Studentski kutak

Mutna posla medvjeda, cvijeća, tri krave i Boga

Maleševo Mutno (HDP, 2017) slojevita je kritika društva, suvremenosti, povratak u infantilno, u riječ, u nekim slučajevima čak i u špiljsku sliku u svijetu gdje plemena tek uče govoriti, mazati/ usne/ zrelim drenom/ i karo sedmicom!. Zbirka je podijeljena u dvije cjeline koje se temom i stilom ne razlikuju, čini se kao da Maleš taj „kratki prekid“ između pjesama čini kako bi osvijestio čitatelja kako i on sam pripada društvu o kojem Maleš piše već šezdeset stranica, izravno mu se obrativši: o i vi ste tu, kažem/ ko dobar dan tebi. Zbirka se otvara pjesmom o davnome ljetu, ali davno ljeto pod Malešovom rukom prestaje biti samo godišnje doba i od svakodnevnih ljetnih situacija prelazi u značenje prošlosti koja je cirkularna -  sve se je već dogodilo ( sve je odavno! plavuša šeće/ stoljećima/ ko sir u kolaču/ popodne, uz kavu/ sve je odavno), odnosno, isto se odvija već godinama i nikako da završi da počne novo pa zbirka završava stihovima: mi smo sunce/ jedna povijest/ narančasta bundeva/ je zastava i / juha!. Pod zastavom semantičkog konkretizma i u ovoj je Maleševoj zbirci najvažniji jezik. Kritizirajući društvo koje ga okružuje, a nalikuje ovcama koje samo slijepo slijede svoga pastira Boga opsjednute novcem i površnim dobrima (prve i druge/ ovce/ slične su kao/ grah salata gomikla! momčad se zove/ zajedno/ Bog šuti!/ Bog je Hrvat!), bježi u infantilnost pa lirski subjekt govori: idem u malu školu/ mali sam đak i malo/ sunce!, a jezik,  kako se zbirka primiče kraju, postaje sve jednostavniji, iskazi nedovršeniji, pjesme kraće pa tako pjesma XXX glasi: magla igla demon i nos/ kako se to sklanja?/ vuna, oblak, ići/ zatim stati/ u lokvu, suzu, mamu/ ja sam naivan! kiša/ silazi! .Također je često spominjanje biljnoga i životinjskoga svijeta (krave, gljive, medvjed cvijeće itd.) kako bi se, dakle, vratio od čovjeka prema počelu, prema što jednostavnijemu jeziku: ima nas puno u prirodi/ neki su maslačak, jazavac/ mala gljiva/ puno nas je/ svi pjevamo našim jezikom. Kroz cijelu zbirku okupira ga pitanje istine koje povezuje s pitanjem jezika, u jednoj od pjesama pri početku zbirke Maleš piše o nestajanju metafore, odnosno kako je sve istina, dok pred sam kraj zaključuje što je istina?/ to je instinkt/ zabava siromaha/ topla roditeljska noć/ stari tromi put!, izjednačava istinu s laži šekspirijanskom manirom kako čitavi svijet glumi, nitko nije iskren, svi su najmanje dvolični: ne možemo se/ ljubiti/ kao jedan/ jer taj nikad/ nije bio/ jedan/ a mi ne možemo/ pogriješiti/ sunce sja, dobre smo/ volje/ sreli smo 2,3 sebe/ sve je istina!. Lirski subjekt ima funkciju glasnika, prenositelja jezika i onoga koji jeziku otvara nova polja pa tako lirski subjekt u dvije pjesme „radi poštara na vrhu“ kojeg na početku izjednačava s informacijom tj. pismom, ali već u idućoj strofi poštar/lirski subjekt gradi informaciju o nečemu čega više nema. Također, u jednoj od pjesama lirski subjekt jede rajčicu čiji dio baca na travu i tako stvara novo polje (komunikacije). Metafora ne staje samo na lirskome subjektu kao poštaru koji gradi informaciju, već je i sama pošta majka:  simbol sanja poštu kao mamu/ uvijek nešto, nekome, doznačuje/ zašto je uvijek u punom poslu? nemoj mi ništa slati/ ne odgovaram/ mrtav sam. Osim toga, jezik Maleš izjednačava sa slobodom koji tako postaje načinom bijega od svega. Kao i u cjelokupnome Maleševom opusu prisutni su elementi iz popularne kulture koje vješto ubacuje u pjesme pokazujući kako je u toku s vremenom u kojem živi (lirski subjekt oponaša životinje kao pjevačica Björk, glumica Scarlett O'Hara i asocijacija na njezin najpoznatiji film Zameo ih vjetar, itd.). Potrebno je istaknuti kako su neke od pjesama podijeljene u dva dijela te nije sigurno može li se govoriti o dvjema strofama pjesme ili dvjema odijeljenim pjesmama. Mene su uz Maleševe popkulturalne elemente asocirale na ploče singlice gdje  je potrebno okrenuti ploču kako bi započela nova pjesma, ili u ovome slučaju nova jezična igra u kojoj sami biramo opciju čitanja. Zaključno, Maleš je ponovno uspio istim poetičkim igrama zaintigirati čitatelje nudeći im nove jezične mogućnosti i bezbroj mogućih čitanja. Kako u jednoj od pjesama piše: grad je bio pun nedovšenih/ rečenica/ a i ja sam bio tu/ bilo je sve nabacano/ bez nekog reda/ a možda postoji i/ neki drugi red/ koji je zaposlen u poslu/ između ljudi i riječi, tako postoji i neko drugo čitanje ove knjige koje je zaposleno između ljudi i riječi iz ove knjige. Istražite koje!