Diplomski radovi

6. Ciljevi i metode istraživanja leksičke sinestezije u hrvatskome jeziku

Budući da u Hrvatskoj nije provedeno nijedno istraživanje vezano uz leksičku sinesteziju, izuzetno je važno napraviti prvi korak u proučavanju navedene tematike. Stoga je glavni cilj ovoga istraživanja ispitati učestalost pojavljivanja leksičke sinestezije u hrvatskome jeziku, a potom oblikovati ljestvicu sinestezijskih prijenosa. Pritom ćemo slijediti metode kojima su se služili S. Day i R. Dragičević u analiziranju leksičke sinestezije u engleskome, njemačkome i srpskome jeziku. Sukladno glavnomu cilju, postavljena su sljedeća pitanja:

  1. je li ljestvica sinestezijskih prijenosa u hrvatskome jeziku podudarna s ljestvicama u engleskome, njemačkome i srpskome jeziku?
  2. može li se govoriti o univerzalnosti sinestezije u europskim jezicima?

Korpus koji je služio kao temelj istraživanju osigurali su nam internetski preglednici (Riznica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Hrvatski nacionalni korpus) te tiskana izdanja hrvatskih jednojezičnih rječnika (Vladimir Anić, Veliki rječnik hrvatskoga jezika te Jure Šonje (ur.), Rječnik hrvatskoga jezika). Dakle prvenstveno je riječ o primjerima sinestezije koji se pojavljuju u leksiku hrvatskoga jezika i koji se mogu primijetiti u svakodnevnoj međuljudskoj komunikaciji. Međutim naveden je i manji broj sintagmi preuzetih iz temeljnih djela hrvatske književnosti (romana, pripovijedaka, drama) te publicističkih i znanstvenih djela uz koje je naveden izvor.

6.1. Očekivani rezultati i izbor istraživačkoga materijala

Osnovni pristup proučavanju sinestezije u ovome istraživanju zasniva se na prepoznavanju smjerova sinestezijskih prijenosa leksema iz domene jednoga osjetila u domenu drugoga osjetila. Utvrđivanje tendencija prema kojima se imenice iz jedne osjetilne domene opisuju pridjevima koji pripadaju drugoj osjetilnoj domeni vrlo je važno jer govori u prilog tezi da nije riječ o slučajnosti, već da postoje razlozi zašto dolazi do nekih sinestezijskih prijenosa, a do nekih ne dolazi ili se to događa veoma rijetko. Pretpostavlja se da će smjerovi sinestezijskih prijenosa biti u skladu s mehanizmom metaforičkih prijenosa od hijerarhijski nižih osjetila prema višima, odnosno od konkretnijih osjetilnih domena prema apstraktnijima. Osim toga za razumijevanje smjerova sinestezijskih prijenosa valja se prisjetiti i neurološke pozadine sinestezije analizirane u prvome dijelu rada jer je riječ o povezanosti neurološke i leksičke pojave, odnosno združenosti mišljenja i jezika.

Istražujući leksičku sinesteziju u hrvatskome jeziku, pronašli smo primjere sinestezijskih sintagmi u kojima je pridjev katkada upotrijebljen u svojem primarnom značenju, a katkada je njegovo značenje motivirano metaforom, odnosno njegov sadržaj iščitavamo iz sekundarnoga značenja. Prvi slučaj možemo oprimjeriti sintagmom vruća čokolada. Naime rječnik nudi sljedeću definiciju pridjeva vruć: ʻkoji ima visoku temperaturu, jako zagrijan, vreoʼ (Anić 2004: s. v. vruć). Dakle riječ je o pridjevu koji prvenstveno pripada domeni dodira i njegovo značenje u toj sintagmi proizlazi upravo iz domene dodira, što bi značilo da svojstvo kojim je čokolada okarakterizirana (vrućinu) možemo doživjeti ponajprije osjetilom dodira. U navedenom je primjeru riječ o sjedinjenosti osjetila dodira (pridjev vruć) i osjetila okusa (imenica čokolada).

Drugi je slučaj moguće objasniti sintagmom visoka temperatura. Pridjev visok u rječničkoj je natuknici u svojem osnovnom značenju definiran kao onaj ʻkoji ima znatan razmak između donje i gornje točkeʼ (idem: s. v. visok). No u sintagmi visoka temperatura koristi se u svojem sekundarnom značenju i određuje temperaturu jakoga intenziteta, odnosno ʻsvojstva izražena u velikoj mjeriʼ (idem). Stoga možemo zaključiti da iz pridjeva, koji inače pripada domeni osjetila vida, na temelju prelaska u drugu domenu, odnosno u domenu osjetila dodira, možemo iščitati njegovo sekundarno značenje. Dakle taj primjer predstavlja združenost percepcije osjetila vida (pridjev visok) i osjetila dodira (imenica temperatura), no pravo značenje sintagme proizlazi upravo iz sekundarnoga značenja pridjeva koji opisuje imenicu uz koju se nalazi.

U obzir smo uzeli i primjere sintagmi sastavljenih od dviju imenica (na primjer miris drva) te od glagola i imenice (na primjer opipati kišu), premda vrlo rijetko.