Stiloteka

Rasprave

Beletristika i standardni jezik

Poznato je da standardnojezične norme, kada ih motrimo iz povijesne perspektive, obično imaju svoju teritorijalnu te svoju socijalnu i funkcionalnu osnovu. Kada je riječ o teritorijalnoj osnovi, tada se u standardološkoj literaturi nerijetko ističe da vodeću ulogu u oblikovanju normi standardnoga jezika obično ima područje glavnoga grada – glavnoga u kulturnom, političkom ili ekonomskom pogledu (Serébrennikow [ur.] 1973: 482). Upravo okolnost da se neki varijetet govori u području koje je u zemljopisnom smislu središnje, u području koje je centar političke i ekonomske moći, pogoduje tome da se taj varijetet promovira u standardni jezik (Bartsch 1985: 238–239). U ovome tekstu pozornost ću usmjeriti na socijalnu/funkcionalnu osnovu standardnojezičnih normi odnosno na činjenicu da je u procesu oblikovanja standardnojezičnih normi nužno oslanjanje na jezik određenog komunikacijskog područja.

Stilistika i kriza

U uvodu se pojam ekonomske krize dovodi u vezu s akademskom i institucionalnom pozicijom koju stilistika ima unutar okvira hrvatske nacionalne filologije i humanistike općenito. U prvom poglavlju se propituje krizni aspekt same discipline tako što se kriza se ne motri kao njezino iznimno ili rubno stanje, nego kao zaoštravanje kontinuirane metodološke napetosti u kojoj se od pedesetih naovamo formirala moderna stilistika. U drugom poglavlju se analiziraju mogućnosti stilističkog čitanja krizne retorike, odnosno, literarnih aspekata koji su vidljivi u jezičnim i tekstualnim praksama suvremenog ekonomskog diskurza. Predlažu se moguća područja interesa, analitičke razine i metodološki alati kojima bi potencijalna ekonomska stilistika mogla prokazati ideološku pozadinu konceptualnih metafora i stilskih postupaka koji sačinjavaju retoriku ekonomije.

Interdiskurzivnost: stilistički prilog teoriji književnoga diskurza

Polazeći od teze slovenskog teoretičara Marka Juvana o nužnosti preoblikovanja književne teorije u teoriju književnoga diskurza, rad će taj metodološki obrat propitati iz perspektive stilistike, discipline koja se i sama u drugoj polovici 20. stoljeća zatekla u sličnoj krizi i koja je svoju potencijalnu budućnost pronašla u simbiozi s različitim teorijama diskurza. Ta je suradnja posljednjih desetljeća bila najplodonosnija u području funkcionalne stilistike, koja se sve više promatra kao stilistika diskurza, no došlo je vrijeme da se razmotri kako bi se uvidi dobiveni takvom interdisciplinarnom suradnjom mogli primijeniti i na stilističku analizu književnih tekstova. Kao operativni pojam poslužit će nam ovdje koncept interdiskurzivnosti, koji je dosad pretežno bio predmetom interesa socijalnih i lingvističkih teoretičara diskurza, ali koji nudi i mogućnost primjene u području literarne stilistike.

Okazionalizmi u hrvatskome publicističkom stilu

U radu se iznose rezultati istraživanja uporabe okazionalizama provedenoga tijekom 2011. i 2012. godine na korpusu hrvatskih tiskanih i elektroničkih medija. Autorica prvo teorijski razrađuje uporabu naziva okazionalizam i raspravlja o prirodi prigodnica, a potom analizira ekscerpirane okazionalizme s obzirom na njihovu stilsku vrijednost i rečotvorbeni status.

Tvorba riječi i reklamni diskurs

U radu se donose rezultati istraživanja provedenoga na korpusu reklamnih tekstova te radijskih i televizijskih spotova prikupljenom od 2009. do 2013. godine. U središtu zanimanja su rječotvorbeni postupci kojima se reklamne poruke oblikuju. Analizom je utvrđeno da se radi stvaranja efekta začudnosti u primatelja poruke primjenjuju netipični tvorbeni postupci kao što su grafoderivacija i stapanje. S obzirom na njihovo mjesto u leksičkome sustavu, takve su tvorenice poseban tip prigodnica, tzv. reklamni okazionalizmi.