E-knjige

Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu

Luko Paljetak

1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?

Ne koristim jezične priručnike. Pravopisa ima previše, često su kontradiktorni i zbunjujući u svojim odredbama. Svaki bi pisac morao imati izgrađen sustav usklađen s normama standardnoga jezika, gramatike i pravopisa s jedne strane, i vlastitim načinom pisanja s druge, pri čemu standardna razina jest samo jedna od mogućih kojim se pisac može ali i ne mora služiti u svome djelu, ovisno o vrsti djela i građi koju u njemu želi uobličiti, te o svim onim nepredvidivim okolnostima što ih nameće samo djelo u procesu nastajanja, kada se otkriva i kao neovisno „strastveno” biće spremno na neprestane konfrontacije i kompromisne nagodbe s autorom.

2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?

Način pisanja teksta i organizacija različitih potrebnih normi ovisi, barem kod mene, o vrsti teksta i mijenja se, prilagođava: to je suodnos – suparništvo dviju sloboda. Lekturu svojih tekstova ne dopuštam, ako je to moguće. Kada je moram dopustiti, tražim uvid u tzv. supericu, tako da moja riječ bude zadnja, pri čemu uvijek treba nešto ostaviti na volju ćudljivom Titivillusu.

3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?

Ne bih uvodio nijedan novi interpunkcijski znak – ima ih dovoljno. Poneke radije ukidam – primjerice točku ili navodne znakove, velika slova i sl.

4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?

Kada pišem poeziju, volim je čitati sebi naglas. Prozu volim diktirati i tada ispravljati melodiju rečenice ili položaj riječi u njoj, pogotovo poziciju pomoćnih riječi, pridjeva, glagola ili njihovih oblika. Ne mislim na čitaoce jer ne znam tko će oni biti. Radije svoje stilske postupke prilagođavam – posebice u dramskim tekstovima – likovima jer tko bi i što bi oni trebali i htjeli biti znam ja, i znaju oni.

5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?

Nije mi do takva opisa. Što se pak tiče stila i njegovih mijena, dopustite mi da vam odgovorim jednim stihom Pabla Nerude: „Ista noć odijeva bjelinom ista stabla, / mi, oni od jučer, nismo više isti...”