Studentski kutak

Politika

1. Uvijek su nam uzimali

Bilo ih je svakakvih:
i SDP i HDZ,
i HNS i EU
a uvijek su nas krali.
Tko god da je vladao
uvijek su nam uzimali
bilo crveni ili plavi
novce su nam krali.
Glasali smo za Zokija i Pipija,
skandirali im slavno,
slušali iste riječi
i živjeli jadno.
I tako su se proglašavali
za vladare Slavonije
Istre i Dalmacije
Banskih dvora i naroda.
Ljevicom kradu sirotinju,
desnicom gomilaju imovinu,
kročimo na giljotinju
uz vodstvom pohlepnih pasa.

2. Skoro pa bit će, skoro pa ništa

ona pohlepna suita goji se, gledaš, gledam,
za posramiti se, glasno pobuniti, izaći, otići,
ta horda ubrzano gomila, krade, i ruku im milovati,
nogu ljubiti, umišnjeno radi, samo da ne napravi,
što, kao miševi, laka ti je ta prijetvornost, bolje
je prvo uzeti, smijati se, prevariti prevarene,
zatrti puteve, ljude oplijeviti, krčiti džepove, mmm
tu gladujem svakodnevno, skoro uvijek, aha, ta
tko će nas izvući iz blata, rupe, uključeno u
cijenu života, znači, puzati do ruba njihovih skuta,
pa gdje smo, osvrni se i pokri se, padamo grčevito,
padamo na dno, pričja perspektiva, gladna usta, ni
glasna tišina, ni tiha vika, trebamo kruha, ta
skoro pa bit će, derži se, grči se na cesti, ulici,
malo kasnije šutljivo sjednem, rekli su nam,
bit će teško, malo rade, kradu, drži se, držim,
pohlepan, izvijen, premazan, umišljeno misli

3.

Političari! Čemu služe te kolone praznoglavaca koje se svaki dan pojavljuju u javnosti? Piju krv izmučenim građanima, bodu svojim istrošenim izjavama, ruše i razaraju sve oko sebe, mlade, stare, nadobudne, siromašne i jadne, ljudi ih slijepo opet biraju i slijede, ni ne znajući što ih na to navodi! Govore, izjavljuju, iznose suho trabunjanje, odvratno i ofarbano, jednolično se kreću i odzvanjaju, uvijek iste marionete, bez konaca koje uvijek vuče ista životinja, žedna i gladna, bez gospodara i cilja. I tako se talasaju ionako pustim saborskim hodnicima, zajedno s ljudima, tobože, muče se na ovom beznadnom i uzaludnom putu izbavljenja koji nam je svaki dan sve bliže i sve dalje. A ljudi kopaju po smeću, prosjače na ulicama, i žene, i djeca, i ispijeni starci, nezdravi, uništena tijela, miču se i nijemo otvaraju usta, viču i zapomažu, a poneka javi se i titraj, LJUDSKI osmijeh (ili podsmijeh), tko zna, to već dugo nitko nije vidio.

4.

Zoki se snašao isprve, ufurao se. Bilo mu je ko ribi u vodi. Skupa fensi odijela, osobni vozač, kužiš, on je sad neka faca, nemre se sam otfurati na posao. Okej, bilo je malo problema, reko, treba odabrati kojim će se autom voziti. Bmw, audi, merđo, nije to sam tak, treba bit najskuplji i imati sve kojekakve, šta ti ga ja znam, gumbiće i funkcije. Reko, it's ok, ima se, može se. Ipak je on sad neki celebrity, jebiga, tko mi je kriv što sam rođena pod nesretnom zvijezdom. Mislila sam, dobro, jedan auto i nije neki bed, ali eto slušam jučer na telki i ne vjerujem. Došli i njegovi frendovi, kužiš, kompići, Pusićka, Karamarko i onaj neki Maras, brijem da se tak zove, i oni bi takve autiće. Zoki, kakav je darežljiv, dijeli svima sve i ispunjava sve želje, zabrijo je da je neka usrana zlatna ribica. Kužiš, to je sad fora, ono čist demokratski, transparentno i pošteno. Jebem ti ja takvo poštenje, vjeruj mi, ljudima je dosta. Moram okrenuti program, to se ne da slušati više. Čekam neku bolju i pozitivniju vijest, tipa, država je konačno odlučila nešto uložiti u mlade i studente. Kad ono, Krim! Sto mrtvih! Barikade! Mislim si, bit će toga i kod nas jednom kad rulja izađe na ulice.