E-biblioteka

Ivan Filipović: Kratka stilistika

Predgovor.

Miloj i dragoj uspomeni pokojnoga Andrije Torkvata Brlića, zaslužnoga pisca, vrloga rodoljuba i iskrenog prijatelja, u znak svoje ljubavi i svoga poštovanja posvećuje pisac.

Kao što je postala moja „Kratka poviest književnosti hrvatske i srbske“, tako postade prije dvie godine i ova „Kratka stilistika“. Čekao sam, neće li se tko vrstniji na to dati; naročito neće li nam tko napisati što znanstveniju stilistiku, koja bi nam pučkim učiteljem uzorom biti mogla. Nu vidivši, da nitko takova šta neizdaje, pa da se tomu na skoro ni nadati nije, odlučim se, da izdadem ovu svoju u praksi postalu i praksi namienjenu knjižicu.

Pri sastavljanju ove knjižice bijaše mi podlogom slična češka mala stilistika od Vojtĕcha Lešetickoga, ravnatelja realke u Pisku; a uz to poslužio sam se još i mnogimi drugimi amo zasjecajućimi djeli. Kod toga pako posla bila mi je u glavnom ta namjera, da ne samo doskočim jednoj jur težko osjećanoj oskudici, s koje je ne malo obuka u tom predmetu zapinjala; nego da takodjer ni kolikoćom ni kakvoćom sadržine neprekoračim granicâ potrebe i stupnja duševnoga razvoja mladeži, kojoj je knjižica namienjena. Je li sam i na koliko u tom uspio, to neka sude na to pozvani strukovnjaci; samo neka blagohotno s vida nesmetnu, da sam u tom poslu bio na još većom stranom sasma neprogaženoj prtini, i da je ova knjižica namienjena mladeži gradjanskih, a ne tako zvanih srednjih škola, za koje se ja neosjećam ni vještim ni pozvanim, da takovo djelo pišem.

A bude li još zdravlja i ponuke, nastojat ću, da skorim sastavim i sbirku dispozicija i izradjenih sastavaka za pismeno vježbanje; jer takova bi sbirka bila takodjer veoma potrebnom za unapredjenje jezikoslovne obuke u naših gradjanskih školah, i dobro bi mislim došla učiteljem tih zavoda.

Posvećujem pako ovo neznatno dielce meni svetoj i nezaboravnoj uspomeni najvjernijega prijatelja i druga svoje mladosti, koji je nesamo kao pisac nego i kao pobornik narodnog preporoda u svoje vrieme jako zaslužno djelovao; pa koji je takodjer odlučno k tomu pripomogao, da i ja svojimi slabimi silami poslujem na polju, na kojem se sada nalazim. Bilo mu ono ako i slab ali srdačan spomenik prijateljske moje ljubavi i harnosti!

I. F.