Stiloteka

Prikazi

Austinova performativna magija

J. L. Austin završava svoje dvanaesto predavanje mišlju da je na predavanjima samo govorio što bi valjalo činiti umjesto da je djelovao. Koristeći kritičku analizu diskursa ovim će se radom pokazati da je govoreći na predavanjima itekako djelovao, prije svega legitimirajući se kroz instituciju i poziciju predavača. Između ostalih pojmova koji su značajni za suvremenu lingvistiku, Austin je definirao i performativ, kojim se obilato služi na različite načine. Spajajući u svom akademskom diskursu ono što on zove eksplicitnim performativom i primitivnim sredstvima potvrdit će da govori ovlaštenim jezikom. Na kraju će se pokazati vrijednost istraživanja spoja usmenog i pisanog diskursa za buduće analize.