Studentski kutak

„Erotika“ – golotinja kao put u (ne)slobodu

Mitraković, Lara. „Erotika“golotinja kao put u (ne)slobodu / seminarski rad – diplomski studij. Zagreb: Filozofski fakultet. 2018. Voditeljica: Kolanović, Maša

1. Uvod

U ovom će se radu analizirati brojevi erotskoga časopisa Erotika iz 1990. godine, zagrebačke „revije za kulturu i umjetnost ljubavi“, koja je izlazila krajem 1980-ih i ugasila se 1990. godine, kako bi se usporedili suvremeni stavovi o seksualnosti s onima iz 1990. godine i kako bi se istražilo kako je pojava golih ženskih tijela utjecala na njihovu seksualnu slobodu, ali i na slobodu općenito. Za početak će se dati kratak kontekst vremena, odnosno prikaz tadašnje političke situacije. Zatim će biti prikazano istraživanje o stavovima o spolnosti i seksualnom ponašanju u SFRJ i u Hrvatskoj te će biti uspoređen slučaj spolnog odgoja u Jugoslaviji u Hrvatskoj danas. Na kraju će biti donesena analiza brojeva časopisa s naglaskom na erotski diskurs o ženama, teme o kojima se pisalo te će se pokušati dati odgovor na pitanje jesu li erotski časopisi donijeli izlazak iz patrijarhalnog društva ili su ih zakopali još dublje u njega. Na samome kraju dat će se i kratak sažetak donesenih zaključaka.

2. Raspad Jugoslavije i Erotike

Početak je svibnja 1989., Slobodan Milošević izabran je za predsjednika predsjedništva Socijalističke Republike Srbije i na taj je način povećana njegova moć i utjecaj. Sa svojom velikosrpskom politikom počinje na 600. obljetnici Kosovske bitke (28. lipnja 1989.) kada na velikoj proslavi na Gazimestanu u svome govoru najavljuje rat za Veliku Srbiju. Toga istoga dana, proslava se održava i u Kninu gdje su prisutni povici parole Ovo je Srbija! Milošević nastavlja sa svojom politikom te 1. prosinca planira održati miting istine u Ljubljani, čemu se usprotivila slovenska vlast zbog čega je u Srbiji uvedena ekonomska blokada Slovenije, što je označilo početak kraja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Krajem iste godine Milošević završava etapu masovnih mitinga nazvanih događanja naroda te je uslijedio 14. kongres SKJ na kojem je planirao dovršiti svoj plan o smjenjivanju onih ljudi u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji koji su se suprotstavljali srpskoj politici. Zbog verbalnih napada na delegate Slovenije i Hrvatske, oni su napustili Kongres koji je na kraju i prekinut što je označilo i njegov definitivni raspad. „Raspad SKJ rastrojio je onu političku organizaciju koja je u totalitarnom sustavu predstavljala glavnu kohezijsku silu jugoslavenske zajednice i osnovicu funkcioniranja partijske države. Raspad SKJ ubrzao je promjene u Jugoslaviji i otvarao prostor za uvođenje višestranačkog sustava“ (Matković, 1998: 408). Nakon uvođenja višestranačja, jugoslavenska državna kriza nije ublažena iz razloga što se Milošević izričito protivio demokratskim promjenama te inzistirao na obnovi centralizacije u Jugoslaviji koja se je već raspadala. Ne želi ravnopravne države već ustraje na jedinstvenoj Jugoslaviji zato što je to bio jedini način za provođenje njegove velikosrpske politike u kojoj bi svi Srbi bili u jednoj državi, u koju bi spadali i dijelovi Hrvatske i Slovenije pa se iz toga razloga u nekoliko hrvatskih krajeva proglašava ratno stanje (npr. balvan-revolucija na području Knina). Već tada je vidljivo da je raspad Jugoslavije neminovan. U prvim mjesecima 1991. godine vođeni su pregovori šestorice predsjednika jugoslavenskih republika o budućem uređenju države, koji nisu dali nikakav rezultat zbog razlika u mišljenjima, što je dovelo do konačnoga raspada Jugoslavije i Domovinskoga rata (ibid, 405-413).

U tom je društveno-političkom kontekstu, dakle u razdoblju tranzicije, izlazila Revija za kulturu i umjetnost ljubavi – Erotika nalazeći se između socijalističkoga režima, državne krize i kapitalističkoga utjecaja zapada što ćemo u daljnjemu tekstu moći vidjeti na primjerima iz članaka. Erotika se gasi otprilike istovremeno kada i Jugoslavija, unatoč najavama modernijih i opširnijih izdanja u boji. Prije svega ćemo ipak nešto reći o stavovima o spolnosti i seksualnoj aktivnosti u Jugoslaviji i danas te o provedbi spolnoga odgoja u školama tada i sada. U svome istraživanju Seksualnost mladih u Hrvatskoj: simboličke i bihevioralne promjene od 1972. do 2005. (2005) seksolog Aleksandar Štulhofer dolazi do zaključaka kako su promjene uočljive u svim mjerljivim dimenzijama, odnosno kako rezultati jasno ukazuju na trend seksualne permisivnosti, tj. na rast otvorenosti i tolerancije u sferi seksualnosti ali većinu promjena obilježava i rast spolne ravnopravnosti što je posljedica dvostruke permisivnosti. “Dvostruka permisivnost označava međusobnu isprepletenost seksualne permisivnosti i spolnog egalitarizma, odnosno povezanost rasta seksualnih sloboda i procesa izjednačavanja seksualnih prava žena i muškaraca“ (ibid, 338). Isto tako, Štulhofer ističe kako unatoč sveprisutnoj zabrinutosti o razuzdanom ponašanju mladih i seksualnom eksperimentiranju, nema razloga za moralnu paniku te kako su posljedice kulturnih promjena poglavito veća spremnost djevojaka da govore o svom seksualnom iskustvu, viša razina postizanja seksualnog zadovoljstva među djevojkama, povećana odgovornost u seksualnom ponašanju oba spola i viša razina snošljivosti spram homoseksualnih osoba.

Što se tiče spolnoga odgoja, u Jugoslaviji je postojao još 60-ih godina, a prvi je udžbenik seksualnog odgoja u Hrvatskoj 1965. napisao Marijan Košiček, po zanimanju seksualni terapeut. 1973. tiskan je priručnik za nastavnike, ali se praksa seksualnoga odgoja u školama ipak nije održala.1 Spolni se odgoj provodio od prvoga razreda osnovne škole te su djeca učila o tome kako se rađa dijete, razlikama između muškaraca i žena, začeću, menstruaciji, rastu i razvoju tijela, psihosomatskim karakteristikama puberteta, položaju djeteta u obitelji, zadovoljenju nagona itd. pa sve do tema spolnih bolesti i kontracepcije, ovisno o razredu koji su djeca pohađala.2 U intervjuu koji je za erotski časopis Adam i Eva dala jedna učiteljica koja je predavala spolni odgoj u školi doznajemo kako je nezadovoljna napredovanjem uvođenja spolnog odgoja u škole, ali se nada kako će se uskoro provoditi u svim republikama Jugoslavije. Nažalost, ni danas u 2017. ne možemo svjedočiti boljoj situaciji – 2000-ih godina ponovno se pokušao uvesti spolni odgoj u škole, ali do danas se to nije dogodilo zbog kritike velikoga dijela javnosti, Crkve, islamske zajednice u Hrvatskoj, Hrvatskog Helsinškog odbora i nekih građanskih udruga na čelu s udrugom Grozd.3 Vjerujemo da je to također posljedica retradicionalizacije hrvatskoga društva i udruge U ime obitelji na čelu s Željkom Markić koja je zadnjih pet godina izrazito prisutna na medijskoj sceni i koja okuplja „pojedince, obitelji, građanske udruge, zajednice i pokrete – sve one koji koje promiču općeljudske vrijednosti – brak i obitelj“,4 dakle proklamira povratak tradicionalnim vrijednostima. Slična situacija odvija se i u Jugoslaviji – 1990. Ivan Čolović piše: „Pre nekoliko dana iz novina saznajem da je u borbu protiv pornografije krenuo i zagrebački kardinal Kuharić, a da nacrt novog zakona o izdavačkoj delatnosti u Srbiji predviđa da se, prvi put posle rata, unese član o „vređanju javnog morala“ (Čolović, 1990: 9-10).

U daljnjem ćemo tekstu prikazati kako je navedeni kontekst utjecao na sadržaj časopisa Erotika, kakvi su bili stavovi novinara i čitatelja prema seksualnosti i pogotovo kakav su stav imali prema ženama.

3. Analiza sadržaja časopisa Erotika

Kao što je već rečeno, časopis je Erotika izlazio od kraja 1980-ih te se ugasio 1990. godine. Kao glavne urednike časopisa valja istaknuti Peru Kvesića i Igora Mandića, novinare koji su svojim člancima i dosjetkama održavali visoku kvalitetu časopisa. U analizi časopisa ograničili smo se na fazu tranzicije, točnije na 1990. godinu, posljednju godinu izlaženja časopisa Erotika te smo u nju uključili šest časopisa iz te godine (veljaču, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni). Smatramo da je taj uzorak reprezentativan za analizu budući da se časopisi strukturno ne razlikuju u mnogočemu te da će doneseni rezultati biti vjerodostojni. Urednik Erotike 1990. bio je Milivoj Pašiček, hrvatski novinar, urednik i književnik. U svojoj knjizi Igor Mandić Prijapov problem o pornografiji u tranzicijskom dobu zaključuje:

Kad smo se u sutonu socijalističko-komunističke ere, sredinom osamdesetih godina probudili u „pornotopiji“ – u omogućenoj verbalnoj i fotopermisivnosti brojnih „revija za muškarce“ iliti za „kulturu ljubavnoga življenja“- zatečenost javnosti bila je posvemašnja. Dok je na jednoj strani ozbiljnije ideološko-političko mišljenje bilo usprezano, zataškavano i onemogućivano, dotle je iz podzemlja huktala „para pornografična“, prividno svjedočeći kako su ostvarene priželjkivane slobode. (1990: 13)

Kao što je navedeno, svih šest časopisa slično je strukturirano pa bismo sadržaj mogli grubo podijeliti ovako: intervju s nekom ženskom porno zvijezdom; uvodna riječ glavnog urednika u kojoj se obraća čitateljima; intervju s nekom poznatom osobom s estrade (ozbiljni intervjui s televizijskim voditeljima, glazbenicima, redateljima, piscima na temu erotike); medicinski članci; novosti u svijetu seksa koje su preuzete sa zapada; Mandićevi članci u obranu pornografije i novim ero-medijima; erotske priče; ljubavni horoskop; članci o golišavoj prošlosti poznatih ličnost; mali oglasi u kojima čitatelji traže partnere i prodajni oglasi; erotske fotografije čitatelja erotike. Čitajući Erotiku možemo primijetiti nekoliko različitih diskursa o seksu pa tako možemo govoriti o umjetničkom diskursu, pornografiji, medicinskim tekstovima i oglašavanju (Žikić, 2010). U nastavku teksta dat ćemo primjere navedenih diskursa te primjere prikaza žena u časopisu.

Krenut ćemo s diskursom oglašavanja jer smo analizom sadržaja zaključili da njega ima najmanje. U svakom su broju prisutni Mali oglasi u kojima muškarci, žene i parovi traže partnere. Osim intimnih oglasa, u svakom su broju prisutni i oglasi za malu privredu pa tako čitatelji Erotike mogu naručiti igračke iz seks shopova, kozmetiku za muškarce simboličnog naziva Kako biti macho, kazete i knjige o umijećima u seksu, mogu se učlaniti u agencije za usamljene ljude svih orijentacija, a najbolji pokazatelj kako časopis nije namijenjen isključivo muškarcima, oglasi su poput sušača laka za nokte, toplotnog magnetnog masažera, električne obiteljske četkice za zube, električne žlice za sladoled, bebi alarma te neizbježnog Slim proteina za mršavljenje na kojem su prikazani i muškarac i žena.

Sljedeći najmanje zastupljeni diskurs je onaj o umjetnosti koji je u svim primjerima povezan s erotikom, a koji bismo mogli podijeliti u tri vrste - intervjui s poznatim estradnim ličnostima, golišave prošlosti poznatih ličnosti te uspjesi domaćih umjetnika. Što se tiče intervjua, pronašli smo intervjue s hrvatskim dramskim piscem, prozaistom i scenaristom, Ivom Brešanom, televizijskim voditeljem Nebojšom Đukelićem, pjevačem Darkom Rundekom itd. Kao što možemo primijetiti, intervjui se najčešće vode s muškarcima kojima se postavljaju pitanja o pornografiji i erotici, dok su intervjui sa ženama posvećeni porno zvijezdama koje se ispituje isprazna pitanja o njihovim životima, u kojima prevladavaju njihove golišave fotografije. Također, u analiziranim brojevima pisalo se o golišavoj prošlosti Rasputina, Turgenjeva, pjesnika Radojka Jovanovića Drainca, Pauline Bonaparte itd. Dakle, ponovno primjećujemo kako je umjetnički diskurs nužno pomiješan s pornografskim i kako su prikazane ličnosti većinom muškarci. Što se tiče uspjeha domaćih i stranih umjetnika, najviše su zastupljeni fotografi ženskih aktova poput Stephana Lupina, kipari ili književnici koji su pisali o seksualnim temama.

Zatim slijedi medicinski diskurs koji je također neizbježno vezan uz pornografski. Daju se savjeti čitateljima kako što bolje zadovoljiti svoje partnere, ali se i raskrinkavaju neki stari stereotipi koji govore kako žene ne uživaju u seksu jednako kao i muškarci, te tekstovi koji brane homoseksualnost. Naravno, homoseksualnost se i dalje ne gleda kao „konačna“ orijentacija ljudi već se čitateljima savjetuje da dobro razmisle o svojim postupcima, o čemu najbolje svjedoči članak Kroćenje lezbijke (veljača 1990) u kojem se muškarcima savjetuje kako „preobratiti“ lezbijku. Također se ističe problem spolnih bolesti, kao i važnost samopregleda u slučajevima raka, pišu se članci o oplodnji i daju se savjeti muškarcima da se ne ponašaju kao osvajači.

Posljednji je diskurs onaj pornografski koji se proteže cijelim magazinom, gdjegdje eksplicitno, gdjegdje upakiran u druge diskurse pa su tako prisutni već navedeni intervjui porno glumica, tekstovi o novostima vezanim za seksualni život (npr. ero-medija), foto natječaji za čitatelje na koje mogu poslati svoje provokativne fotografije, erotske priče koje pišu i muškarci i žene (među kojima bismo istaknuli Predraga Raosa i Zvonimira Majdaka – dakle radi se o kvalitetnim erotskim pričama). Posebno bismo istaknuli članke Igora Mandića u kojima staje u obranu pornografije upoznajući čitatelje s novostima vezanima za seksualnost pristupajući im svakodnevnim, mjestimično uličnim jezikom. Tako u srpanjskome broju časopisa Mandić piše:

„Prijapovim problemom,osim u medicinskome smislu što označava trajnu i bolu erekciju, ovdje nazivamo dilemu po čemu je to prikazivanje ljudske seksualnosti u audio-vizuelnim medijima moralno nepodobno, dakle poročno i negativno dok u drugim izražajnim formama, recimo prozi pretendira da bude umjetnička, mada to ne mora biti.“ (1990: 35)

U svojoj knjizi Striptiz kultura (2004) Brian McNair zaključuje:

Ako je seksualizacija kulture povezana sa širim društvenim promjenama i proizvod je revolucionarnih novih tehnologija i komercijalnih zahtjeva te ako je ona dokaz napretka u politici spolova i sredstvo patrijarhalne protureakcije, možemo očekivati da će se ona odraziti i na prikaze roda u medijima. Oni se temelje na idejama kako se muškarci i žene, homoseksualci i heteroseksualci, odnose te kako bi se trebali odnositi jedni prema drugima i sebi. (ibid, 128)

Navodi kako mediji imaju trostruku funkciju: prvo otkrivaju seksualne norme i norme ponašanja koje postoje u određenom društvu u određenom trenutku; drugo je njihova didaktička funkcija budući da su mediji nositelji ideologije i poučavaju nas o našim ulogama, pravima i obavezama na području seksualnosti i drugim sferama; te treća funkcija medija kao potrošna roba šire ideje o seksualnosti (ibid, 128). Sve navedene funkcije medija uočili smo u analizi erotskoga časopisa Erotika o čemu će se detaljnije pisati u nastavku teksta.

Osim četiriju navedenih diskursa prisutnih u časopisu Erotika, posebno bismo istaknuli tekstove koje možemo svrstati u striptiz kulturu (ibid, 2004), te tekstove koji prikazuju žene i žensku seksualnost. „Striptiz kulturu čine sve forme i konteksti u kojima ljudi koji ne pripadaju svijetu slavnih prisvajaju medijski prostor da bi razgovarali o seksu“ (ibid, 101). U ovu bismo skupinu mogli svrstati male oglase u kojima pojedinci ili parovi traže partnere opisujući svoje sklonosti i daju osobne podatke, poštu za glavnoga urednika u kojoj čitatelji daju komentare na tekstove, ali i opisuju vlastita iskustva i traže savjete za svoje seksualne probleme. Također bismo u tu skupinu mogli svrstati erotske priče i pornografske fotografije čitatelja.

Tema koja nas je nas je najviše zanimala pri analizi prikaz je žena i njihove seksualnosti. „Još 1995. godine utjecajni analitičar kulture Richard Dyer izjavio je, bez straha da će mu njegovi kolege proturječiti, da su prikazi žena u masovnim medijima »neprekidan niz uvreda»“ (ibid, 129). Nakon analize tekstova zaključili smo da čak ni u erotskome časopisu poput Erotike većina tekstova ne vrijeđa žene, već im čak mjestimično daje slobodu koja im do tog vremena nije bila dostupna. „Žene se tada odjednom na sceni pojavljuju obnažene i tako istovremeno otkrivajući ono što je dotad bilo skriveno (tijelo), otkrivaju svoje postojanje i svoj um. „Golotinja je »šamar patrijarhalnome mlakonji«, a mini-suknja je subverzivna zato što je »meso ženskih bedara«, s jedva prikrivenom stražnjicom bilo jednako nuklearnom napadu na patrijarhat“ (Žikić, 2010: 65). Krenut ćemo kronološki kroz zapise o ženama i ženskoj seksualnosti u analiziranim časopisima. U broju iz veljače, prisutna su dva takva teksta: prvi je intervju s Ivom Brešanom u kojem Brešan govori o podčinjenom položaju žena u prošlosti i kako je došlo vrijeme da se to promijeni te tekst o ženskim grudima koji je napola medicinski, a napola pornografski, koji svodi žene na objekt. U srpanjskome broju, odmah na početku u intervjuu s jednom porno glumicom, ona izjavljuje kako se slika žena počela preobražavati od seksualno nevine u žilaviju, snažniju i neovisniju personu. Slijedi seksistički tekst o ženama kao ukrasnim predmetima muškaraca koji kockaju. U broju iz kolovoza u intervjuu porno glumica izjavljuje kako su većina njene publike žene: „Zamislite, na premijeri mog filma u Japanu, za vrijeme ljubavne scene kad sam zajahala partnera, sve žene u dvorani su ustale aplaudirajući i kličući. Neka vrst ovacije. A to sve samo zato štosu vidjele da je žena napokon vladala muškarcem“ (1990: 4). U ovome je broju i članak o muškom striptizu, ali ponovno nema izjednačavanja žena i muškaraca, već autor članka piše kako muškoga striptiza ne bi bilo bez ljepotica koje im pomažu u skidanju. Slijedi članak o promjenama na tržištu pornografije te jedan muški režiser zaključuje kako je vrijeme da se porno glumicama vrati dostojanstvo u filmovima koje snimaju. Posebno je važno istaknuti tekst Sabine Cadgevic koja je sredinom 70-ih okupila svoje prijateljice i tako je uz kavu i piće nastao njezin bestseler Ladies' Own Erotica naslovljen Poruka kitonošcima koji možemo smatrati feminističkim. Cadgevic brani svoje Kensingtonske dame i objašnjava kako one ne mrze muškarce, ali da bi muškarci trebali puno više činiti za žene:

Slutimo da je kultura penisa muški izum iz jednog ranijeg doba, kad je plodnost bila od središnjeg značaja za opstanak vrste. Otud je razumljivo što je penis još uvijek važan predmet za pokazivanje, ali dok on umnogome uvećava zadovoljenje svog posjednika, ispunjenju ženskih želja nudi relativno malo. (1990: 110)

U broju iz studenoga istaknuli bismo tekst Zašto žene padaju na liječnike? koji stvara sliku žena kao površnih. Postoje mnogostruki prikazi žena, ali možemo primijetiti kako su žene postale vidljivije, imaju više sloboda i njihov glas je prisutniji. Ako bismo uspoređivali prikaz žena u Erotici s prikazom žena u modernim ženskim časopisima poput Cosmopolitana, mogli bismo primijetiti kako i takvi časopisi ne prikazuju žene u pravome svjetlu i kako nemaju uvijek dobar utjecaj na njih, reducirajući ih na pojam Hrvatice, privezane za dom i naciju ili idealne Cosmo djevojke koja izgleda kao lutka u izlogu (Hofbauer, 2002). Dakle, u oba slučaja su opredmećene.

4. Zaključak

Možemo zaključiti kako su se stavovi o seksualnosti u Hrvatskoj pozitivno mijenjali kroz vrijeme, ali da ipak nisu dosegli zadovoljavajuću razinu, budući da u Hrvatskoj još nije uveden spolni odgoj i da je prisutna retradicionalizacija društva. Unatoč tome, prema spomenutome istraživanju Aleksandra Štulhofera (2005), vidjeli smo da je prisutna i veća spremnost djevojaka da govore o svom seksualnom iskustvu, viša razina postizanja seksualnog zadovoljstva među djevojkama, povećana odgovornost u seksualnom ponašanju oba spola i viša razina snošljivosti spram homoseksualnih osoba, čije smo početke mogli uočiti na tranzicijskim primjerima iz časopisa Erotika. Nadalje, u radu je dan prikaz četiri vrste različitih diskursa o seksu: oglašavački, medicinski, pornografski i umjetnički te su dani i primjere striptiz kulture. Na kraju su izneseni rezultati analize tekstova stavova o ženama i njihovoj seksualnosti te je zaključeno kako su prikazi žena mnogostruki te da ne možemo presuditi jesu li oni ženama donijeli više ili manje dobra za njihov budući položaj. U svakome slučaju, časopis Erotika sigurno je odigrao važnu ulogu u životima mladih toga vremena te ih pripremio na sve veće nadiranje utjecaja zapadnoga svijeta. Završili bismo ovaj rad riječima Ivana Čolovića koji 1990. godine piše:

Da li je oslobađanje tela i njegove slike ireverzibilan proces? Ne treba zaboraviti da je više puta u toku istorije rigidni moralizam uspevao da uguši veselu raspojasanost »dekadentnih« društava, poslednji put – kad je o evropskim okvirima reč – u XIX veku. Zato pitanje da li nas čekaju nove slobode ili nove stege, nije neumesno. (1990: 9)

5. Popis literature

  • Čolović, I. (1990) Erotizam i književnost: Ogledi o Markizu de Sadu i francuskoj erotskoj književnosti. Beograd: Narodna knjiga
  • Hofbauer, P. Seksualnost i mediji : eksploatacija i reprezentacija. // Libra libera : časopis za književnost i drugo. 11(2002), str. 55-67.
  • Mandić, I. (1999) Prijapov problem. Zagreb: BASTARD biblioteka
  • Matković, H. (1998) Povijest Jugoslavije (1918-1991): Hrvatski pogled. Zagreb: Naklada P.I.P. Pavičić
  • McNair, B. (2004) Striptiz kultura: Seks mediji i demokratizacija žudnje. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk
  • Pašiček, M., ur. (1990) Erotika: Revija za kulturu i umjetnost ljubavi, (2,7-11)
  • Štulhofer, A. Seksualnost mladih u Hrvatskoj: simboličke i bihevioralne promjene od 1972. do 2005. // Pedagogijska istraživanja : Znanstveni časopis. Zagreb : Hrvatsko pedagogijsko društvo; Školska knjiga, 2005.
  • Žikić, B. (2010). Dissidents liked Pretty Girls: Nudity, Pornography and Quality Press in Socialism. Medijska istraživanja : znanstveno-stručni časopis za novinarstvo i medije, 16(1), 53-71.

Internetski izvori