E-knjige

Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu

Tomislav Domović

1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?

Dakako, jer nisam jezični ekspert. Koristim uglavnom suvremena tiskana izdanja priručnika, a koja (sva) posjedujem u kućnoj biblioteci. Pokatkad konzultiram i internetske jezične savjetnike.

2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?

Premda sam duboko emotivno i kreativno vezan uz vlastiti tekst i premda smatram da su način pisanja i pravopisna organizacija teksta temeljna odrednica u sagledavanju autorove orginalnosti, smatram da moja izričajnost nije „sveta krava” te je s tog aspekta svaka lektorova ili urednikova intervencija u samom tekstu dobrodošla kao pozitivno otklanjanje mogućih nedoumica što bi remetile jasnoću i zbunjivale potencijalnog čitača.

3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?

Smatram da je u današnjem trenutku standardno interpunkcijsko znakovlje dovoljno i da bi uvođenje novih, dok traju i postoje pravopisni prijepori unutar struke, unijelo dodatnu zbrku; kako među jezikoslovcima, tako i među „običnim” govornicima.

4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?

Vrlo često čitam naglas. To je davno usvojen princip koji bez iznimke prakticiram u završnoj fazi dorade teksta. Nezobilazan je to postupak u procesu stvaranja jer se kao krajnji efekt interakcije književnog subjekta s vlastitim djelom postiže distanciranost prema osobnom jezičnom organizmu. Takav odmak u konačnici rezultira djelomičnim (a svrsishodnim) izlaskom jastva iz subjektivističkog okvira i njegovo privremeno zauzimanje objektne iskustvenosti.

5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?

Glavno obilježje vlastitog stila!? Pitanje je na koje bi lakše i preciznije odgovorili neutralni i rijetki poznavatelji mojeg pjesničkog rukopisa. Ali, ako moram u nekoliko riječi opisati temeljne strukturalne odrednice pjesničkih i jezičnih preokupacija, onda bih  istaknuo učestalost asocijativnosti što se umrežuje s ulančanim metaforama tvoreći poetske cjeline u kojima dominiraju jezična bujnost, (pokatkad) barokna razbarušenost, a nerijetko ritmička eksplozivnost kao snažna i dojmljiva ekspresivnost za kojom posežem ne bi li potencijalni čitatelji u njoj pronašli versističku odgonetku za vlastitite doživljaje i iskustva.