenih definicija u knjizi Kako čitati strip. Za njega su stripovi "crteži i druge slike supostavljene u namjerni slijed, s namjerom prijenosa informacije i/ili izazivanja estetske reakcije u čitatelja" (McCloud 2005: 9). McCloud se pri definiranju oslonio na koncepciju američkog crtača i teoretičara stripa Willa Eisnera koji je 80-ih godina 20. stoljeća uspio prodrijeti u samu bit stripa kao medija proglasivši ga sekvencijalnom umjetnošću (ili umjetnošću slijeda). Problematičnost ove definicije leži u neuvrštavanju u nju stripova napravljenih u samo jednoj slici, stoga je kao i prehodna podložna kritici. U novije se vrijeme javilo i mišljenje Neila Cohna koji odbacuje mogućnost definiranja stripa preko njegove strukture (kao u prethodne dvije) te predlaže funkcionalističko-konvencionalno određenje stripa (usp. Cohn). Cohn tvrdi da je strip samo poseban slučaj jezika, međutim, problematičnost ovog pristupa jest u tome što se njime narušava samosvojnost stripa kao medija (usp. Starešinčić 2006).

Strip i druge umjetnosti

Već je spomenuto da je američki naziv comic strip pridonio mišljenju o stripu kao o trivijalnome mediju. Francuzi su, za razliku od Amerikanaca, izbjegli pejorativnost u nazivu nazvavši ga la bande dessineé ili u doslovnom prijevodu crtani nizovi. Upravo je u Francuskoj strip prepoznat kao ozbiljan medij koji se treba smatrati umjetnošću pa šezdesete godine 20. st. donose prekretnicu u odnosu prema ovomu mediju – 1962. osnovana je prva službena ustanova za sustavno istraživanje i vrednovanje stripa te se počinju proučavati njegovi različiti aspekti (usp. Munitić 2010: 12). U 60-im godinama strip se proglašava devetom umjetnošću,1 a o njemu se počinje raspravljati i u kulturnim krugovima, posebice u debatama između zagovornika visoke i niske kulture. Da su takve razlike između visoke i niske kulture zastarjele, tvrdio je francuski teoretičar književnosti, filozof i semiotičar Roland Barthes, te je na taj način dao važan doprinos priznanju stripa u 70-im godinama (usp. Brigs, Kobli 2005: 32).

Česta usporedba stripa s drugim umjetnostima neopravdano umanjuje njegovu vrijednost kao samostalnog medija. Ipak, nedvojbeno je da se strip koristi tehnikama drugih umjetnosti, poput književnosti, filma i slikarstva. Od književnosti preuzima metodu pripovijedanja, vremenskog nadovezivanja pojedinih dijelova radnje, od slikarstva preuzima mogućnost osamostaljivanja određenog detalja ili trenutka, a od filma koristi metodu montaže, vezivanja pojedinih prizora i događajnih sekvenci (usp. Munitić 2010: 22).

Usprkos preuzimanju različitih metoda i tehnika, i strip je utjecao na spomenute umjetnosti pa su tako mnogi superheroji prenijeti na filmsko platno. Estetika stripa inspirirala je pop-art, što se primijeti u seriji slika Roya Lichtensteina iz 60-ih koje su nadahnute tadašnjim američkim mainstream stripom. I u književnosti se može pronaći utjecaj stripa, primjerice u kolaboraciji Roberta Crumba s Charlesom Bukowskim ili u nekoliko stranica stripa Aleksandra Zografa u romanu Išmail Vladimira Arsenijevića (usp. Starešinčić 2007: 25). U prvom primjeru Crumb radi ilustracije na temelju književnog predloška, dok se kod Zografa i Arsenijevića suradnja odvija u obrnutu smjeru – najprije Zograf radi crtež, a zatim taj crtež Arsenijeviću služi kao inspiracija za priču. Vrijedi spomenuti i Edu Popovića i Igora Hofbauera, koji su na domaćoj sceni ostvarili suradnju sličnu Bukowskom i Crumbu. Popovićevu je priču, naime, Hofbauer popratio ilustracijama koje se u potpunosti oslanjaju na prozni tekst. Čitatelj ilustracije ne može razumjeti bez prethodnog čitanja Popovićeve priče, ali one ipak mnogo doprinose stvaranju atmosfere u koju je priča smještena (usp. Faletar 2005: 246).

Kao primjer simbioze stripa i književnosti te njihovog ravnopravnog odnosa može poslužiti detektivska priča Pustolovine Glorie Scott autorice Mime Simić. U prvom se dijelu knjige nalaze priče, dok drugi dio knjige sačinjavaju stripovi Ivane Armani koja nije težila ponavljanju Simićine priče kroz medij stripa, već ju je podvrgla vlastitoj interpretaciji (usp. Faletar 2005: 250).

Kada je riječ o adaptaciji književnih djela u strip, u Hrvatskoj se mogu naći mnogi takvi pokušaji. Najstripičniji je hrvatski pisac August Šenoa, čija su djela u formu stripa prenijeli mnogi autori, poput Andrije Maurovića, Željka Lordanića i Radovana Devlića. Njihove adaptacije Starešinčić ipak smatra svođenjem književnog djela na "ilustriranje i prepričavanje priče u bržem mediju za lijene čitatelje" (Starešinčić 2005: 36), a kao kvalitetniji primjer obrade književnog djela navodi Gačićeve obrade Krležinih romana koji su ostali nedovršeni ili su objavljivani daleko od šireg čitateljstva.

Povijest stripa u svijetu i Hrvatskoj

Već se u najranijim epohama vizualnog prikazivanja pojavljuje sekvencijalnost na koju nailazimo u stripu, i to u formi tekuće vrpce u kojoj se umjetnici ne zadržavaju na prikazivanju jedne slike ili prizora nego nizanjem slika pokušavaju događaje, likove i epizode uobličiti u priču (usp. Munitić 2010: 15). Začeci stripa tako sežu još u antiku i srednji vijek: na rimskom stupu cara Trajana, na spiralno uvijenoj tekućoj vrpci prikazuju se događaji iz careva života; na tapiseriji kraljice Matilde iz Bayeuxa u uzastopnim je sekvencama ispričan ep o osvajanju Engleske od Normana i njihovog kralja Vilima. Iz 370. godine važna je Protatska ploča nastala u Francuskoj. Ploča je zapravo rezbarija u drvetu na kojoj se prvi put pojavljuje izravna preteča poznatog stripovnog oblačića, i to u obliku svitka na kojemu je ispisan citirani tekst (usp. nav. dj.: 15).

Usprkos navedenoj pretpovijesti, strip kakav danas poznajemo seže u 19. stoljeće kada uspijeva oblikovati svoj originalni jezik, morfologiju i tehniku izraza (usp. nav. dj.: 18). Treba spomenuti nekoliko europskih i američkih autora koji su dali važan doprinos razvoju suvremenog stripa. Švicarac Rodolphe Töpffer sredinom 19. st. objavljuje humoristično djelo Priče u slikama, ispričano u nekoliko kadrova s riječima smještenima ispod slike. Istim se postupkom koristi i Nijemac Wilhelm Busch u ilustriranoj priči u stihovima pod imenom Maks i Moritz ( njem. Maks und Moritz) koja je utjecala na američke stvaraoce. Američki je novinski tisak odigrao ključnu ulogu za razvitak stripa – u novinama su se počeli objavljivati stripovi humorističnog sadržaja s ciljem privlačenja čim veće čitateljske publike i stjecanja što veće zarade. U toj borbi za tržište 1895. stvoren je prvi popularni stripski junak Žuti dječak (engl. The Yellow Kid), djelo Amerikanca Richarda Feldona Outcaulta, za kojeg su se otimala dva tadašnja najveća izdavača Hearst i Pulitzer. Osim što je stvorio popularnog junaka, smatra se da je Outcault uveo i prvi pravi oblačić u strip (usp. nav. dj.: 18). Dvije godine nakon Žutog dječaka, Amerikanac Rudolph Dirks stvorio je Bim i Bum (engl. The Katzenjammer Kids), potpuni model stripa. Zahvaljujući razvoju tiska u 20. st. omogućilo se širenje stripa, a time je dobiven preduvjet da strip izraste u masovni medij (usp. nav. dj.: 14).

U 30-im godinama 20. st. novinski format postaje "pretijesan okvir za medij u ekspanziji" (Zimonić 1990: 150), a forma strip-pasice i strip-table ograničavajuća2 (usp. nav. dj.: 150). Zbog toga se u Americi pojavljuju tzv. comic books (strip-svesci), a u Europi posebni listovi i revije namijenjeni isključivo stripu. Ovakvo izdvajanje stripa iz novina utjecalo je na nova rješenja na planu forme i jezika, na tržište su se uspjeli lansirati i mali izdavači, a formirala se i specifična stripovna publika (nav. dj.: 150). Nakon svezaka i listova u Francuskoj se pojavio i tzv. strip-album, odnosno strip prezentiran u obliku knjige. Stripovi se sele s kioska u knjižare, pojavljuju se unikatna izdanja autorskog stripa, ali i zanimanje kritičara, teoretičara i povjesničara umjetnosti za ovaj medij (nav. dj.: 151).

Treba imati na umu tri glavna žarišta stripa kada se govori o njegovu razvoju u 20. stoljeću. To su Amerika, Europa i Japan. U ovim trima središtima strip je prošao kroz nekoliko različitih faza te se u njima njeguju različite tradicije stripa (usp. Frančeski, Dragojević 2011: 176-199).

Svoje zlatno razdoblje strip je u Americi doživljavao 30-ih godina 20. st., a temeljio se na superjunacima (Superman, Batman) koji su vrlo brzo osvojili čitateljsku publiku. Zlatno razdoblje završava 50-ih godina kada se publika zasićuje superjunaka, ali se pojavljuju novi žanrovi – horor i znanstvena fantastika. Nastupa i kratko doba cenzure zbog mišljenja da su stripovi uzrok različitim nasiljima poput pljački, ubojstava i silovanja.3 Godine 1956. započinje srebrno razdoblje ovoga medija, superjunaci se vraćaju na scenu, počinju se udruživati i posjedovati drugačije osobine – umjesto dotadašnje crno-bijele karakterizacije, dodijeljen im je višedimenzionalni karakter. Tada su osmišljeni popularni superjunaci poput Spidermana, Daredevila, X-mena, Hulka, Thora i Iron Mana. Ovo razdoblje traje do 1969. nakon čega junaci gube na originalnosti i popularnosti, a nastupa brončano doba (70-e i 80-e) u kojem se javlja underground strip (tzv. comix) s temama droge, seksa i glazbe.

Usporedno s američkim, razvija se i europski strip koji se može promatrati kroz nekoliko različitih tradicija: englesku, belgijsku, frankobelgijsku te onu na području bivše Jugoslavije. Naziv europski strip objedinjuje spomenute tradicije te funkcionira kao distinkcija u odnosu na američki koji se temeljio na znanstvenoj fantastici i superherojima. Frankobelgijski se javlja nešto kasnije od britanskog i američkog, ali je od samih početaka prepoznat kao umjetnost. Najpoznatiji autor je Hergé, tvorac popularnog Tintina.

Što se tiče japanskih mangi,4 američka je kultura najviše pridonijela njihovu razvoju. Uslijed 2. svjetskog rata i američke zabrane promoviranja japanske nacionalnosti i rata kroz umjetnost, rasla je popularnost mangi koja tada nije bila zabranjena. Popularnost je bila na vrhuncu 1950-ih i 1960-ih godina kada su se pojavila dva žanra ovoga medija: ženska (shojo) i muška (shonen) manga. U 70-im godinama počinju se pojavljivati stripovi s eksplicitnim erotskim scenama pod imenom seijin. U 80-ima manga se raširila diljem svijeta, a njezina se popularnost zadržala i do danas. Najvažni autor mange jest Osamu Tezuka.

Od 80-ih godina za sve kulture stripa nastupa moderno doba – autori iz različitih zemalja počinju surađivati i nastupa globalizacija stripa. U 90-ima pojavljuju se stripovi na internetu (webcomics) koji ovomu mediju otvaraju nove mogućnosti.

Počeci stripa u Hrvatskoj vezani su uz Andriju Maurovića i Krešu Kovačića čije je djelo Vjerenica mača izašlo 1935. godine. Maurović, tzv. otac hrvatskog stripa, svojim je daljnjim umjetničkim radom i prepoznatljivim stilom obilježio hrvatski strip, ali se i njime proslavio diljem svijeta. Usporedno s Maurovićem djelovao je Walter Neugebauer koji je s bratom Norbertom 1950-ih godina predvodio grupu autora okupljenih oko zagrebačkog lista Kerempuh (usp. Frančeski, Dragojević 2011: 199). Uz braću Neugebauer javljaju se nova imena koja čine okosnicu druge generacije stripaša u Hrvatskoj: Borivoj Dovniković, Vladimir Delač, Ismet Voljevica, Oto Reisinger, Ivica Bednjanec i Jules Radilović. Godine 1954. pojavljuje se Plavi vjesnik, magazin koji je iznjedrio oko 130 stripova u narednih 12 godina. Nakon 1966. polako prestaje djelovanje ovih dviju generacija, strip se počinje masovno uvoziti iz inozemstva (jer je bio atraktivniji i jeftiniji), a domaća proizvodnja stagnira do 1974. i pojave omladinskog lista Polet 1976. u kojem stasa nova, ujedno i treća generacija autora poznata pod imenom Novi kvadrat. Činili su ju Radovan Devlić, Boro Ivandić, Mirko Ilić, Ninoslav Kunc, Joško Marušić, Igor Kordej, Krešimir Zimonić i Nikola Kostadinović. Ova je generacija pokrenula avangardni strip obilježen metaforama, temama seksualnosti, politike, svakodnevice te poigravanjem sa samim medijem. S jedne je strane ovaj strip bio kritiziran, a s druge hvaljen, što je uzrokovalo pojavu medijske pozornosti i stvaranje kritike stripa koja do tada na prostorima bivše Jugoslavije još nije postojala (usp. Krulčić: 1990: 19). Novi kvadrat nesumnjivo predstavlja važno mjesto u hrvatskom stripu i kulturi. Osamdesetih godina pojavljuju se Dubravko Mataković, predstavnik hrvatskog underground stripa i Danijel Žeželj, koji je nastavio grafičke tendencije Novog kvadrata. Razvija se i alternativni strip koji se pojavljuje među skupinama Novo hrvatsko podzemlje, Divlje oko i Komikaze. Više hrvatskih stripaša (Goran Sudžuka, Darko Macan, Esad Ribić, Edvin Biuković) s početkom rata i nepovoljnog razdoblje za strip, odlazi u inozemstvo te tamo grade svoju crtačku karijeru radeći na popularnim svjetskim stripovima. Danas strip u Hrvatskoj živi kroz festivale Crtani Romani Šou i MaFest, a treba spomenuti i Macanov magazin za strip i kulturu Q i teorijski časopis o stripu Kvadrat koji izlazi nekoliko puta godišnje. Također, valja istaknuti i povratak stripa novinama i kioscima kroz magazin Strip revija Večernjeg lista koji izlazi od 2013. godine.

2. Oblikovna sredstva stripa

Kvadrat-sličica i okvir kvadrata

Ranko Munitić navodi kvadrat-sličicu i montažni postupak kao dva osnovna oblikovna sredstva stripa. Kvadrat-sličica je "prostorna fiksacija određenog trenutka, a niz sličica tvori vremensku konstantu čija krivulja sadrži po volji veliki broj takvih jediničnih vrijednosti" (Munitić 2010: 22). Upravo je izražavanje vremenske dimezije vrlo zanimljiva pojava u stripu. Naime, unutar jednoga kvadrata prikazuje se događaj koji predstavlja određeni trenutak narativne cjeline. Njihova povezanost proizlazi iz uzročno-posljedične veze – svaki sljedeći kvadrat uvijek opisuje ono što se dogodilo prije njega te donosi novu fazu događaja i novi vremenski pomak u kontinuitetu priče (usp. nav. dj.: 40). Kada se montažnim postupkom kvadrati-sličice povežu u cjelinu, dobiva se priča. Strip se, dakle, koristi metodom pripovijedanja koja je karakteristična za književnost, zatim metodom montaže koja povezuje prizore i događajne sekvence u filmskoj umjetnosti te metodom prikazivanja pojedinog detalja koja se koristi u slikarstvu. Ipak, specifičnost stripovne strukture jest u tome što se svaka kvadrat-sličica pojavljuje u isto vrijeme kao ovisna i kao osamostaljena jedinica, ovisno o tome promatra li se odvojeno ili u sklopu ostalih jedinica (usp. nav. dj.: 22).

Jedan od osnovnih građevnih elemenata kvadrata jest njegov okvir. Okvir kvadrata može biti standardnih dimenzija prilagođenih stranici, ali i različitog oblika, širine i veličine (poput pravokutnika, kruga, romba itd.) ili, u nekim slučajevima, sličica može biti lišena okvira (usp. Munitić 2010: 25). Različiti oblici i veličine okvira služe kao indikator vremena, prostora, zvuka ili emotivnog stanja likova (usp. Eisner 1985: 44). Ako se radnja događa u sadašnjosti, okvir kvadrata bit će ravan, dok valoviti okvir obično označava radnju u prošlosti. Kada određeni događaj nije uokviren, time se najčešće sugerira neograničenost prostora (nav. dj: 44). Različitom širinom kvadrata nastoji se dočarati vremenski tijek – uži kvadrati koriste se za prikazivanje kraćeg vremenskog događaja, dok se širim predočava duža vremenska radnja. Kvadrati mogu biti i izravno uključeni u samu radnju stripa (vidi sliku 1).

Slika 1: Strip Rat je otac svemu M. Ilića

Svaki je kvadrat odijeljen praznim prostorom, tzv. jarkom,5 koji predstavlja vremensku i/ili prostornu prazninu, a čitatelj na temelju vlastitog iskustva treba rekonstruirati nedostajući element između kvadrata kako bi mogao pratiti tijek priče. Iako neki autori kvadrate ne odvajaju praznim prostorom, vremenska i prostorna praznina između njih ipak postoji. Čitatelj, stoga, u kvadratima vidi fragmentirane i necjelovite dijelove priče, ali njihovim povezivanjem dobiva smislenu cjelinu. Taj fenomen zamjećivanja dijelova, ali percipiranja cjeline McCloud naziva zatvorenošću (usp. McCloud 2005: 63). Kadrovi stripa lome prostor i vrijeme, a zatvorenost omogućuje da se trenuci povežu u cjelinu. Neki prijelazi iz kadra u kadar međusobno su čvrsto povezani, dok su neki vremenski i prostorno vrlo udaljeni jedan od drugoga, a to od čitatelja zahtijeva veći angažman te upotrebu deduktivnog zaključivanja kako bi rekonstruirao događaj na temelju povezivanja kvadrata (nav. dj: 71). McCloud izdvaja nekoliko vrsta prijelaza iz kadra u kadar (nav. dj.: 70-72):

1. prijelaz iz trenutka u trenutak – zahtijeva vrlo malo zatvorenosti:

Slika 2: Kadrovi iz stripa M. Ilića Born to be wild

2. prijelaz koji ocrtava progresiju subjekta iz radnje u radnju:

Slika 3: Kadrovi iz stripa Sjena N. Kunca

3. prijelaz od subjekta do subjekta ostajući pritom unutar jedne scene ili ideje:

Slika 4: Kadrovi iz stripa Strip rocktanje N. Kunca

4. prijelaz sa scene na scenu u kojem se događaju značajne udaljenosti vremena i prostora:

Slika 5: Kadrovi iz stripa Novi centarfor B. Dovnikovića i Lj. Vukadinovića

5. prijelaz s aspekta na aspekt – pozornost se čitatelju odvlači na različite aspekte mjesta, ideje i raspoloženja:

Slika 6: Kadrovi iz stripa M. Ilića (bez naslova)

6. non-sequitur prijelaz – u njemu se logička veza između kadrova ni najmanje ne nazire:

Slika 7: Kadrovi iz stripa Noći punog mjeseca M. Dulčić i B. Slijepčević

Osim okvira, u artikulaciji kvadrata-slike koriste se grafički elementi poput linije i boje te poznate tehnike iz filmske umjetnosti: planovi i rakursi.

Uporaba različitih linija može odrediti atmosferu i karakter pojedinog lika. Tako obla, napeta linija doprinosi ugodi, dopadljivosti i dobronamjernosti, dok rigidna, ravna, izlomljena linija upućuje na hladnoću, geometričnost, bezosjećajnost i okrutnost (usp. Munitić 2010: 28). Slično je i s bojama – neke boje djeluju na čitatelja smireno, kao primjerice zelena, a druge odbijaju pogled i strše iz cjeline, poput crvene i žute (usp. nav. dj.: 28).

S obzirom na to da prikazivanje događaja zahtijeva stalno mijenjanje odnosa prema događaju, strip se služi planovima i rakursima. Planom se određuje blizina objekata prema oku crtača i promatrača pa se razlikuje upotreba krupnog, bliskog, srednjeg plana te totala i detalja. Rakursom se određuje kut gledišta, koji može biti niži ili viši od ravnine događaja, stoga se razlikuje upotreba gornjeg i donjeg rakursa. Upotrebom različitih planova i rakursa izbjegava se monotonija i postiže dinamičnost radnje (usp. nav. dj.: 28).

Slika i tekst

U komunikacijskom kodeksu stripa dolazi do prožimanja slikovnog i verbalnog, a njihovo kombiniranje moguće je na nekoliko različitih načina (usp. McCloud 2008: 130):

  1. Kombinacija određena riječima
  2. Kombinacija određena crtežom
  3. Dvostruko određena kombinacija
  4. Presijecajuća kombinacija
  5. Međuzavisna kombinacija
  6. Usporedna kombinacija
  7. Riječi i crteži u slikovnoj kombinaciji

U kombinaciji određenoj riječima crtež ilustrira, a riječi su nositelji cijele priče. Ova kombinacija omogućuje pripovjedačima niz prednosti poput sažimanja dugog vremenskog perioda i goleme informacije u nekoliko kratkih riječi. Kombinaciju određenu crtežom pripovjedači koriste kako bi naglasili crtež, a riječima naglašavaju zvukove iz prirode i osjećaje likova. U dvostruko određenoj kombinaciji riječi i crteži pružaju istu informaciju. Iako se njome postiže veća jasnoća u razumijevanju priče, ova se kombinacija smatra zalihosnom. U presijecajućoj kombinaciji riječi i crteži djelomično pružaju istu informaciju tako da svaka naglašava drugačiji detalj ili perspektivu. Međuzavisna kombinacija vjerojatno je najčešći izbor pripovjedača jer u njoj riječi i crteži pružaju informaciju koju odvojeno nisu u stanju isporučiti. U usporednoj kombinaciji riječi i crteži prate naizgled neovisne puteve koji se ne križaju, a u slikovnoj kombinaciji riječi poprimaju vizulanu komponentu.

Primarni je aspekt komunikacijskog kodeksa tekst, koji može biti smješten unutar kvadrat-sličice, pokraj ili izvan nje. Kada se tekst pojavljuje izvan slike, ispod donjeg ruba, obično se radi o autorovoj težnji da unošenjem slova ne umanji slikarsku čistoću svog kvadrata. Ako je stripski kvadrat pak u cijelosti ispunjen tekstom, tada on služi kao pauza između dvaju prizora. Takav postupak može se povezati s nijemim filmom u kojem se tekst pojavljivao radi pružanja dodatne informacije ili kako bi se učinila stanka. U slučaju da je strip u potpunosti lišen teksta, naglašava se trenutačnost ili dramatičnost događaja. Postoje, dakle i sličice bez teksta, ali je češće kombiniranje ovih dvaju komunikacijskih sredstava pri čemu se tekst i slika razgraničavaju kao pripadnici različitih vidova prezentacije, ali i objedinjavaju u jedinstvenu cjelinu (usp. Munitić 2010: 30-31). Besprijekorna integracija riječi i crteža smatra se odlikom dobrog stripa. Riječi omogućavaju crtačima da sažmu i rastegnu vrijeme, pomažu dočarati osjećaje i apstraktne pojmove, a to je teško predočiti samo crtežom.

Postoji nekoliko načina uporabe riječi koje autoru stripa stoje na raspolaganju (usp. Težak 2003: 586):

1. Izostavljanje riječi:

Slika 8: Kadrovi iz stripa Rat je otac svemu M. Ilića

2. Riječ kao dio predstavljene stvarnosti (npr. na plakatu ili natpisu):

Slika 9: Kadar iz stripa Zaviša Ž. Bekera i Z. Furtingera

3. Upotrebljavanje samo stripovnih onomatopeja za izražavanje prirodnih i umjetnih šumova:

Slika 10: Kadrovi iz stripa Košmari jednog građanina koji nije platio porez N. Kunca

4. Korištenje dijaloga ili monologa junaka koje može biti veoma oskudno, umjereno i veoma obilno:

Slika 11: Kadar iz stripa Pustolovine O. Reisengera

5. Korištenje riječi samo kao naracijsku dopunu crteža: samo u natuknicama, umjereno ili veoma opširno:

Slika 12: Kadrovi iz stripa Seoba Hrvata A. Maurovića

6. Može kombinirati onomatopeje, dijalog, naracijski komentar, riječ s izvorom u predstavljenoj stvarnosti, i to u rasponu od verbalnog siromaštva do verbalne rasipnosti:

Slika 13: Kadrovi iz stripa Desmozgenes D. Matakovića

7. Riječ se može uzeti kao sadržaj u stripovnom okviru, pri čemu je likovnost svedena na grafički izgled slova, oblačić i okvirne crte:

Slika 14: Kadrovi iz stripa Borovnica D. Macana

Za bolje razumijevanje prožimanja slike i teksta u stripu treba posegnuti i za semiotičkom teorijom prema kojoj postoje tri vrste znaka. To su ikone, indeksi i simboli. Ikone predstavljaju vrstu znakova koji su građeni na temelju sličnosti (npr. slika psa predstavlja psa). Većina su slika ikone jer su slične onome što predstavljaju. Indeksi uspostavljaju vezu s predmetom na koji znak upućuje (npr. dim je indeks vatre). Simboli su znakovi koji proizvode značenje na temelju konvencije. Riječi su tipični primjer ove vrste znaka jer je njihovo značenje utemeljeno dogovorom (npr. riječ pas dogovoren je slijed fonema koji govornici hrvatskog jezika uzimaju za označavanje ove životinje). Slike su obično ikoničke, a riječi simboličke, no ne može se govoriti o strogom razgraničavanju jer i slike svoje značenje mogu temeljiti na konvenciji (čemu svjedoče brojni prometni znakovi), a riječi na ikoničnosti. Ikoničnost riječi može se potvrditi različitim oblicima i veličinama riječi koje u određenom tekstu nadopunjuju osnovnu informaciju. Ako se, primjerice u rečenici "Moram ti nešto reći" kurzivnim slovima naglasi pojedina riječ ("Moram ti nešto reći ili "Moram ti nešto reći") njezino će značenje biti drugačije (usp. Saraceni 2003: 15).

Ikoničnost riječi prevladava u stripu, i to u grafičkom oblikovanju slova, riječi i tekstnih polja (usp. Nöth 2004: 15). Grafički izgled slova uzrokuje značenjske promjene u tekstu te čitatelju daje informaciju o prirodi i emociji govora. Masno otisnuta slova znače naglašavanje ili isticanje riječi, a svijetlo otisnuta slova sugeriraju šaptanje ili tiši zvuk. Ako se želi predočiti uzvikivanje, veličinom slova istaknut će se jačina zvuka, primjerice upisivanjem jedne ili dvije jednosložne riječi koje zauzimaju čitav prostor u kvadratu. Kako će biti naglašena pojedina riječ, ovisi o samom autoru. Neki stripaši koriste dramatične varijacije poput podebljanih i kosih slova velikih fontova kako bi dočarali glasovnu kvalitetu pojedine riječi, dok drugi teže mirnijoj i prirodnijoj priči naglašavajući riječi u manjoj mjeri (usp. McCloud 2008: 145). Način na koji su riječi upisane govori i o karakteru osobe koja ih izgovara. Dotjerana i lijepo stilizirana slova pripisat će se obrazovanom, a riječi koje vrve pravopisnim pogreškama neobrazovanom liku (usp. Munitić 2010: 32).

Što se tiče slova, Težak navodi da ona po svojem grafičkom izgledu mogu biti: a) tiskarska ili rukopisna, b) velika ili mala, c) obična, kosa, masna, d) stilizirana na različite načine, e) naopako pisana, zrcalno predstavljena, bilo kako izobličena, f) jednaka ili različita (usp. Težak 2003: 587).

Rukopisno i kompjutorsko unošenje teksta također mogu imati veliku ulogu u prikazivanju raspoloženja ili osjećaja. Pisanje rukom autoru daje više slobode pa različitim oblicima slova lakše može predočiti karakter lika. S druge strane, kompjutorsko unošenje slova osigurava dosljedan izgled i razmak između redova riječi, a upravo se zbog toga mnogi stripaši odlučuju na kompjutorsko izvođenje fontova iz vlastitih rukopisa (usp. McCloud 2008: 202).

Slika 15: Rukopisno unošenje slova u stripu Sjena N. Kunca

Slika 16: Kompjutorsko unošenje teksta u stripu Seoba Hrvata A. Maurovića

Oblačići

Tekst u stripu može biti u oblačiću (elipsi koja uokviruje riječi koje izlaze iz usta govornika), unutar crteža bez oblačića (kao dijalog, monolog ili dio predstavljene stvarnosti) ili izvan crteža (usp. Težak 2003: 587). Dok jedni crtači naglašavaju i oblikuju stripovne oblačiće, neki ih ne smatraju sretnim rješenjem kojim će dočarati i vizualizirati zvuk pa ih ne upotrebljavaju uopće ili im stanjuju konture (usp. McCloud 2008: 142). Bez obzira na to, upravo je oblačić element koji većinu ljudi asocira baš na strip.

Položaj oblačića otkriva redoslijed razvijanja razgovora, odnosno tko od likova govori prvi – najprije se čita tekst koji je smješten u najvišem oblačiću (odozgo prema dolje) te onaj koji je smješten na lijevoj strani kvadrat-sličice (s lijeva nadesno).6

Oblačići i tekst u njemu nisu samo sredstvo pomoću kojega čitatelj doznaje što junaci izgovaraju, već se saznaje i na koji način izgovaraju sadržaj. Tako elipsa koja pomoću "repića" dopire do govornikovih usta znači da se radi o normalnom govoru, dok nekoliko povezanih kružića koji dopiru od oblačića do usta govornika ukazuje na unutarnji monolog, odnosno predočuje govornikove misli. Ako je u pitanju adaptacija književnog djela u strip, oblačić može poprimiti oblik kvadrata čime dobiva na uglađenosti. Osjeća li junak strah, oblačić obično "podrhtava", a kada je nazupčan znači da tekst unutar njega junak izgovara kao prijetnju ili se radi o zvuku koji dopire iz radija, televizije i sl. Ako se radi o šaptanju, oblačić može biti isprekidan. Ovo su neki od ustaljenih oblika, ali varijacija ima mnogo te se svakodnevno smišljaju novi (usp. McCloud 2003: 134).

Slika 17: Primjeri oblikovanja stripovnih oblačića

Onomatopeje

S obzirom na to da je strip lišen zvuka, autori pokušavaju dočarati prirodne ili umjetne zvukove poput glasova ljudi i životinja, zvukova strojeva, predmeta, naprava, prirodnih pojava, svakojakih šumova, glazbu itd. Čine to upotrebom onomatopeja koje su postale karakteristično svojstvo stripova. Neki od čestih primjera onomatopeja u stripu su pljus, tras, bum, zzz, puf, mljac i sl.

Utjecaj stripova s anglofonskog područja i prodiranje anglizama u neengleske jezike (pa tako i u hrvatski), doveo je do pojave brojnih onomatopeja tvorenih od engleskih glagola poput bang, blow, click, crack, knock, pow, ring, smash itd. (usp. Težak 2003: 594)

Pokušaj oponašanja materijalnog svijeta dovodi i do stiliziranja riječi u vizualnu komponentu, npr. škripanje kočnica može se predstaviti razvučenom trakom slova koja se provlači kroz cijeli kvadrat (usp. Munitić 2010: 34).

Slika 18: Primjer onomatopeja u stripu Borovnica D. Macana

Slika 19: Primjer onomatopeje u stripu Krvava lova M. Ilića

Vizualne metafore7

U stripovima se često rabe i vizualne metafore koje služe prikazivanju emocija likova, a njihovo značenje čitatelj lako interpretira ako je imalo upoznat sa stripovnim komunikacijskim kodeksom. Kada junak hrče, u oblačiću su nacrtani klada i pila; ako je junak nokautiran, oko njegove glave prikazan je roj zvijezda ili jato ptica; hijeroglifi označavaju psovku, a nacrtana lampica pak znači da je junak dobio ideju. Glazba ili pjevanje vizualizira se notama razasutima po kvadratu. Ako junak sanja, u oblačiću se prikazuju crteži koji predstavljaju njegove snove. Često se u njih upisuju i interpunkcijski znakovi umjesto riječi – upitnik iznad junakove glave označava njegovu zbunjenost, a iznenađenost će se predočiti velikim uskličnikom (usp. Munitić 2010: 32-33).

Postoje dvije vrste vizualnih metafora: izvorno vizualne i vizualizirane metafore. Izravno vizualne metafore neovisne su o jezičnim metaforama, kao što su spirale koje u stripu metaforiziraju osjećaj vrtoglavice. Vizualizirane metafore prijevodi su jezičnih metafora, npr. slika žarulje ili svijeće iznad junakove glave vizualni je prijevod jezične metafore "sinulo mi je" (usp. Nöth 2004: 492).

Strip je neke vizualne metafore preuzeo iz folklorne grafičke simbolike (slika srca za znak ljubavi starija je od stripa), dok su se druge razvile tek putem stripa kao žanra, npr. zvijezde za bol (usp. nav. dj.: 492).

Slika 20: Primjer vizualnih metafora u stripu Sjena N. Kunca

3. Stripovni stil i funkcionalna stilistika

U hrvatskom standardnom jeziku obično se govori o tradicionalnoj podjeli na pet funkcionalnih stilova koji se razlikuju s obzirom na funkcije koje obnašaju u jeziku. To su administrativni, znanstveni, publicistički, razgovorni i književnoumjetnički stil. Kovačević i Badurina ovoj podjeli zamjeraju zanemarivanje činjenice da se stilovi mogu međusobno preklapati te predlažu vertikalno i horizontalno raslojavanje polja diskursa. U vertikalnoj podjeli razlikuju diskurs govora i diskurs pisma, a u njima se iste funkcije jezika mogu ostvarivati na različite načine. U horizontalnoj se podjeli nalazi pet diskursnih tipova: javni, privatni, specijalizirani, multimedijalni i literarni.

Za ovaj rad važan je multimedijalni diskurs unutar kojeg autorice smještaju strip, reklamu, animirani film, hipertekst i hipermedij. Važno je obilježje ovoga diskursa, istovremeno ispreplitanje verbalnih, vizualnih i auditivnih kodova. Svoje korijene multimedijalni diskurs pronalazi u vizualno-verbalnim zapisima na spomenicima drevnih kultura, iluminacijama srednjovjekovnih rukopisa, usmenoj narodnoj književnosti, opernim libretima, religijskim obredima itd., a danas se ispreplitanje različitih kodova pronalazi u stripu, reklami, grafitima, animiranim filmovima, hipertekstu, pa čak i u domeni književnosti (usp. Kovačević, Badurina 2001: 157).

Multimedijalni diskurs koristi se jezikom, ali i parajezikom, a upravo razlikovanje ovih dvaju pojmova autorice navode osnovnim polazištem za razumijevanje multimedijalnog diskursa. Parajezik je pojam preuzet iz američke literature, a ekvivalent je pojmu vrednote govornog jezika kojim je Petar Guberina označio slojevitost informacije prenesene govorom. Pod tim se podrazumijevaju svi neverbalni elementi koji se koriste uz verbalne iskaze i na njega imaju značenjski utjecaj, a to su intonacija, intenzitet, rečenični tempo, pauza, mimike, geste i stvarni kontekst. Tako parajezični postupci poput mimika i gesta mogu imati značenjski utjecaj na govornom planu, dok se na planu pisana iskaza značenje može odrediti odabirom veličine i oblika grafema i slično. Kako je strip lišen zvuka, upravo su ovakve značenjske promjene na grafijskom planu karakteristično obilježje stripovnoga stila.

Autorice slojevitost multimedijalnog diskursa prikazuju na primjeru reklame. U reklamnoj poruci zvukovno i slikovno preuzimaju na sebe dio značenja te preoznačavaju riječ. Tekst reklame tako prerasta u multitekst koji je uspostavljen povezivanjem različitih komunikacijskih kodova. Iako autorice posebno ne opisuju stripovni diskurs, i u njemu se prožimaju vizualni i verbalni komunikacijski kodeksi, o čemu je bilo riječ u prethodnom poglavlju koje govori o obilježjima stripovnoga stila.

Nešto više o samom stripovnom stilu govori Marina Katnić-Bakaršić koja funkcionalne stilove dijeli na primarne: administrativni, novinarski, znanstveni, razgovorni i književnoumjetnički, i na sekundarne: esejistički, scenaristički, reklamni, stripovni i retorički (usp. Katnić-Bakaršić 1999: 23). Nazivom sekundarni stil označila je "njihovu specifičnu složenu semiotičku prirodu, u kojoj pored verbalne komponente postoje još neke, npr. vizualne ili auditivne (reklamni i stripovni stil) ili pak njihovu užu, specijaliziranu sferu funkcioniranja i manju razuđenost na podstilove (scenaristički, esejistički, retorički stil)" (nav. dj.: 23). Također, navodi i moguće razloge za neizdvajanje stripa kao zasebnog stila: razmišljanje o stripu i njegovu jeziku kao o nečemu nevrijednom i trivijalnom (o čemu je bilo riječ u prvom dijelu rada) te složenost njegova semiotička sistema (supostojanje slika i teksta) (usp. nav. dj.: 73). Autorica ukratko spominje i opisuje konvencije stripa. Na fonostilističkoj razini izdvaja čestu upotrebu onomatopeja, aliteracija i asonanci, a na grafostilističkoj daje primjere velikih i masno otisnutih te manjih i svijetlo otisnutih slova. Spominje i često vizualiziranje izraza poput "vidjeti sve zvijezde" koji se u stripovnom oblačiću predstavlja nacrtanim zvijezdama oko glave lika koji je dobio udarac. Navodi i raznovrsnost koja je prisutna u izboru leksika te poigravanje govornom karakterizacijom likova iz čega proizlaze mnogi vješti stilogeni postupci (usp. nav. dj.: 73-74). Primjer stripa koji vrvi stilogenim postupcima jest Nježni sport Ivice Bednjanca, čija stilistička analiza slijedi na sljedećim stranicama.

4. Stilistika stripa »Nježni sport«

O autoru i tematici stripa

Prije stilističke analize Nježnog sporta treba prvo predstaviti stvaralački opus Ivice Bednjanca, zatim tematiku i obilježja samoga stripa.

Ivica Bednjanec (1934. – 2011.) uvrštava se u najkvalitetnije i najproduktivnije hrvatske autore stripa. Osim crtanjem stripova, bavio se i karikaturom, grafičkim dizajnom, ilustracijom, pisanjem humoreski i pjesama na kajkavskom te njihovim uglazbljivanjem (usp. Hlevnjak 2010: 18). Crtao je za mlade i za odraslu publiku, a njegovi su stripovi vrlo raznolikog tematskog opusa (povijesni, sportski, dječji, političko-satirični itd). U povijesnom i edukativnom stripu koristi realističan crtež i stvara autentične ambijente, dok one zabavne, duhovite i ironične crta kao geg i karikaturu (usp. nav. dj.: 20).

Bednjanec je vjerovao da strip ima veliki utjecaj na široke mase, posebice na mlade, te je smatrao da u stripu, prije svega, mora biti odražen svakodnevni život. Osim toga, Bednjanec je bio autentičan – crtao je prema vlastitim scenarijima te nije podlijegao kopiranju inozemnih autora, kao većina tadašnjih stripaša. Takav odnos prema stripu priskrbio mu je veliku popularnost među čitateljskom publikom, ali je zbog njega od kritičara često dobivao i nepravedni epitet pučkog zabavljača i autora za djecu (usp. Zimonić).

Surađivao je s časopisom za mlade Modra lasta, u kojem je ilustrirao tekstove te objavljivao svoje stripove od kojih su najpopularniji: Lastan, Osmoškolci, Genije i Iverka. Ilustracije je objavljivao i u Sportskim novostima, Večernjem listu, Smibu te Vjesniku. Što se tiče njegovih povijesnih stripova, od 1963. do 1974. nacrtao je 28 stripova s temom iz hrvatske povijesti, 12 iz meksičke revolucije, 17 iz Narodnooslobodilačkog rata te dva vesterna. Jednim od njegovih najuspješnijih povijesnih stripova smatra se Barun Trenk (usp. Hlevnjak 2010: 114). Za oblikovanje Bednjančeva humorističnog opusa značajna je bila suradnja s listom Kerempuh u kojem je pisao društveno-političke komentare te crtao strip Nježni.

Junak Nježnog sporta je visoki, golemi čovjek čije ime nimalo ne stoji u skladu s njegovim tjelesnim karakteristikama, on je ironično nazvan – Nježni. Nježni se kao lik prvi puta pojavio u časopisu Modra lasta, i tada je bio u ulozi robijaša i negativca. Od 1975. godine satirički list Kerempuh objavljuje epizode o ovom sitnom lopovu čije avanture redovito završavaju u zatvoru. Bednjanec se u svojemu stripu dotakao problema mita i korupcije, šverca i socijalnih problema. Od 1976. do 1983. u reviji Sportskih novosti objavljuje se strip pod imenom Nježni sport, u kojem se ponovno pojavljuje lik Nježnog, ali u nešto drugačijem od dotadašnjeg izdanja – iz robijaša prerasta u sportaša. Njegov je lik ostao isti kao i u izvorniku, ali se radnja prebacila na sportske terene. Problemi koji se u stripu tematiziraju uglavnom se tiču uspjeha, neuspjeha, lažiranja utakmica te mita i korupcije u sportu. Pritom je Nježni u ulozi naivnog i poštenog sportaša koji uvijek igra po pravilima, zbog čega se ne uklapa u ekipu tamne strane sporta, pa u svakoj epizodi dobiva nogom u stražnjicu te ga se izbacuje iz ekipe. Nesreća koja Nježnog prati uzrokovana je društvenim i sportskim anomalijama, a na simbolički je način prikazana i brojem 13 koji uvijek stoji na dresovima koje Nježni nosi na sportskim događajima. Osim svega negativnog u sportu, autor se dotiče problema malih plaća, inflacije, rada na crno, mita, korupcije, birokratskih besmislica, nemara prema kulturi i prirodi, čovjekove želje za uspjehom preko noći, njegova neznanja, neifromiranosti itd. Bednjančev kritički stav nije teško iščitati iz stripa, čitatelj vrlo lako može uočiti što se skriva iza sportskih tema, što autor kritizira, osuđuje i ismijava. Ipak, kritička je oštrica ublažena humorom i tako je na najbolji mogući način približena čitatelju, koji će nerijetko u kritici prepoznati i sebe. Bednjanec je satiričkim pristupom, preko grotesknog lika Nježnog, prikazao sve ono negativno u sportu i izvan njega, a njegovo odlično poznavanje sportova, njihovih specifičnosti, rekvizita i sportske terminologije polučilo je svrstavanjem gotovo svih sportova u ovu "enciklopediju".

Za svojega junaka Bednjanec je inspiraciju pronašao u stvarnoj osobi: "Nježni je pokojni Mikula Bracanin, barba iz Starog Grada na Hvaru koji je vodio brigu o prtljazi putnika s trajekta. Bio je ljudina od dva metra, toliko golem da mu je svaka majica bila premala. Premda je svaki dan brijao glavu i bradu, uvijek je izgledao neobrijano. Hlače je vezao špagom, a na cokulama nije imao žnirance. Imao je sitan, nježan glas, u neskladu s njegovom golemom pojavom".8

Slika 21: Ilustracija za naslovnicu strip-albuma Nježni sport

Svaka epizoda zauzima jednu stranicu koja je oblikovana kombinacijom uobičajenih i netradicionalnih stripovnih metoda. Bednjanec tako često uklanja okvire kvadrata, ali i bez njih su sličice jasno razgraničene i čitatelju ne stvaraju probleme pri praćenju radnje. Autor se ponekad poigrava tradicionalnim stripovnim priopćavanjem i navodi čitatelja da radnju umjesto vodoravno odozgo prema gore prati u obrnutu smjeru, okomito odozdo prema gore, ili pak dijagonalno slijeva nadesno. Ipak, i kad na takav način ruši uobičajenu stripovnu formu, ona je usko i smisleno povezana sa sadržajem i porukom koju epizoda sa sobom nosi (vidi sliku 22).

Iako je svaka strip-tabla maksimalno ispunjena slikom i tekstom, verbalno i likovno međusobno se nadopunjuju i nadograđuju te tako stoje u skladu i ravnoteži. Bednjanec koristi dijaloge, unutarnje monologe i slike kao dio predstavljene stvarnosti, dok se naracijski komentar rijetko pojavljuje. Autor ne teži naglašavanju slova, stoga je njihov grafički izgled rijetko istaknut na poseban način. Isto tako, onomatopeje i slikovne metafore istaknute su u manjoj mjeri.

Slika 22: Netradicionalno stripovno priopćavanje u epizodi Nježni trenutak slave

Funkcionalni stilovi u Nježnom sportu

U Nježnom sportu preteže uporaba razgovornog stila, čije su značajke nepripremljenost, neslužbenost, neusiljenost, jednostavnost i neposredna komunikacija (usp. Silić, Pranjković 2007: 388). Ovaj je stil vrlo ekspresivan i emocionalno obojen, a svojstven mu je "pogrdan, uvredljiv, nepristojan, grub, omalovažavajući način komuniciranja" (nav. dj.: 389), stoga su u njemu česti vulgarizmi, žargonizmi, barbarizmi, dijalektalizmi, regionalizmi i slično.9 Uz razgovorni stil, koji je "prirodan i neusiljen način komuniciranja" (nav. dj.: 388), Bednjanec često koristi i potpuno mu suprotne stilove – znanstveni i administrativni, ali tako da ismijava upotrebu tuđica, znanstvene termine i ustaljene fraze koji su karakteristični za ove stilove. Za primjer ismijavanja tuđica i znanstvene terminologije može poslužiti epizoda Nježnoverzna psihonogija u kojoj Nježni ima ulogu nogometnog psihologa:

Trener: Bodostajna tabelogika motivira nas da i mi imamo nogomentalnog sportošizičara.

Nježni: Ja sam diplomirani slučaj na psihijatriji.

Trener: Našim momcima treba psihokanalizacija za pobjedu.

Nježni: Moram istražiti porazogenetiku i odrediti nogoterapiju. Hm...loptometrički engrami uzrokirani su notoričkom introspekcijom zvjezdotrofiranog nogotalamusa. Loptofobija je percipirana čuvajnogičkim trtizmom kao refleks na cipelarnu traumlatiku. Indolentni lijenivizam inducira parazgrtna prerelaksacija. Lovosenzus motivira nervni kopačkompleks egovalentne motorike noganglija.

Nježni (igračima): Treba vas osloboditi nogomentalnog konflikta između dinarologike i devizne transferike jer izaziva praklubofilno depresranje i porazmatiku.

Igrači: Otpsihoševi ti našeg trenera i njegovu metodiku, a nas pusti da igramo!

Znanstveni je stil oslobođen stilske obilježenosti, svojstvena mu je težnja za objektivnošću, upotreba stručnih termina i apstraktnost izraza, a Bednjanec takav stil podvrgava ismijavanju, istovremeno ga oponašajući. Stvara nove riječi10 tako da nalikuju stručnim terminima, upotrebljava pasivne konstrukcije, a imenice dominiraju nad glagolima. U ovom slučaju tekst postaje izrazito stilematičan.

Fonostilistička analiza

Fonostilistika je diciplina koja istražuje "izražajna sredstva te stilističke postupke na planu fonetike i fonologije (glasove, njihove opozicije, distinktivnu semantičku njihovu relevantnost, sve jezične pojave koje su zvuk shvaćen kao psihički kvalitet ili supstancijalni kvantitet)" (Pranjić 1985: 192). Osnovnu jedinicu na njezinu izražajnu planu naziva se fonostilemom (usp. nav. dj.: 192). Od najčešćih fonostilističkih postupaka u Nježnom sportu treba izdvojiti onomatopeju, zvukovnu igru riječima, paregmenon, poliptoton, geminaciju, etimološku figuru, paronomaziju te upotrebu rime.

Onomatopeje

Onomatopeje su izrazi kojima se oponašaju zvukovi iz prirode, životinjsko glasanje te zvukovi strojeva i naprava, a koje su, kao što je već spomenuto u prethodnom poglavlju, karakteristično sredstvo oblikovanja stripa. U Nježnom sportu nalaze se onomatopeje koje su prepoznatljive i ustaljene u stripovnom jeziku, ali i onomatopejski izrazi koje je oblikovao sam autor.

S obzirom na to da se ovdje radi o stripovima koji tematiziraju sportske događaje, ne čudi što prevladavaju onomatopeje udaraca, lomova i padova (puf, lup, tup, tap, fljas, tras, tres, puck, pljus, tresk, trask, bif, tok, pljok). Često se ponavlja i onomatopeja koja oponaša zvuk zviždanja iz publike (fijuu) i zviždanja zviždaljkom (frrrr), a pronađene su i onomatopeje pljeskanja (klap klap), oponašanje zvuka motora (rrr, vrooom), škripanja kočnica (škriiip) te kruljenja u želucu (krulj). Pronađeni su i primjeri interjekcije, onomatopejski tip izraza koji predstavljaju uzvike stvorene "izravnim glasovnim oponašanjem šumova, krikova, zvukova koji okružuju čovjeka" (Bagić 2012: 211).

Slika 23: Primjer onomatopeja u epizodi Nježna staza

Ipak, autor tvori i vlastite onomatopeje kojima pojačava humorističnost stripa, ili već postojeće oblikuje na originalan način. Tako u stripu Ljubavnik nježne kraljice – atletika sudac na atletskoj stazi daje znak za početak utrke, a to čini pucnjem koji je popraćen poznatom onomatopejom bum. Bednjanec ispod tog izraza duhovito dodaje: buš bu bumo bute buju, to otkucava štoperica.

Slika 24: Duhovito poigravanje jezikom u epizodi Ljubavnik nježne kraljice

Kada crta i piše o boksu, autor ovaj sport naziva nježnomlatnim bapsanjem, iz čega proizlazi i njegova onomatopeja baps kojom je označen zvuk boksačkog udarca u glavu. U epizodi koja se bavi temom stolnog tenisa, udarci loptice o stol označeni su izrazima ping i pong. Kada uz sliku dopisuje navedene riječi, Bednjanec ih ne koristi u njihovu pravu značenju (igra na stolu u kojoj se loptica reketom prebacuje preko razapete mreže), već ih preoznačava, a njihov smisao čitatelj pronalazi samo u vezi sa slikom koju vidi tek nakon povezivanja slike i teksta dokučuje da se radi o autorovu duhovitu poigravanju vizualnim i verbalnim aspektima stripa.

Slika 25: Onomatopeje u epizodi Nježne loptostolnosti

Fonetska igra riječima

Igra riječima "postupak je koji objedinjuje niz stilskih postupaka i figura koji se temelje na zvukovnom ili smisaonom poigravanju jezikom" (usp. Bagić 2012: 152), a može se ostvariti na različitim razinama, pa se tako razlikuju fonetske, leksičke i piktografske igre riječima. Igrivost riječi u temelju je Bednjančeva stila, a ovdje će se istaknuti zvukovna igra riječima koja se zasniva na "ubacivanju bilo kakve po zvuku srodne riječi koja uopće ne pristaje u smisao rečenice" (nav. dj: 152).11 Epizoda u kojoj se najbolje primjećuje ovakvo poigravanje jest Nježni trag treće noge u kojoj autor bez ikakve logičke povezanosti tvori riječi uklopljujući u njih broj tri. Naći će se tu tako riječi koje već postoje, poput treći, tronožni, tronožac, trostruk, ali su najzanimljivije novotvorenice: trijebati (trebati), trogovor (pregovor), tronuditi (ponuditi), tronogirati (izbaciti, nogirati), tropis (propis), trostalgija (nostalgija), trotriotizam (patriotizam), trobojka (trobojnica), trolova (trostruka lova), trostan (trosoban stan), trokafić (veliki kafić), triješiti (riješiti), tronorar (honorar) i trotraga (potraga). Nježni ovdje ima ulogu Sherlocka Holmesa, odnosno detektiva koji traži treću nogu kluba, nogometaša koji je iz domaćeg prešao u strani klub zbog ponuđene trostruke love (vidi sliku 26). Broj tri, kada i nije dio novotvorenice, nalazi se u kontekstu koji je stilematičan: On je bio na trogovorima, ali nas je poslao u tri međunoge jer mu je netko treći bljunuo trostruku lovu.

Zvukovne igre riječima česte su u ovom stripu, o čemu svjedoče i brojni homeoarktoni12 (američki amateri, debilni decibeli, statut bez statusa, begov bek, bosjajni bosovi itd.), homeoteleutoni13 (toples-dres, čagaš Kina-čardaš, klopaš Mađar-paprikaš itd.), homeoptotoni14 (vina i kulina, od mladaca do staraca, glavom i nogom, šakom i kopačkom, proizvodnjom i nadogradnjom, tih malih zelenih itd.), a ostvaruju se i poliptotonom, paregmenonom, geminacijom, paronomazijom i etimološkom figurom.

Slika 26: Epizoda Nježni trag treće noge

Paregmenon, poliptoton i geminacija

Paregmenon, poliptoton i geminacija stilske su figure koje se temelje na ponavljanju riječi. Ove su figure promatrane zajedno, s obzirom na to da se u Nježnom sportu nerijetko sve tri pojavljuju u istim rečenicama ili epizodama.

Ponavljanje dviju ili više riječi istoga korijena u istom stihu, rečenici ili odjeljku naziva se paregmenonom (usp. Bagić 2012: 237). Ovom stilskom figurom oblikuje se stilsko isticanje tematskog sloja iskaza. Paregmenon može proizvoditi zvukovne učinke, sugerirati bliskost zvučanja i značenja te staviti naglasak na antitezu iskaza (usp. nav. dj.: 238). Ovo su neki od pronađenih primjera:

U totalitarizmu totalnog nogometa zimske pripreme su dio tog totala.

Možemo i dnevno skakutati u Delnice ili Planicu, što bi bio svjetski rekord u skokovima do skakaonice.

Dvostrukim radom udvostručio si i prihod pa ti moram uzeti polovinu za porez da se ne obogatiš.

Mi samo rukometamo i rukovodimo loptom, a lovom rukometaju drugi rukometaši.

Uspjeli smo biti sjenine sjene sjena frajera koji drži kantu.

Mi smo ga dali rezervi. A ti ćeš bit rezervina rezerva.

Sljedeća figura koja se zasniva na ponavljanju jest poliptoton, koji se postiže tako da se ista riječ ponavlja u stihu, rečenici ili odjeljku, ali u različitom padežu (usp. nav. dj: 250). Poliptoton ima funkciju isticanja ideje te inzistiranja na opsesivnoj misli (usp. nav. dj.: 251).

Ispred gola igrači formiraju obrambenu zonu u kojoj je teško pronaći rupu i postići zgoditak. No, to je šala prema probijanju zone birokrata ispred love. Ta je zona neprobojna baš zbog rupa.

Golo nam je gledalište, gola nam je kasa, a od stadiona imamo gola obećanja.

Geminacija je "ponavljanje iste riječi ili skupine riječi na različitim mjestima u iskazu ili njegovu dijelu" (nav. dj.: 123). Da bi proizveo učinak tematskog i ritmičkog isticanja, mora se dovoljno često ponavljati (usp. nav. dj.. 123). Koliko ova figura može biti stilematična, pokazivo je na primjeru epizode Nježne tribancije – sportski objekti. U njoj se često pojavljuje dijalektizam triba, zbog čega je autor izveo i neologizam tribancije koji stoji u naslovu epizode.

– Govorim ja triba ovo, triba još ono.

– Gremo na rivu pa ćemo čuti ča sve triba.

Triba, triba...Ma treba raditi!

– Ajme, ovaj još nije završija!

– A sportaši već dolaze!

– Lipo sam ti govorija na vrime kako triba!

– Ti si svemu kriv!

Triba sam ti ja pokazat kako se radi!

– To nam sad više ne triba. More se i bez toga.

– Ne triba nam ni on!

Nakon pojedinačnog opisa figura, slijedi primjer pojavljivanja svih triju figura u epizodi Nježno mraznosti – opće sportske teme koja se temelji na riječima dar, sindikat i Djed Mraz:

U nas po nekoj logici sveti Djed Mraz spada u nadležnost sindikata. Pa da bih darivao sportaše, moram se usindikatiti. U sindikatu kraljice sportova nemam što dijeliti jer su darovi i za darovite ovdje mršavi. Sindikat gimnastičara je nakon Cerarovog konja, koji je donosio darove, pao da vježba na magarcu. U vaterpolovnom sindikatu Djed Mraz još uvijek dijeli obećanja u paketima projekata bazena. Nekad je jedina briga sindikata bila zima, zimnica, Djed Mraz i sportski život u kolektivu. Kad se to poveže, ispada da mi je najbliži skijaški sindikat. Najlakše bih se uklopio u hokejaški sindikat jer još uvijek ovisi o mraznim djedovima. Vrhunski tenisači dobivaju darove od inozemnih Djeda Mrazova, a elitni rekreativci koje viđamo na igralištu, primaju darove na radnom mjestu. Rukometaši obično sami daruju protivnika poklon-golom koji im fali za medalju. Košarkaši su službeno amateri pa ne mogu imati amaterski sindikat, a darove i tako primaju ispod stola i iznad koša. Radni ljudi nogometnog tipa najbliži su sindikanalizaciji, ali imaju lovu pa im se fućka za ponudu Djeda Mraza osim onog inozemnog. Izgleda da sindikalnom Djedu Mrazu nema mjesta u sportu. Sjetio sam se! Učlanit ću se u sindikat profesionalnih sportskih funkcionera i sizinkalista. Oni imaju oo i ono ohoho.

– Nama nisi potreban! Darove sebi i sportašima dijelimo mi.

Etimološka figura

Pod etimološkom figurom misli se na "sintaktičko povezivanje riječi koje se zbog stvarnog ili prividno istog porijekla glasovno podudaraju." (Bagić 2012: 116) Pronađeni primjeri u stripu rezultat su glasovnog podudaranja riječi prividno istog porijekla, primjerice: Poljud se valjda tako zove jer na gradilištu nema pola ljudi. Navedeni je primjer osmišljen po načelu tvz. pučke ili lažne etimologije, odnosno tumačenja nepoznate riječi glasovno sličnom poznatom riječju (usp. nav. dj.: 116). Ipak, ovaj je primjer Bednjančeva dosjetka pa ju treba svrstati u tvz. poetsku etimološku figuru koja autorima dopušta stilski efektno sučeljavanje raznorodnih leksema i iskustava te proizvodi ludički učinak (usp. nav. dj.: 117). Takvima treba smatrati i ostale pronađene primjere:

Deflorirao bih ga floretom da mu zasvijetli žaruljica i da dobijemo zeleno svjetlo za taj sport.

Ta sitnež se dolovila love da može kod kuće dobiti batine umjesto da uzgaja kadrove za nas velike kao nekad.

Samo da nam stepete još onu obećanu lovu za lovačku birtiju. Gdje bi naši lovci nakon jalova lova našli lovačku utjehu.

Mislim da treba izmjeriti trud radnih ljudi koji kopačkama kopaju solidnu kintu.

Uh, što bih preko tura prekoturao Raquelu Welch.

Mi smo ih propisali, ali ja bih to svoje propisranje progutao...

Po struku joj vidim da ima dobru stručnu spremu.

Otpisanci su zagolčili gol!

Da provjerimo okulistički okultizam!

Ključni nogomafijaši napravili su ključ lige i formiraju slobodno sudačko usmjerenje crno dresiranog dresa.

I mi imamo šansu na svjetskom prvenstvu ako oparimo par po galofak receptu.

Homo vidit da ni Gripe poharala litna gripa.

Iz medicinsko-farmacijske farme ispadaju hibridni brojleri za industrijsku proizvodnju rekorda.

Paronomazija je "povezivanje dviju ili više riječi prema zvukovnoj srodnosti" (Bagić 2012: 240). Autori ovu figuru koriste kao sredstvo isticanja, ili za humorno i satirično prikazivanje, uspostavljanje neočekivanih analogija te za približavanje i kontrastiranje pojmova i misli (usp. nav. dj.: 240). Neki od pronađenih primjera paronomazije:

Sad kužiš sve naše štosove, zajebodičeke, bulije i gabulije.

Zreo si za pomlađivanje i pomlaćivanje.

Usput se natječemo s protivničkim navijačima psovanju i pljuvanju na suca i igrače.

Trčati preko graba znate čak i usred grada.

Tako bi općina Donja Opićina mogla organizirati svjetsko prvenstvo.

Od plaće mogu kupiti samo gaće.

Dosudi na obadvije strane Buli! Nek dečki budu u gabuli.

Rima

Rima je "glasovno podudaranje završnih riječi susjednih ili prostorno bliskih stihova ili polustihova" (Bagić 2012: 275). Može se pojaviti u lirici, epici, narodnim izrekama, pjevanim refrenima, drami, reklami, pa tako i u stripu. Bednjanec čak osam cijelih epizoda piše u rimi koja za ulogu ima proizvođenje humorističnog učinka, ali i stavljanje naglaska na sami iskaz. U epizodi Stazama nježnih zvijezda autor je na duhovit način u rimi prikazao put od uspjeha do neuspjeha u životu nogometaša. Izdvoje li se stihovane rečenice iz stripovnih kvadrata, one mogu funkcionirati kao pjesma:

Mudrim trzajima glave
utirem si put do slave.
I iz poze ponajteže
protivničke param mreže.
A iz nogometnog gnijezda
ja se vinuh putem zvijezda.
Mesija sam (to se plaća)
na oltaru navijača.
Novine su pune hvale,
posteri i značke male,
sličice za čokolade
nove nogometne nade.
Tu je lova, kola nova...
Mlade dame traže same
u krevetu autograme.
Igram uzdignute glave
prepun love, prepun slave.
Kažu da se slavom prčim.
Zar ja da za loptom trčim?
Što s ovom napravit mogu?
Nije pala baš na nogu.
Protivnik je već do sada
zabio nam pet komada.
Al njima nema spasa
kad pred gol im dođe dasa.
U maniri, elegantno,
i zapuca nonšalantno...
Pih! Što jedan zvižduk znači?
Tu su vjerni navijači...
Svi čekaju samo na me
da podijelim autograme.
Dobio sam sad i sam
od publike autogram.

Slika 27: Rima u epizodi Stazama nježnih zvijezda

Morfostilistička analiza

Morfostilistika "opisuje jedinice stilske izražajnosti ostvarene na razini morfologije, dijela gramatike koji proučava vrste riječi i njihove oblike" (Vuletić 2006: 26). Među najčešćim postupcima na ovoj razini jesu deminutiv i augmentativ koji, osim intelektualne poruke, sadržavaju i afektivnu poruku, odnosno stav govornika prema predmetu govora (usp. nav. dj.: 26). Ova disciplina proučava "funkcionalno-stilsku markiranost morfoloških kategorija i ekspresivne vrijednosti tih kategorija" (Katnić-Bakaršić 1999: 86), a može se baviti i zastupljenošću vrsta riječi u pojedinim stilovima te gramatičkom sinonimijom (nav. dj.: 86) Osnovna jedinica stilskoga pojačanja na ovome planu jest morfostilem. (usp. Antoš 1972: 59).

Kako bi se dobio uvid u količinu stilski obilježenih riječi u Nježnom sportu, uzeta je epizoda Nježnovodni skijaši u kojoj su riječi razvrstane po svojim vrstama, a zatim je uspoređen broj stilski obilježenih i neutralnih riječi.15 Ironičnost i humorističnost postignuta je i crtežom i riječju, a posebno su upadljive novotvorenice i žargonizmi.16

U epizodi se nalazi 58 imenica, od kojih je 12 žargonizama (epepejac, žargonizam, kinta, kreda, lova, mačka, pijača, privatnjak, rista, som, šljaker, cak), 3 su novotvorenice (glisko – vozač glisera; inflacid – stopljenica17 od riječi inflacija i insekticid; snoby – novotvorba od engleske riječi snob), a jedna je imenica upotrijebljena u novom značenju (godišnjak – godišnji odmor umjesto jednogodišnji periodik).

Što se tiče glagola, zabilježeno ih je 35, od kojih je 5 žargonizama (cepati, kopati, kužiti, maznuti, žicati), 3 su novotvorenice (odsnimiti – snimiti za film ili TV; pračkati se – kupati se; vodoskijati – skijati po vodi), a jedna je riječ upotrijebljena u prenesenu značenju (nenadlajani bi to knjižili u papire svojih uspjeha). Pridjeva je zabilježeno 12, a od tog broja 5 je novotvorenica (nenadlajni – onaj koji je brbljav; spotni – koji se odnosi na spot; nježnovodni – novotvorenica od imena glavnog lika Nježni i imenice voda; epepejski – novotvorba od kratice EPP). Pronađen je i jedan onomatopejski usklik (tup!). Neutralno obilježenim riječima pripadaju veznici, prijedlozi i zamjenice kojih ima 40-ak.

Treba imati na umu i da riječi koje nisu primarno stilski obilježene, to postaju kada se riječi ne promatraju pojedinačno, već u doticaju s drugim jezičnim jedinicama, primjerice, imenice cijena i pjena postaju stilski obilježene jer su dio rimovanog iskaza (Kod povišenja cijena osvježit će vas "inflacid pjena"), dok su imenica glista i glagol izvoditi dio frazema (izvoditi bijesne gliste). Može se, dakle, zaključiti da stilski obilježene riječi dominiraju nad neutralnima koje u ovoj, ali i u svim ostalim epizodama, potpuno ostaju u drugom planu.

Slika 28: Epizoda Nježnovodni skijaši

Epitet nježni

Epitet je "pridjev koji se dodaje imenici s ciljem da se naglasi pojedino svojstvo ili vrijednost označenog bića, stvari ili pojave, da se izraz učini snažnijim, uvjerljivijim, slikovitijim" (Bagić 2012: 110). Posebno stilogen u Nježnom sportu jest pridjev nježni koji stoji u naslovu stripa, ali i u naslovu svake strip-epizode. Dovoljno je nabrojati samo neke od 149 naslova u kojima ovaj pridjev stoji uz imenicu ili je dio autorovih novotvorenica: Ljubavnik nježne kraljice, Nježnobolični dopinguzi, Zvijezde na nježnoj stazi, Nježne trkancije, Bacačice nježnog spola, Nježne zavježbancije, Nježni strunjačari, Nježni ruk-ruk, Nježne loptostolnosti, Nježnoljubiva klopoklopka, Nježnovodni skijaši, Nježna ski-zezancija, Podmorni nježnolov, Nježnoledno paličarenje, Nježnopotezni meč itd. Osim što je dio igre riječima, ovaj epitet u stripu ima poliptotonski učinak – ponavljanje u funkciji autorova "inzistiranja na opsesivnoj misli" (nav. dj.: 251).

Deminutivi

Već je spomenuto da u Nježnom sportu preteže uporaba razgovornog stila, za koji je svojstven nepristojan, pogrdan i omalovažavajući način komuniciranja. Takvu načinu izražavanja pomažu i deminutivi kada imaju preneseno, pogrdno značenje (usp. Silić, Pranjković 2007: 389).

Deminutive u pogrdnom značenju Bednjanec redovito koristi tvoreći imena za svoje likove. Koristeći sufikse za tvorbu umanjenica, autor je svojim junacima imena nadjenuo po načelu Nomen est omen18 (usp. Težak 2003: 591), primjerice: gospodin Lovomlatić, dr. Abortić, Šminkerić, Cicika, Kržljica, Rumenić, Rumenčić, drug Birokratić, drug Lukivodić, Žlabrek Žabovujec (Brbljavko Žaboujčić) itd.

Također, umanjenice često u svojemu govoru koriste likovi koji stoje na visokim poslovnim položajima, poput menadžera. U tom su slučaju deminutivi korišteni kako bi istaknuli ulizivački karakter likova.

Menadžer: Ugovorčić ti ističe. Je bi li potpisić dao? Po pravilniku zna se...

Nježni: Hm!

Menadžer: Dobro, kužimo taj "hm". Pa...recimo deset keša pride.

Nježni: Hm, hm!

Menadžer: Dvadeset!

Nježni: hm, hm, hm!

Menadžer: Stančić, autić, kafić... I trideset komada!

Hifen

Hifen je "spajanje dviju riječi u jedan pojam pomoću spojnice ili crtice" (Bagić 2012: 134). U klasičnoj poeziji hifen služi kao verbalni ukras i smatra se pozitivno konotiranim spojem (usp. nav. dj.: 134), a u Nježnom sportu polusloženice postaju dijelom Bednjančeva ironijskog diskurza. Pronađeni primjeri su: sprej-figura, boks-kolega, titula-muzara, penal-nogometni Oskar, trening-utakmica, šah-utakmica, lokalističko-klubovlasnički, tenis-klub, pingi-pongi-tigar, strip-multiplikator, dubl-singl, ragbi-igralište, jaje-lopta, lopta-jaje, toples-dres, bedem-zona, erzac-škvadra, hoće-neće, sudac-ronilac, šut-mačka, profi-amater, olfo-trener, Yu-noga, žičaraš-slalomist, bob-klub, zrakoplovno-konvertabilna lova, spilja-junferica, poklon-gol, tramvaj-karte, Kina-čardaš, Mađar-paprikaš, mini-rok, maksi-lova.

Leksikostilistička analiza

Leksička stilistika istražuje izražajna sredstva i stilističke postupke na leksičkom nivou, a osnovna joj je jedinica leksikostilem (usp. Katnić-Bakaršić 1999: 80). Na ovoj razini treba istaknuti razlikovanje dvaju semiotičkih pojmova: denotacije i konotacije. Denotacija podrazumijeva osnovno značenje riječi koje prihvaćaju svi govornici nekog jezika, dok se pod konotacijom misli na implicitno značenje riječi, odnosno na sve dodatne komponente leksičkog značenja (usp. nav. dj.: 83). Od leksika s konotativnim značenjem u Nježnom sportu treba izdvojiti neologizme, žargonizme, dijalektizme, vulgarizme, tuđice, posuđenice i frazeme.

Neologizmi

Neologizmi ili nove riječi mogu se stvarati iz dvaju razloga: kada se radi o praktičnim razlozima, odnosno potrebi jezične zajednice za novom riječi, govori se o objektivnim neologizmima, a kada se stvaraju nove riječi s ciljem postizanja estetskih učinaka, misli se na subjektivne neologizme (usp. Bagić 2012: 205). Upravo su potonji u velikoj mjeri prisutni u Nježnom sportu. Njihovom zastupljenošću ističe se ludička funkcija ovoga stripa te Bednjančeva želja za poigravanjem riječima i stvaranjem osebujnog jezičnog izraza. Sufiksalnim, prefiksalnim, prefiksalno-sufiksalnim izvođenjem riječi, kontaminacijskim i hibridnim spajanjem riječi bez obzira na podrijetlo, autor je pokazao zavidno umijeće različitih tvorbenih postupaka te proizveo neologizme kojih u gotovo svakoj epizodi ima nekoliko. Mnoge od zastupljenih novotvorenica mogu se smatrati i autorovim hapaksima.19 U nastavku slijede neki od pronađenih neologizama, razvrstani na izvedenice, složenice i stopljenice, a radi lakšeg razumijevanja značenja, uza svaku riječ pridodan je i kontekst u kojemu je upotrijebljena. Pokraj riječi čije je značenje teško razumjeti samo u okviru rečenica u kojima se pojavljuju, stoji dodatno objašnjenje u zagradi.

Imeničke izvedenice:

administračenje – Moj rad ipak više vrijedi od vašeg administračenja.

curčadZato ću ja uskočiti u momčad, to jest, u curčad.

dijetarina – Hranarina ti je dijetarina, a ipak si preteški.

dodavancija – Umjesto statičkog kupanja i dodavancije, bazen kipi od plivanja, a dva

suca bolje vide podvodne karate zahvate igrača.

driblingacijaUmjesto sumanuta trčkanja i zahodskih rezultata 0:0, publika voli bravuroznu tehniku i driblingacije začinjene kišom golova.

elementalerci Hej, elementalerci, igrajte malo pred njihovim golom!

kanuizam U nas treba prvo postići svjetski uspjeh ni iz čega jer tek tada vrli nam lovodajci saznaju da postoji nekakav kanuizam, kajakaranje i slično.

kisikacija – Suvremena znanost se uključila i u sport. Od transguziozne klistracije žila, kisikacije, do tajnih zahvata doktora Mengelea.

kopačkariPišem reportažu o materijalnim teškoćama kopačkara jer se pišu neistine o kruhu bez motike.

misiranje (natjecanje na Mediteranskim igrama u Splitu) Dobro došli na misiranje!

nogometlija Kako su nam nogometlije već na početku prvenstva počele sevirati svoju staru dehidriranu vodu, milije mi je brzo koturaljkanje od sporog kotrljanja lopte.

ozdravljacija Konačno smo nasizali lovu i napapirili sve papire za ozdravljaciju ovog sportskog objekta.

priprematizacija Ako ga odveslam, moj klub će dobiti lovu za čamac i moju olimpijsku priprematizaciju.

rezultatizacija – Naivna rulja misli da rezultatizacija ovisi samo o treningu, volji i snazi sportaša.

Glagolske izvedenice:

destazirati Sigurno si negdje destazirao. Kasniš punih pet minuta.

futingiratiSve više se na našim ulicama pojavljuju džogeri koji rekreaciono futingiraju.

izbrucoširati – Izbrucoširao sam sve faksiće.

izmedaljitiDovedite mi dvije dobre mačke, a račun dajte mojem klubu akonto kolajne koju ću sutra izmedaljiti.

kartonirati Vražji dečki! Pobjegli su na drugu stranu igrališta. Sve ću ih kartonirati.

mandatnuti – Mandatnuli smo te da nam stručno vodiš reprezentativnu škvadru.

napanjitiNavijači nisu objektivni. Oni bi, kad je njihov ljubimac oštećen, napanjili sučevu glavu, iako mogu samo fućkati, pljuvati i psovati.

napisirati – Napisiraj reportažu o lovostaju vrlih nam bubamaraca.

šulterirati (šulter u hrvanju označava položaj kada protivnik ramenima dodiruje tlo)Zato ću te šulterirati na strunjaču.

odloptatiBok, dečki! Idem odloptati vojni rok jer mi prijelazni nije lovonosno povoljan.

odzmajiti Onom limaču je zmaj odzmajio u stratokumuluse.

omedaljiti seAli kad se netko omedalji, hoće nešto i zaraditi.

opokaliti – Opokalit ćemo našu sindikalnu vitrinu.

otkeglati Možemo otkeglati partiju za gemišt.

otklizditiPrvi tko nabavi klizaljke i otklizdi stazu, postaje državni prvak i rekorder jer se brzim klizanjem u nas nitko ne bavi...

otparloviti (odgledati prijenos boksačkog meča između Mate Parlova i Miguela Cuella) Mogu li s tobom otparloviti prijenos?

ourčiti (djelovati u OUR-u, Organizaciji udruženog rada) dragi Jugogradići, tu živim, ourčim, tu sam osnovao porodicu. Igrat ću za vaš klub.

porazirati – Porazirali su te, a njima nismo ništa bododužni.

prebananitiNe hvataj me za ruku! Prebananio sam je na prethodnoj slici.

preskifirati (pobijediti u veslačkoj disciplini skifu, čamcem za jednoga veslača) Veslonja mora nekoga preskifirati da se kandidira za Olimpijadu.

reburitati (rebur je bacanje ili prevrtanje protivnika prema naprijed obratnim obuhvatom trupa) Dođi mi u zagrljaj da te reburiram.

rukometati – Mi samo rukometamo i rukovodimo loptom, a lovom rukometaju drugi rukometaši.

smečiratiDa ne smečiramo na smeću, našli smo trinaest metara livade za natjecateljski badminton i osnovali klub.

ucipeliti Iz Sizomuzije dođoh daleke da dječici sporta ucipelim dare neke.

usindikatiti seU nas po nekoj logici sveti Djed Mraz spada u nadležnost sindikata. Pa da bih darivao sportaše, moram se usindikatiti.

zagoliti Bezobrazluk! Anonimac, nije bio ni na naslovnoj strani ni na posteru, a usuđuje se zagoliti nam mrežu.

zanježiti Dečki se loptaju, ali glavni igrač sam ja. Diktator, vlast iznad zakona i pravila, sudac prijekog suda. Otpisani igraju bolje, ali im svaki napad mogu na vrijeme zanježiti.

zapanjirati ­Ako pratite meč bez navijačkih strasti, često vas zapanjiraju panjologične odluke.

Pridjevske izvedenice:

bekendirani Anonimci su postali majstori za sve bekendirane forhende.

gabuliran Opet smo gabulirani.

loptačka Prema podacima do kojih si došao, ispada da ova loptačka sirotinja samo što ne prosi.

rastreneriran Ne, ovaj put kupujem jednog trenera. I ja kupujem jednog, jer nam je klub kronično rastreneriran.

obezjajenIgrača koji vodi loptu napada se bez milosti kao i kod nas. On se mora osloboditi lopte jer mu prijeti da bude obezjajen.

odvaterpoliran Zna se da čeverci i isključenja odlučuju tko će biti odvaterpoliran.

penholderirano (penholder je način držanja reketa u stolnom tenisu) Tip me reže penholderirano da celuloidericu i ne vidim!

uglazbiranOdsvirajte mi u što su uglazbirane ove milijardice.

uzrokiran Hm...loptometrički engrami uzrokirani su notoričkom introspekcijom zvjezdotrofiranog nogotalamusa.

Imeničke složenice:

bodominus Nafilajte im mrežu! Jerbo smo u bodominusu!

bućoglavci Kako sada uvjeriti i bućoglavce da su za veslanje potrebni trkaći čamci, a ne ribarske barke!

divogliste Ostaje mi da smislim nekakav rastomat koji bi me rastegnuo za koji metar jer je prekasno da se počnem baviti drugim sportom. Iz njega bi normalnjaci izlazili kao divogliste s visinom po želji.

goloprodukcijaMoji dečki tamo štrikaju ručni rad kojim bi trebalo nadoknaditi ovu industrijsku goloprodukciju protivnika.

jugomozak – Tko nema u glavi, ima među nogama. Zato kad je riječ o sportu naš jugomozak odmah pomisli na nogomet.

kapekenjac (KP, kratica za Komunističku partiju) Čuj, kapekenjac, daj mi ispisnicu.

lokalobazenistiSamo lokalobazenisti ne kuže da linč ne spada u pravila vaterpola.

lovobrojitis Oprostite što nisam došao na pripreme. Bio sam bolestan od lovobrojitisa.

lovodajciU nas treba prvo postići svjetski uspjeh ni iz čega jer tek tada vrli nam lovodajci saznaju da postoji nekakav kanuizam, kajakaranje i slično.

lovorezultati Došao sam znanstveno ispitati budući utjecaj sarajevskog ćevapa na olimpijske lovorezultate na iskustvu američkog hot-doga.

mlatibradeIzabrat ću najbolje mlatibrade i nemojte mi nametati svoje simpatije.

nogobiznis – Nogobiznis je bio unosan.

nogobontonPo nogobontonu nekulturno je zabiti više od gola po utakmici.

nogoglavci Zanimira me za koju se lovu vaši nogoglavci loptaju.

nogologija Na klinici za nogologiju pokazalo se da akupuntura od samo dva boda ne bi smjela paralizirati um.

nogopenis Što je to? Nogometni tenis ili nogopenis?

nogotaksiU prometnoj gužvi najbrže se stiže nogotaksijem.

penisonosci U većini sportova žene se natječu i nižu uspjehe. Sve je to normalno, ali na pojam "ženski nogomet" ciknu penisonosci kao guje.

pravolov – Samo ne kužim razliku između pravolova i krivolova, tko tu nosi jelenove rogove i kome se prodaju pod svijeću?

rukokup Došli smo kao velesila pokupiti rukokup, dok ostatak svijeta može samo kalkulirati koje će ostatke pokupiti.

skijosport Kažu da naš skijosport napreduje, a ja se furam natraške...

sportoljupci Vidi se da ste sportoljupci.

stripoplovVrijemevratnim stripolovom došao sam na prvu Olimpijadu pokupiti medalje, jer danas nemam nikakve šanse.

superprdalica Dok tipovi iskobeljaju svoje superprdalice iz mulja, odoh ja pod gasom od dva gemišta i jednom konjskom snagom po pobjednički vijenac.

telezurci Postoji i bob za koji se dobivaju i olimpijske kolajne. To su već otkrili i oni telezurci koji na ekranu prate i druge sportove, a ne samo nogomet.

telezvizdići Na treningu više čagamo nego telezvizdići u zabavnoj emisiji.

vodopolist Drago nam je što reprezentativac, jedan od vrhunskih vodopolista postaje naš sugrađanin.

vodoskakavci Naši vodoskakavci značili su nešto u Evropi do prije nekoliko godina.

zimomet Sigurno mislite da sam skijaš. He, he, prešli ste se. Ja treniram nogometni zimomet.

zimoslužba – Zimoslužba nam je osigurala dovoljno neposoljenih klizališta na cestama.

Glagolske složenice:

brzoklizirati – Kužimo. Ti bi brzoklizirao.

veležderati – Kod nas je sve "vele". Velesmeće, velesmrad, a velegrađani bulje u velevizor ili veležderu po birtijama.

vodoskijati – Htio bih vodoskijati, ali od plaće mogu kupiti samo gaće.

Pridjevske složenice:

bododužni Porazirali su te, a njima nismo ništa bododužni!

bodostajna – Bodostajna tabelogika motivira nas da i mi imamo nogomentalnog sportošizičara.

brzometnoVidite da me buše brzometno!

glaveribosmrdnaOd glaveribosmrdne pozicione foteljogike klub je disponiran na poraze.

grlogasna Padobranstvo je opasan sport. Na natjecanjima uvijek dežuraju vatrogasci i hitna pomoć, a najviše posla ima grlogasna ekipa prodavača pijače i kikirikija.

istosportnaMeđunarodna natjecanja su prilika da se pofrendam s kolegama iz istosportne branše.

klizobrzna Za zimsku Olimpisarajadu morate podtrebevićiti i klizobrznu stazu da sjevernjake omedaljimo, a za četiri kvrge mogli bismo i mi imati konja za trku.

lovonosnoGimnastičari su najljepše razbacani muškarci, ali provincijskom narcisoidu je zgodnije nabildati galofakmuskule i dureći se čekati da zamijeni šefa iz Kustošije u ulozi Tarzana ili bar ćopiti kakvu lovonosnu šnapericu.

panjologičan Ako pratite meč bez navijačkih strasti, često vas zapanjiraju panjologične odluke.

papirpolistički – Papirpolistički sude, je li vredniji pišljivi papir od sporta?

prstovrtnaFigure kao "nježni ringišpil"...ili "prstovrtna špagica" ući će u klizačku terminologiju kao uobičajeni lik.

sjedoguzniOvi sjedoguzni benzinci su mogli žderati i kartati bilo gdje, a naš planinarski dom ostaviti nama, istinskim ljubiteljima prirode!

skijopucačkaZijevanje pred televizorom je najmasovniji sport, ali rulja često zijeva i od čuda kad vidi na ekranu naoružane skijaše. Ne kuže da je to olimpijska skijopucačka disciplina.

sofkosizni (SOFKA, Savez organizacija fizičke kulture; SIZ, Samoupravna interesna zajednica) – U siz za gombanje delegirat ćemo od vas onoga koji bolje kuži sofkosiznu gimnastiku.

vrijemevratni – Vrijemevratnim stripoplovom došao sam na prvu Olimpijadu pokupiti medalje, jer danas nemam nikakve šanse.

Stopljenice

Još jedna vrsta novotvorenica koja se u Bednjančevu leksiku često može naći jesu tzv. stopljenice.20 Radi se o tvorbi riječi koja nastaje stapanjem, odnosno "kombiniranjem i fuzioniranjem neznačenjskih, nemorfemskih dijelova dviju punoznačnica" (Marković 2009: 228). Što se tiče načina na koje su riječi stopljene u Nježnom sportu, osim stapanja nemorfemskih dijelova dviju (ili triju) punoznačnica, često se događa i stapanje cijelih punoznačnica tako da se svaka riječ može integralno iščitati. Zanimljivo je i da su neke stopljenice spoj riječi koja postoji i autorova neologizma, npr. traginogoloptna (tragi-čno × nogoloptna). Mnoge od pronađenih stopljenica mogu se smatrati i duhovitim kalamburima,21 primjerice: trener iz Holimuda, Nježne suze sina raznogometnog, ševiljski brijač, Nježne snježnosti, onemogaćiti, inauguzirati, trčkanje, konjuktivritis, nogaut, interesrancije, dopinguziran, popsihišati, gaudeamus nogomutur (gaudeamus igitur + nogom u tur), rikolovni (rikola + ribolovni), polauditi (poluditi + Niki Lauda), rasparloviti (raspariti + Mate Parlov) pomekluditi (poluditi + McCloud, ime junaka iz američke serije) i sl. U Bednjenčeve stopljenice i kalambure često su utkani vulgarizmi, zbog čega izraz dobiva satirični i groteskni naboj. Slijedi popis ostalih pronađenih stopljenica podijeljenih prema tvorbenom modelu Ranka Bugarskog (usp. Bugarski 2006: 200-212).

1. Stapanje prvog dijela jedne riječi i drugog dijela druge riječi:

ekspertizezanje (ekspertiz-a × z-ezanje)

foteljogika (fotelj-a × l-ogika)

kakatekizam (kakat-i × kat-ekizam)

klizdarije (kliz-anje × piz-darije)

klizditi (kliz-ati × jez-diti; kliz-ati × piz-diti)

kuglarija (kugla-nje × igra-rija)

mediokritestetika (mediokrite-t × e-stetika)

nasilnerac (nasiln-i × sedm-erac)

Njeržebet (nje-žni × E-ržebet Palatinuš)

Nježančić (njež-ni × Antun Stip-ančić)

Nježanka (njež-an × Br-anka Batinić)

Nježavka (njež-an × Dubr-avka Fabri)

Nježurbek (njež-ni × Dragutin Š-urbek)

odbijancija (odbija-ti × zeza-ncija)

šuplex (šup-ak × dup-lex)

tabelogika (tabel-a × l-ogika)

upravudonja (uprav-a × m-udonja)

2. Stapanje cijele prve riječi i drugog dijela druge riječi:

bananada (banana × bal-ada)

bezlopterac (bez + lopte × sedme-rac)

brijatlon (brija × tria-tlon)

bodulpatriotizam (bodul × lokal-patriotizam)

zabavancija (zabava × zajeba-ncija)

folonter (fol × vol-onter)

golimancija (goli × gol-man × zezan-cija)

klubovlasništvo (klub × rob-ovlasništvo)

Maratonijada (maraton × Olimp-ijada)

Mrdanescu (mrda-ti × Anghel Iordă-nescu)

mudronja (mudro × mudo-nja)

Nježankašević (nježan × Milivoje Ka-raka-šević)

nježnobolični (nježno × dija-bolični)

nježnomerički (nježno × a-merički)

nježnoverzna (nježno × kontro-verzna)

Opalimjada (opalim × Olimpi-jada)

papirulije (papir × drang-ulije)

paratonac (para × mara-tonac)

probijanjerac (probijanje × sedm-erac)

rastomat (rast × aut-omat)

sizokrat (SIZ × bir-okrat)

sportokratski (sport × bir-okratski)

šerlokholmsimacija (Sherlock Holmes [šerlokholms] × aproks-imacija)

štramplifikacija (štram × am-plifikacija; štrampl-e × ampl-ifikacija)

ukeminjaža (ukemi × ke-njaža)

3. Stapanje prvog dijela prve riječi i cijele druge riječi:

angažmiknuti (anga-žirati × žmiknuti)

depresranje (depre-sija × sranje)

dopinguz (doping × guz)

entuzijalnost (entuzi-jazam × jalnost)

juridriskati (juri-ti × driskati; juri-st × driskati)

kerešćipati (kere-čipe × šćipati)

kopačkompleks (kopač-ka × kompleks)

licencijanje (licenci-ranje × janje)

nogomentalni (nogo-metni × mentalni)

Nježungul (nje-žni × Slaviša Žungul)

patrijarhalizanje (patrijarha-t × lizanje)

planinorci (plani-na × norci)

plasisati (pla-sirati × sisati)

psihokanalizacija (psiho-analiza × kanalizacija)

sindikanalizacija (sindi-kat × kanalizacija)

trenedirigirati (trene-r × dirigirati)

treniklizati (treni-rati × klizati)

usuglasisati (usugla-siti × sisati)

vaterturisti (vater-polist × turist)

4. Stapanje dviju cijelih riječi:

analizanje (analiza × lizanje)

biciklistir (bicikl × klistir)

golfoliranti (golf × foliranti)

kajakakanje (kajak × kakanje)

kajakaranje (kajak × karanje)

kakatekizam (kaka × katekizam)

klupasocijacija (klupa × asocijacija)

lunaparkirani (lunapark × parkirani)

mamlazni (mamlaz × mlazni)

noganglije (noga × ganglije)

nogometika (nogomet × etika)

novinaritanje (novinar × ritanje)

nježnokaut (nježno × nokaut)

pleksusrano (pleksus × usrano)

propisranje (propis × sranje)

sanitaritnuti (sanitar × ritnuti)

sanjkenjac (sanjke × kenjac)

sanjkenjarija (sanjke × kenjarija)

šampionogiranje (šampion × nogiranje)

treneritati (trener × ritati)

treneritnuti (trener × ritnuti)

vaterpolovni (vaterpolo × polovni)

zajebodičeki (zajeb × bodiček)

5. Stapanje hrvatskih i stranih riječi:

bosjajni (boss [bos] × sjajni)

kečesketkeniranje (catch-as-catch-can [kečezkečken] × tren-iranje ili d-iranje)

nježnosmučna (nježno + smuč-anje × muč-na)

učimatiti (uchimata [učimat-a] × uč-iti)

6. Isticanje jedne riječi unutar druge

MASaKrIRA (masakrira + maskira)

Neke od pronađenih stopljenih riječi ne odgovaraju ni jednom od navedenih tvorbenih modela jer se stapaju različiti dijelovi dviju (ili triju) riječi. Popis stopljenica koje nisu ušle ni u jedan od navedenih tvorbenih modela:

arbitrisrancija (arbitri-rati × sra-nje × zeza-ncija)

autovozist (auto-mobil-ist × voz-iti)

dopinguziran (dopin-g-iran × guz)

lovosenzus (lov-a × k-o-n-senzus)

Olimpisarajada (Olimpi-jada × Sara-jevo)

pomekluditi (po-luditi × McCloud [mek-laud])

psihonogija (psiho-log-ija × nog-a)

rasparloviti (ras-par-iti × Mate Parlov)

popsihišati (po-p-išati × psih-a)

ravnostolan (ravno-prav-an × stol)

sizinkalist (SIZ × s-in-di-kalist)

vaterfolo (vater-pol-o × fol)

zavježbancija (za-jeba-ncija × vježba)

Vulgarizmi i eufemizmi

Vulgarizmi "pripadaju sferi emocionalnog i ekspresivnog govora, a izrazito su negativno markirane" (Katnić-Bakaršić 1999: 85). Kada je riječ o vulgarizmima u Nježnom sportu, njihova je uloga govorna karakterizacija likova i stvaranje komičnog efekta. Ipak, treba ih promatrati i kao dio autorova poigravanja riječima. Primjerice, zanimljive su rečenice u kojima Bednjanec, narušavajući gramatička i pravopisna pravila, uspijeva "ubaciti" vulgarizme i ondje gdje se ne očekuju. Evo nekih primjera:

Je bilo dobro sinoć?

Jebilo wery good!

Je bi li potpisić dao?

Je bi li ste mi dali informaciju o sastavu momčadi po dinarskim brojevima?

Vi ste me trijebali?

Gospodična, je bi li se vi sparili sa mnom jednu rundu?

Je bi li vi trčili kraljicu sportova?

Također, vulgarizmi su često "skriveni" u novotvorenicama i kalamburima (propisranje, šuplex, kakateizam, usuglasisati itd.), o čemu je već bilo riječ u ovome radu, ili su svedeni na eufemizme. Eufemizam je "ublaženi izraz koji zamjenjuje vulgarizam ili riječ koja označuje kakvu opasnu, šokantnu ili neugodnu pojavu" (Bagić 2012: 119). U Nježnom sportu eufemizmi su nastali različitim načinima, primjerice: zamjenom fonema (Mačka li ti piterina!; Da nisi pozdipio?), grafijskom iluzijom na psovku (A ovako lovodajci obično odje...dre klubove kad traže kintu za natjecanja i regatne jedrilice; Kad dobiješ košaricu od zvizda, ispadneš eksperimentalna ...) ili pak frazeologiziranom zamjenom (Boli me ovo i ono za sve osim love).22 Ipak, najčešći su eufemizmi zapravo ludičke parafraze23 kojima se aludira na psovke:

Kopačku mu materinu!

Srećku ti materinu!

Sviralu ti materinu!

Veslo ti materino!

Bubamaru mu provincijašku!

Odnježim ti fućku!

Da mu majku u pištaljku!

Sudački ti pisak ljubim!

Bananinu mu koru!

Trista ti bijesnih glista!

Organ ti porezni!

Pedalu ti nabijem!

Jamahahu ti savakakinu!

Auspuh mu motorin!

Makinu mu friziranu!

Slavu ti medaljinu!

Jegervuršt ti lovački!

Auspuh ti materin!

Dijalektizmi

Dijalektizam je "neusvojena jezična pojedinost, koja se, u odnosu na književni jezik, prepoznaje kao svojstvena dijalektu" (Anić). S obzirom na to da je strip "naglašeno aktualan i životan" (Težak 2003: 592), dijalozi su nerijetko pisani u dijalektima. Kada se radnja stripa događa na dalmatinskom području, likovi progovaraju čakavštinom, kao u epizodi u kojoj se Nježni bavi sportskim ribolovom:

Ribar: Vidit ćeš da je sportski ribolov na moru drugačiji od onog tvog slatkovodnog.

Nježni: Naravno, kad mene dnevna dozvola košta više nego tebe godišnja.

Ribar: Jednom ribom platim dozvolu, a onda lipo lovim cilo lito.

Nježni: To je gotovo besplatni trening za natjecanja.

Ribar: Koja naticanja? Ja lovim ribu za iće. Natiču se samo niki šempjavi intužijasti. Čak su bili najbolji na svitu.

Nježni: Kužim. Od sporta te zanima samo klopa.

Ribar: Ovdi se skupidu komarče za vrime mrišćenja. Samo ih vadiš i napuniš po broda.

Nježni: Zar tu ribu nije zabranjeno loviti za vrijeme mrijeta?

Ribar: Čuja sam da se tamo uzgaja riblja mlađ i baca u riku. A tko to plaća?

Nježni: Mi od članarina i dozvola. Zato imamo što loviti.

Ribar: A tko bi more poribija? Istina da nima više ribe ka ča je bilo, ali to je more – voda do Amerike.

Kajkavštinom pak progovaraju seljaci koji Nježnom ne dopuštaju da se na njihovoj livadi bavi streličarstvom:

Nježni (gađajući metu): Ako osvojim kakvu medalju, dobit ćemo neku livadu da ne moramo putovati izvan grada ili iznajmljivati od privatnika.

Prvi seljak: Joj! Potrefil me je baš kad sam im štel raskopati i baciti mete.

Drugi seljak: Nosi te svoje slamarice! Tu bum zasadil luk.

Žargonizmi

Pod žargonom se podrazumijeva "specifični stilski markirana vrsta uporabe jezika, i to vrsta koja se ograničava na određene socijalne grupe" (Katnić-Bakaršić 1999: 83). Njime se odražava pripadnost određenoj grupi ljudi, stvara opozija prema neutralnom govoru te ističe težnja za jednostavnom komunikacijom (usp. nav. dj.: 84). Bednjanec žargonizme koristi za govornu karakterizaciju svojih likova (posebice Nježnog) i za stvaranje komičnog učinka. Od žargonizama u stripu česti su oni koji su svojstveni zagrebačkoj urbanoj sredini: rulja, škvadra, lova, kinta, pare, frka, trta, stari, kužiti, šljiviti, šljakati, klopati, furati, ćoriti, ćorka, nakrkati se, ljosnuti, ukenjati se.

Ponekad se autor poigrava jezikom tako da iza svakog slova umeće novi slog s uvijek istim suglasnikom i ponovljenim samoglasnikom iza prehodnoga sloga: behenzihinaha umjesto benzina. Često se javlja i šatrovački govor, specifični oblik žargona koji se ostvaruje premetanjem slogova (usp, nav. dj.: 84), a kao primjeri neka posluže sljedeći: ritivafo, rista, žuljba, njofra njake itd. Takvo premetanje riječi autoru dobro koristi kako bi oponašao kineski jezik u epizodi u kojoj Nježni kao stolnotenisač govori s Kinezom: Mi daj dnuje lu ki rove tig sti ma! Žiš ku? (Daj mi jednu kilu tigrove masti! Kužiš?)

Tuđice i posuđenice

Tuđice su "prepoznatljive riječi iz drugog živog ili prirodnog jezika, usvojene izvorno ili preko jezika posrednika", a posuđenica je "riječ preuzeta iz drugog jezika i prilagođena jeziku koji preuzima" (Anić).

Od stranih riječi, Bednjanec koristi engleske, slovenske, ruske, njemačke, francuske, španjolske, talijanske i latinske riječi, izraze i rečenice. Ipak, strane su riječi najčešće gramatički i pravopisno pogrešno napisane jer likovi, a posebice Nježni, slabo barataju stranim jezicima. Autoru to odlično služi za poigravanje jezikom i stvaranje komičnih situacija. Tako se izruguje talijanskom izgovoru Hrvata i umjesto Scusate, signori piše Zguzate, sinori, čime prvom riječju aludira na vulgarizam (guza), a drugom na kajkavizam (Si nori? Jesi li lud?). I Pokušaj Nježnog da razgovara na španjolskom autor vidi kao priliku da strane riječi pretvori u vulgarizme: Prdoname, senjor! Dalito je bala Argentina? Nepoznavanje jezika Nježnog navodi na zaključke koji imaju komični učinak. U epizodi u kojoj se bavi bobom, on izjavljuje: Kužim. Bobsleigh u našem prijevodu znači: zrno boba sa šlagom. I posuđenice Bednjancu koriste kako bi se izrugao nepoznavanju jezika. Nježni sugovorniku na izjavu Šampione biramo samo među našima odgovara: Kužim tu lingvu. Šampinjone stavljaju na pizzu kao mi luk na ćevape.

Na humorističan način autor prilagođava naše riječi stranom jeziku pa će napisati: Que buenas guzitas! i Que buenas mačkitas! A Pokušaj Talijana da govori hrvatski zapisuje prilagođavajući se stranom pravopisu, bez dijakritičkih znakova: Oh! Che bella sikara! Kod nas moze ici u lov samo bogatasi, a kod vas, svi radnicka klasa, svi moze ici u lov.

Frazemi

Frazemi su "ustaljene sveze riječi koje se upotrebljavaju u govornom obliku, a ne stvaraju se u tijeku govornoga procesa, i kod kojih je bar jedna sastavnica promijenila značenje, tako da značenje frazema ne odgovara zbroju značenja njegovih sastavnica" (Menac, Fink-Arsovski, Venturin 2003: 6). Za frazeme je karakteristično da imaju čvrstu strukturu te stabilan poredak sastavnica. Iako je postojanost frazeoloških sastavnica jedna od osnovnih značajki frazema, Bednjanec ih ponekad i modificira, pa tako frazem šakom i kapom mijenja u šakom i kopačkom, mačji kašalj u tuljanov kašalj, zbrajati kruške i jabuke u zbrajati kruške i krumpire, a progledati kroz prste u proprstiti kroz glede. Modifikacijom frazema autor pokazuje kreativnost i želju za poigravanjem riječima te privlači čitateljevu pozornost.

Za primjer frazema koji nisu doživjeli modifikaciju (osim u gramatičkom obliku – promjenama u deklinaciji, konjugaciji i sl.) neka posluže sljedeći:

Lova do krova!

...deflorirao bih ga floretom da mu zasvijetli žaruljica i da dobijemo zeleno svjetlo za taj sport.

Navijat ću za vas iz petnih žila kad tako dobro igrate.

Od toga i nama pada lova da ti pamet stane.

A sad, na sunce onu obećanu lovu!

Ali, kad je gorjelo pod petama, trgli smo se i za dlaku izbjegli poraz od autsajdera.

Imam vezu pa nema zime da mi nađu šljaku.

Važno je znati otkud vjetar puše.

Pokazat ću im da i mi konja za trku imamo.

Ja izvodim bijesne gliste na skijama, onda upada tvoj cak i zaštitni znak.

Pišem reportažu o materijalnim teškoćama kopačkara jer se pišu neistine o kruhu bez motike.

Semantostilistička razina

Semantostilistika "proučava izražajna sredstva i stilističke postupke na planu semantike" (Vuletić 2006: 257). Ova se disciplina bavi pravim i prenesenim, prvobitnim i izmijenjenim značenjem riječi te polisemijom riječi (usp. Antoš 1974: 60). Osnovna jedinica pojačanja na ovome planu jest semantostilem. U Nježnom sportu od semantostilističkih postupaka treba istaknuti metaforu, oksimoron, ironiju i aluziju.

Metafora

Metafora je figura u kojoj se jedna riječ zamjenjuje drugom prema značenjskoj srodnosti ili analogiji (usp. Bagić 2012: 187). U njoj se događa "prijenos imena s jedne stvari na drugu i značenja s jedne riječi na drugu (nav. dj: 187).

Čitatelj će Bednjančevu težnju za metaforičnim izrazom primijetiti već pri susretu s naslovima strip-epizoda. Tako je, primjerice naslov Nježnomlatno bapsanje metafora za boks, Nježne mačke od kopačke za ženski nogomet, Nježni pljuskomet za rukomet, Nježne nogokupacije za nogomet, Nježne zavježbancije za gimnastiku, Nježnoruki curomet za ženski rukomet itd. Metafore i metaforične rečenice pridonose grotesknosti autorova stila (usp. Težak 2003: 593): Maznula me ideja po piksi (sinula mi je ideja u glavu), podstanar na dvoru kralja Bubamare (atletska staza na nogometnom stadionu), demolirana fasada (razbijeno lice), mlatibrade (boksači), nogometni proizvod (gol), Kopernici na tribini, ovce na tribini (navijači), tikva (glava), celuloiderica (loptica za stolni tenis). Neke metafore, koje su već poznate u sportskom žargonu, pojavljuju se u stripu više puta, npr. šara (dozvola za nastup), kanta (pehar) i bubamara (nogometna lopta).

Oksimoron

Oksimoron je "sintaktičko povezivanje značenjski suprotnih pojmova", a ovakav spoj riječi "iznenađuje, šokira i izaziva tumačenje" (Bagić 2012: 209).

Ova je stilska figura u Bednjanca samo još jedan od načina kojima pojačava humorističnost iskaza. Već je sam naslov stripa Nježni sport svojevrsni oksimoron. Prvim dijelom sintagme referira se na ime glavnog lika (koje je pak nespojivo s njegovim nezgrapnim, nimalo nježnim izgledom), dok s druge strane pridjev nježni nipošto nije u skladu s onime što sport sa sobom nosi – grubost, razne malverzacije, nepoštenost i slično.

Još neki od pronađenih oksimorona: nemoguće mogućnosti, najgenijalniji imbecil, krivopravno stajalište, neodgovorno-odgovorni, nogometni tenis, bekendirani forhend, kancelarijski nogometaši, medvjeđi pršut, nježni skok u suhu vodu, plivači na suhom, nježna vatra u vodi, stara mladost, zdravstveno-bolesne ambicije, dosadno zabavni, subjektivno sam objektivan itd.

Ironija i aluzija kao dio satiričkog iskaza

"U satiri se izvrgavaju podsmijehu i poruzi ljudske slabosti i smiješne strane ljudskih grupa, staleža, nosilaca vlasti itd." (Anić) "Satira je od Ezopovih vremena imala izvjesni društveni privilegij – bilo joj je dano da kroz jetki osmijeh iskaže mnogu istinu o svome vremenu. Istinu koja se često na drugi način nije mogla iskazati" (Venturini 1980: 5). I Bednjanec se poslužio ovom metodom te je, preko teme sporta, satirički progovorio o društvu, politici, mentalitetu ljudi, događajima i problemima svojega vremena. Kako bi izrazio svoju kritiku, Bednjanec se poslužio sredstvima prenesenog značenja – ironijom i aluzijom.

Aluzija je "govor koji temu obrađuje posredno, upućujući na podudarnu situaciju, događaj, tekst ili osobu" (Bagić 2012: 24). Na različite načine autor aludira na izvansportske teme, pa tako u epizodi Nježne odbijancije o problemima privrede progovara kroz usporedbu s odbojkom: "Od svih sportova, pravila odbojke su najsličnija pojavama u našoj privredi i društvu. Valjda zato jer je to bio najmasovniji sport. Igrali su je i vatrogasci i direktori, a i oni koji danas honorarno servisiraju recepte za zurove akte. Lopta se poput odgovornosti prebacuje na drugu stranu preko mreže i skupljaju poeni na tuđim greškama. I ovdje igrači iz zadnjeg reda moraju odbijati najteže udarce. Sudac koji vodi igru i pazi na pravila sjedi na visokom položaju. I princip rotacije izvodi se odbojkaški. U krug se mijenjaju mjesta i čovjek na servisu. Igrači ostaju isti." (...)

U temelju, ili kao bitan sastojak satire stoji ironija (usp. Bagić 2012: 161), njome se "govori posredno ili suprotno od onoga što se kani kazati (kori hvaleći, hvali kudeći, prezire diveći se, hini neznanje, svjesno prešućuje ili kaže manje nego što se očekuje" (nav. dj.: 158). Ironija se ostvaruje preko drugih figura od koji su najčešće antifraza, hiperbola, litota, paradoks i igra riječima. (nav. dj.: 158-159). U nastavku slijede neki od načina na koje je ostvarena ironija u Nježnom sportu.

U epizodi koja se bavi tenisom (Nježni teni-set), ironijski iskaz prepoznaje se već u prvom kadru u kojem Nježni "hini neznanje" i naivno govori: "U nas tenis nije privilegij imućnih. Tereni pripadaju svima nama koji stvaramo i odvajamo lovu za njih." Na kraju epizode i sam se ipak uvjerava da nije poželjan na teniskim terenima koje su rezervirane samo za elitu i bogataše.

U epizodi Visoki ce na nježnom ledu, Nježni u ulozi sportskog reportera opisuje atmosferu na utakmici ironično izjavljujući: "Našu himnu nismo imali prilike čuti, ali zato ori ovo genijalno djelo naše poezije oplemenjeno glazbom u stilu opatijskog festivala, dok u pozadini navijači pjevaju: Hokejaši dobro jedu jer igraju sport na ledu, na ledu, na ledu svi čekaju pobjedu."

Ironija je ostvarena i stilskim figurama poput litote, paradoksa, silepse i igre riječi. Litota je "svjesno slabljenje ili umanjivanje izraza s ciljem da se naglasi ili pojača neka ideja, misao, predodžba, emocija i sl." (Bagić 2012: 183). Litota se pojavljuje u izjavama Nježnog koji se izruguje neuspjesima sportaša (npr. Lopta je prohujala samo deset metara od gola, A maratonac bi zaostao samo deset kilometara) ili samom čitatelju (Ako nemate pojma o toj igri, u zaostatku ste samo za 2000 godina).

Posebno su zanimljive epizode u kojima je ironija ostvarena rečenicama u kojima se pojavljuje silepsa. Ova se stilska figura ostvaruje kada se "ista riječ u stihu, rečenici ili odjeljku rabi u dva značenja – leksičkom ili figurativnom" (Bagić 2012: 283). U epizodi Nježna sedla ironija je postignuta upotrebom riječi konj u doslovnom (konj = životinja) i prenesenom (konj = glup čovjek) značenju. Nježni izjavljuje: "Konjički sport je u nas u jadnom stanju jer više konja sjedi po kancelarijama nego što ih ima na hipodromu."

U epizodi Nježnopotezni meč koja se bavi šahom, organizator šahovske partije Nježnom govori da makne muhu s pozicije ce dva na šahovskoj tabli kako ne bi smetala ruskim igračima. Ovako se odvija razgovor:

Organizator: Nježni, Spaskog iritira krepana muha na demonstracionoj tabli. Idi i pokupi je. Ako izgubi reći će da smo mi krivi. Tamo je na ce dva.

Nježni: Što li je "cedva"? Hm... Cedva... Baš sam top. Aha, to je ce na broju dva! Prokužio sam! He, he, he, ipak nisam top. Na ce dva je ta životinja. Potez i hop!

U tom trenutku jedan od igrača, čuvši kako Nježni govori top na ce dva, misli da mu Nježni sugerira potez te figuru postavlja na poziciju ce dva. Ovaj duhoviti nesporazum proizašao je iz upotrebe riječi u leksičkom i figurativnom značenju – igrač je mislio da se radi o šahovskoj figuri, dok je Nježni riječ top upotrijebio u smislu glupan, budala.

Ironiju proizvode i igre riječima koje se zasnivaju na homonimiji. U epizodi Fijuk nježnih vještica Bednjanec ismijava podmitljive suce na nogometnim utakmicama. Nježni, u ulozi suca, reagira na komentare da je pogriješio u suđenju: "Ako ja otfućkam gol, onda je gol da je baš i odjeven!" Slična igra riječima nalazi se i u epizodi u kojoj je Nježni nogometni vratar. U trenutku kad mu je zabijen gol, on govori: "Otkud gol? Zar je rulja slijepa pa ne vidi da sam odjeven?" Autor majstorski koristi ovakvu igru riječima kako bi se narugao eliti koja drži samo do novaca. U epizodi Nježni golfoliranti, Nježni pokušava pronaći teren za igranje golfa. Kad naiđe na livadu u vlasništvu jednog bogataša, predlaže mu da je ustupi kao teren za golf te mu se obraća riječima: "Ova ogromna livada ispred vaše vile je prekrasna, a ne služi ničemu. Znate, ja sam stručnjak za golf." Bogataš, misleći da se radi o stručnjaku za aute, odgovara: "Izvrsno! Baš imam probleme s golfom. Ne kužim tehniku." Nježni će zbog ovog nesporazuma završiti kao i u svakoj epizodi – dobit će od bogataša palicom u stražnjicu.

Ironija je prisutna i u neologizmima koji, osim što pokazuju autorovo majstorsko baratanje jezikom, otkrivaju i njegov kritički odnos prema politici i tadašnjem komunističkom društvu. Od kratica SIZ (Samoupravna interesna zajednica), SOFKA (Savez organizacija fizičke kulture), KP (Komunistička partija), SDK (Služba društvenog knjigovodstva) stvara pejorativne novotvorenice: nasizati/nasizirati lovu, sizavac, sizokrat, sofkosizni (U siz za gombanje delegirat ćemo od vas onoga koji bolje kuži sofkosiznu gimnastiku), kapekenjac, esdekenjci. Na isti način ismijat će pravo, birokraciju i administraciju: propisranje, propisrani propisi, upravudonja, juridriskanje, administračenje, papiropolistički sud itd.

Iako je u navedenim primjerima naglasak stavljen na tekst, treba imati na umu da su verbalni elementi dopunjeni i nadograđeni vizualnom grotesknošću likova, ali i svih ostalih likovnih sastavnica stripa (usp. Težak 2003: 591). Neke je ironične i duhovite situacije nemoguće razumjeti ako se tekstualni i slikovni elementi ne promatraju u cjelini. U epizodi Nježni zmajevi u kojoj je tema natjecanje u puštanju zmajeva u zrak, jedan od likova govori: "Ja imam najvećeg zmaja, pravu aždaju." Ironična situacija proizaći će iz slike žene koja stoji pored njega.

Grafostilistička analiza

Grafostilistika je "stilistička disciplina koja propisuje – opisuje – vrednuje ekstralingvističke (izvanjezične, nejezične) stilističke intenzifikatore ostvarene na planu (orto)grafije teksta" (Pranjić 1985: 257) te "promatra sve one postupke i sredstva koji mogu postati stilogeni na grafičkom nivou" (Katnić-Bakaršić 1999: 80). Jedinica stilskog pojačanja na ovome planu jest grafostilem. Na ovoj razini izdvojeni su grafički načini na koje autor oblikuje tekst, vizualne metafore i kaligrami.

U prvome dijelu rada već je bilo riječi o ikoničnosti teksta koja se u stripovima postiže grafičkim oblikovanjem slova, riječi i tekstnih polja. Postupak razbijanja jezika na slova i slobodne kombinacije akustične, vizualne i dekorativne naravi naziva se letrizmom (usp. Udier 2008: 1). Neki od čestih letrističkih postupaka jesu: kombinacija masnih i običnih slova, različiti oblici i tipovi grafema, variranje njihovom veličinom, bojom, interpunkcija i slično. Spomenutim postupcima odašilje se i ističe značenje, izaziva se raspoloženje i potiču se asocijacije (usp. nav. dj.: 1).

Bednjanec ne teži dramatičnom isticanju i naglašavanju slova, međutim, uzvike i onomatopeje uvijek će grafički oblikovati i stilizirati drugačije od ostalog teksta u stripu, čime čitatelj dobiva informaciju o prirodi i emociji govora ili jačini zvuka. Uzvici i onomatopeje najčešće su predočene masno otisnutim ili debljim slovima ispunjenima bjelinom. Ovakvi su izrazi uvijek upisani izvan oblačića, što je i karakteristično za strip. Također, dužina kakva uzvika odgovara broju grafema koji izražavaju pisanu riječ, što se vidi u sljedećem slikovnom primjeru:

Slika 29: Grafičko oblikovanje teksta u epizodi Stazama nježnih zvijezda

Osim za isticanje zvukovne komponente stripa, autor masno otisnuta slova koristi i kako bi otkrio dvostruki smisao izraza te njegovu skrivenu poruku. U rečenici "Žurim na misterioznu sjednicu", podebljana slova otkrivaju skraćenicu za Mediteranske igre u Splitu. Masno otisnuta slova otkrivaju i prave razloge Nježnog za sudjelovanje u navijanju na sportskom događaju:

Navijač: Bok, rista! Idemo navijati za plave!

Nježni: Pa...znaš, imam džepni lovostaj. Jedva sam skupio zadnju lovu za fileke...

Navijač: Odnježi fileke! Poslije tekme proslavit ćemo pobjedu u birtiji "Kod Centarhalfa". Plaćam janjetinu! Onda, hoćemo li?

Nježni: Naravno da sam za navijanje!

Iskoristit će Bednjanec upotrebu velikih i malih te masno i svijetlo otisnutih slova u slikama koje su dio predstavljene stvarnosti, i to u slučaju kad Nježni, u ulozi nogometnog suca, dolazi na očni pregled zbog pogrešaka u suđenju. Na tabli za provjeru vida od manje do više vidljivih poredane su riječi: objektivnost, pravednost, kartonizam, penalizam, navijanje, mutež i lova. Pritom je riječ lova najveća i najviše masno otisnuta, a upravo nju Nježni najbolje vidi.

Slika 30: Masno otisnuta slova u epizodi Fijuk nježnih vještica

Treba spomenuti i primjer u kojemu autor kombinira slova, brojke i matematičke znakove kako bi na duhoviti način, izmišljenom matematičkom formulom, prikazao odnos menadžera prema novcu i sportu. Tako će "nogomafijaši" (kako ih Nježni naziva), koji sudjeluju u malverzaciji u suđenju nogometnih utakmica, reći: "Mi ćemo matematičkom formulom L:O:V:A²=X dokazati da je sve u redu."

Vizualne metafore

Bednjanec ne podliježe pretjeranoj uporabi vizualnih metafora te ih koristi u manjoj mjeri, i to one koje su već ustaljene u jeziku stripa, npr. zvjezdice za izražavanje boli, hijeroglife za psovku i note za pjesmu. Također, prisutni su i leksikalizirani interpunkcijski znakovi – uskličnikom će se označiti iznenađenje u govornika, a upitnikom njegova zbunjenost.

Slika 31: Vizualne metafore u epizodi Nježni ruk-ruk

Slika 32: Vizualna metafora u epizodi Nježni plivanac

Kaligrami

Francuski pjesnik G. Appollinaire u poeziju je uveo kaligram – ponavljanje slikom (usp. Vuletić 1988: 213). Kaligrami predstavljaju "pjesmu u kojoj je tekst raspoređen tako da oblikuje crtež koji je u suglasju s njezinom temom" (Bagić 2012: 168). Osnovni je tip kaligrama onaj u kojemu slika ponavlja tekst ili tekst ponavlja sliku, ali postoje i kaligrami u kojima slika prikazuje nešto što tekst ne tematizira, ali dopunjuje ukupnu poruku pjesme (usp. Vuletić 1988: 214-217).

Iako se ne radi o pjesničkom tekstu, već o stripu, u Nježnom sportu prisutno je slično ponavljanje, i to u epizodi Karaterne nježnosti u kojoj se Nježni bavi karateom. S obzirom na to da se radi o sportu koji dolazi iz Japana, Bednjanec pokušava japansku atmosferu u stripu upotpuniti duhovitim oponašanjem japanskog pisma i govora. Ovako izgledaju prva dva slijeda kadrova:

Slika 33: Epizoda Karaterne Nježnosti

U prvome je kadru upotrijebljen znak koji zaista postoji – njegovo je značenje "velik", a postoji u kanjiju, jednom od triju japanskih pisama. Onima koji kanji uče, pamćenje navedenog znaka olakšat će asocijacija na velikog čovjeka s raširenim rukama. Bednjanec se također vodi ovom asocijacijom te znak svodi na piktogram, jednostavni stilizirani prikaz predmeta iz stvarnosti, te mu dodjeljuje novo značenje ­– čovjek. To će mu poslužiti da u sljedećim kadrovima duhovito oponaša japansko pismo, ali ujedno i ponavlja sadržaj koji je već prikazao crtežom. Sve što rade likovi u kadru, ponovljeno je piktogramima, jednostavnim prikazom ljudi, koji ujedno izgledaju kao znakovi iz japanskog pisma. U petom kadru događa se slično ponavljanje, ali ne crteža, već izgovorena teksta. Likovi izgovaraju psovke karatesaki i itebimamu, tobože oponašajući japanski izgovor, a značenje ovih izraza dodatno je ponovljeno piktogramima. U ostalim kadrovima nastavlja se ponavljanje onoga što je već prikazano crtežom:

Slika 34: Epizoda Karaterne nježnosti

Kaligrami, dakle proizlaze iz ostvarivanja dvostrukog sadržaja – kao što se u pjesmama kaligram ostvaruje slikom koja predočuje sadržaj teksta, tako se i u ovom stripu sadržaj onoga što je predstavljeno crtežom i tekstom još jednom ponavlja fingiranim japanskim pismom. Bednjanec takvim postupcima iskazuje svoju slikovno-jezičnu inovativnost te proizvodi komični učinak.

5. Zaključak

Strip je iz medija s prvotnom zabavljačkom funkcijom prerastao u medij koji je priznat među ostalim umjetničkim djelatnostima. Stripovi su se s kioska preselili u knjižare, postali su i dio knjižničnog fonda, a učitelji ga u školama koriste kao sredstvo kojim će učenicima približiti nastavni sadržaj. Strip zbog svoje tematske, stilske i žanrovske raznovrsnosti može biti zanimljiv kako za mlađe uzraste, tako i za odrasle. Mlađi čitatelji već se godinama poistovjećuju s likovima iz stripova koje donose časopisi Modra lasta i Smib, a stariji se prisjećaju legendarnog Alana Forda koji je na ovim prostorima postigao veliki uspjeh, dobrim dijelom zahvaljujući odličnom prijevodu Nenada Brixyja. Usprkos zasluženom priznanju, dostupnosti na tržištu i mogućnostima koje ovaj medij pruža, ono što stripu nedostaje jest upravo publika koja se danas u Hrvatskoj sastoji većinom od vjernih zaljubljenika i kolekcionara koji posjećuju striparnice i sajmove stripova, razmjenjujući i skupljajući djela za svoje kućne kolekcije, dok ga ostali zaobilaze, što zbog nepostojanja navike čitanja stripova, što zbog i dalje prisutnog osjećaja da je strip nešto nevrijedno i trivijalno. Naravno da se i unutar ove umjetničke forme nalaze stripovi koji ne zadovoljavaju određene kriterije, ali i unutar drugih umjetnosti postoje djela koja se ne mogu smatrati umjetnički vrijednima, stoga strip ne zaslužuje kritiku koja počiva na zaključcima proizvedenima iz takvih djela. "Moguće je uspoređivati dobru literaturu s lošom, dobro slikarstvo s lošim, ali nikako vrhunsku literaturu i kvalitetno slikarstvo – s lošim stripom." (Zimonić 1990: 152).

Što se tiče koncepcije diplomskog rada, on se sastoji od dvaju dijelova: teoretskog i analitičkog. U prvom, teoretskom dijelu, iznose se neke od najpoznatijih definicija stripa, a različiti pristupi prema definiranju pokazuju kompleksnost ovoga medija. Strip se u radu promatra i u okviru drugih umjetničkih djelatnosti. Strip jest u doticaju s književnošću, slikarstvom i filmom, koristi se njihovim tehnikama i metodama, ali to ga ne čini medijem koji samo kopira i oponaša druge umjetnosti, već ga čini složenim i jedinstvenim medijem koji stoji u dijalogu s ostalim umjetničkim formama. U teoretskom dijelu rada iznosi se i povijesni presjek stripa s naglaskom na tradicije koje njeguje u različitim središtima, a ukratko je opisana i povijest stripa u Hrvatskoj. Posebna se pozornost stavlja na oblikovna sredstva stripa i složenost njegove strukture koja se očituje u preplitanju vizualnih i verbalnih sastavnica.

Cilj koji je postavljen u uvodnom dijelu – prikazati strip kao medij koji može biti itekako zanimljiv za istraživanja u okviru funkcionalne stilistike – ostvaren je kroz stilističku analizu Nježnog sporta. Zašto analizirati upravo taj strip? Zbog želje da se prikaže genijalnost, maštovitost, inteligencija i duhovitost Ivice Bednjanca, jednog od najkvalitetnijih hrvatskih stripaša. Sve navedeno vidljivo je u skladnoj integraciji crteža i teksta, pomno osmišljenoj i promišljenoj temi te prikazu stvarnosti kroz groteskni lik "koji se zna duboko narodu uvući pod kožu i izgovoriti, opisati, vizualizirati stanje duha, ismijati vlastitu nacionalnu glupost i uzdignuti je na nivo vrhunske parodije" (Hlevnjak 2012: 100). No, ono što je za ovaj rad najzanimljivije jest ludička funkcija stripa koja je ostvarena različitim načinima poigravanja jezikom na svim jezičnim razinama.

Analiza se sastoji od izdvajanja najkarakterističnijih postupaka koji su ostvareni na fonostilističkoj, morfostilističkoj, leksikostilističkoj, semantostilističkoj i grafostilističkoj razini. U zaključku se čini potrebnim istaknuti prednosti i mane načina na koji je pristupljeno analizi stripa.

Ovakva lingvostilistička klasifikacija, u kojoj su iscrpno izdvojeni stilski postupci (ponajviše pri analizi neologizama) te svrstani "svaki u svoju ladicu", sa sobom nosi i određene probleme. Njome se ne dopušta sagledavanje jezičnih jedinica u njihovu zajedničkom kontekstu, a time i sagledavanje djela u cjelini (ako je to uopće i moguće). Problem je također sljedeći: po kojemu kriteriju određene stileme svrstati u određenu lingvostilističku kategoriju? Primjerice, popisani neologizmi dio su autorova leksika, stoga su svrstani u leksikostilističku razinu, a opet, promatraju li se iz morfološkog aspekta i prida li se pozornost tvorbi riječi, treba ih smatrati morfostilemima. Također, u kontekstu s ostalim jezičnim jedinicama pozornost je često stavljena na njihov zvukovni aspekt, pa u tom slučaju postaju i fonostilemima.

Važno je da postoji svijest o navedenim problemima, kako se analiza ne bi uzela "zdravo za gotovo", već kako bi se shvatila kao pristup koji omogućuje jasnije uočavanje stilema i posebnosti autorova stila. Dakle, ovakvim pristupom, "seciranjem" stripa na dijelove, možda je umanjeno zadovoljstvo koje strip pričinjava pri čitanju/gledanju, ali se s druge strane njegova prednost sastoji od mogućnosti davanja detaljnijeg uvida u stilematičnost autorova diskursa. Strip je medij ograničen prostorom predviđenim za tekst, ali Bednjanec na tom malom prostoru uspijeva uspješno "zbiti" mnoštvo stilskih figura i tako privući pozornost na verbalni aspekt stripa.

Na fonostilističkoj razini opisani su postupci kojima je proizvedna zvukovna igra riječima: onomatopeje, paragmenoni, poliptotoni, paronomazija, etimološke figure i rima. Ovim figurama, kroz približavanje zvučanja i značenja riječi, naglašava se i ističe autorova ideja i misao, ali ponekad je njihova funkcija iznevjeravanje očekivanog i skretanje pozornosti s teme na iskaz. Osim navedenih figura, spomenuti su i homeoarktoni, homeoteleutoni i homeoptotoni.

Morfostilistička analiza donosi uvid u odnos između stilski obilježenih i neutralnih riječi te pokazuje funkciju hifena, epiteta nježni i deminutiva u stripu. Na planu morfologije ističe se i autorova novotvorba. Iako način tvorbe nije posebno istaknut za svaku riječ, iz neologizama koji su popisani u leksikostilističkoj analizi lako je uočiti da autor pokazuje umijeće baratanja različitim tvorbenim postupcima. Zanimljivo je primijetiti i količinu stopljenica, zastupljenih u stripu nastalom 70-ih i 80-ih godina, u današnje vrijeme kada ovakva vrsta jezičnih inovacija postaje "moderna" i gotovo svakodnevna pojava u reklamnom i novinarskom diskursu. Neologizmi predstavljaju najistaknutiji dio stilski markiranih riječi, najviše pokazuju autorovu sklonost prema eksperimentiranju jezikom te proizvode neočekivane i humorne učinke. Osim neologizama, u leksikostilističkoj analizi navedeni su i ostali postupci karakteristični za Nježni sport: vulgarizmi, žargonizmi, dijalektizmi i tuđice u funkciji su govorne karakterizacije likova, ali su često utkani i u novotvorenice čime se postiže dodatna satiričnost iskaza. Također, na ovoj razini opisani su i frazemi, koji se pojavljuju u izvornom, ali i modificiranom obliku.

Semantostilistička analiza usmjerena je na postupke kojima je ostvareno preneseno značenje: metaforu, oksimoron te ironiju i aluziju. Autor se često koristi metaforičnim izrazima koji su potpuno u skladu s grotesknošću stripa, a oksimoron je još jedna od figura kojom je naglašena ironija. Ironija je važan element ostvarivanja Bednjančeve satire, a ostvarena je figurama poput litote, silepse i homonimske igre riječima. Za satirički je iskaz važna i aluzija, upućivanje na društveno-političke događaje kroz sportske teme.

Što se tiče grafostilističkih postupaka, izdvojeni su najčešći postupci oblikovanja teksta, vizualne metafore i kaligrami. Posebno isticanje teksta nije karakteristično za ovaj strip, međutim, kada je tekst stiliziran na poseban način, najčešće je u službi davanja dodatne informacije o jačini zvuka te prirodi i emociji govora, ali ponekad se grafičko isticanje riječi koristi radi postizanja humora. I s vizualnim je metaforama slično – prisutne su kao dodatna informacija čitatelju. Kaligramima se, s druge strane, postiže komični učinak i iskazuje autorova inovativnost.

Iako su jezične jedinice u ovomu radu promatrane odvojeno, treba imati na umu da postupci sa svih razina međusobno supostoje u istomu tekstu zajedno oblikujući autorovu ideju da satirički iznese istinu o društvu svojega vremena. Isto tako, ovi jezični postupci ne bi funkcionirali bez crteža, satiričnost je ostvarena njihovom nadogradnjom i uzajamnim nadopunjavanjem.

Nježni sport predstavlja strip koji je izrazito zahvalan za ovakvu vrstu stilističkog istraživanja, ali zasigurno bi vrijedilo istražiti i neke druge, primjerice stripove koji se također odlikuju svojim jezičnim osobitostima (kao u Dubravka Matakovića), zatim one koji su rađeni prema književnim predlošcima (posebno je lijep ostvaraj Krešimira Zimonića koji je u strip adaptirao Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić), ili one koji se služe samo naracijom (kao u Maurovića) itd. Strip pruža neograničene mogućnosti, ali zbog zazora koji je i dalje prisutan, često ostaje po strani i u sjeni drugih umjetnosti. Na kraju rada, ostaje nadanje da je ostvaren temeljni cilj ovoga rada i da je strip prikazan u drugačijem svjetlu od uobičajenog.

Literatura i popis slika

Literatura

  • Anić, Vladimir (1998) Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber
  • Antoš, Ankica (1974) Osnove lingvističke stilistike. Zagreb: Školska knjiga
  • Bagić, Krešimir (2012) Rječnik stilskih figura. Zagreb: Školska knjiga
  • Bednjanec, Ivica (1980) Nježni sport, satirička enciklopedija sporta u stripu, predgovor napisao Darko Venturini, Zagreb: Mladost
  • Brigs Adam, Kobli Pol (2005) Uvod u studije medija. Beograd: Clio
  • Bugarski, Ranko (2006) Žargon. Beograd: Biblioteka XX vek
  • Eisner, Will (1985), Comics and sequential art. Florida: Poorhous Press
  • Guberina, Petar (1967) Zvuk i pokret u jeziku. Zagreb: Zavod za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
  • Cerić, Haris (2013) Skandalon u oblačićima: Kako koristiti strip u nastavi? Sarajevo: Centar za napredne studije
  • Cohn, Neil. Razbijanje definicije stripa: odvajanje kulturalnog od strukturalnog u stripu
  • Dragojević Sanjin, Frančeski Hrvoje (2011) povijest stripa. u: uvod u medije, uredila Peruško Zrinjka. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk: Hrvatsko sociološko društvo. Str. 173-201.
  • Harvey, R. C. Defining Comics Again: Another in the Long List of Unnecessarily Complicated Definitions
  • Hlevnjak, Branka (2010) Ivica Bednjanec – između stripa, ilustracije i dizajna. Zagreb: Galerija Klovićevi dvori
  • Katnić-Bakaršić, Marina (2001) Lingvistička stilistika. Budimpešta: Open society Institute, Center for Publishing Development, Electronic publishing program
  • Kovačević Marina, Badurina Lada (2001) Raslojavanje jezične stvarnosti. Rijeka: Izdavački centar Rijeka
  • Krulčić, Veljko (1984 ) Hrvatski poslijeratni strip. Pula: Istarska naklada
  • Krulčić, Veljko (1990) Put u obećanu zemlju: dvanaest godina stripa na stranicama Poleta. Zagreb: RS SOH
  • Mccloud, Scott (2005) Kako čitati strip - nevidljivu umjetnost. Zagreb: Mentor
  • Mccloud, Scott (2008) Kako crtati strip, pripovjedne tajne stripa i mange. Zagreb: Mentor
  • Marković, Ivan (2009) Tri nehrvatske tvorbe: infiksacija, reduplikacija, fuzija. U: Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Vol. 35, str. 217-241. Dostupno na:
  • Marković, Ivan (2011) Hrvatske stopljenice: Novìna u slengu, jeziku reklame i novina. U: Diskurs i dijalog: Teorije, metode i primjene, uredili Vladimir Karabalić, Melita Aleksa Varga, Leonard Pon. Osijek: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, str. 223-238
  • Menac Antica, Fink Arsovski Željka (2003); Venturin Radomir. Hrvatski frazeološki rječnik. Zagreb: Naklada Ljevak
  • Menac, Antica (2007) Hrvatska frazeologija, Zagreb: Knjigra
  • Munitić, Ranko (2010) Strip, deveta umjetnost, Zagreb: Udruga za popularizaciju hrvatskog stripa ART 9
  • Nöth, Winfried (2004) Strip. U: Priručnik semiotike. Zagreb: Ceres. Str. 491-495.
  • Pranjić, Krunoslav (1985) Jezik i književno djelo: ogledi za lingvostilističku analizu književnih tekstova. Beograd: Igro Nova prosveta
  • Saraceni, Mario (2003) The language of comics. London: Routledge
  • Silić Josip, Pranjković Ivo (2007) Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga
  • Starešinčić, Jurica (2005) Glupa i nakazna detektivka kažnjava nevine. U: Zarez, VII/156
  • Starešinčić, Jurica (2006) Što je strip
  • Starešinčić, Jurica (2007) Pripovijedati stripom. U: 15 dana, ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu. str. 22-29 Zagreb
  • Stojak, Rudi (1987) Sjaj i bijeda masovne kulture. Sarajevo: Centar društvenih aktivnosti RK SSO BiH
  • Tancaković Faletar, Goran (2005) Brak stripa i poezije. U: Aleph, studentski časopis za književnost, str. 242-252.
  • Težak, Stjepko (2003), Strip u nastavi hrvatskoga jezika. U: Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2. Zagreb: Školska knjiga. Str. 585-603.
  • Težak, Stjepko (1996) Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1. Zagreb: Školska knjiga
  • Udier, Sanda Lucija (2008) O jeziku reklame
  • Vuletić, Branko (1988) Jezični znak, govorni znak, pjesnički znak. Osijek: Izdavački centar Revija Radničkog sveučilišta "Božidar Maslarić"
  • Vuletić, Branko (2006) Govorna stilistika.Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za fonetiku
  • Zimonić, Krešimir (1990) Strip – umjetnost sinteze. U: Suvremena metodika nasatve hrvatskog ili srpskog jezika: časopis za nastavu hrvatskog ili srpskog jezika, književne, scenske i filmske umjetnosti, god. 15, br. 4, str. 149-152.
  • Zimonić, Krešimir: Ivica Bednjanec
  • Hrvatska interaktivna enciklopedija stripa
  • Hrvatski strip prije 2. svjetskog rata i Hrvatski strip nakon 2. svjetskog rata, comics.cro.net
  • Hrvatski jezični portal
  • Intervju s Ivicom Bednjancem. U: Karika: glasilo Hrvatskog društva karikaturista. Broj 62 (2007), str. 8-13.

Popis slika

Slika 1: Strip Rat je otac svemu M. Ilića

Slika 2: Kadrovi iz stripa M. Ilića Born to be wild

Slika 3: Kadrovi iz stripa Sjena N. Kunca

Slika 4: Kadrovi iz stripa Strip rocktanje N. Kunca

Slika 5: Kadrovi iz stripa Novi centarfor B. Dovnikovića i Lj. Vukadinovića

Slika 6: Kadrovi iz stripa M. Ilića (bez naslova)

Slika 7: Kadrovi iz stripa Noći punog mjeseca M. Dulčić i B. Slijepčević

Slika 8: Kadrovi iz stripa Rat je otac svemu M. Ilića

Slika 9: Kadar iz stripa Zaviša Ž. Bekera i Z. Furtingera

Slika 10: Kadrovi iz stripa Košmari jednog građanina koji nije platio porez N. Kunca

Slika 11: Kadar iz stripa Pustolovine O. Reisengera

Slika 12: Kadrovi iz stripa Seoba Hrvata A. Maurovića

Slika 13: Kadrovi iz stripa Desmozgenes D. Matakovića

Slika 14: Kadrovi iz stripa Borovnica D. Macana

Slika 15: Rukopisno unošenje slova u stripu Sjena N. Kunca

Slika 16: Kompjutorsko unošenje teksta u stripu Seoba Hrvata A. Maurovića

Slika 17: Primjeri oblikovanja stripovnih oblačića

Slika 18: Primjer onomatopeja u stripu Borovnica D. Macana

Slika 19: Primjer onomatopeje u stripu Krvava lova M. Ilića

Slika 20: Primjer vizualnih metafora u stripu Sjena N. Kunca

Slika 21: Ilustracija za naslovnicu strip-albuma Nježni sport

Slika 22: Netradicionalno stripovno priopćavanje u epizodi Nježni trenutak slave

Slika 23: Primjer onomatopeja u epizodi Nježna staza

Slika 24: Duhovito poigravanje jezikom u epizodi Ljubavnik nježne kraljice

Slika 25: Onomatopeje u epizodi Nježne loptostolnosti

Slika 26: Epizoda Nježni trag treće noge

Slika 27: Rima u epizodi Stazama nježnih zvijezda

Slika 28: Epizoda Nježnovodni skijaši

Slika 29: Grafičko oblikovanje teksta u epizodi Stazama nježnih zvijezda

Slika 30: Masno otisnuta slova u epizodi Fijuk nježnih vještica

Slika 31: Vizualne metafore u epizodi Nježni ruk-ruk

Slika 32: Vizualna metafora u epizodi Nježni plivanac

Slika 33: Epizoda Karaterne nježnosti

Slika 34: Epizoda Karaterne nježnosti

Bilješke

1 Filmski teoretičar Claudeu Beylie proglasio je strip devetom umjetnošću.

2 Ograničavajuća forma je "uvijek zadani format, loša reprodukcija na novinskom papiru, beskonačne varijacije jednog te istog u gegovima, nepraktična prezentacija dužih stripova u mnogobrojnim nastavcima" (Zimonić 1990: 150).

3 1954. donesen je zakon poznat kao Kodeks (engl. Comic code) koji je propisivao što sve strip ne smije, a što smije prikazivati – zabranjuju se scene brutalnosti, torture, smrti, seksa, alkohol, droga, a čak i izrazi poput zločin, strah i sl. ne smiju stajati u naslovu stripa (usp. Stojak 1987: 129).

4 Japanski naziv za strip (riječ man znači neodgovorno, a ga crtež).

5 Iz engl. naziva gutter.

6 Odnosi se na stripove u zapadnim kulturama.

7 U literaturi u stripu vizualne metafore proučavaju se pod nazivom piktogrami ili ideogrami.

8 Iz intervjua s autorom u: Karika: glasilo Hrvatskog društva karikaturista, 2007, br. 62

9 O upotrebi dijalektizama, žargonizama i vulgarizama više u poglavlju leksikostilistike.

10 O novotvorenicama više u poglavlju leksikostilistike.

11 O leksičkim igrama riječima više u leksikostilističkoj, a o piktografskim u grafostilističkoj analizi.

12 Homeoarkton je postupak koji se ostvaruje "glasovnim podudaranjem početnih slogova dviju ili više uzastopnih riječi" (Bagić 2012:148).

13 Homeoteleuton je "glasovno podudaranje završnih slogova riječi na krajevima uzastopnih rečeničnih cjelina" (Bagić 2012: 150).

14 Homeoptoton je "povezivanje riječi koje završavaju istim padežnim, uopće istim gramatičkim nastavkom" (Bagić 2012: 149).

15 Stjepko Težak je u knjizi "Teorija nastave hrvatskog jezika 1" napravio objasnidbeni rječnik epizode Nježnovodni skijaši koji je poslužio za ovu analizu (usp. Težak 2003: 388-394).

16 O upotrebi novotvorenica i žargonizama više u leksikostilističkoj analizi.

17 O stopljenicama više u leksikostilističkoj analizi.

18 Latinski izraz koji znači Ime je znak.

19 Hapaks je "riječ koja se u jeziku pojavljuje samo jedanput, koja ne ulazi u općeuporabni rječnik i čije je značenje nesigurno, počesto teško dohvatljivo" (Bagić 2012: 131).

20 U engleskom jeziku ovakva novotvorenica naziva se blend, u srpskom jeziku slivenica, a u hrvatskom jeziku I. Marković predlaže naziv stopljenica.

21 Kalamburi su stilski postupci kojima se povezuju značenjski različite, a zvukovno iste ili slične jezične jedinice, a nastaju "ponavljanjem glasova ili slogova, dodavanjem, izostavljanjem, premještanjem ili promjenom glasova ili slogova, rastavljanjem riječi i sl." (Bagić 2012: 167). Od kalambura koji nisu vezani uz stopljenice pronađeni su sljedeći primjeri: Mis-terija (MIS ‒ Mediteranske igre u Splitu), pres-kakanje, krekreatura, nepodobnobnost, bilijarac, Nježne strijele i poriluk, Nježne krabuljbulje, Nježnoljubiva klopoklopka, nježni krosomot, meto dika bez metodike.

22 Osim zamjene fonema, grafijske iluzije i frazeologizirane zamjene postoji još nekoliko načina na koje se stvaraju eufemizmi: metateza, geminacija, neologizam, akronim, metafora, metonimija, autonomazija, litota, antifraza i perifraza (Bagić 2012: 120).

23 Ludičke parafraze izrazi su realizirani kao "intervencija u strukturno i semantički kanonizirane iskaze poput sentenci, poslovica, frazeologizama i sl." (Bagić 2012: 233)