Studentski kutak

1. Uvod

1.1. Tema

Roman Proljeća Ivana Galeba Vladana Desnice polazište je analize ovoga rada. Na roman je utjecalo, kako sam autor kaže, njegovo razumijevanje glazbe.1 O Desnici je poznato da je u mladenačkim danima slušao probe šibenske filharmonije te da mu je jedna od neostvarenih želja bila postati muzičar. Provođenje vremena na probama, i uz to, njegovo glazbeno obrazovanje, školovanje glasa, utjecalo je na Desničino kasnije literarno stvaranje. Desnica je stekao uvid u obje umjetnosti; obiteljska je tradicija omogućavala i podržavala njegovu sklonost prema glazbi i književnosti. Proljeća Ivana Galeba Desničino je djelo u kojem ću nastojati uočiti principe oblikovanja koji nisu inherentni književnosti, odnosno klasičnom oblikovanju romana, već su svojstveni glazbenoj umjetnosti te kao takvi predstavljaju zanimljiv fenomen odnosa među dvjema umjetnostima. Naslov je tako mogao biti i „Intermedijalnost u romanu Proljeća Ivana Galeba“. Ipak, pojam ritmičnosti otvara više mogućnosti analize, a jedna od njih je i analiza intermedijalnog tipa odnosa.

1.2. Cilj

Kao što je navedeno, cilj je rada uočiti principe svojstvene glazbi. Ritmičnost je glavna karakteristika koju ću promatrati, a koja se različito postiže na svakoj od jezičnih razina. Promatranjem ritmičnosti na svim razinama teksta, nastojat će se ispuniti svojevrsni uvjet intermedijalnosti o kojemu piše Pavao Pavličić; pojedinačne se fizikalne karakteristike jednog medija u drugom ne evociraju toliko koliko načini organizacije materijala svojstvenih drugome mediju.2 Iako se eufoničnost i ritmičnost teksta uočavaju tek u naknadnim čitanjima, te bismo tako mogli reći da je izostala prepoznatljivost elemenata jednog medija u drugom, pretpostavit ću da se može govoriti o intermedijalnom odnosu. Pavličić u svojoj maloj tipologiji intermedijalnih situacija donosi neke moguće vrste odnosa među tekstovima, koje se, ovisno o razini preuzimanja materijala, razlikuju i po stupnju prepoznatljivosti.3

1.3. Osnovna tipologija intermedijalnosti i metodologija

Odnos koji književnost uspostavlja s drugim medijima može biti potaknut željom za inovacijom izraza, pa se tako preuzimaju materijali, postupci ili gotova značenja, ili se relacija stvara zato što se smatra da književnost i drugi mediji teže postizanju istih ciljeva, pri čemu drugi mediji te ciljeve dosežu bolje nego književnost.4 Nadalje, intermedijalna relacija može se odnositi na vezu s umjetničkim ili neumjetničkim medijima. Odnos koji se nalazi u Proljećima jest odnos između umjetničkih medija, konkretno, književnosti i glazbe. Glazba, kao vremenski medij, može poslužiti kao model za preuzimanje načina organizacije materijala, pri čemu taj postupak treba (p)ostati prepoznatljiv, ili kao izvor novih značenja i učinaka te je tada ta veza suptilna i teško uhvatljiva.5 Nakon analize samog djela, vidjet ćemo pripadaju li Proljeća jednoj od mogućnosti ili se nalaze negdje između.

Jezične razine na kojima ću provoditi analizu preuzete su iz lingvističke stilistike. Kako se postiže ritmičnost, na kojoj je razini ona najizraženija, koji su njezini učinci, koliko su uočljivi te može li se pojam intermedijalnosti dovoditi u vezu s Proljećima, neka su od pitanja koja će služiti kao smjernice u analizi. Podjela kategorija u lingvostilistici kreće od najnižih razina, koje obuhvaćaju fonostilistika i morfonostilistika, zatim na razini rečenice sintaktostilistika, potom semantostilistika te makrostilistika i grafostilistika na najvišim razinama.6 O razlici među razinama teksta govori Jović te naglašava kako „uloga pojedinih nivoa, kao nosilaca poruke, razumljivo, nije podjednaka ni u jednome tekstu, a isto tako ni kad se dva ili više dela porede.“7 Osim kvalitativnih razlika među razinama teksta, nužno je naglasiti i nejednaku važnost razina za samu analizu. Tako će ova analiza romana biti usmjerena na makrorazinu teksta, grafičko oblikovanje te sintaksu s obzirom na to da se u njima najviše može proučavati efekt ritmičnosti teksta.

1.4. Osnovni pojmovi – u glazbi i u literaturi

U opisu Desničina romana koriste se pojmovi koji su svojstveniji opisu poezije, a preuzeti su iz glazbene umjetnosti: ritam, intonacija i tempo. Neki se od tih pojmova spominju i u opisu govornih vrijednosti jezika. Ovdje je zapravo riječ o svojevrsnim homonimima. Dok ih u glazbi razumijemo na jedan način, kao vrednote govornog jezika, kako ih Guberina naziva, imaju malo drugačije značenje.8 Tako dakle opseg pojmova koji se koriste nije isti te je nužno prije same analize ukazati na svijest o razlici među njima. Treba istaknuti kako su ti pojmovi u opisu Proljeća korišteni u širem značenju od onoga u glazbi i od onoga o kojem Guberina govori kada opisuje intonaciju, intenzitet, rečenički tempo i pauze.9 Kritičari uglavnom koriste pojmove intonacija, harmonija10 te ritam.11

O upitnoj razini svjesnosti i potkrepljivosti kritičarskih iskaza o genijalnosti autorova oblikovanja govorio je i sâm Desnica uputivši apel za dubljom analizom: „U našoj kritici, koja je većinom vrlo lijepo primila moje radove, ponekad to kao da nije zapaženo, ta vanjska formalna strana i briga, ta stilska briga, recimo, koja je kod mene prvenstvena.“12

1.4.1. Ritam

Pojam koji se najviše ponavljao jest ritam. O ritmu u književnosti najčešće govorimo u poeziji, služeći se ponajprije figurama dikcije i konstrukcije. U tim je figurama uglavnom riječ o ponavljanju, nekom tipu podudaranja, nizanju jedinica odnosno ispuštanju, čime se onda postižu određeni učinci čija je zajednička odrednica ritam. Guberina smatra da ritam „nije pojam koji označava da nešto teče; ritam nije pojam koji označava ponavljanje fiksnih elemenata u jednakom vremenskom razmaku…“.13 Služeći se pojmom ritma u romanu, neće se biti moguće zaustaviti na razini glasa, sloga, riječi ili sintagme. No, kada kritika govori o ritmičnosti, u vidu ima (gotovo isključivo) makrorazinu teksta – prvenstveno poglavlja. Meić tako govori o ritmu koji proizlazi iz smjene motiva iz dviju različitih sfera – realne i (iz)mišljajne14 – dok Nemec ritam povezuje s izmjenom poglavlja različitog emocionalnog naboja (što se zapravo podudara s Desničinim pojmom intonacije).15

Pojam ritma u glazbi određuje odnose među zvukovima različita vremenskog trajanja i jakosti te je uz melodiju primarni parametar glazbene strukture.16 Upravo je odnos među zvukovima taj iz kojeg se uočava (ne)pravilnost pa tako odgovara i definicija da je ritam ponavljanje određenih pojava u pravilnim vremenskim razmacima.17 Pravilnost je nužna da bi se mogla ustanoviti mjera i puls same glazbe. Ukoliko to izostaje, govorimo o slobodnom ritmu.

1.4.2. Intonacija

Terminom intonacija lingvistika obično naziva pojave koje se tiču visine glasa.18 Tim se terminom označava „relativan nivo visine glasa (visok – srednji – nizak) koji se odnosi na cijeli tekst ili njegov duži dio te na visinsko izmjenjivanje na danom nivou, ona jezička ‘melodija’, koja se svakako razlikuje od melodije u glazbi.“19 Melodija jezika ne poznaje čvrste visinske vrijednosti nepromjenjive za vrijeme svoga trajanja, tj. tonove povezne u određeni sistem.20

Intonacija u glazbi označava pronalaženje i održavanje točne tonske visine.21 Intonacija je dakle ključna za izvođenje skladbe. Ovdje treba spomenuti i pojam tonaliteta, koji u glazbi predstavlja sustav melodijske i harmonijske organizacije tonova oko jednog središnjeg tona, tonike.22 Dakle, intonacija je zapravo zahtjev za provođenjem tonaliteta u izvedbi.

U kritici je i intonacija jedan od pojmova koji se spominje, no u drugačijem značenju od gore navedenih. Rapo tako intonaciju izjednačuje s emocionalnom obojenošću poglavlja.23 Desnica u intervjuu pojam intonacije i tonaliteta također izjednačuje s raspoloženjem u poglavlju.24

1. 4. 3. Tempo

Tempo je u opisu pjesničkog jezika definiran kao svojstvo trajanja, no zbog svoje značenjske odrednice za slušatelja (čitatelja) dobiva kvalitativnu karakteristiku.25 Promjena tempa tako nosi potencijal za upisivanje dodatnih značenja u tekst. No, kako Mukařovský ističe, mogućnosti da se tekstom nametne neki tempo nisu brojne.26 Toga je Desnica bio svjestan pa tako u razgovoru o tome kako nastaje književno djelo kaže „da bi bilo dobro kad bi na stranicama knjige, kao na stranicama muzičke kompozicije, bilo naznačeno kojim ih tempom treba čitati.“27

U glazbi tempo označava brzinu izvođenja skladbe, a određuje se vremenskim trajanjem osnovne metričke jedinice ili dobe.28 Iako su se značenja oznaka tempa mijenjala ovisno o razdoblju nastanka i stilskim odrednicama pojedine skladbe, tempo je moguće precizno odrediti metronomom.29

Iako Desnica pojam tempa u gore navedenom primjeru koristi u glazbenom smislu, on ponekad tempo povezuje s vlastitim (razgovornim) razumijevanjem pojma intonacije (u značenju raspoloženja u poglavlju).30 Riječ je dakle o nekom unutarnjem osjećaju smjenjivanja poglavlja koji je pod utjecanjem raspoloženja u samom poglavlju.

Bilješke

1 Biografski podaci o Desničinom životu preuzeti su iz: Marinković 2005: 81.

2 Usp. Pavličić 1988: 171.

3 Usp. Pavličić 1988: 173–175.

4 Usp. id.: 171.

5 Usp. id.: 173–175.

6 Usp. Pranjić 1983: 256–258.

7 Jović 1975: 7.

8 Usp. Guberina 1967: 10.

9 Usp. id.: 10.

10 Usp. Rapo 1989: 90–133.

11 Usp. Biti 2005: 135–139.

12 Marinković 2005: 120.

13 Guberina 1967: 53.

14 Usp. Perina Meić 2012: 226.

15 Usp. Nemec 1988: 87–88.

16 Usp. Hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52994.

17 Usp. id.

18 Usp. Mukařovsky 1970: 67.

19 Id.: 67.

20 Usp. id.: 67.

21 Usp. Hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=27686.

22 Usp. Hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=61737.

23 Usp. Rapo 1989: 90.

24 Usp. Rapo 1989: 93.

25 Usp. Mukařovský 1970: 72.

26 Usp. id.: 72.

27 Marinković 2005: 156.

28 Usp. Hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=60795.

29 Usp. id.

30 Usp. Rapo 1989: 99.