E-knjige

Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu

Ivica Đikić

1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?

Koristim jezične priručnike u toku pisanja, u zadnje vrijeme najčešće Hrvatski pravopis Hrvatskog instituta za jezik i jezikoslovlje iz 2013. i Hrvatski pravopis Matice hrvatske iz 2007. godine.

2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?

Fleksibilan sam i kooperativan kad je riječ o pravopisnim sugestijama drugih ljudi, prije svega lektora i urednika, odnosno ne smatram da pravopisno korigiranje nekih elemenata u tekstu ugrožava vrijednost teksta ili da ga kvari na bilo kojoj razini.

3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?

Nemam takvih prijedloga. Ja bih radije jako ograničio upotrebu nekih postojećih interpunkcijskih znakova, primjerice, uskličnika.

4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?

Ne čitam naglas, ali mijenjam puno u procesu pisanja, mnogo se puta vraćam onome što je napisano. Ne razmišljam o efektu svojih stilskih odabira na čitatelje.

5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?

Glavno obilježje mog stila je pokušaj moderne i autorski originalne interpretacije usmene književnosti dinarskih krajeva. Stil i njegove mijene najpouzdaniji su pokazatelj spisateljskog sazrijevanja ili nesazrijevanja, spisateljskog razvoja ili stagniranja. Mislim da se moj stil mijenjao iz knjige u knjigu, ali nipošto dramatično i skokovito. Ja to vidim kao proces koji nikad ne završava i u kojem su promjene postupne.