E-biblioteka

Zagrebačka stilistička škola u časopisu Umjetnost riječi

Riječ uredništva

Umjetnost riječi, br. 1. 1957.

Ovaj časopis, kako to i njegovo ime kaže, polazi od činjenice, da je književno djelo riječju izražena umjetnina. I dosad je naša nauka obra­đivala umjetničku stranu književnih djela, ali su se, upravo zbog njene historijsko-filološke metodike, te analize ograničavale na okolinu umjetničkog djela, dodirujući tek usput njegovu estetsku jezgru. Nažalost se i marksistička kritika, koliko smo je imali, naročito prije oslobođenja, morala baviti pretežno društvenim određenjem pisca i književnog djela, zapuštajući njegovu umjetničku vrijednost. To je, često puta, i kod nas i na strani, dovodilo do pogrešnog dojma, da marksizam umjetničke vrednote prepušta nekoj apstraktnoj estetici, jer o njima tobože nema što da kaže. A istina je upravo suprotna.

Stoga će časopis obrađivati prije svega pitanja književnog izraza, smatrajući unaprijed, da je društveni i povijesni karakter umjetnosti uopće, a književnosti posebno, istina, bez koje se ne može ni zamisliti marksističko pristupanje književnoj nauci.

Mnoga pitanja iz naše književnosti čine se teška i ostaju neriješena upravo zato što se sheme, nastale u drugim vremenima i u tuđim prilikama, slijepo primjenjuju kod nas. »Umjetnost riječi«, obraćajući posebnu pažnju teoriji književnosti, obavještavat će naše naučne radnike, i sve naobražene ljude, o najznačajnijim dostignućima inozemne nauke o književnosti, ali i upozoravati, što je nama korisno i što se kod nas može plodno primijeniti. Samo ćemo na taj način biti u mogućnosti, da dademo originalan prilog općoj nauci o književnosti.

Može se u prvi mah činiti odviše smionim nastojanje, da se na tako skromnu materijalu, kakav je sve do nedavno bila naša književnost, izgradi posebna teorija književnosti. No i naša književnost i nauka o njoj došle su danas do takvih ostvarenja, da taj cilj nije utopija, nego nasušna potreba. S druge strane, prečesto se o našoj književnosti govori s nerazumijevanjem: a upravo je naša dužnost, da pružimo instrumente za njenu pravilnu analizu.

Stoga je samo po sebi jasno, da će časopis obrađivati prije svega pita­nja iz hrvatske i ostalih jugoslavenskih književnosti. No to nikako ne znači, da u njemu ne će naći mjesta prilozi iz drugih književnosti. Ne treba ni napominjati, da će nas radovati ostvarimo li suradnju s naučnim radnicima iz ostalih bratskih republika, pa i s naučnim radnicima drugih zemalja.

Kako se radi o osjetljivim i nedovoljno istraženim područjima, na ko­jima još ni terminologija nije ustaljena, časopis želi prije svega, da bude tribina za diskusiju: svako dokumentirano mišljenje steći će pravo objavljivanja. Kao stalne rubrike časopis će donositi kritičke prikaze istaknutih književno-historijskih i stilističkih sistema, aktuelnu rubriku Građa za povijest današnjice, odgovore uredništva, a posebno će nastojati, da srednjoškolskim nastavnicima pomogne u obrađivanju književnosti.

Zajedničkom odlukom svih članova redakcije ovaj se prvi broj posvećuje uspomeni Antuna Barca, koji je čitav svoj plodni život utrošio na osvjetljivanje hrvatske književne povijesti i, još od prvih svojih radova, uporno branio načelo, da je književnost umjetnost riječi i da o njoj treba govoriti prije svega kao o umjetnosti.