E-knjige

Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu

Irena Lukšić

1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?

Ne koristim jezične priručnike.  Razlog je taj što jezik  svoje proze/esejistike smatram prirodnim izdankom misli, energije i živaca.

2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?

Da, svoj način pisanja držim dijelom kreacije. Lekturu tekstova dopuštam kao „drugi glas” u oblikovanju teksta, kao mogući korektiv (pogotovo u slučaju tipfelera) ali ne dopuštam lektoru da mi „poboljšava” izraz. rečenicu, ritam, sintaksu i drugo. S urednikom je slična stvar: držim ga osobom s „pravom glasa” – ali na distanci.

3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?

Ne bih. Moduse recepcije  treba prepoznati i odrediti čitatelj.

4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?

Ne čitam naglas svoj tekst. Čitatelja smatram najvažnijom instancom na izlaznom punktu literarne komunikacije i zato stalno imam na umu njegovu nazočnost/očekivanja/tumačenja.

5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?

Glavna obilježja mojega stila podudaraju se s glavnim obilježjima mene kao osobe. Stil je donekle prostor autorske originalnosti – onoliko, naime, koliko se uspijeva provući kroz rupe zakona žanra. Originalnost je uvjetna kategorija. Kako sam se ja s vremenom obogaćivala novim sadržajima tako je i stil postajao bogatiji, slojevitiji.