Studentski kutak

Hrvatski rječnici od socijalizma do tranzicije

Maslać, Mirta. Hrvatski rječnici od socijalizma do tranzicije / seminarski rad – diplomski studij. Zagreb: Filozofski fakultet. 2018. Voditeljica: Kolanović, Maša.

Uvod

Tatjana Pišković u svome tekstu Perpetuiranje rodnih stereotipa u hrvatskim rječnicima1 (2016) uz Anićevu pomoć zaključuje: Rječnik se drži nepristranim tekstom čiji autori i urednici jednostavno registriraju jezičnu uporabu i izvještavaju o njoj. Nekoliko redaka kasnije shvaćamo da se samo šalila i da rječnik ne samo da selektivno registrira jezičnu uporabu koja postoji u nekoj kulturi nego tu uporabu i konstruira i kreira. Anić možda drži da je nepristran, ali čitanjem njegova rječnika dolazimo do drugačijih zaključaka. Od rječnika očekujemo objektivnost, a kada je ne nađemo, možemo za to kriviti autore i prozivati ih za šovinizam, mizoginiju, neznanstvenost ili čak vulgarnost, a možemo se i sjetiti da su rječnici, kao i dobrim dijelom autori, preslika vremena u kojem su stvarani. U devedesetima je u Hrvatskoj nastalo mnoštvo razlikovnih rječnika koji su pronosili novu domoljubnu ideologiju, neologizme i bježanje od svega srpskog. U četrdesetima nastaju njemačko-hrvatski i talijansko-hrvatski rječnici kako bi dio naroda naučio novi (uskoro službeni) jezik ili se pripremio za suradnju s okupatorom dok je drugi dio u šumi. Vrijedi stoga imati na umu i godinu i mjesto nastanka rječnika, odnosno državu u kojoj je opisani jezik (tada bio) službeni. U ovom će me radu zanimati kako određeni rječnici hrvatskog jezika tretiraju nekoliko nasumce odabranih pojmova iz političkog života i pojmova vezanih uz seksualnost i tijelo, tj. kako se definiraju u rječnicima pisanim u Jugoslaviji te onima nastalim u Hrvatskoj u ratnim devedesetima i tranziciji. Ivan Marković pobrojao je dvjestotinjak važnijih hrvatskih rječnika od 16. stoljeća do danas,2 a ja sam taj popis suzila na pet rječnika i u njima usporedila petnaestak odabranih pojmova. Nisu svi sadržavali sve te riječi: nekih jednostavno nema (i to nešto govori), a neke su promijenjene iz srpsko-hrvatske verzije u hrvatsku. Takva se komparativna analiza pokazala vrlo plodnom jer se pomnijim iščitavanjem naoko neutralnog štiva razotkrivaju slojevi predrasuda, neznanja, nedosljednosti; politički stavovi autora ili vladajuće stranke. Ona pokazuje da je i u rječnicima sve obojeno ideologijom i podložno redefiniranju, bizarnoj promjeni stavova i brisanju. Dovoljno je da se promijeni ime države i malo se zaigra s granicama pa prepravljanje činjenica i povijesti može početi i u leksikografiji.

Političko

1. Partizan

Imenicu partìzān Klaić je u svom Rječniku stranih riječi 1987. (dalje: Klaić) definirao kao pristaša, pristalica, privrženik, gerilac, strančar i odmah nastavio s množinom:

partizáni – borci snaga narodnooslobodilačkog pokreta koji – formirani u posebne jedinice – djeluju samostalno ili u suradnji s jedinicama regularne vojske; njihovi zadaci mogu biti: političko djelovanje u vlastitim narodnim masama i kod neprijatelja, zaštita naroda od nasilja, uništavanje neprijatelja i dezorganizacija njegova komandiranja, suradnja s jedinicama na fronti (…)

Pojam je detaljno razrađen primjerima partizanskog djelovanja i lokaliziran u 2. svjetski rat. Naglašava se da su protivnici partizana neprijatelji, a ako ne znamo za što su se partizani borili, ne možemo ni znati tko su neprijatelji. Klaić računa na znanje naroda koji se rječnikom služi pa ne precizira da je riječ o fašistima raznih nacionalnosti.

Anić u Rječniku hrvatskoga jezika 1998. (dalje: Anić) uspijeva izostaviti gotovo sve što je Klaić kazao i donosi nova značenja te riječi:

1. zauz. zn. a. onaj koji pripada nekoj od stranaka okupljenih na privremenom programu opr.: projektu društva bez stranaka; pristaša, privrženik; strankaš, stranačnik b. onaj koji iscrpljuje političku djelatnost u borbi za uske interese stranke ili stranaka; strančar 2. a. onaj koji vodi borbu u neprijateljskom zaleđu, u pozadini neprijatelja; gerilac b. pov. borac Partizanskih odreda Jugoslavije (POJ) u 2. svjetskom ratu c. pov. borac Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) u 2. svjetskom ratu

Deset je godina bilo potrebno da pojam dobije odrednicu povijesno i da originalno značenje riječi prijeđe u 2. c. Riječ gotovo nikad nije upotrebljavana na nove načine koje Anić nudi. U novom društvenom sustavu partizani nisu potrebni kao borci NOB-a i antifašisti, kao founding fathers Jugoslavije; potisnuti su na marginu jer dolaze novi ratni veterani koji su se borili za ciljeve koji su novoj državi važni. Da stvari postanu još zanimljivije, valja spomenuti da 1999. Anić i Goldstein objavljuju Rječnik stranih riječi (dalje: ¹RSR) u kojem je riječ partizan definirana jednako, uz mali relativizirajući dodatak pod 2. a:

2. a. onaj koji vodi borbu u neprijateljskom zaleđu, u pozadini neprijatelja; gerilac; ustanik; ustaša zast.

U desetljeću u kojem se u Hrvatskoj izgovaraju slične riječi koje su se izgovarale u NDH neobično je da autor rječnika (u samo godinu dana) osjeti nužnost dodavanja ustaše pod ovu natuknicu, makar i kao zastarjelicu. Ustaša je, kao što povijest zna, suprotno od partizana, štoviše, to je neprijatelj o kojem je Klaićeva definicija govorila. Jasno je da je ustaša onaj koji ustaje protiv koga pa tako to može biti i partizan koji ustaje protiv fašističke vlasti. No isto je tako jasno da Anić zna tko se zapravo naziva ustašama i što to znači u ovom kontekstu. Razlozi za izjednačivanje ustaša i partizana su izvanjezični i politični, u najužem smislu te riječi, dakle Tuđman i Domovinski rat. Ako su dobri partizani isti kao neprijatelji ustaše, a u ovom režimu nema Klaićevih partizana, onda je sada dopušteno biti i ovo drugo. Anić i Goldstein 2007. u sažetom izdanju Rječnika stranih riječi (dalje: ²RSR) partizana definiraju samo kao u Aniću pod 2. a. uz dodatak da je to borac partizanskih odreda u Hrvatskoj/Jugoslaviji i drugim zemljama okupirane Europe u 2. svjetskom ratu. Partizani su ustaše bili samo nakratko.

2. Nacionalizacija

U Klaiću se nacionalizácija definira na sljedeći način:

1. postupak kada država pretvara u državno (podržavljenje) odnosno narodno (ponarođenje) vlasništvo zemljišta, tvornice, poduzeća, željeznice, banke koje su pripadale kapitalistima i spahijama; proleterska nacionalizacija uništava ekonomsku bazu kapitalističkog gospodarstva i stvara materijalnu bazu za socijalističko preuređenje društva. U SSSR bila je provedena 1917-18, a u SFRJ nakon oslobođenja; 2. u kapitalističkim zemljama – otkup zemljišta, poduzeća, željeznice i dr. (…)

Klaić precizno imenuje neprijatelje (kapitalisti i spahije), objekte nacionalizacije, objašnjava povijesni kontekst te kakvo se društvo nacionalizacijom gradi – socijalističko. U Aniću ponovno novine:

nacionalizácija ž 1. uspostavljanje nacije 2. pov. ideol. postupak kada država pretvara imovinu privatnika u državno ili društveno vlasništvo (zemlja, nekretnine, obrtna sredstva i sredstva za proizvodnju)

Sasvim novo značenje pojma korespondira s povijesnom situacijom 1990-ih: u Hrvatskoj se tada uspostavlja nacija, tj. vrši se nacionalizacija (i privatizacija) pa je to potrebno uvrstiti u rječnik. Sada se govori o privatniku, a ne više o kapitalistu i spahiji, neprijateljima naroda. Karakterizacija povijesno ideološki ukazuje na to da je stara vrsta i definicija nacionalizacije prošlost jer smo sada u novom sustavu u kojem se radi na uspostavljanju hrvatstva, a ne socijalizma. U ²RSR iz definicije se gubi uspostavljanje nacije i ostaje samo drugi dio Anićeve definicije. Znači li to da je u tih godinu dana nacija uspostavljena i da nam ta riječ više ne treba nije posve jasno.

Klaić i Anić slavni su leksikografi, no paralelno s njima rječnike objavljuju mnogo opskurniji autori. Kao kuriozitet vrijedi spomenuti Matu Šimundića i njegov Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskomu jeziku iz ratne 1994. U njemu su navedene riječi koje Šimundić smatra odviše stranima, neprijateljskima ili nehrvatskima te ponuđeni hrvatski sinonimi ili neologizmi. Šimundić se s nacionalizacijom i nacionaliziranjem obračunava ovako:

NACIONALIZACIJA. – Izved. od srfran. national. Nacionalizacija – ponarođenje, podržavljenje tuđega imutka, zapljena, odnošenje, otimanje, otimačina.

NACIONALIZIRATI. – Njem. nationalisieren – ponarođivati, podržavljivati, odnositi, otimati; pljačkati.

Formalne osebujnosti Šimundićeva rječnika zanemarive su u usporedbi s bizarnošću sinonima i nekontroliranom krajnjom subjektivnošću. Šimundićeva kreativnost u osmišljavanju sinonima prikladnija je za neki drugi, manje znanstveni žanr, npr. pjesništvo.

3. Koncentracijski logor

Suočavanje s prošlošću nikome nije lako pa tako ni leksikografima. Klaić tako u svome rječniku kȍncentraciōnī lôgor definira kratko i nevino: mjesto izolacije ratnih zarobljenika, uhapšenika. Koliko se 1987. smjelo ili znalo govoriti o tome što zaista jest koncentracijski logor, ne mogu znati, no Klaićeva definicija svakako propušta reći mnogošto. Zato je tu Anić da nam pomogne:

lôgor (…) 2. pov. a. mjesto sakupljanja velikog broja na silu dovedenih ljudi u cilju iskorištavanja njihova rada i likvidacije [koncentracioni ~, sabirni ~] b. ideol. neol. 1941. jedinica u organizaciji Ustaškog pokreta, odgovara području kotara Nezavisne Države Hrvatske

Definicija je ovaj put potpunija, ali Anićeva odluka da 1998. ispred koncentracijskog logora stavi odrednicu povijesno je suluda ako uzmemo u obzir da su takvi logori postojali i u recentnoj hrvatskoj povijesti. Mora da je još uvijek razmišljao samo o 2. svjetskom ratu. 2. b. to povijesno kontekstualizira, ali što to točno znači nije uopće jasno. Jesu li ustaše koncentracijske logore smatrale svojim organizacijskim jedinicama ili je to nešto posve drugo u njihovoj terminologiji? Po običaju Anić u suradnji s Goldsteinom u ¹RSR izbacuje moralno i znanstveno upitna mjesta pa tako nestaje 2. b, a odrednica povijesno političko ostaje samo u dijelu u kojem se govori o logorima u totalitarnim državama. Za ostale logore osuvremenjuje definiciju:

(…) b. sabirni logori zarobljenika i drugih preventivno zadržanih osoba u ratnim prilikama i područjima pod okupacijom.

Seksualnost i tijelo

1. Homoseksualnost i biseksualnost

Čini se da se većina naših leksikografa ugrubo slaže oko definicije homoseksualnosti, no nedostaje im dosljednosti pa ne uspijevaju usustaviti sve izvedenice toga pojma. Dobiva se dojam da nisu sigurni radi li se tu o žudnji, bolesti, sklonosti ili naklonosti, osobama, muškarcima ili onima. U svaku izvedenicu ubace nešto od toga kako ništa ne bi propustili ili da bar negdje pogode. Klaić kaže:

homoseksualìzam (…) protuprirodna spolna sklonost prema osobama istog spola (v. tribadija i uranizam); hȍmoseksuālan, -lna, -lno – spolno naklonjen istom spolu; abnormalno seksualan;

Osim što je protuprirodno, to je i opterećenje, a Klaić nam nudi i divan pejorativni izraz zadnjičar. Uz to nas i upućuje na daljnje istraživanje kojim saznajemo da je tribáda žena homoseksualka, a tribàdija lezbijska ljubav. Uranìzam pak nudi neočekivanu informaciju prema kojoj naslućujemo da je autor rječnika upoznatiji s pojmom i homoseksualnim seksom nego što se na prvu čini: (…) homoseksualnost među muškarcima, pasivni oblik homoseksualizma. (…) Klaić se čak i deset godina nakon dekriminalizacije homoseksualnosti u Hrvatskoj maši u akademskom diskursu zastupati stav o homoseksualnosti kao bolesti.

Da su s novom državom homoseksualci leksikografima i dalje ostali nepoznanica dokazuje nam Anić u Aniću gdje je homoseksuálac osoba spolno naklonjena osobama istoga spola (bez ikakvih opterećenja, dakle), homoseksualìzam ukupnost osobina, sklonosti i djelatnosti homoseksualaca te homoseksuálnōst osobina, stanje, sklonost homoseksualaca. Bilo bi lijepo i korisno kada bi nas Anić uputio u te osobine i djelatnosti jer se s ovako oskudnim informacijama teško snaći. Ni sljedeće godine s Goldsteinom nismo detaljnije upućeni, no ovaj put dolazi Šonje i njegov Rječnik hrvatskoga jezika (dalje: Šonje), srećom, spašava stvar.

homoseksuálac (…) čovjek koji ima seksualnu sklonost prema osobama istog spola
Čini se da uopće nije bilo toliko teško, no Šonje je upao u zamku biseksualnosti: bȉseksuālan definira samo kao dvospolan. Na isti način to čini i Klaić dodajući isp. hermafrodit. Iznenađuje da je Anić jedini koji je imao sreće s tim pojmom. U Aniću kaže:

biseksuálnōst (…) 1.  rij. postojanje muških i ženskih spolnih žlijezda u organizmu iste jedinke; dvospolnost 2. stanje nepotpune spolne razlučenosti s funkcionalno nedovoljno razvijenim žlijezdama jednoga i drugoga spola; hermafroditizam 3. seksualna sklonost prema osobama obaju spolova (…)

Na gotovo neizmijenjen način definiciju donosi i u ¹RSR i ²RSR. Istina je da su definicije pod 1. i 2. zapravo interseksualnost, ali možda je previše očekivati takvo što u devedesetima. Dovoljno je što je bar pod 3. definicija pogođena i priznata u svijetu hrvatske leksikografije. To ni u cijeloj LGBT+ zajednici nije uvijek slučaj.

2. Lezbijka

Kada govorimo o lezbijkama, valja ustvrditi da nekad niti ne uspiju dobiti vlastitu natuknicu. U Klaiću je to izvedeno ovako:

lèzbījskā ljúbav (lat. amor lesbicus) – ženski homoseksualizam, nazvan po grčkom otoku Lezbu gdje je živjela pjesnikinja Sapfa koju su protivnici (nepravedno) objeđivali s ljubavi prema ženama; lèzbījka, (…) – žena koja provodi lezbijsku ljubav, homoseksualka.

Dan nam je povijesni kontekst nastanka riječi, a svjedočimo i pokušaju da se obrani Sapfina čast i da se s njezina otoka spere tisućljetna ljaga. Zašto je prva natuknica lezbijska ljubav ostaje nerazjašnjeno.

Anićevi su potezi često pomalo neobični. Nakon što je u Aniću uspio lèzbījku točno definirati kao žensku osobu seksualnih sklonosti prema osobama ženskog spola i to na isti način ponoviti u ¹RSR, nije se uspio suzdržati od ubacivanja još jednog pojma: lezbijanizma.

lezbijanìzam (lezbìzam) (…) lezbijska sklonost kao pojava u gradskom društvu; lezbijstvo (…)

Ako su Anić i Goldstein 1999. mislili da lezbijke ne postoje na selu, mora da su se do sažetog izdanja 2007. uvjerili da tomu nije tako jer su dio o gradskom društvu izostavili.3

3. Abortus/pobačaj

Pobačaj je u Jugoslaviji legalan od 1952, a nakon njezinog raspada isti zakon ostaje na snazi i u Hrvatskoj. Leksikografi ga, naravno, različito definiraju. Zanimljiva je pritom nepreciznost u Klaiću pri definiranju najčešćih sintagmi:

abòrtus (…) pobačaj, pometnuće; prirodno ili umjetno prijevremeno prekidanje trudnoće; spòntānī abòrtus – pobačaj do koga dolazi bez želje trudničine, zbog neke bolesti ili zbog uginuća ploda u maternici izazvanog bilo na koji način; krȉminālnī abòrtus – pobačaj obavljen nasilno s jedinom svrhom da ženu riješi neželjene trudnoće; indìcīrānī abòrtus – nasilni pobačaj izvršen od stručnih osoba na temelju odluke specijalne komisije, kako bi se trudnica riješila nekih opasnosti koje joj prijete u vezi s njezinim stanjem (…)

Kriminalni bi abortus bio onaj koji nema dozvolu specijalne komisije, izvršava se ako je trudnica u opasnosti i ne izvršavaju ga liječnici (ili, ako da, onda bez dozvole?). Klaić pridjev nasilni (valjda?) upotrebljava kao opreku spontanom (pobačaju) što je dosta nespretno i ima vrlo negativnu konotaciju. Riječ je o medicinskom zahvatu, ne o ratu. Anić tome pristupa sažeto: u Aniću je abortus namjeran prekid trudnoće; pobačaj,  kao i u ¹RSR. U sažetom izdanju izostavljeno je namjeran pa imamo samo prekid trudnoće. Šonje je najprecizniji; jednostavnoj definiciji dodaje vremensku dimenziju, a ženama slobodu izboru da pobace zbog razloga nevezanih za njihovo zdravstveno stanje:

pȍbačāj m 1. med prekid trudnoće prije navršenoga 28 tjedna; abortus 2. vet prekid gravidnosti u životinja • spontani ~ med pobačaj koji je nastao neželjeno zbog nekog poremećaja u organizmu trudnice; provocirani ~ med pobačaj koji je izveden zbog medicinske ili kakve druge indikacije

Kuriozitet za kraj: abortus u Rječniku suvišnih tuđica:

ABORTUS. – Lat. abortus, -us, m. – pobačaj, pometak, pometnuće, naravan i umjetan priekid trudnoće.

Dok se Anić i Klaić uz sve svoje nedostatke barem trude osmisliti definicije, Šimundić piše korijenskim pravopisom. Toliko u hrvatskoj ratnoj leksikografiji.

Zaključak

U mojim je bilješkama nakon istraživanja i zapisivanja ostala još duga lista nepotpuno objašnjenih, nedosljednih, sumnjivih, neobičnih definicija vrlo svakodnevnih pojava, ali ona će, zbog ograničenog opsega ovoga rada, nažalost morati pričekati neku drugu priliku. Bilo je iznenađujuće čitati koliko se objašnjenja istih ili sličnih pojmova razlikuju u različitih autora, ali i u različitim izdanjima rječnika istih sastavljača. Nerijetko pristrani Klaić, prevrtljivi Anić, suludo rigidni Šimundić i mnogi drugi koji su se uhvatili ovoga posla pokazali su nam navedenim (i drugim) primjerima da se uzvišena, čista objektivnost ne postiže tako lako. Obično su najskliskija mjesta upravo ona koja se tiču politike i politike seksualnosti. Ne samo zbog različitih stavova autora nego često i zbog neznanja. ali tomu služe stručni savjetnici. Ili, točnije: trebali bi služiti kada bi leksikografi htjeli s njima surađivati. Društvo se mijenja i kao takvo treba ući u znanstveni diskurs, a ne da ga se i dalje pokušava opisati zastarjelim definicijama, natuknicama, neinformiranim zaključcima ili primjerima. Rječnici (i leksikografi) ne smiju biti nepogođeni promjenama u svijetu jer ne postoje u vakuumu. Isto tako ne smiju biti poneseni dramatičnim trenutkom, kao što su bili devedesetih, poricati sve što su do jučer znali i truditi se pomoći novim ideologijama da se udomaće. Ako poriču svoju podložnost kulturi i društvenim zbivanjima, treba ih prokazati: Svi urednici i autori rječnika pripadaju određenoj kulturi u kojoj su oblikovali svoje stavove i vrijednosti te sami izabiru načine definiranja značenja, što itekako utječe na predstavljanje i autorizaciju kulture koja se ovjekovječuje u rječniku. (Pišković: 2017)4Ne smijemo dopustiti da u ime svih govornika nekog jezika petrificiraju promašena značenja i zato trebamo čitati što pišu ili pokušati stvarati rječnike ponovno, temeljitije i sustavnije, kako bi uporaba koju rječnikom kreiramo (ibid) obogatila čitatelja, a ne ga ograničila i uskratila za dijapazon značenja po koji je došao.

Bilješke

1 Pišković, Tatjana. 2016. Perpetuiranje rodnih stereotipa u hrvatskim rječnicima. Romanoslavica LII/2: 343-364.

2 Marković, Ivan: Važniji hrvatski rječnici, 2014. http://www.hrvatskiplus.org/article.php?id=1794&naslov=vazniji-hrvatski-rjecnici

3 Legenda kaže da je Anić u međuvremenu uspio locirati lezbijku negdje oko svog rodnog sela u Srbiji.

4 Citirano prema internetskom izdanju https://stilistika.org/stiloteka/rasprave/250-perpetuiranje-rodnih-stereotipa-u-hrvatskim-rjecnicima