E-knjige

Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu

Branko Čegec

1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?

Čini mi se da je i najboljim poznavateljima jezika nužno imati jezične priručnike „pri ruci”. Osobno ih koristim dosta često, iako zbog dosta kaotičnog stanja, osobito kada je riječ o pravopisima, često oni ne uspijevaju biti od očekivane pomoći. Najčešće posežem za Matičinim pravopisom i Anić-Silićevim pravopisom, kao i za Anićevim rječnikom...

2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?

Iako zagovaram autorovu autonomiju u organizaciji autorskog teksta, držim da je suradnja i fleksibilnost u toj suradnji s lektorom i urednikom vrlo važna u procesu finalizacije teksta.

3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?

Ne mislim da je potrebno uvoditi nove elemente u pravopisu. Štoviše, mislim da postoji mogućnost dodatnog pojednostavljivanja i redukcije nedoumica i nepreciznosti s kojima se dosta često suočavamo.

4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?

Gotovo uvijek kada je to moguće pročitam tekst naglas i nakon toga ga dorađujem. O tome kako će čitatelj reagirati razmišljam tek u fazi dorade teksta i to je, barem mi se čini, također dio procesa razvijanja odnosa prema vlastitom tekstu. Mislim da sam u svojim ranim tekstovima mnogo manje vodio računa o čitatelju.

5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?

Ne volim opisivati vlastiti stil, ali mislim da on svakako jest važan dio prostora autorske „originalnosti”, ako već pristajemo na takva imenovanja. U mnogim aspektima on se mijenjao kroz pojedine faze mojega pisanja, iako mi se čini da je uvijek održavao minimum prepoznatljivosti, elemente po kojima bi se i bez potpisa dalo zaključiti da je riječ o mojemu tekstu. Mislim, naravno, samo na iznimno dobre poznavatelje onoga što sam pisao.