Studentski kutak

Opora, gorka i jetko duhovita knjiga

Obrt za pranje perja najnovija je zbirka pjesama Miroslava Mićanovića objavljena u nakladi MeandarMedije. Zbirka je, kao i neka prethodna njegova djela, sastavljena od diskurzivno različitih tekstova, zapisa proznog, lirskog i esejističkog karaktera koje su raspodijeljenje unutar četiri poglavlja naslovljenih Ponavljanje prostora, Dvije blende u jednom danu, Inverzija i Neposlano. Poslano. U zbirci se mogu naći pjesme, kratke priče, bilješke, zapisi u obliku jedne rečenice ili jedne misli, forme na granici lirskoga i proznoga, forme u kojima se proza i poezija prožimaju i među kojima je nemoguće povući jasnu granicu i razlučiti ih. Jagna Pogačnik njegovo stvaralaštvo opisuje sljedećim riječima: „Mićanović gradi svoje male hibride spajajući lirsko i narativno, ponaša se u njima kao pripovjedač, ali i kao pjesnik i esejist, dnevničar i kroničar koji ipak i prije svega želi napisati priču, ali ona, ta priča, stalno negdje izmiče, otima se i bježi, svjedočeći svoju živost i nepristajanje na ulazak u lanac 'proizvodnje'.“ Sam Mićanović je prilikom jednog intervjua izjavio da je granica lirskog i proznog u njegovim tekstovima nesigurna i neuhvatljiva, iako on nastoji u tome da tekst bude jasan, pregledan i jednostavan. Krešimir Bagić za njega kaže sljedeće: „U prozi Miroslav Mićanović ponaša se kao pjesnik, misli kao pjesnik i piše kao pjesnik. Svijet te proze je fragmentaran, zagonetan i slojevit, prizori se iz trenutka u trenutak mijenjaju pred očima promatrača, detalj je uvijek u središtu pozornosti. Mićanović je pisac koji nastoji zaustaviti, shvatiti i opisati malu razliku, ono što većina neće opaziti niti će kod toga zastati. Oko te male razlike vrti se priča, pršte emocije, jezik se grana i uvlači u sebe, nerijetko započinje drama.“ O fragmentarnosti kao karakteristici Mićanovićeva stila piše i Miloš Đurđević navodeći: „u njegovom je pisanju uvijek zamjetna određena dinamika i poseban suodnos stiha i rečenice na onim jezičnim i izražajnim razinama, koje su često neprepoznate kod drugih autora odnosno na neki se način podrazumijevaju i stoga su bitno iskrivljene. Ako je doba "velikih priča" definitivno za nama, fragmentacija kao postupak za oblikovanje teksta i opisa neposrednog iskustva zadobiva aktualnost u novoj artikulaciji egzistencijalnih, nužno osobnih, kao i nadindividualnih, uvijek političkih, praznina tog svijeta i mrvljenja njegovih dimenzija u kojima živimo.“Mićanovićev stil pisanja i pravopisna organizacija osebujni su - svaka pisutnost (odnosno odsutnost) nekog pravopisnog znaka, margine, bjeline imaju svoje značenje, svoje mjesto u tekstu i pomažu u postizanju određenog vizualnog efekta jer poezija i proza ne čini samo puki tekst, već i njihov nevidljivi podtekst, ono što se nalazi između redaka, a što je ponekad bitnije od teksta samog. Navedene karakteristike Mićanovićeva stila uočljive su i u njegovoj najnovijoj zbirci Obrt za pranje perja. On varira u temama, govori o svakodnevici, ljubavi, problemima, mijenja formate pjesama, kontekste priča, lirskog subjekta, zajedno s njime i prostor, a kao najčešća mjesta radnje javljaju se Zagreb ili Slavonija. Priče su dinamične, fokus je uglavnom stavljen na jedan detalj oko kojega se gradi opisivanje i prikazivanje određenog prizora ili slike čime se čitatelja uvlači u svijet teksta. Čestim ponavljanjem detalja, što na razini jedne pjesme, što na razini poglavlja koja se sastoje od više pjesama, gomilanjem, udvajanjem, gdjekad i utrostučavanjem čitatelj si lako predočuje ono što se događa. Najočitije je to u poglavlju Ponavljanje prostora gdje se cijele strofe, čak i pjesme, ponavljaju i pojavljuju u sljedećoj strofi, odnosno pjesmi. Interpunkcija često izostaje, kao i poštivanje pravila pisanja velikog i malog slova, a veliku ulogu u razumijevanju imaju bjeline i način na koji je tekst organiziran. Branko Čegec za ovu zbirku navodi sljedeće: „(...) ona fenomene proteklog vremena, zanate koji su nestali ili su u procesu nestajanja, suočeni s vlastitom apsurdnošću u novim konstelacijama, prostore koji su 'tu i tamo', blizu i daleko, razvija u ritmu aktualiteta u kojemu slika potiskuje riječ i prisiljava je na ritmizirano ponavljanje… Mićanovićeva knjiga, opora, gorka, ali i jetko duhovita, neprestano na granici tuge i radosti, svojom fragmentarnošću i asimetrijom, svođenjem riječi i izraza na zvuk ritam-mašine, hip-hoperskom jednoličnošću ponavljanja krhotina govora dospijeva u samu srž aktualnog vremena i njegovoga zastrašujućeg ubrzanja neumoljivim ponavljanjem otkucaja kronometra: bim-bam.“ Ta se ritmičnost i muzikalnost najviše očituje upravo u pjesmi Bim-bam koja se sastoji od samo te dvije riječi, ta dva usklika, dva fragmenta kojima se prikazuje protjecanje vremena. Činjenicu da se zbirka nalazi na granici tuge i radosti potvrđuju motivi, sintagme i izrazi koji se javljaju u zbirci, a koji su vrlo često u opreci kao primjerice: bijelo - crno, doći – otići, prerano – prekasno, prije – poslije, mračna radost, radost mraka, melankolija, hladnoća, propao, mračan, pognut, zaboravljen, kiša, prazno, gorko, strah, mrak, nigdje, ništa, beskućnik, siromaštvo, opustošena mjesta itd. Tuga i ironija prisutne su u pjesmama koje tematiziraju probleme suvremenog društva. Tako se primjerice u pjesmi Siromaštvo u poglavlju Dvije blende u jednom danu na ironičan način prikazuje siromaštvo u odnosu na svakodnevne navike običnog čovjeka, njegove brige i probleme, koje zapravo nemaju nikakvu težinu u usporedbi sa siromaštvom. Govori o tome da prosječnog čovjeka nije briga za siromaštvo, a u kontaktu s njom samo baca sitniš ne bi li olakšao vlastitu savjest. Obrt za pranje perja jedno je u nizu nekonvencionalnih djela Miroslava Mićanovića; on je jedan od rijetkih hrvatskih suvremenih pjesnika, originalan pri ritmiziranju i stvaranju svojih djela, minimalističan, fokusiran na detalje i fragmente čijim razumijevanjem se dopire u srž pjesme, njene emocije, ekspresiju i njenu bit.