Diplomski radovi

7. Sinestezijski prijenosi u hrvatskome jeziku

Rezultate proučavanja leksičke sinestezije u hrvatskome jeziku ilustrirat ćemo primjerima iz građe. Pronađeni su primjeri za gotovo sve sinestezijske prijenose koji se pojavljuju unutar linije dodira, okusa, mirisa, sluha i vida. Oni prijenosi za koje ne postoje potvrde u hrvatskome jeziku bit će navedeni zasebno.

Primjeri sinestezije u hrvatskome jeziku navedeni su u tablicama.

1. Vid → dodir (26,93%)

meke ruke
plastična kutija
vlažne vreće
posušeni cvjetovi
najlonska vrećica
glatka kosa
suha loza
drvena paleta
drhtavi kapci
smljeveno zrnje
stiroporska podloga
nježan trag
gusti oblaci
meko tkivo
svileni put
izmrzli novinari
vrele usne
staklena čaša
kruta čestica
šiljati listovi
uzavreli asfalt
gumena kabanica
nježno zelenilo
meka svjetlost
(Matko Peić: Skitnje)
drvena boja
poderana majica
hrapave ruke
obli uglovi
užareni dlanovi
okrugao stol
keramička vaza
vruća noć
vatreno tijelo
stisnuta šaka
oštre stijene
drveni strop
hladna glava
ispuhana lopta
hladna crkva
ledeno srce
svježa trava
strmo stubište
zamrznut travnjak
vlažni kamen
opipati kišu
pješčana plaža
pješčani sat
trnovit put
gust dim
(Ksaver Šandor Gjalski: Diljem doma: zapisci i priče)
tople boje
hladne boje
željezna vrata
vlažne maramice
oštar nož
vodena boja
dirati svjetla
(Ante Kovačić: U registraturi)
drhtaše svjetlo
(August Šenoa: Čuvaj se senjske ruke)
uljana boja
vlažna magla
blaga svjetlost
blagi sumrak
hrapavi rukopis
gusta magla
oštri zubi
drveni čamac
blaga mjesečina
(Ivan Slamnig: Bolja polovica hrabrosti)

2. Sluh → vid (18,78%)

lijepa riječ
veliki smijeh
tanki smijeh
(Ante Kovačić: Fiškal)
koloristički dijalog
dugi smijeh
tamna tišina
(August Šenoa: Izabrane pjesme)
visoko pjevanje
kratka zvonjava
veseo smijeh
(Isa Velikanović: Otmica. Pjesma u šest pjevanja)
bistri žubor
veliki usklik
srebrni smijeh
(Živko Bertić: Ženski udesi. Tri pripovijesti)
duga priča
tamni tonovi
napisati govor
(Ante Kovačić: U registraturi)
mali šumovi
kratki govor
ružna uvreda
dugačak aplauz
dugi govor
sjajan govor
(Ante Kovačić: U registraturi)
ružni uzvici
očajnički uzdah
najveći tenor
lijepa glazba
velika buka
lijep pjev
krupan glas
(Antun Nemčić: Putositnice)
sitan glas
(Ksaver Šandor Gjalski: Diljem doma: zapisci i priče)
dubok glas
debeli glas
(Mile Budak: Pod gorom: ličke priče)
visok glas
(Dinko Šimunović: Gjerdan)
svijetli tonovi
(Vjesnik online)
čist ton
(Vjesnik online)
jasan zvuk
(Ante Kovačić: Odabrane pripovijesti)
sjajan ton
(Vjesnik online)
dubok zvuk
(Vjesnik online)
crni glas
ozbiljna glazba
radostan smijeh
tanak glas
slikovni govor
vedar smijeh
boja glasa
kratka priča
duboki uzdah

3. Sluh → dodir (13,47%)

topao glas
oštar komentar
topli tonovi
nježno šaputanje
baršunast glas
hladni tonovi
hrapav glas
limena glazba
oštar ton
nježan glas
lagana glazba
oštar glas
blagi uzvik
mekan glas
oštar razgovor
vreli uzdah
tvrd glas
(Joža Horvat: Zapisi)
topla riječ
vrući razgovori
meki zvuk
(Vjesnik online)
grube riječi
užareni uzdasi
teški uzdah
leden glas
(Ante Kovačić: Fiškal)
blagi pljesak
blagi glasovi
blage riječi
blagi tonovi
topao zvuk
hrapav ton
hrapavi govori
oštriji krik
teško disanje

4. Okus → dodir (11,43%)

masna kiselina
vruća čokolada
toplo piće
smrznuti krumpirići
smrznuta voda
toplo jelo
topla lepinja
hladno predjelo
ugrijani sir
ljepljiva riža
blagi okus
meka voda
topla voda
težak okus
teška voda
hladna voda
teška pića
hladno piće
pjenušasta tekućina
(Ante Kovačić: Fiškal)
gusta tekućina
(Ante Kovačić: Fiškal)
topla tekućina
(Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza)
oštar okus
(Mira Vučetić: Kuharica zagrebačke domaćinske škole)
hladan okus
(Vjekoslav Kaleb: Ponižene ulice)
lagana gorčina
blage tablete
topao čaj
topao napitak
gust namaz

5. Sluh → okus (6,94%)

žestoki govor
sladunjava glazba
(Ivo Kozarčanin: Sam čovjek)
gorki vapaj
(Vlatko Pavletić: Protivljenja)
slatka riječ
meden glas
sladak glas
(Antun Kanižlić: Sveta Rožalija)
sladunjava pjesma
gorka riječ
slan dah
(Ivo Kozarčanin: Sam čovjek)
sladak komentar
gorka priča
trpak smijeh
(Ante Kovačić: Fiškal)
gorak smijeh
(Živko Bertić: Ženski udesi. Tri pripovijesti)
sladak uzdah
(Eugen Kumičić: Olga i Lina)
sladak govor
(August Šenoa: Izabrane pjesme)
sladak zvuk
(Jeruzalemska Biblija)
gorak plač
(Ante Kovačić: U registraturi)

6. Okus → vid (5,31%)

crno vino
bijelo vino
bistra voda
lijep okus
čista voda
zagađena voda
tamna voda
debelo meso
crvenkasta tekućina
(Ante Kovačić: U registraturi)
mali okus
(Vjesnik online)
svijetlo pivo
tamna čokolada
velika gorčina

7. Vid → okus (4,08%)

sočne boje
čokoladna tvrtka
kiseo osmijeh
gorka čaša
gorak osmijeh
ljuta rana
sladak dečko
gorke suze
sladunjav film
sladak osmijeh

8. Vid → sluh (2,86%)

raspjevana žena
nijemi film
govor tijela
tiha dolina
tiha vatra
(Vjesnik online)
slušati rijeku
lupanje čekića

9. Vid → miris (2,45%)

znojni ljudi
mirisati bojama
(Slavko Batušić: Od Siene do Haarlema. Putopisi)
uznojena tijela
namirisani ljudi
mirisati ružu
mirisna svijeća

10. Miris → dodir (2,04%)

topli miris
oštar miris
gust miris
(Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza)
težak miris
(Alojz Majetić: Čangi)
blagi duhan

Za sljedeće je sinestezijske prijenose u hrvatskome jeziku pronađeno samo nekoliko primjera:

1. Miris → okus (2,04%)

sladunjavi miris
sladak miris
kiselkast miris
(Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza)
slani miris
(Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza)
kiseo vonj
(Ante Kovačić: U registraturi)

2. Miris → vid (1,22%)

zavodljiv miris
naljepši miris
lijepi miris

3. Dodir → vid (1,22%)

osvijetljena milovanja
visoka temperatura
niska temperatura

4. Dodir → sluh (0,82%)

tih dodir
(Fran Galović: Začarano ogledalo)
bučan dodir
(Jozo Laušić: Kostolomi)

Sinestezijski prijenos dodir → okus potkrijepljen je samo jednim primjerom: slatki dodir – Janko Leskovar, Sjene ljubavi (0,41%).

Za sinestezijske prijenose sluh → miris, miris → sluh, okus → sluh, dodir → miris i okus → miris nije pronađena nijedna potvrda u hrvatskome jeziku.

7.1. Analiza rezultata istraživanja

Na početku ovoga poglavlja valja iznijeti nekoliko uvodnih napomena. Prvo, u ovome radu nismo slijedili Williamsovu podjelu domene vida na boju i dimenziju. Naime domenu vida tretirali smo kao jedinstvenu kategoriju u kojoj svoje mjesto ravnopravno zauzimaju i pridjevi koji se odnose na boju (na primjer crven, plav, zelen) i pridjevi koji se odnose na dimenziju (na primjer velik, plosnat). Razlog zbog kojeg smatram da boju i dimenziju ne treba izdvajati u poddomene jest to što ih obje doživljavamo istim osjetilom, osjetilom vida, koje je vrlo složeno. Ono što ga u toj složenosti čini jedinstvenim jest upravo činjenica da sve informacije koje dobivamo vidom, ma koliko one bile različite, ipak imaju nešto zajedničko, a to je glavni medij kojim ih spoznajemo.

Nadalje gustoću nismo promatrali kao svojstvo dimenzije, pa je pridjev gust svrstan u domenu dodira. Neupitno je da gustoću možemo doživjeti i osjetilom vida, no smatramo da je dodir primarno osjetilo kojim možemo osjetiti svojstvo tvari od kojih je građeno neko tijelo. Ipak je riječ o odnosu mase i volumena određenoga tijela koje najbolje možemo prepoznati i konkretizirati doticanjem.

Potrebno je objasniti i lekseme vezane za temperaturu. Ni temperatura nije analizirana kao posebna osjetilna kategorija, već je svrstana u domenu dodira. Kao što osjetilom dodira možemo primijetiti teksturu nekoga tijela (na primjer hrapavost), njegovu vlažnost (na primjer vlagu), čvrstoću (na primjer krutost), tako možemo zamijetiti i njegovu temperaturu (na primjer toplinu, hladnoću ili mlakost).

Nadalje postoje leksemi koji se odnose na različite materijale (na primjer najlon, drvo, keramiku, plastiku) koje smatramo dvojbenima jer ih možemo svrstati u domenu vida, ali i dodira. U ovome su radu promatrani iz perspektive osjetila dodira prvenstveno zato što je riječ o materijalima, odnosno o njihovoj teksturi koju najbolje osjećamo dodirom.

I pridjevi kojima se opisuje oblik (na primjer okrugao) također se mogu promatrati i u domeni vida i dodira, no ovdje su analizirani unutar domene za dodir. Argument za to vidimo u činjenici da se pridjevi za oblik uvelike razlikuju od drugih leksema iz domene vida, na primjer od imenice osmijeh. Osmijeh zasigurno pripada ostalim imenicama iz vidne domene, a glavno obilježje koje označava pridjev okrugao možemo i vidjeti i opipati, što ga razlikuje od ostalih leksema iz domene vida. Očito je da osmijeh nema nikakvu posebnost koju možemo zamijetiti dodirom, dok pridjevi za oblik imaju takva obilježja.

Prije same analize rezultata važno je napomenuti da građa prikupljena za ovo istraživanje nije sva moguća građa na temelju koje se mogla proučavati leksička sinestezija u hrvatskome jeziku. U skladu s time sljedeće zaključke valja shvatiti kao tendencije sinestezijskih prijenosa u hrvatskome jeziku. To nipošto ne umanjuje njihovu važnost kao ni činjenicu da rezultati istraživanja leksičke sinestezije iznimno obogaćuju naše jezikoslovlje novim spoznajama. Iz tablica u kojima se nalaze primjeri sinestezije u hrvatskome jeziku možemo zaključiti da imenice iz domena svih osjetila (vida, sluha, mirisa, okusa i dodira) uza se mogu imati pridjeve koji pripadaju domenama ostalih osjetila. Tu ćemo tvrdnju nastojati potkrijepiti primjerima iz provedenoga istraživanja.

Imenice koje se odnose na sluh opisane su pridjevima iz domena vida (47,92%), dodira (34,37%) i okusa (17,71%). Stoga bi ljudski glas (imenica koja pripada domeni sluha) mogao biti visok i dubok (pridjevi iz domene vida), hrapav i nježan (pridjevi iz domene dodira) te sladak i meden (pridjevi iz domene okusa).

Imenice iz domene vida određuju se pridjevima koji pripadaju domenama dodira (74,16%), okusa (11,23%), sluha (7,86%) i mirisa (6,75%). Na primjer ruke mogu biti hrapave i meke (pridjevi iz domene dodira), osmijeh može biti sladak i kiseo (pridjevi iz domene okusa), vatra može biti tiha (pridjev iz domene sluha), a ljudi pak znojni i namirisani (pridjevi iz domene mirisa).

Nadalje imenice iz domene okusa mogu biti opisane pridjevima iz domena dodira (68,29%) i vida (31,71%). U skladu s time voda može biti topla i hladna (pridjevi iz domene dodira) te bistra i zagađena (pridjevi iz domene vida).

Imenice iz domene mirisa opisuju se pridjevima koji pripadaju domenama dodira (38,46%), okusa (38,46%) i vida (23,08%). Dakle miris može biti topao i oštar (pridjevi iz domene dodira), sladak i kiselkast (pridjevi iz domene okusa) te lijep i zavodljiv (pridjevi iz domene vida).

Naposljetku imenice iz domene dodira mogu biti opisane pridjevima iz domena vida (50%), sluha (33,33%) i okusa (16,67%). Stoga temperatura može biti visoka i niska (pridjevi iz domene vida), dok dodir može biti tih i bučan (pridjevi iz domene sluha) ili pak sladak (pridjev iz domene okusa).

Na temelju analize podataka možemo zaključiti da se u sinestezijskim prijenosima u hrvatskome jeziku najmanje pojavljuju pridjevi iz domene mirisa, odnosno oni najrjeđe sudjeluju u opisivanju imenica iz domena drugih osjetila. Konkretno, 6,75% pridjeva za miris pobliže označuje imenice iz domene vida, dok za imenice iz domena preostalih osjetila nisu pronađene potvrde. Razlog tomu možemo prepoznati u činjenici da su pridjevi za miris najoskudnija skupina pridjeva u leksiku hrvatskoga jezika, što možemo povezati s tim da je osjetilo mirisa u današnjoj kulturi izgubilo važnost koju je nekada imalo. Gubeći na svojoj važnosti, osjetilo mirisa i dalje ostaje nedovoljno istraženim, a u skladu s time neopravdanom se čini potreba za povećanjem broja pridjeva koji bi opisivali imenice iz te domene. Dakle uz mali broj imenica koje se odnose na miris dolazi i jednako mali broj pridjeva koji označavaju svojstvo mirisa. No taj problem rješava se posuđivanjem pridjeva iz drugih osjetilnih domena, točnije iz domene okusa, pa često možemo čuti izraze poput sladak miris, sladunjav miris ili pak kiselkast miris. Ako bolje razmislimo, shvatit ćemo da su pridjevi za okus vrlo logična zamjena pridjevima za dodir jer su osjetila mirisa i okusa čvrsto povezana, odnosno miris ima važnu ulogu u percepciji okusa.

Suprotno tomu, pridjevi kojima se označava dodir najzastupljenija su vrsta pridjeva u sinestezijskim prijenosima i određuju imenice iz domena svih osjetila, i to u velikim postocima. Uz imenice koje pripadaju domeni sluha pojavljuju se u 34,37% slučajeva, uz imenice iz domene vida u čak 74,16% slučajeva, uz imenice koje se odnose na okus njihova je zastupljenost 68,29%, a uz imenice iz domene mirisa 38,46%.

Kao što vidimo, pridjevi iz domene dodira najzastupljeniji su uz imenice iz domene vida. To možemo objasniti asocijativnom povezanošću dodirnoga i vidnoga iskustva. Riječ je o tome da podražaji iz domene za dodir automatski aktiviraju i domenu za vid. Osim toga na veliki broj pridjeva za dodir utječe i činjenica da postoji mnoštvo podražaja koje primamo tim osjetilom. Dakle riječ je o najsloženijoj osjetilnoj domeni jer osjetilom dodira doživljavamo veliki broj osjeta koji se međusobno mogu veoma razlikovati. Naime podražaje koje dobivamo na taj način možemo osjetititi rukom (na primjer teksturu, čvrstoću i oštrinu), kožom (na primjer temperaturu i vlažnost) te osjećajem vlastitoga tijela (na primjer težinu i lakoću). Još jedan razlog učestaloga pojavljivanja pridjeva za dodir jest povezanost domene dodira s gotovo svim osjetilnim domenama. Na primjer u konzumaciju jela i pića uključena su gotovo sva naša osjetila: od vida (gledamo hranu i piće) i okusa (osjećamo njihov okus) pa sve do mirisa (zamjećujemo im miris) i dodira (dodirom osjećamo temperaturu hrane i pića). Stoga je očekivano da će se ta povezanost ogledati i u jeziku (Komaromi 2016: 179–180).

S obzirom na dobivene rezultate možemo oblikovati ljestvicu sinestezijskih prijenosa iz perspektive pridjeva za hrvatski jezik:

dodir → vid → okus → sluh/miris.

Dakle u sinestezijskim prijenosima u hrvatskome jeziku najčešće nalazimo pridjeve iz domene dodira, a najrjeđe pridjeve iz domene sluha i mirisa (pridjevi vezani uz miris u neznatnom su postotku rjeđi od pridjeva koji se odnose na sluh). Ljestvica je u potpunosti podudarna s ljestvicom koju je za srpski jezik oblikovala Rajna Dragičević (2010).

Na temelju provedenoga istraživanja predlažem sljedeću shemu koja opisuje tendencije sinestezijskih prijenosa u hrvatskome jeziku iz perspektive imenica:

sluh → vid → okus → miris → dodir.

Iz te se sheme mogu izvesti sljedeći zaključci:

  1. sinestezijski se najčešće određuju imenice koje pripadaju domeni sluha;
  2. sinestezijski se najrjeđe opisuju imenice iz domene dodira;
  3. najučestaliji smjer sinestezijskih prijenosa jest sluh → dodir;
  4. kad je riječ o smjeru metaforičkoga preslikavanja, primjećuje se da se hijerarhijski niža osjetila (kao što su okus, miris i dodir) preslikavaju na hijerarhijski viša osjetila (sluh i vid), odnosno konkretnija osjetila preslikavaju se na apstraktnija (na primjer leksemi za dodir mogu se prenijeti na lekseme iz domene vida (vrele usne) i sluha (grube riječi), dakle dodir kao hijerarhijski niže osjetilo preslikava se na osjetila vida i sluha koja su hijerarhijski viša, no ima i iznimaka);
  5. najčešću ciljnu domenu predstavlja osjetilo sluha (iako to nije u skladu s hijerarhijom osjetila prema kojoj bi osjetilo vida trebalo biti ciljna domena, no jednaka je situacija i u engleskom, njemačkom i srpskom jeziku);
  6. najčešća ishodišna domena jest domena dodira.

Od svih sinestezijskih prijenosa iz građe koja je bila osnovom našega istraživanja 39,18% čine sintagme u kojima se određuju imenice iz domene sluha, 36,33% sintagme s imenicama iz domene vida, 16,73% sintagme s imenicama koje pripadaju domeni okusa, 5,31% sintagme s imenicama iz domene mirisa, a samo 2,45% sintagme koje u sebi sadrže imenice iz domene osjetila dodira.

Jednako kao i rezultati Rajne Dragičević (2010) za srpski jezik te Seana Daya (1996) za engleski jezik, rezultati vezani uz hrvatski jezik potvrđuju tendenciju sinestezijskih prijenosa koji se uglavnom odvijaju u jednome smjeru, no mogu se navesti i primjeri za suprotan smjer. Dakle prevladavajući smjer jest sluh → dodir (na primjer nježan glas) i, u skladu s time, očekuje se da najrjeđi sinestezijski prijenos bude dodir → sluh, što je i istina. Za tu vrstu prijenosa u hrvatskome su jeziku pronađena samo dva primjera (sintagme tih dodir i bučan dodir).

Ostali primjeri koji se odnose na mogućnost sinestezijskoga prijenosa u suprotnome smjeru od dominantnoga jesu ovi:

  1. dominantan smjer vid → okus, sintagma tamna voda primjer je za suprotan smjer okus → vid;
  2. dominantan smjer sluh → vid, sintagma nijemi film primjer je za suprotan smjer vid → sluh;
  3. dominantan smjer vid → dodir, sintagma visoka temperatura primjer je za suprotan smjer dodir → vid;
  4. dominantan smjer vid → miris, sintagma lijepi miris primjer je za suprotan smjer miris → vid;
  5. dominantan smjer okus → miris, sintagma sladak miris primjer je za suprotan smjer miris → okus;
  6. dominantan smjer okus → dodir, sintagma slatki dodir primjer je za suprotan smjer dodir → okus.

Usporedimo li ljestvicu sinestezijskih prijenosa za hrvatski jezik s ljestvicama za engleski, njemački i srpski jezik, možemo izvesti nekoliko zaključaka. Ljestvice koje se odnose na sinestezijske prijenose u spomenutim jezicima jesu ove:

  1. engleski jezik: sluh → vid → miris → temperatura → okus → dodir;
  2. njemački jezik: sluh → miris → vid → temperatura → okus → dodir;
  3. srpski jezik: sluh → miris → vid → okus → dodir.

Ljestvice ukazuju na veliku sličnost sinestezijskih prijenosa u svim trima jezicima. Izuzev temperature koja se u srpskome jeziku nije analizirala kao posebna domena, ljestvice su gotovo posve podudarne. Jedina pojedinost u kojoj se engleski i njemački jezik razlikuju jest zamjena mjesta osjetila vida i mirisa, pri čemu se osjetilo vida u poretku osjetila u engleskome jeziku nalazi na drugome mjestu, a u njemačkome na trećemu mjestu. Ljestvica koja se odnosi na srpski jezik u potpunosti je podudarna s ljestvicom za njemački jezik, a samo se u jednome detalju razlikuje od ljestvice za engleski jezik, a to je upravo poredak vida i mirisa. No ta je razlika nevažna jer u srpskome jeziku postoji slična tendencija imenica iz obiju domena da se određuju pridjevima kojima se obično opisuju druga osjetila.

Uočava se i velika sličnost navedenih ljestvica s ljestvicom oblikovanom za hrvatski jezik koja ima ovakvu shemu:

sluh → vid → okus → miris → dodir.

Usporedimo li sve četiri ljestvice koje opisuju smjer sinestezijskih prijenosa, uočit ćemo neke sličnosti. U prvome redu to je podudarnost prve i posljednje domene svih četiriju ljestvica, odnosno domene sluha i domene dodira. Iz toga se dade zaključiti da se sinestezijski najčešće određuju imenice iz domene sluha, a najrjeđe imenice iz domene dodira.

Domena dodira pritom predstavlja ishodišnu domenu (domenu od koje se polazi), a domena sluha ciljnu domenu (domenu koja se pomoću metaforičkoga preslikavanja želi pobliže objasniti). Možemo zaključiti da je domena dodira mnogo složenija od ostalih osjetila jer dodirom doživljavamo veoma velik broj osjeta, a uz to i veoma raznolik raspon osjeta. Pridjevi za dodir najbrojniji su, najviše su skloni sinestezijskim prijenosima i imaju mnoga značenja u drugim osjetilnim domenama. Dakle postoje sinestezijski prijenosi na različite osjetilne domene, no najčešća je ciljna domena sluh. Na osjetilo sluha preslikavaju se čak tri domene (vid, dodir i okus), i to u najvećim postocima, pa se u jeziku pojavljuju sintagme poput lijepa riječ (osjetilo vida), topla riječ (osjetilo dodira) i gorka riječ (osjetilo okusa). Domena vida druga je najčešća ciljna domena u hrvatskome jeziku, odnosno domena u kojoj su leksemi podložni povezivanju s pridjevima iz drugih osjetilnih domena. Sve to potvrđuje tezu da je osjetilo vida jedno od najapstraktnijih osjetila.

Svi dosadašnji zaključci potvrđuju tendenciju sinestezijskih prijenosa koji se u svim četirima jezicima kreću od nižih osjetila prema višima, točnije od onih konkretnijih prema apstraktnijima. Odstupanje od te tendencije zamijećeno je u domeni mirisa kao drugoj ciljnoj domeni. Naime u tom je slučaju riječ o preslikavanju konkretnijih osjetila na ona apstraktnija, što nije u skladu s ustanovljenom generalizacijom sinestezijskih prijenosa. Jedan od razloga zašto bi osjetilo mirisa moglo biti ciljna, a ne izvorna domena jest činjenica da zbog zapostavljenosti toga osjetila naš vokabular ne obiluje leksemima koji se odnose na miris.

Uzmemo li obzir analizu rezultata primjera leksičke sinestezije u hrvatskome jeziku, možemo zaključiti da je hipoteza postavljena na početku istraživanja djelomično potvrđena. Dakle pretpostavka je bila da će naše istraživanje dokazati univerzalnost sinestezije u europskim jezicima. Naime ljestvice koje pokazuju smjer sinestezijskih prijenosa u engleskom, njemačkom, srpskom i hrvatskom jeziku gotovo su istovjetne. Najveća i najvažnija njihova podudarnost ogleda se upravo u ishodišnoj i ciljnoj domeni. Sve polazi od domene dodira, a ide prema domeni sluha. Ljestvica za hrvatski jezik ponešto je drukčija u odnosu na ostala tri jezika, ali i dalje veoma slična. Na primjer domena mirisa nalazi se na predzadnjem mjestu, što svjedoči o zapostavljenosti mirisa kao osjetila, a posljedica podređenosti mirisa drugim osjetilima vidljiva je i u samome jeziku. Mali broj leksema kojima se može opisati miris postavlja ga na predzadnje mjesto u ljestvici.

Osjetilo vida u hrvatskome je jeziku u sinestezijskim prijenosima zastupljenije nego u engleskome, njemačkome i srpskome jeziku. Naime u tim se jezicima imenice iz domene vida najrjeđe opisuju pridjevima iz drugih osjetilnih domena. Razlog za to mogla bi biti upravo mnogobrojnost leksema koji označavaju različite vidne podražaje, zbog čega nema potrebe za upotrebom pridjeva iz domene drugih osjetila. No u hrvatskome je jeziku drukčija situacija. Bez obzira na jednaku brojnost leksema vezanih uz domenu vida u hrvatskome se jeziku upotrebljava mnoštvo pridjeva iz različitih domena kako bi se opisale imenice iz sfere vida.

Naposljetku osjetilo okusa nalazi se na trećemu mjestu ljestvice sinestezijskih prijenosa u hrvatskome jeziku, dok se na ljestvicama za engleski, njemački i srpski jezik nalazi na predzadnjemu mjestu. Razlog tomu možemo pronaći u činjenici da se pridjevima iz domene okusa mogu opisivati različiti osjetilni podražaji. Dakle vidljiva je povezanost osjetila okusa s dodirom, mirisom, sluhom i vidom.