E-knjige

Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu

Goran Ferčec

1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?

Pri pisanju redovito koristim jezične priručnike. Pristupam im kao alatu uz pomoć kojeg strukturiranije i učinkovitije mogu raditi na tekstu. Smatram da jezični priručnici nisu mehanizmi ograničavanja, već prostor kreativnosti i inspiracije. Kad posežem za njima, uvijek pokušavam misliti i zahvaćati šire od okvira onoga što se danas smatra hrvatskim leksičkim standardom. Osim Velikog rječnika hrvatskoga jezika (Anić), koristim i internetsku bazu Hrvatski jezični portal; Rječnik sinonima (Šarić/Wittschen); Rječnik stranih riječi (Anić/Klaić/Domović) te rječnike i priručnike tiskane prije 1990. koji pokrivaju jezični fundus onoga što danas možemo svesti pod kraticu S-H-B jezika.

2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?

Da, smatram da je moj način pisanja, moj autorski idiom, sastavni dio kreacije. Štoviše, smatram ga najvažnijim dijelom rada na tekstu; važnijim i od sadržajno-narativne i od formalno-strukturalne razine, koje jednako tako smatram važnima. Na svim tekstovima usko surađujem i s urednikom i s lektorom. Smatram ih suradnicima bez kojih ne bih mogao dovršiti proces radna na knjizi. Pomažu mi jasnije percipirati sve zamke koje jezik postavlja pred nekoga tko ga je odabrao kao medij i alat svoje kreativne discipline. Suradnja s urednikom i lektorom zasnovana je na principu prijedloga, a ne zahtjeva, a tekstu i jeziku pristupa se kao živom organizmu koji buja neprestano probijajući priručničke okvire onog standardom propisanog.

3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?

Nisam o tome razmišljao. Ako pak krenem u promišljanje vašeg pitanja preko vlastitih tekstova, rekao bih da su mi postojeći interpunkcijski znaci sasvim dovoljni, ako ne i suvišni, jer različite razine iskaza volim tumačiti samim tekstom, ne nužno znakom interpunkcije.

4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?

Tekst čitam u sebi, poluglasno ili naglas. Sve tekstove iščitavam dok pišem i neprestano ih mijenjam. Čitanjem naglas tekstu se daje neka vrta elastičnosti, proširuje ga se van okvira „papirnatog”, daje mu se prostor za razvoj u smjerovima koji u tišini možda nisu primjetljivi. Sklon sam sporom pisanju koje za ostatak ima prilično definiran tekst na kojem kasnije nije potrebno previše raditi. Nikada ne razmišljam o čitatelju ili čitateljici. Ne vidim da je odnos između čitatelja i autora prostor bilo kakvih pregovora; razgovora svakako, ali tek nakon što je tekst objavljen.

5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?

Iz ovih je odgovora jasno da mi je stil izuzetno važan. S obzirom na to da me u pisanju malo ili uopće ne interesira potencijal priče, već situacije i atmosfere, svu pažnju polažem jeziku, strukturi i stilu. Rekao bih da se moj stil zasniva na kontrapunktiranju minimalističke upotrebe jezika i razvedenih sintaktičkih sklopova; izbjegavanju klasičnog narativnog stila; inzistiranju na potentnosti mikro-situacija; korištenju sadržajnih i jezičnih ponavljanja. Pažnju poklanjam i grafičkom određivanju parametara i oblika teksta; važno mi je da otisnuti tekst formira čvrsti tekstualno-grafički blok; bez paragrafa, bez uvlaka, bez označenih dijaloških dijelova. Od spisateljskih početaka pa do danas moj stil nije se u bitnome mijenjao, ali se razvijao. Smatram da je stil kostur autorskog korpusa i kao takav prilično stabilan i čvrst, ali u dosluhu s tijelom koje nosi i koje je sklonije mijenjati se, naročito u poznijim godinama. ;)