E-knjige

Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu

Sanja Lovrenčić

1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?

Koristim, uglavnom Hrvatski jezični portal na internetu i Hrvatski enciklopedijski rječnik, ponekad kako bih provjerila pravopis, ponekad u potrazi za sinonimima ili pak primjerima uporabe poneke riječi.

2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?

Svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta smatram sastavnim dijelom kreacije, no to ne isključuje suradnju s lektorima (osim možda kad se radi o poeziji). Lekturu dopuštam, no trudim se da se odvija kao dijalog u kojemu ne moram nužno prihvatiti predložena rješenja. Imam dobra iskustva s lektorima i često se znalo dogoditi da iz te suradnje ponešto naučim.

3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?

Ne bih. Sviđa mi se to što moram izaći na kraj s postojećim materijalom. Ironija proizlazi iz riječi i konteksta, sugerira je autorova verbalna vještina, kao i druge nijanse u tekstu za koje bi se moglo zamisliti interpunkcijske znakove; čini mi se tužnim svesti je na emotikon.

4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?

Čitam svoje tekstove naglas, češće sebi, ponekad bliskim ljudima, a ponekad se ukaže mogućnost da tekst u nastajanju postane radijska emisija i tada također rado sama čitam. Sve mi se to čini vrlo korisnim, pogotovo u finalnim fazama rada na tekstu, i nakon svakog čitanja naglas ponešto promijenim. Cijeli svoj roman Arduru pročitala sam naglas za Hrvatsku knjižnicu za slijepe i mislila sam kako bi bilo dobro da sam to učinila prije nego što je knjiga objavljena, kao neku vrstu zadnje redakture.

Dok pišem često mislim na čitatelja, no to je neki internalizirani, bliski čitatelj, možda svojevrsni alter ego.

5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?

(Mislim da ste trebali napisati: Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila.) Nastojim pisati koristeći izobilje mogućnosti što ih jezik pruža, no zadržavajući pritom jasnoću i protočnost rečenice. Nastojim izbjegavati novinarski jezik, stanovitu općenitu kolokvijalnost i formulacije iz medijskog žargona, ali i manirističku uporabu manje poznatih riječi i kompliciranih konstrukcija. Mislim da se moj stil prilično razlikuje od knjige do knjige – pisala sam tekstove koji pripadaju različitim književnim vrstama – a čini mi se da se u zadnjih nekoliko godina mijenja u smjeru stanovitog sažimanja i fragmentacije te interpunkcijske slobode s kakvom sam eksperimentirala u svojim prvim tekstovima. Važnim smatram ono što nazivam „glasovima” – sklizanje između različitih očišta unutar istog teksta.