Studentski kutak

Studiranje

1.

Studirati je poželjno,
bez obzira na znanstvenu disciplinu,
ali u srednjoškolskim danima nije se znalo
da će, umjesto učenja, glavni izazov biti
ne proždrijeti po ručku još jednu zmrzlinu.
Studij se uvijek hrabro kreće,
nekad iz prve, nekad iz treće,
odbacujući naslage škarta,
za sljedeći ispit: više sreće.
Uspomene gomilaju boce pive,
redovito se proklinje Barthesa
koji ubija stanice moždane, sive,
poznaju se svi bircevi fakultetskoga kvarta.
I tako prolaze dani,
ponekad loše, zatim još gore.
Kolokvijem pobjeđujem profu,
ali oboje samo čekamo more.
Usnama ću svojim glasno opsovati
jer se vrijeme sve sporije kreće
dok gledam vrane što pred knjižnicom
raznose intelektualno smeće.

2.

nepodnošljivo je ono stakleno, razbijeno vrijeme čekanja
pred kabinetom, suho je grlo, a ruke vlažne, škripuckanje
iza zatvorenih vrata, smrdljivi dah, valja prošetati, treba poletati,
objašnjavaš, ne razumijem, interpretiram, ne shvaćaš, neujednačen
ti profil, znanje nije znanje, novac daj na pranje, smisla nema
naše obrazovanje, pogled mahnito leti, izlazi student, koliko, 3,
što te pito, hoću pitu, šutljiv si, polako je, vrijeme je, nije,
nisam na redu, hoćeš li sa mnom, šaptaš li, osluhni dobro, prisloni
uho na vrata, ne znam ništa, ništa ne znaš, sve zna, gdje je skripta,
idem zapalit, kasnije, kasnije, vratim se, odlaziš, nervozno stanje,
je li čas, da nisu samo sanje, svi znaju više, učenje je perspektiva,
što će pitat, jel unutra žagar, žagar o žagar, ni bog ne razumije žagaru,
šalica kave, dvije, tri, trideset i sedam, glasno izdahnem, onda tiše,
vrijeme leti, rekoh ti, bijaše mi rekao, čujah, čujaše, čujaše,
vrluduckanje, srce preskače, hodam lijevo, hodaš desno, hoda gore,
hodamo, definicija mi bježi, dodaj knjigu, nemam marker, hodavši,
trčeći, kakva besmisao postojanja našeg, tik-tak, ohoho, profesor smrdi,
prijenos razgovora, hahaha, već je vrijeme, da smo barem abecednim
redom, da uvedu red u naš nered, nerad, lijenost, trenutak praznine,
izlazim iz kabineta, indeks u ruci, ne sjećaš se, polagano se gubim, ne

3.

Studiranje! Kakvih li su sve boja i mirisa misli studenta dok se oprezno provlači hodnicima fakultetske grdosije-knjižnice? Osjeća li besmisao postojanja dok nabraja ključne pojmove, godine rođenja, godine smrti, godine objavljivanja, boji li se za svoje psihičko zdravlje dok očajnički pokušava zadržati nit glavne misli seminarskog izlaganja? Drhte mu ruke dok lista knjigu za koju unaprijed zna da mu neće donijeti odgovor, ljubičasti su mu podočnjaci dosegli donju polovicu lica, pogled mu je tužan, ruke mlohave, tijelo ispijeno, a noge kao od olova. Trese se pred ispitivačkim pogledom sociopatskog profesora, u ključnim trenucima ineligencija mu pada na minimum, psuje i proklinje sve propuštene i nepropuštene kave, i druženja s kolegama, i uzajamna ispitivanja, i neprospavane noći, a usnice se i dalje miču mimo njegove svijesti, i ne zna što izgovara, ali to ga više ne brine jer je postalo svejedno, sve misli sad su u nijansama sive i aromama dima, a glava je praznija no što je bila prije ispita. Proganja ga prvo očaj zbog upisane dvojke, zatim olakšanje zbog toga što je već u ovom blaženom trenutku ispit prošlost, a na kraju pobjeđuje sreća dok se približava vratima i sunčanom danu vani, čuje se smijeh sa stepenica, požudno pali cigaretu, sjeda na pod i okreće svoje nasmiješeno lice prema suncu.

4.

Taj ispit nisam mogla dati. Baš, ono, nikako. Fakat sam se dugo s tim mrcvarila. A nije mi pomagala ni činjenica što su neke kolegice stvarale sasvim drugu vrstu panike oko njegovih ispita. Ono, što obući, kako to isfurati i slično. Kao da je čovjeka briga. Nije ga bilo briga. A sve su u njemu vidjele boga. Iskreno, nije da je loš, sasvim je okej, ali svejedno ne vidim razlog svoj toj strci. A još je gore bilo s nekim frčkavim kolegom s Erasmusa. Iz Bangladeša, ili tako neke bolesne zemlje. Isto nije bio posebno zgodan. Okej, imao je neku, kao, tajanstvenu spiku. Osim toga ništa. Ali cijeli je ženski dio kroatistike tih par mjeseci nosio minjake. Poklopili su se nekako u isto vrijeme, on i profesor. Vruća godina. Ja sam samo pokušavala napokon položiti taj ispit i zapiti ga pa zaboraviti, ali stalno je bilo nekih novosti i morao si ići po kavama i slušati ih. Ono, kao, nije te briga, ali ipak, jebiga... Treba znati novosti, nije studiranje samo studiranje. A na kraju sam i uspjela položiti ispit zbog tračeva, jedna se frendica skompala s profesorom i prenijela mi pitanja za test. Ponovio je skoro sva.