Stiloteka

Prikazi

Jezik, stilovi, funkcije

Među hrvatskim jezičnim i književnim stručnjacima koji su se bavili problemima stila – od Tome Maretića, Petra Guberine, Rikarda Simenona, Krunoslava Pranjića, Radoslava Katičića, Branka Vuletića sve do Ive Pranjkovića, Krešimira Bagića i dr. – Josip će Silić nedvojbeno zauzeti važno (ako ne i počasno) mjesto: prvi je napisao knjigu u cijelosti posvećenu proučavanju funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnoga jezika. To što se u našoj kulturi takva knjiga pojavljuje sa zakašnjenjem od nekoliko desetljeća (u Rusa, Čeha, Poljaka ili Slovaka, na primjer, funkcionalne su stilistike redovito objavljivane već od ranih šezdesetih godina 20. stoljeća) ne mora biti shvaćeno kao (velik) propust. Naime, jedan od uvjeta za pisanje funkcionalnih stilistika svakako je i relativno sređeno stanje na području jezične standardologije. A kulturno-politička zbivanja protekloga – dvadesetoga – stoljeća nisu tu išla na ruku hrvatskomu jeziku. S druge se pak strane vjerojatno isplatilo čekati da se ove zahtjevne problematike prihvati jezikoznanstvenik Silićeva formata.

Stil i značenje

Knjiga koju ćemo prikazati predstavlja osnovne koncepcije kognitivne lingvistike i kritičkih teorija (također onih u znaku kritičke analize diskursa) te razmatra mogućnosti primjene tih teorija na istraživanja izabranih književnih djela. Govoreći općenito, glavni je predmet interesa ove knjige značenje jezičnih znakova (o čemu, uostalom, saznajemo iz podnaslova), pri čemu se ponajprije analizira utjecaj ljudskog tijela i osjetila u konstruiranju semantike jezičnih izraza koji se ostvaruje posredstvom metaforičkog prijenosa (kao u teoriji Lakoffa i Johnsona) i teorije stapanja (conceptual blending kao u teoriji Fauconniera i Turnera). Obje su teorije najprepoznatljiviji putokazi kognitivnih znanosti, napose jezikoslovlja. Autorice minuciozno ispituju pretpostavke jezika iz perspektive načina na koji čovjek konceptualizira izvanjezični svijet i načina na koji uspostavlja njegov smisao. Naposljetku, preispituju se i načini na koje čovjek u postmodernističkoj refleksiji (primjerice u postkolonijalnoj teoriji) pokušava propitivati ili čak negirati svoju ‘vlast’ nad svijetom.

»Metafore koje život znače«

Metafore koje život znače, knjiga autora Georgea Lakoffa i Marka Johnsona, profesora i filozofa sveučilišta Berkeley te Oregonskoga sveučilišta, nastala je 1978. godine, a 2015. dobila je i svoj hrvatski prijevod. Knjiga broji 254 stranice, a podijeljena je u 30 poglavlja s pogovorom, dodatnim pogovorom iz 2003. godine. U hrvatskom se prijevodu može pohvaliti i Kazalom imena te Kazalom pojmova koji trebaju pomoći u snalaženju pri čitanju. Lakoff i Johnson pokušali su ukazati na važnost metafore u svakodnevnom jeziku i mišljenju, ali i preispitati postojeće teorije značenja. Svoje su postavke obogatili mnoštvom primjera iz engleskoga jezika, a u hrvatskom su prijevodu dobili ekvivalente. Hrvatski ekvivalenti nisu nužno doslovni jer se vodilo računa o zadržavanju autentičnosti, autorskoj misli i vremenu u kojem je knjiga nastala.

Stilistika (ne) trenira strogoću

Govoriti o medijima (u medijima) te o specifičnom položaju koji mediji danas imaju u polju javne komunikacije nije zahvalno. Ponajprije, ta je tema predmetom proučavanja brojnih disciplina i o njoj se može govoriti iz različitih perspektiva: politološke, komunikološke, sociološke, kulturološke ili iz perspektive teorije informacije. Govoriti o medijskom diskurzu kao o konglomeratu funkcija koje jezik javne komunikacije vrši u jednom specifičnom društvenom prostoru, također se može iz više perspektiva. Mogu se opisivati konkretni oblici u kojima se on ostvaruje s obzirom na tehnološke zadanosti njegovog komunikacijskog kanala (televizija, radio, novine, internet), može se propitivati njegova raslojenost s obzirom na jezične funkcije koje taj tip diskurza vrši služeći se pritom različitim žanrovima, može ga se promatrati kao presjecište različitih diskurznih tipova i strategija ili vrednovati s obzirom na njegov više ili manje „slobodan“ odnos prema jezičnoj normi..

O jezičnim značajkama publicističkoga stila

U Kroatističkoj biblioteci Filozofskoga fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku objavljena je knjiga Kroz mijene i dodire publicističkoga stila autorica Vlaste Rišner i Maje Glušac. Riječ je o jezikoslovnoj, ponajprije morfosintaktičkoj i sintaktičkoj, potom normativističkoj i stilističkoj studiji o publicističkome stilu kroz tri stoljeća. Knjiga obuhvaća istraživanje koje je kronološki s jedne strane uokvireno novinskim i časopisnim početcima na hrvatskome jeziku u 19. st., a s druge, suvremenim tiskovinama u prvome desetljeću 21. stoljeća. Unutar te inicijalne i krajnje točke hrvatskoga novinstva u suvremenome smislu, autorice se usredotočuju na analiziranje jezičnih značajki publicističkoga stila ponajviše u starijoj građi poput Gajevih Novina horvatskih i Danice, Hrvatske lipe, Branislava, Jeke od Osijeka, Vjesnika Županije virovitičke i Anđela čuvara.